Epilog

Kapitalizam je neuspješan

Društvene nauke su bazirane na autoritetima iz 18. i 19. stoljeća. Otac današnje ekonomije je Adam Smith. On je tržišnu ekonomiju prikazao kao “nevidljivu ruku” koja navodi privatne proizvođače da promoviraju društveni interes kroz realizaciju vlastitog interesa. Dobri proizvođači proizvode dobru robu koja je tražena na tržištu i zato ostvaruju dobru cijenu za svoju robu što proizvođaču donosi dobru zaradu. Slabiji proizvođači se ne mogu takmičiti na tržištu roba pa su prisiljeni prodavati svoj rad kapitalistima. U društvu gdje je ponuda i potražnja rada ujednačena, svaki radnik je dobro plaćen.

Kad ponuda rada postane daleko veća od potražnje, što kapitalisti namjerno ostvaruju, tada su radnici prisiljeni prihvatiti male nadnice kako bi se mogli prehraniti. Tada kapitalisti ostvaruju profite eksploatacijom radnika. Kapitalisti bi bili najsretniji kada bi se razvoj ekonomije završio na Adamu Smithu bez obzira što slobodno tržište donosi učestale ekonomske i društvene krize. Tržište takve krize rjesava bolnom uspostavom ravnoteže u kojoj obespravljeni radnici najviše stradavaju. Problem kapitalizma leži u tome što više cijeni profit nego ljude.

Tržišna konkurencija privatnih poduzeća je u velikoj mjeri formirala uzak krug pobjednika koji tajno vladaju svijetom pomoću financijske moći koju posjeduju. Ta moć kontrolira ekonomiju, politiku, nauku, obrazovanje i medije gotovo u cijelom svijetu. Oni tako provode eksploataciju cijelog svijeta. Ti ljudi kriju svoju moć jer ih tako nitko ne može optužiti za zlo koje nanose svijetu. Pisao sam o njima u članku “Da li je Antikrist stigao?“

Najveći bogataši su postavili svoje poltrone na sve ključne pozicije društva i tako lako sprečavaju svaku pozitivnu promjenu društva. Oni su toliko moćni da mogu ukloniti gotovo sve što im se suprotstavi. Promjene vlasti u zemljama Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike koje se upravo događaju su njihovo djelo. Najveći bogataši imaju cilj staviti sve te države i narode pod svoju kontrolu. Agresija na Libiju je zasigurno njihovo djelo jer žele opljačkati libijsku naftu. Ja nemam dokaz za to ali tvrdnju gradim na činjenici da niko osim njih ne može mobilizirati predsjednike razvijenih država da izvrše kriminalni napad na suverenu državu i svjetske medije da daju potpunu podršku toj kriminalnoj agresiji.

Kao rezultat rada najvećih bogataša zapada uspostavljena je vrlo iracionalna, nepravedna i nemoralna civilizacija, najvjerojatnije pogubna za ljude. Gotovo sedam milijardi ljudi planete Zemlje je nezadovoljno načinom na koji žive što otvara ventile za destrukcije u društvu. Oni jako zagađuju zemlju, vodu i zrak što ugrožava zdravlje.

Vladari zapadnog svijeta su uvidjeli da više ne mogu dovoljno smanjiti broj stanovnika planete Zemlje pa su se dosjetili da smanje populaciju svijeta trovanjem hranom. To postižu kriminalnom internacionalnom regulacijom proizvodnje hrane zvanom “Codex Alimentarius,“ ustanovljenom 1963 godine na nivou UN. Pomoću “Codexa Alimentariusa“ nameću proizvođačima hrane u cijelom svijetu pravila koja između ostalog ograničavaju količinu hranjivih sastojaka u prerađenoj hrani i podstiču ili prisiljavaju proizvođače da koriste nezdrave sastojake. Kao rezultat toga ljudi danas progresivno oboljevaju od teških bolesti koje zahtijevaju skupo liječenje.

To donosi velike profite medicinskoj i farmaceutskoj industriji koja se uglavnom nalazi u vlasništvu istog kruga ljudi koji proizvodi hranu. Tako se razvija krug koji nas vodi u bolest i smrt. Doktorica Rima A. Laibow diektorica Natural Slution Foundation, koja je posvetila svoj život borbi za zdravu hranu, tvrdi pozivajući se na izvještaj WHO/FAO, da će primjena pravila i smjernica “Codexa Alimentariusa“ na svjetskom nivou uzrokovati bolest i smrt milijardama ljudi.

Kapitalizam je u završnoj kriminalnoj imperijalističkoj fazi. Desno orjentirani socijalni znanstvenici pod utjecajem nametnutog sistema obrazovanja i konzervativnog okruženja u kojem žive, ne mogu ići dovoljno duboko u promjeni postojećeg sistema da bi te promjene imale zadovoljavajući utjecaj na unapređenje društva.

Socijalizam je neuspješan

Kao podrška obespravljenih radnika pojavili su se socijalisti koji zagovaraju jednakost među ljudima i društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Na čelo te skupine se uzdigao Karl Marx koji je prihvaćen kao vođa politike i ekonomije socijalizma. On je predvidio da će kapitalizam sam sebe uništiti pomoću svojih unutrašnjih kontradikcija. Upravo smo svjedoci pada profitne stope koji je prema Marxu jedan od razloga koji uzrokuje kraj kapitalizma. U razvijenom svijetu kamate su vrlo niske. Mali porast kamata može dovesti do lančanog bankrota kompanija dok daljnji pad interesa uklanja profite što predstavlja završetak kapitalizma. Kapitalizam ima jako suženi operativni prostor za vlastito napredovanje i zato predstavlja kočnicu razvoja civilizacije.

Kapitalizam čuva nepostojanje boljeg sistema koji bi ga mogao zamijeniti. To treba zahvaliti Karlu Marxu koji je pogrešno usmjerio lijevu političku opciju. Marx je koristeći “najšire” proučavanje zakonitosti kretanja u društvu kroz dijalektički i povjesni materijalizam zaključio da slobodno tržište treba ukinuti zbog eksploatacije radnika. Antagonizam između radnika i kapitalista se po Marxu može riješiti samo revolucijom. To su vjerojatno najveće intelektualne pogreške u povijesti čovječanstva koje su spriječile razvoj društva.

Marx je predloživši ukidanje tržišta uklonio mjerilo koje omogućava uspješnost privrede. Ukidanjem tržišta Marx je ukinuo kategorije koje definiraju produktivnog proizvođača, kvalitetnu robu, potražnju, objektivnu cijenu i zaradu. On je tako obezglavio ekonomiju. Marx je toga bio svjestan pa je ponudio zamjenu za tržišnu privredu pomoću planske privrede bazirane na svijesti ljudi. Ideja planske privrede je ispravna ali samo ako je demokratski formirana jer samo tako može slijediti potrebe ljudi. Bez kompjutorske tehnologije demokratska planska privreda se nije mogla uspješno realizirati pa su autoriteti preuzeli vlast nad društvom.

Svijest na koju se Marx pozivao je idealizirana tvorevina koju nije moguće jednoznačno definirati i zato je svako može tumačiti kako želi. Čak i najgori ubojica nalazi u svojoj svijesti opravdanje za zločine koje čini. Ne može se sistem bazirati na idealiziranim vrijednostima. Idealizam je čak u suprotnosti sa Marxovom materijalističkom filozofijom.

Lenjin je koristeći Marxovu filozofiju proveo socijalističku revoluciju ali je potpuno uklonio Marxovu ideju ravnopravnosti ljudi tvrdeći da radnici nemaju dovoljno razvijeno znanje i svijest i zato oni moraju biti vođeni. Pod utjecajem Lenjina sve socijalističke države su u pravilu imale doživotne predsjednike koji su nametali svoju volju ljudima više nego su to mogli kraljevi. Ljudi koji nemaju slobodu da oživotvore svoje produktivne snage ne mogu biti produktivni. Tako je socijalizam formirao vrlo neefikasnu i nezdravu ekonomiju koja je upropastila socijalizam i kompletnu lijevu političko ekonomsku orjentaciju.

I danas mnoštvo socijalnih znastvenika naivno očekuje revoluciju koja će promijeniti zapadni svijet. Revolucija ne može donijeti dobar rezulatat jer ni jedno nasilje ne može donijeti dobar rezultat. Marxizam ne bi bilo moguće slobodno propovijedati po univerzitetima da može ugroziti kapitalizam. Meni se čini da kapitalizam podržava marxizam jer navodi lijeve progresivne snage na pogrešan put. Kapitalizam ulaže ogromnu energiju u zatupljivanje naroda poslije čega narod nije u stanju prepoznati dobre ideje. Ukoliko se pojave ideje koje mogu ugroziti kapitalizam one su blokirane pomoću ekonomske moći kapitalizma koje sprečavaju pristup takvih ideja do javnosti.

Pa gdje je izlaz?

Marx nije vidio da ukidanje tržišne ekonomije ne ukida samo eksploataciju radnika već i jedini mogući temelj za uspostavu zdrave ekonomije. Problem tržišne privrede nije previše tržišta već u stvari premalo tržišta zato što je tržište rada potpuno nerazvijeno. Marx se trebao zalagati za skraćivanje radnog vremena radnika proporcionalno stopi nezaposlenosti a tržište bi tada uskladilo ponudu i potražnju rada i visine dohodaka u prihvatljive okvire i za radnike i za kapitaliste.

Razvijeno tržište rada zahtijeva slobodan pristup svakom radniku do svakog javnog radnog mjesta u bilo kojem trenutku. To je moguće ostvariti samo u javnim poduzećima tako da se na svakom radnom mjestu zaposli radnik koji ponudi najveću produktivnost, najveću vlastitu odgovornost i najmanju cijenu tekućeg rada.

Razvijeno tržište rada će biti visoko razvijena “nevidljiva ruka“ koja će donijeti danas nezamislivu ravnotežu u procesu raspodjele rada i ogromne pogodnosti društvu u cjelini. Ono će ukinuti privilegije i eksploataciju na koju se Marx žalio jer niko ne može eksploatirati ljude koji u svakom trenutku mogu zauzeti radno mjesto “eksploatatora.” Tržište rada će ukinuti privilegije i društveno razarajuću korupciju koje one donose.

Slobodan izbor rada će omogućiti radu da postane vrijednost za sebe i ljudi će pronaći daleko veće zadovoljstvo u radu nego što to mogu danas. Samo tako može nastati udruženje slobodnih proizvođača na koje se Marx pozivao. Na kraju, najbolji radnik na svakom javnom radnom mjestu će ostvariti veću produktivnost nego što ga privatne kompanije mogu ostvariti. Tako će tržište rada ukloniti kapitalizam. Razvijeno tržište rada je najbolja moguća raspodjela rada a ja bih dodao i jedina dobra. Ono predstavlja jedini mogući put u socijalizam i bolje društvo. To su uspjesi koje revolucija i nametnuta ideologija ne može ostvariti.

Nova ekonomija zahtjeva precizno praćenje radnih ponuda i definiranje odgovornosti svih radnika što nije bilo moguće ostvariti bez kompjutorske tehnologije. Iz tog razloga Marx nije ni mogao razmišljati o razvoju tržišta rada. Veće želje nego što su bile tehnološke mogućnosti usmjerile su Marxa i kompletnu ljevicu na pogrešan put.

***