Hajde da budemo slobodni
Sloboda je stanje neovisnosti. Osoba koja ima potrebe ovisi o njima i stoga ona ne može biti apsolutno slobodna. U užem smislu slobodu treba shvatiti kao stanje koje nam dozvoljava da zadovoljimo svoje potrebe.
Čovjek ima subjektivne i objektivne potrebe. Objektivne potrebe su prirodne potrebe. Čovjek ih može prilično uspješno zadovoljiti i tako pronaći svoju prirodnu slobodu. Problemi današnjeg društva proizlaze iz subjektivnih ili otuđenih potreba zato jer ih čovjek ne može zadovoljiti. Generalno govoreći subjektivne potrebe mogu dati ljudima osjećaj prevladavanja nemoći pred prirodom i oslobađaju ljude nepogodnosti koje proizlaze iz takve nemoći. Ali naravno to je lažno oslobađanje.
Kako se ono manifestira? Kada god ljudi ostvare neki cilj u svom životu narcis u njima lako dodjeljuje tom uspjehu, a samim tim i vlastitom egu, značajniju ulogu nego što je objektivno zaslužuje. Ovakva pojava može izgledati nevažno ali u biti ona je izvor svog društvenog zla. Svo društveno zlo ovoga svijeta proizlazi iz prevelikog vlastitog vrednovanja jer ono za sobom neminovno donosi i podcjenjivanje drugih ljudi. Pogrešno vrednovanje ljudi otuđuje ljude od prirode društva i priprema okruženje za sve društvene probleme.
Kada su čovjekove potrebe otuđene one teško mogu biti zadovoljene zato što nikakvo djelovanje ne može zahvatiti prirodu nastanka takvih potreba. Nikakvo djelovanje ne može čovjeku dati veću moć nego što je on po svojoj prirodi može imati. Takva osoba se plaši od mogućnosti gubitka zamišljene otuđene moći i to je prisiljava da djeluje beskrajno u svrhu zaštite svoje pogrešne vizije. Obzirom da na tom putu ona ne može doseći zadovoljenje, takvo djelovanje oduzima slobodu takvoj osobi dok beskonačnost uzalidnog djelovanja ubija dušu takve osobe. Čovjek bez duše je samo mašina koja hoda i pravi neprilike.
Kao kruna svega takva osoba ima tendenciju da nameće otuđene vrijednosti drugim ljudima i na taj način oduzima slobodu drugim ljudima što donosi ogromne probleme zajednici u cjelini. Takve stvari rade predsjednici, nogometaši, znanstvenici, majke; praktično niko nije imun na preuveličavanje vlastite vrijednosti u društvu, niko nije imun na vlastitu narcisoidnost. To je problem koji moramo riješiti.
Bez obzira kakav cilj čovjek ostvari, on ne smije nikada zaboraviti, za svoje dobro i za dobro cijele zajednice, da je on jednak svim drugim ljudima. To je upravo ono što će sistem međusobnog ocjenjivanja koje sam predložio, svakodnevno podsjećati svakog čovjeka. To je prvi korak prema slobodi. Osim toga sistem koji sam predložio će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese. Takvo iskustvo će demistificirati autoritetima nametnute vrijednosti i učiti ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva.
Novi sistem koji sam predložio daje objektivnu slobodu ljudima. Oni će imati izbore opredjeljenja posvuda. Ljudi će imati pravo da odluče da li žele raditi i poslije toga što žele raditi. Njihov opstanak više neće ovisiti o radu, ali oni će izabrati da rade zato što će u novom sistemu voljeti da rade.
Takav život će biti slobodan. On će biti značajno bolji nego život koji mi živimo danas; značajno bolji nego što to itko danas može zamisliti.
