Prevedeno sa engleskog foruma:
Peter Nicolaysen je napisao:
Može li ovakav model biti prihvaćen u tehnički nerazvijenom okruženju, ili zahtijeva naprednu tehnologiju kao što je internet. Povijest je pokazala da Laissez-Faire kapitalizam funkcionira u svakoj mogućoj situaciji ili okruženju (ovo ne govori da je to prihvatljiv sistem), samo da on funkcionira. Može li vaš model funkcionirati u svim razumno zamislivim situacijama u kojima se ljudska vrsta može naći u slijedećih 500 godina.
Aleksandar Šarović je napisao:
Prvo, model koji sam razvio može biti djelomično realiziran ili u potpunosti. Drugo, on može biti realiziran sa samo nekoliko ljudi koji žive u bilo kojoj metropoli i također pomoću cjelokupnog čovječanstva. I konačno on je mogao biti realiziran djelomično i prije stotinu godina ali puna i široka implementacija nebi bila moguće bez informacijske tehnologije koju imamo danas. U stvari, sistem može biti realiziran recimo za godinu dana ukoliko bi ga neka udruženje negdje u svijetu prihvatilo ali bi bilo bolje prije toga učiniti ozbiljnu studiju sistema baziranu na velikom broju različitih scenarija nego učiti na pogreškama.
Peter Nicolaysen je napisao:
Znatiželjan sam, ja sam uvijek vidio socijalističke ekonomije kao velike monopole na nacionalnoj bazi koje funkcioniraju u slobodnoj preduzimačkoj areni. Planetarna ekonomija ponude i potražnje će izgurati socijalističku ekonomiju na isti način kao što je izgurala velike monopole koji su izrasli u zadnjih 200 godina.
Aleksandar Šarović je napisao:
Do sada je kapitalistička kompanija bila produktivnija od “sociajističke” zato što je imala znatno bolju alokaciju resursa. Zamislite sada tradicionalnu kapitalističku kompaniju i iste veličine jednu “socijalističku” gdje svako radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju visoko odgovoran za svoj rad kao što to nudi model koji sam ja razvio. “Socialistička” kompanija će po definiciji sada imati bolju alokaciju resursa što kapitalistička kompanija neće moći slijediti. “Socialistička” kompanija će biti produktivnija i profitabilnija na tržištu. To će prisiliti ovaj puta privatnu kompaniju da se pridruži “socialističkoj” kompaniji jer bi u suprotnom bankrotirala. “Socialistička” kompanija će jednostavno pobjediti.
Čak i kada bi se sve kompanije u regiji, državi ili bilo gdje udružile u jednu “mega” kompaniju i tako izgubile konkurenciju od strane drugih kompanija, to više nebi kreiralo monopol u tradicionalnom smislu zato što će otvoreno takmičenje za svako radno mjesto još uvijek postojati. Potrošači neće više moći birati proizvode između mnogo sličnih ali će visoka prihvatljivost proizvoda biti osigurana pomoću ocjenjivanja proizvođača od strane potrošača. To će ostvariti najbolju ekonomiju, najracionalniju ekonomiju, itd. itd.
Peter Nicolaysen je napisao:
U kapitalističkoj ekonomiji, neuspjeh u proizvodni donosi drastične posljedice, bez obzira kolko je kompanija velika ili moćna. Pennsylvania Railroad, i Enron su sjajni primjeri neuspjeha ekstremno vrijednih korporacija. Kakvu garanciju vaš sistem daje da će “najbolji mogući ljudi” biti uvije izabrani. Zapamtite da mišljenje večine nije uvijek tačno, niti mišljenje eksperata. Kompletan narod je nekad mislio da je svijet ravan, a ako se želite obogati upitajte eksperte šta je nemoguće i tada pronađite način da ti ostvarite. Šta će biti sa malim biznisom, kao što su postolari, TV tehničari, restorani, kina, i slični, hoće li i oni biti centralizirani? Kako se na ovoj kugli zemaljskoj može realno utvrditi tko bi bio najproduktivniji bileter u kinu? Šta sa ljudima koji ne žele raditi i radije bi ukrali ili drugačije oštetili sistem? Šta će vaša eutopija učiniti sa njima?
Aleksandar Šarović je napisao:
U sistemu koji sam predložio svaki radnik će biti nekakav akcionar od “mega” kompanije. To znači da će svaki radnik podnositi odgovornost pomoću svojih akcija za neostvarenje svoje predložene produktivnosti kao i za neostvarenje produktivnosti kolektiva. To je nešto što kapitalizam nema uopće. U slučaju Enron na primjer, radnici su izgubili poslove a akcionari novac. Akcionari su sigurno bili zainteresirani za dobro poslovanje ali nisu imali dovoljno utjecaja u procesu donošenja odluka a radnici (specijalno lideri) nisu bili dovoljno zainteresirani za posao. U novom modelu radnik i akcionar će biti ista osoba tako da će biti znatno više zainteresirani i odgovorni na poslu.
Ja mislim da većina ima najvjerojatnije pogrešno mišljenje o bilo čemu i to zbog ogromnog otuđenje u kojem mi danas živimo. Ali mi moramo prihvatiti potrebe ljudi bez obzira koliko su one otuđene zato što ljudi misle da su njihove potreba stvarne. Sa vremenom, sistem koji sam predložio će omogučiti ljudima da pronađu svoje prave potrebe.
Ovisiti će samo o vlasnicima malog biznisa kao i kod bilo kojih drugih kompanija da li se žele pridružiti “mega” kompaniji. Ako žele biti će dobrodošli.
Najproduktivniji biletar u kinu će vjerojatno biti onaj koji je najjeftiniji, onaj koji će tražiti najnižu cijenu za svoj tekući rad.
U novom sistemu svaki stanovnik će dobijati dohodak od dana rođenja pa do dana smrti bez obzira dali radio ili ne. Visina dohotka će ovisiti o vrijednostima minulog rada, tekućeg rada, o realizaciji predviđene produktivnosti, itd. To će u najmanju ruku umanjiti potrebe za krađama. Osobe koje proizvedu bilo kakav oblik štete društvu podnositi će odgovornost za to pomoću gubitka bodova minulog rada (oblik humanističkih akcija) proporcionalno šteti koju su prouzročili.
