10.02.2005

Ljubav je najveće postignuće koje čovjek u svom životu može ostvariti i zato daje najveći oblik zadovoljstva. U prirodnom društvu ljubav je vjerojatno spontani čin koji se razvija sam po sebi. U otuđenom društvu u kojem mi danas živimo mi ne znamo kako da volimo jedni druge. Ako to pokušamo ostvariti rezultat je često suprotan našim očekivanjima zato jer je otuđenje izopačilo našu ljubav. Da bi naučili kako da volimo ljude moramo se vratiti našoj prirodi.

Dijete voli roditelje zato što ih treba. Ako kao odrastao čovjek i dalje ovisi o autoritetima, on ih i dalje voli ali njegova je ljubav u najmanju ruku prilično nerazvijena. Naša kultura je prihvatila sistem koji pogoduje razvoj privilegiranih autoriteta i sputava moć podređenih ljudi. Privilegirani autoriteti naime oduzimaju slobodu i ugnjetavaju podređene ljude. Odnos nametljivih autoriteta i pokornih sljedbenika uvijek predstavlja neku nijansu sado-mazohističkog odnosa i zato je vrlo neproduktivan. To je izopačenje pojma ljubavi i nužno ga razvija.

Sa druge strane privilegije razvijaju narcisoidnost ljudi. Narcisoidnost predstavlja zaljubljivanje čovjeka u sebe sama. To je vrlo nerazvijeni oblik ljubavi koji sprečava razvoj ljubavi i tako lišava čovjeka ogromnih pogodnosti koje može ostvariti u razvijenoj ljubavi. Ako silno želite postati šef ili bilo kakav autoritet, ako vam je glavni cilj u životu da zaradite novac, vi možete ostvariti veliku prividnu sreću u tome ali ste zasigurno na pogrešnom putu.

Narcisoidna sreća ima jako otuđenu prirodu koja lako dolazi u proturječnost sa objektivnom stvarnosti i zato za razliku od ljubavi, narcisiodna emocija sreće je vrlo nestabilna i kratko traje. Poslije takve sreće se nužno javlja razočarenje koje donosi veću nepogodnost življenja i vrlo destruktivnu orjentaciju takvog čovjeka. Zato narcisoidni ljudi puno lakše stvaraju mržnju nego ljubav.

Čovjek jako teško prepoznaje narcisoidnu osobina karaktera u sebi i zato vi sada vjerojatno mislite do su narcisoidni ljudi neki drugi ljudi a ne vi. Gotovo svi ljudi posjeduje narcisoidne osobine karaktera zato jer nas naša svakodnevna otuđena kultura uči da budemo narcisoidni. Može se generalizirati da su više privilegirani ljudi više narcisoidni i da zato manje vole. Ali razlike su često samo u nijansama. Zato je svijet u kojem živimo upravo ovakav kakav jeste.

Da bi prevladali narcisoidnu orjentaciju ljudi mi moramo prihvatiti prirodu društva. Ukoliko se čovjek želi razlikovati od životinja, tada on mora prihvatiti tezu da priroda društva ima temelje u slobodi, jednakosti i ravnopravnosti ljudi.

Zato sistem koji sam predložio nudi svakom čovjeku potpunu nezavisnost, slobodu izjašnjavanja i djelovanja pod uvjetom da to njegovo izjašnjavanje i djelovanje ne donese drugom čovjeku štetu ili nepogodnosti. Sistem će prisiliti ljude da poštuju jedni druge. To će se ostvariti pomoću sistema ocjenjivanja među ljudima. Svaki čovjek će imati jednako pravo da ocjeni bilo kojeg drugog čovjeka.

Svaka pozitivna ocjena će automatski donijeti neku malu nagradu pozitivno ocjenjenom čovjeku a svaka negativna ocjena će rezultirati nekom malom kaznom. To će usmjeriti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje bilo kakvih oblika nepogodnosti.

Tehnički gledano ovo već jako liči na ljubav jer se ljubav bazira na nediskriminiranoj brizi za druge i u davanju. Ali to još uvijek nije ljubav. Kad se ovakav sistem počne primjenjivati u otuđenom društvu, većina ljudi vjerojatno neće osjetiti zadovoljstvo u samom činu davanja i zato to neće biti ljubav. U početku će zadovoljstvo proizlaziti iz egoistične potrebe dobijanja boljih ocjena od drugih ljudi, ali ono će biti vrlo korisno zato što će tako ljudi stvarati pogodnosti i ustručavati se da rade nepogodnosti društvo u cjelini.

Narcisoidnost je glavni uzrok koji sprečava ljude da prihvate moje ideje, da imaju dobar i radostan život. Narcisoidnost je najveći neprijatelj čovječanstva svih vremena a većina ljudi čak i ne zna da ona postoji. Zato je moja borba tako teška. Ipak ja sam jako uporan i jednog dana će sistem koji sam predložio biti prihvaćen. Tada će se ljudi osloboditi narcisoidnosti što je condition sine qua non za upoznavanje ljubavi.

Razvijena ljubav zahtijeva kompletnu produktivnu orjentaciju čovjeka koja je u našem društvu prilično nepoznata. Zato je danas prava ljubav rijetka. Novi sistem će takvu orjentaciju omogućiti. On će osloboditi ljude od svih oblika otuđenja koje su autoriteti nametali kroz povijest i učiti će ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom. Odgovornost koju novi sistem donosi će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa vlastitom mogućnostima zadovoljenja.

To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni.

Tada će društvo početi razvijati novu kulturu koja će stvarati produktivnu orjentaciju. Tada će društvo početi stvarati ljubav u svom najboljem i najljepšem obliku. Čak i najgori ljudi mogu pronaći nešto ljubavi u sebi kada su zadovoljni. Sa vremenom i oni će voljeti. Ljubav je konačni rezultat sistema koji sam predložio. Jednom kada ljudi počnu voljeti jedni druge oni će napraviti kompletno novi svijet, pogodnosti koje su u današnjem otuđenom društvu praktično nesagledive. Više o tome možete pronaći u mojoj knjizi Humanizam.

Razvijeni čovjek ne ovisi o nikome jer sve što treba može sam ostvariti, on voli druge ljude bezuvjetno samo zato što oni jesu. On nalazi veliko zadovoljstvo u slobodnom produktivnom djelovanju, u izgradnji sebe i još veće zadovoljstvo u činu ljubavi.