Trebamo li sreću ili radost?
Prvo treba reći da sreća i radost nisu međusobno nezavisne kategorije, dapače, one se često međusobno nadopunjuju. Ali u analizi ih možemo razdvojiti. Sreća je prevladavanje nesreće. Pa tako je gladan i žedan čovjek sretan kad konzumira hranu i piće. To je prirodna sreća. Sa druge strane čovjek koji nije ni gladan ni žedan ne može biti sretan ako konzumira hranu ili piće.
U otuđenom društvu ima mnogo nesreće. Siromaštvo i nemoć u društvu su nesreća. Zato danas zarada novca, ostvarenje moći ili slave predstavlja simbol sreće. Prvo treba reći da je takvu sreću teško ostvariti. Drugo, takva sreća je otuđena od svoje prirode tako da predstavlja samo iluziju. Zarada više novca, ostvarenje veće moći ili veće slave u društvu ne može ostvariti trajnu sreću.
Nasuprot, rezultat u velikoj mjeri nalikuje korišćenju droga. Veća otuđena sreća koju pojedinac ostvari u pravilu rezultira većom nesrećom za tog pojedinca a ona zahvaća i društvo u cjelini. Najuspješniji ljudi su najčešće najmanje zadovoljni svojim životim. Oni imaju najveće probleme, oni se najviše razvode, oni konzumiraju alkohol i lijekove da bi mogli pronaći neki oblik mira. Svako ko malo analizira sreću to može vidjeti. Čovjek ne treba tražiti takvu sreću.
Sistem koji sam predložio će svakome osigurati ekonomsku egzistenciju, podjednaka prava i moć u društvu pa će stoga uklanjati nesreću. Tamo gdje nema nesreće ni sreća ne može postojati. Pa šta da radimo onda?
Hajde da se radujemo životu! Radost je daleko postojanija i trajnija emocija od sreće. Radost je proizvod kompletne produktivne orjentacije čovjeka. Stalna produktivna djelatnost čovjeka koja unapređuje njega samog, društvo i njegovu okolinu stvara trajnu radost. Ja ne govorim ovdje o nikakvom žrtvovanju bilo kakvoj ideji, ja govorim o prirodnom životu baziranom na prirodnom znanju od kojeg su se ljudi otuđili. Sistem koji sam preložio će formirati prirodan život i to će omogućiti ljudima da se trajno vesele životu.
