19.10.2006

Hajde da izgradimo demokratsku anarhiju

Demokratska anarhija predstavlja novi oblik društvenog odnošenja koji je baziran na hijerarhijskoj strukturi donošenja odluka o organizaciji društva ali konačna moć će pripadati neposredno svim članovima društva. Mi ne možemo kooperirati svugdje. Na prvom mjestu mi nemamo vremena za to. Također, mi moramo proslijediti svoje pravo participiranja u procesu donošenja odluka u društvu ljudima koji su eksperti u svojim poljima. Hajde da damo ljudima slobodu da urade sve što misle da je najbolje za društvo u cjelini ali ti ljudi nas ne smiju razočarati kada donose odluke u poljima gdje mi imamo svoje vlastite interese.

 

Demokratska anarhija će to osigurati dodjelom jednakog prava svakom čovjeku da ocjenjuje druge ljude. Uzmimo da svaki čovjek dobije pravo da ocjenjuje tri osobe pozitivno i tri osobe negativno mjesečno. Svaka pozitivna ocjena treba donijeti malu nagradu, recimo jedan dolar ocjenjenom čovjeku. Sa druge strane, svaka negativna ocjena će rezultirati istim oblikom kazne.

Što ćemo sa time dobiti? Tako mala moć u rukama ljudi će prisiliti pojedince da poštuju jedni druge. To će usmjeriti svakog čovjeka u društvu da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu, i da umanji ili potpuno ukine stvaranje bilo kakvih oblika nepogodnosti.

 

Ljudi će slobodno suditi drugim ljudima. To znači da nemoralna osoba može ocjenjivati druge ljude nepošteno ali to neće biti značajan nedostatak zato što individualna moć ocjenjivanja u iznosu od jednog dolara ne može prouzročiti veliku štetu nikome. Ako se dvoje ljudi izrazito ne voli, oni mogu ocjenjivati jedno drugog negativno godinama, što neće biti velika šteta. Dobijanje ili gubljenje tri dolara mjesečno u razvijenom svijetu ne znači mnogo. Pojedinci neće imati veliku moć u društvu ali zajedno oni će biti vrlo moćni. Uzgred, osoba koja dobije negativnu ocjenu neće nikada saznati ko joj je tu ocjenu dao. Ipak, rezultat će biti vrlo afirmativan zato što će se ta osoba truditi da popravi svoje ponašanje prema svima.

 

Osoba koja dobije veliki broj negativnih ocjena će još i više izbjegavati da čini bilo što nepogodno drugim ljudima i trudit će se da poboljša život svima. Kao rezultat, nasilnik vas više neće zlostavljati u školi, vaš šef vas neće maltretirati na poslu, vaš susjed neće praviti buku noću, prodavač vas neće varati, političar vas neće lagati, vi dodajte neki primjer. Oni će se svi truditi da vam ugode na najbolji mogući način. To je ono što će ukloniti društveno zlo i učiniti dobro društvo.

 

Što radnik ima višu poziciju u društvu to će postati više odgovoran društvu. Ukoliko ste vi eksponirana osoba, na primjer šef od stotinu radnika, vi se nećete ponašati neprimjereno prema vašim radnicima (što je usput budi rečeno vrlo čest slučaj danas) zato što će vas oni mogu negativno ocjeniti i to bi vas koštalo stotine dolara mjesečno. Pomoću sistema ocjenjivanja, svi šefovi bi trenutno izgubili privilegirani status u odnosu na radnike. Oni više neće imati drugi izbor nego da razvijaju kooperativan odnos sa radnicima.

 

Predsjednik SAD na primjer bi mogao dobiti 100.000.000 negativnih ocjena od američkih građana za svoju lošu politiku, laži, i za kriminalnu agresiju na Irak. To bi ga koštalo 100.000.000 dolara i to samo u jednom mjesecu. Sa druge strane ja ne vjerujem da bi ga njegovi podržavatelji zasigurno pozitivno ocijenjivali zato što mogu lako imati veće prioritete za pozitivno ocjenjivanje pa će potrošiti svoje pozitivne ocjene prije nego što on dođe na red. Takav predsjednik više nebi bio privilegiran ni na koji način. On bi pobjegao sa svoje pozicije tako brzo da se niko više nebi sjećao da je bio predsjednik. Samo najsposobniji i najhrabriji pojedinci, voljni da surađuju sa svim ljudima će se usuditi da budu predsjednici. Oni više neće biti autoriteti nego naši poslužitelji.

Svako će služiti drugom čovjeku koliko god to može. Svako će se truditi da ugodi društvu koliko god može i to će formirati čudesno društvo. Sa vremenom sistem ocjenjivanja će ukinuti državne zakone, vojsku, policiju, pa i samu državu. Nikome to više neće trebati. To će biti perfektna anarhija. Možete više saznati o tome ovdje: Budućnost demokracije.