Američke agencije su okupirale pokret “Occupy”
Pokret Occupy je bio međunarodna društveno-politička demonstracija protiv društvene i ekonomske nejednakosti i nedostatka demokracije širom svijeta. Počeo je 17.9. 2011, u Zuccotti parku u New Yorku pod imenom Occupy Wall Street. Pokret je pozivao na rješenja za probleme društva. Ja sam doprinosio pokretu nudeći nove ideje za postizanje socijalne pravde o kojima se raspravljalo putem Interneta. Ali pokret nikada nije uspio definirati svoje ciljeve ili političke zahtjeve. Ovdje ću objasniti zašto.
Promjene koje su željeli pokreti Occupy nisu bile prihvatljive za vladu i ona je imala interes da spriječi neovisnost pokreta. U roku od 5 mjeseci, američka vlada je uklonila sve demonstracijske kampove pokreta Occupy u SAD-u, ali on je nastavio rad i dalje. Tada je američka vlada poslala obučene agente da preuzmu kontrolu nad pokretom. Oni su uspjeli uspostaviti kontrolu pomoću financijske i organizacijske podrške. To nije bilo teško postići jer je pokret Occupy bio otvoren za sve ljude. Volonteri su ga vodili. Nije bilo hijerarhije. Svatko je mogao predložiti ideje. Kao takav, pokret Occupy je bio vrlo ranjiv na destruktivni napad američke vlade. Konačno, pokret Occupy je postao oruđe vlade.
Početkom 2012. pridružio sam se grupi “Vizije i ciljevi” unutar NYCGA pokreta Occupy u New Yorku. Predložio sam grupi vrlo jednostavnu mjeru za postizanje socijalne pravde. Ona se baziralae na skraćenju radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Uklanjanje nezaposlenosti povećalo bi potražnju za radnicima na tržištu, što bi povećalo njihove plaće. To sam definirao u članku Uklonimo nezaposlenost. Viši dohodci radnika bi povećali trgovinu robom i uslugama na tržištu, što bi doprinijelo porastu ekonomije i povećalo blagostanje društva. Takva bi mjera bila korisna za sve.
Povijest je to dokazala. U 14. stoljeću Kuga je ubila trećinu evropskog stanovništva, što je naglo povećalo potražnju za radnicima. Nedostatak radnika povećao je plaće radnika. Michael Bennett je to potvrdio u članku The Impact of the Black Death on English Legal History, Australian Journal of Law and Society, 1995., str. 197: “U 1351 godini zajednički odbor engleskog parlamenta uptio je zahtjev Edwardu III za odlučniji i učinkovitiji odgovor. Žalili su se da “sluge u potpunosti zanemaruju spomenutu uredbu u interesu svoje pogodnosti i pohlepe i da uskraćuju svoje usluge velikim ljudima i drugima ukoliko ne dobiju dva ili tri puta veće plaće i pogodnosti [od prije kuge] što donosi ozbiljne štete velikim ljudima i osiromašuje sve pripadnike spomenutih zajedničkih dobara“”
Prema tome, da je pokret Occupy prihvato cilj skraćivanja radnog vremena na 5 sati dnevno; nedostatak radnika bi povećao plaće radnika 2-3 puta po satu u roku od godinu dana. Dnevne plaće povećale bi se za 30-90% samo za petosatni radni dan. Radnici bi raditi kraće vrijeme i zarađivati mnogo više. To se već dogodilo. Da je ideja bila prihvaćena, pokret Occupy bi dobio dobar cilj zajedničkog djelovanja.
Aktivist grupe “Vizije i ciljevi” Patrick Conway (Na slici dolje) odgovorio mi je da je moja ideja zanimljiva, ali da prvo moramo pronaći konsenzus o osnovnim pitanjima. Patrick Conway je inzistirao na konsenzusu o zajedničkim akcijama između demokrata, republikanaca, marksista, liberala, anarhista, socijalista i sljedbenika drugih političkih stavova, što je nemoguće postići. Njegovo visoko obrazovanje pridobilo je povjerenje aktivista prije nego što sam se pridružio skupini. Također, on je prisustvovao svim sastancima skupine ” Vizije i ciljevi ” u New Yorku, što ja uopće nisam bio u mogućnosti zato što đivim u Torontu. Tako je rasprava o mojim idejama u grupi “Vizije i ciljevi” završena. Čini mi se da je Patrick Conway spriječio bilo kakav dogovor u grupt “Vizije i ciljevi”. To je svakako bio jedan od razloga zašto pokret Occupy nije jasno definirao svoju viziju niti ciljeve zajedničkgo djelovanja. Ova nekada vrlo aktivna skupina ubrzo je napuštena.
Pokušao sam razumijeti zašto je Patrick Conway sabotirao grupu. Na internetu nisam uspio pronaći ništa o njemu, osim što je stavio na svoj profil grupe. Evo tu je: Occupy Wall Street – Generalna skupština New York, Vizija i ciljevi, Ime: Patrick Conway, Što vas je privuklo ovdje: “Ja vidim ovaj pokret kao priliku da ovu zemlju i svijet učinimo mnogo boljim mjestom.” Sposobnost: “Poslovno upravljanje, računovodstvo, računala, ideje.” Informacije o grupi “Vizija i ciljevi” više ne postoje. Danas je nemoguće ne pronaći informacije o bilo kojem aktivisti na internetu, tako da čvrsto vjerujem da je Patrick Conway bio državni agent s lažnim imenom koje samo vlada može pružiti. Ali slika koju je priložio bila je stvarna.
Moj članak “Uklonimo nezaposlenost” je trebao biti dobrodošao na svim internetskim stranicama pokreta Occupy jer se zalaže za socijalnu pravdu i prikazuje jednostavan način da se ona ostvari. On je morao biti objavljen samo zato što ima dobre namjere. On je mogao otvoriti raspravu koja bi pokazala prihvatljivost, provodljivost i izvedivost mojih stajališta. Međutim, moj članak nije bio dobrodošao pokretu Occupy. Niti jedna od njihovih internetskih stranica ga nije objavila. Neobjavljivanje članka je jasno pokazalo da ljudi koji odlučuju o tome što će biti objavljeni na web stranicama pokreta Occupy ne žele napredak društva. Oni su Imali loše namjere.
Uspio sam postaviti svoju neovisnu stranicu u Interoccupy grupi. Kao nositelj stranice, vjerovao sam da ću moći aktivno sudjelovati u radu pokreta. Objavio sam prijedloge za akcije, ali nisam dobio nikakav odgovor. Interoccupy grupi je trebala poticati komunikaciju između pojedinaca, radnih skupina i lokalnih općih skupština u pokretu, ali nije. U stvarnosti, blokirala je sve progresivne ideje članova Occupy grupa. Interoccupy je objaviljivao jedva jedan članak dnevno koji se mogao naći u glavnim medijima. Oni su općenito objavljivali najave i pozivali na brojne demonstracije pokreta Occupy. Oni su u stvari ljudima ljudima: trčite po cijeloj zemlji, vrištite koliko god možete, a kad se umorite, idite kući i spavajte.
Američka vlada je spriječavala širenje progresivnih ideja u pokretu Occupy. Umjesto toga, nametnula je mišljenje da se svi problemi događaju slučajno i da ih treba rješavati neovisno. Drugim riječima, pokret je poticao beskrajne razgovore i akcije koje se nisu mogle približiti korijenu problema. Demonstranti nisu imali rješenje, ni operativnu mogućnost koja bi mogla smanjiti socijalnu nepravdu.
Vjerujem da je većinu pokreta Occupy j potajno financirala vlada i bogataši protiv kojih se pokret Occupy bori. Oni su od boraca za pravdu napravili glupane koji su naivno pali za njihovu obmanu. Neki od članova pokreta Occupy odgovorili su mi da su svjesni da je američka vlada vjerojatno imala agente među njima, ali su to ignorirali. Vjerovali su da će ionako ostvariti svoje ciljeve. U stvarnosti, pokreti Occupy su bili blokirani u korijenu pokreta, tako da nisu imali nikakve šanse.
Poanta ovog članka jest da se američke agencije nemaju pravo miješati se u politički život građana SAD-a. Oni se nikada nebi miješali u velike stranke, ali to rade u političkim aktivnostima siromašnih Amerikanaca. Američke agencije su plaćene da štite američke građane, a ne da sprečavaju njihovih političe aktivnosti. Ali oni štite bogate. Čvrsto vjerujem da je uplitanje američke vlade u političke aktivnosti građana SAD-a organizirani kriminal počinjen u interesu bogatih Amerikanaca.
Pokret Occupy je još uvijek živ jer ne može kompromitirati bogate zavjerenike dok grupira nezadovoljne ljude, omogućujući zavjerenicima da lako manipuliraju sa njima. Paradoksalno, bogati ga održavaju i dalje u životu. Pokret Occupy je i dalje podržan od strane bogataša iako više ne predstavlja nikakvu društvenu moć jer je pomogao bogatim da usmjere nezadovoljne ljude na beskorisne puteve. Nadam se da je ovo dobro upozorenje za buduće pokrete.
Naučio sam kako zavjere nastaju dvanaest godina ranije u agresiji na moju domovinu Jugoslaviju i prezentirao sam svoje nalaze u članku Moj dug Jugoslaviji. Na temelju tog iskustva proveo sam opsežnu studiju koja mi je otkrila zavjeru u zapadnom svijetu. Prikazao sam zaključak svog rada u članku Jacob Rothschild koji je kriv za zavjeru protiv čovječanstva.
Otkrio sam da su Rothschildi najveći neprijatelji naroda. Oni su sakrili svoju moć tako da ih nitko ne može optužiti za njihova nedjela. Također, oni su lukavo učili ljude da svaku kritiku prema njima nazivaju antisemitizmom, jer na taj način mogu više sakriti svoja zla djela. Ja sam bio optuživan za antisemitizam mnogo puta iako nemam ništa sa tim. Morao sam otkriti istinu o Rothschildima jer nije moguće pobijediti neprijatelja ako neprijatelj nije poznat.
Nekako sam uspio objaviti ovaj članak na jednoj od Occupy internet stranica, ali sam kasnije otkrio da je uklonjen. Zavjere su veliki društveni problem, a sprječavanje članaka koji ih otkrivaju čini rješavanje problema nemogućim. Kao da je liječnicima zabranjeno prepoznavanje bolest
