Čovjek

1.1               Čovjek

 

Priroda čovjeka

 

Čovjek je dio prirode. Priroda sadrži beskonačnu količinu materije sa energetskim nabojem što stvara neograničeno mnoštvo sila, akcija i reakcija, napetosti i ravnoteža. Čovjekova priroda posjeduje osjetilnost, misaonost i sposobnost svjesnog djelovanja. Priroda svojim kretanjem čovjeku stvara osjetilne pogodnosti i nepogodnosti. Osjetilna razlika između pogodnosti i nepogodnosti formira čovjekove potrebe.

 

Čovjek svoje potrebe definira mislima. Pomoću misli čovjek stvara i akumulira svijest o pogodnostima i nepogodnostima odnošenja sa prirodom. Misli u različitim uvjetima formiraju različita emotivna stanja. Kada stanje prirode ne odgovara čovjekovoj prirodi u njemu se javlja nepogodna osjetilna ili emocionalna napetost koja koncentrira energiju na nalaženje pogodnog stanja.

 

Čovjek uglavnom zadovoljava svoje potrebe svjesnim djelovanjem. Intenzitet djelovanja direkno ovisi o stupnju nepogodnosti. Male nepogodnosti induciraju malu energiju za djelovanje, dok velike nepogodnosti koje dovode u pitanje i njegovu egzistenciju akumuliraju svu čovjekovu energiju u borbi za opstanak. Proces djelovanja traje dok čovjek ne zadovolji svoje potrebe.

 

Zadovoljenje potreba donosi pogodnosti koje su proporcionalne intenzitetu prevladanih nepogodnosti. Pogodnosti se javljaju u obliku opuštanja od nepogodne napetosti i u osjetilnom i emocionalnom zadovoljstvu. Proces rezultira zasićenjem. Odnos potreba i zasićenja mijenja se periodično sa intervalima ovisnim o prirodi potreba. Period zasićenja oslobađa čovjeka potreba.

 

Čovjek je ovisan o prirodi i stoga nije u potpunosti slobodan. Sloboda u najširem smislu predstavlja stanje potpune neovisnosti i stoga ne dozvoljava ni formiranje potreba. Čovjek koji ima životne potrebe, slobodu u najširem smislu ne treba. U užem smislu slobodu treba prihvatiti kao stanje koje omogućava zadovoljenje potreba jer čovjek koji ne može zadovoljiti svoje potrebe nije slobodan. Takva sloboda je uvjet ostvarenja čovjekove egzistencije, razvoja njegovih sposobnosti, moći, spoznaje i zato takvu slobodu čovjek može i treba imati.

 

Priroda posjeduje neograničenu moć u odnosu na čovjeka ali se on svojim biološkim razvojem prilagođava kretanju prirode i razvija svoje sposobnosti tako da u normalnim prirodnim uvjetima može zadovoljiti svoje prirodne potrebe. Čovjek u prirodi može biti slobodan. Čovjekova sloboda se zasniva na njegovoj sposobnosti da može ono što želi, ali ta sloboda ovisi o njegovoj spoznaji da želi ono što može.

 

Tokom svog života čovjek stječe mnoštvo pogodnih i nepogodnih, osjetilnih i emotivnih stanja proizašlih iz odnošenja sa prirodom. Kontrolom i sređivanjem misaonih određenja o osjetilnosti i emotivnosti životne prakse čovjek stvara znanje. Znanjem čovjek stvara predodžbu o uvjetima koji donose pogodnosti i nepogodnosti u prirodi. Formiranje znanja je čovjekova najveća sposobnost. Znanje podrazumijeva formiranje objektivnih određenja o zakonitosti kretanja u prirodi, određenja koja pod jednakim uvjetima formiraju jednake reakcije bez obzira na stupanj pogodnosti ili nepogodnosti koje takva određenja stvaraju. Objektivna određenja prikazuju zakonitost kretanja u prirodi onako kakva ona zaista i jesu.

 

Znanje čovjeku daje moć da zadovoljava svoje potrebe svjesnim i organiziranim radom. Radom se čovjek svjesno suprostavlja nepogodnostima u prirodi. Radom čovjek proizvodi sredstva za vlastiti opstanak i ostvarenje većih pogodnosti. Radna sposobnost daje čovjeku veliku moć u prirodi.

 

Ono što stvara pogodnosti ima svoju vrijednost. Čovjek prihvaća vrijednost tamo gdje mogu postojati razlike između pogodnosti i nepogodnosti, tamo gdje potrebe nisu zadovoljenje ili mogu biti nezadovoljene. Vrijednost je upravo proporcionalna sa potrebnošću.

 

Proizvod rada ima svoju upotrebnu odnosno prirodnu vrijednost. Prirodna vrijednost proizvoda zadovoljava čovjekove prirodne potrebe vezane uz egzistenciju i životni standard. Rad neposredno sam po sebi donosi pogodnosti u nekoj mjeri tako da sam po sebi ima upotrebnu vrijednost. Čovjekova svijetla budućnost leži u nalaženju rada koji donosi veće pogodnosti u svom trajanju jer tako doseže veće bivstvene pogodnosti. Takve pogodnosti su u pravilu dugotrajnije a mogu biti i intenzivnije od pogodnosti proizašlih iz konzumacije rezultata rada.  

 

Čovjek znanjem definira zakonitost kretanja u prirodi i što ih dublje otkrije to šire može primjeniti njihovu zakonitost. Znanje čovjeku daje moć koja je u svom obliku neograničena u odnosu na prirodu. Što čovjek više ovlada znanjem to može formirati veće potrebe jer ih može i zadovoljiti, to više ima kontrolu nad uvjetima koji formiraju njegova osjetilna i emotivna stanja. “Čovjek koji zna” je sposoban da otkrije i formira vlastitu progresivnu orijentaciju, da živi u skladu sa vlastitom prirodom, da se oslanja na vlastite snage, da vjeruje u svoju moć, u sebe. Takav čovjek je sposoban da razumije vlastiti odnos sa prirodom, da razvija konstruktivan odnos sa prirodom, da razvija ljubav prema prirodi, da nalazi zadovoljstvo u odnosu sa prirodom. Takav čovjek nužno živi u harmoniji sa prirodom.

 

Što čovjek više zna, to više zadovoljava svoje prirodne potrebe, to više vjeruje u pogodnosti, to više gradi optimizam prema životu, to je uravnoteženiji, to je opušteniji, zadovoljniji, radosniji što živi. Ovo je prikaz čovjeka koji živi prirodnim produktivnim životom i kao takav se lako prepoznaje.

 

Najveći oblik znanja je mudrost a stječe se iskustvom normalnog prirodnog življenja. Mudar čovjek konstantno zadovoljava svoje prirodne potrebe i stoga doživljava široko zasićenje. On ima sve što mu treba bez obzira koliko to kvantitativno i kvalitativno bilo i stoga je zadovoljan. Zadovoljan čovjek je dobar čovjek. Ova jednostavna tvrdnja je jako značajna za razvoj humanizma i zato treba biti privaćena kao prirodni zakon čovjeka.

 

Prevladavanjem nepogodnosti i pogodnosti gube značaj, odnosno tamo gdje se smanjuju razlike između mogućih pogodnosti i nepogodnosti smanjuju se i potrebe. Što čovjek više zna to ima manje potrebe a to znači da se življenjem približava slobodi u najširem smislu. 

Communism Part III

EXT. STREET MORNING

 

Newcomers are going out of their apartments and houses into individual research and action in Heaven. They walk through the town and look around. Street with no car traffic. Green everywhere. Children drive bicycles and skate carefree. The people sit on benches and talk pleasantly. Smile of adults and laughter of children is heard.

 

John walks fast straight to the mayor.

 

INT. OFFICE OF MAYOR’S SECRETARY DAY

 

A big office full of documentation. The secretary Anica sits beside the table and types something on the computer keyboard. She wears a simple outfit. The office is full of flowers. John enters through the open door.

 

JOHN

Hello, is the mayor here?

 

ANICA

Yes he is, but he is not

available right now.

 

JOHN

It’s important…

 

John does not pay attention to Anica any more and continues to walk towards the door with the sign Mayor Aleksandar…

 

ANICA

Excuse me! Please…

 

John knocks on the door and enters without waiting.

 

INT. MAYOR’S OFFICE DAY

 

The office is large. Classical dark rustic furniture. Work table with a computer and big monitor. One lower table with four chairs for guests. The walls are arranged with pictures. The shelves are full of books. The big window opens a view of the sea.

 

The mayor wears a dark blue suit and tie. He reads electronic mail.

 

JOHN

Hello Aleksandar!

 

Aleksandar rises his eyes from the computer.

 

JOHN

I am John. I would like to

become mayor instead

of you.

 

ALEKSANDAR

(gives a surprised look)

Oh really…

 

JOHN

Yes. How can I do that?

 

Aleksandar stands up from his table. They shake hands.

 

ALEKSANDAR

Hello, please sit down….

(shows the chair)

 

They sit in chairs.

 

ALEKSANDAR

(continues)

The best way for you to

become a mayor is to make

an agreement with me.

 

JOHN

Let’s make an agreement.

 

ALEKSANDAR

First, you need to show me

your program and in it a

greater productivity than

I offer. If you make me

believe you are better I

will support you and

withdraw from here.

 

JOHN

That seems too complicated

for me. I was told that I

may become a mayor whenever

I want. Nobody mentioned

programs and agreements…

 

ALEKSANDAR

Yes, they told you well…

If you offer in a computer

center only one percent

larger productivity than I,

and if I would not be able

to follow it, the position

is automatically yours.

But that is risky because

it excludes an agreement.

 

JOHN

How do you measure

productivity?

 

ALEKSANDAR

We measure it by the

evaluations we receive for

our work from the people.

 

JOHN

That means I need to offer

a higher mark?

 

ALEKSANDAR

Yes.

 

JOHN

How?

 

ALEKSANDAR

If you offer 1% higher

evaluation and 1% larger

responsibility then me you

get the right to work

here…

 

JOHN

I will!

 

ALEKSANDAR

But it is not that simple

as it looks like because

our system calls for

responsibility rigidly.

The Mayor directly manages all

business in the commune and

he is responsible for the

realization of all

businesses. This chair is

very hot…

(shows his chair)

 

JOHN

OK! (says self-confidently)

 

ALEKSANDAR

If the people here gave you

lower evaluations for your

work than you proposed that

hat on your head (red) will

grow.

 

John does not pay attention to his warnings any more.

 

JOHN

Where is the computer

center?

 

ALEKSANDAR

Each computer you use here

is connected to the

computer center.

 

JOHN

Thanks…

(smiles and starts leaving

the room)

 

ALEKSANDAR

(with good intensions adds)

Our system awards good

work. If you achieve

offered production this hat

on your head will get

smaller. But I’m warning

you again. If you propose

a greater productivity than

you can accomplish your hat

will grow…

 

John confidently waves back to him and leaves the office.

 

INT. OFFICE OF MAYOR’S SECRETARY DAY

John passes Anica without a word. Anica looks at him very surprised.

INT. CITY ADMINISTRATION HALL DAY

John randomly enters into the next office in which he sees an officer at the desk and pulls back into the hall without a word. In another attempt he encounters an empty office and enters.

INT. OFFICE DAY

 

John sits at a computer. Types in the increase of productivity for the mayor position 1%. Thinks a little bit and adds one zero. Thinks a little bit more and adds one more zero and registers his offer by typing the enter key in the keyboard. So that greed has pushed John to offer 100% greater productivity for the mayor’s position. Then John opens the page that defines his responsibility and without thinking types rise of 1,000%. He made a typo. He makes a grimace but waves his hand carelessly and registers his offer.

 

INT. MAYOR’S OFFICE DAY

 

At the same time the Mayor’s computer starts to flash and sound the alarm. Aleksandar is very surprised when he sees what productivity John offers. He silently picks up his things, and leaves the office rolling his eyes.

 

INT. CITY ADMINISTRATION HALL DAY

 

At the exit Aleksandar meets John, shakes hands with him and leaves without a word.

 

INT. MAYOR’S OFFICE DAY

 

John sits in the mayor’s chair, puts his feet on the table, rubs his hands with glee, and smiles self-lovingly.

 

EXT. STREET DAY

 

Street full of small locals. Pleasant peace fills the air.

 

Kevin stops a passer-by Bogdan on the street. Bogdan is a middle-aged man, carelessly dressed, a little bit slow in comprehension. Phlegmatic.

 

KEVIN

Hello, excuse me please,

where is the closest police

station?

 

BOGDAN

(phlegmatically)

We do not have police

stations.

 

KEVIN

(surprised)

How can I find policemen?

 

BOGDAN

(phlegmatically)

We do not have policemen.

 

KEVIN

(surprised)

How come?

 

BOGDAN

Just like that…

(says like it is the most

natural thing)

 

KEVIN

(is more surprised)

So, who protects you from

crime?

 

BOGDAN

(phlegmatically)

We do not have crime.

 

KEVIN

Well, who enforces the

laws?

 

BOGDAN

(phlegmatically)

We do not have laws.

 

KEVIN

(is very surprised)

What?

 

BOGDAN

We do not have laws.

(repeats like it is the most

natural thing)

 

KEVIN

How come?

 

BOGDAN

How come? (thinks a little

bit)That’s how! At the

beginning we had laws but

we developed our

relationships so much that

nobody uses laws any more.

They become unnecessary.

 

KEVIN

(very surprised)

How can you exist without

laws?

 

BOGDAN

Exactly as you see… We

alone create, carry out,

and change the rules in

our relationships. Alone!

 

KEVIN

(is very surprised)

How?

 

BOGDAN

It is clear what is right

and what is wrong and we

observe to it. Sometimes

we listen to opinions of

experts and then we make

agreements about how

things need to be done.

At the end, the mutual

evaluations give power to

each of us…

 

KEVIN

Then I am in charge too?

 

BOGDAN

Yes. That is what assures

good relationships in

society.

 

KEVIN

(very surprised)

And it works just like

that?

 

BOGDAN

Yes, it works just like

that. (He thinks a little

bit and adds) It works

perfectly, much better then

where you have come from.

 

Brandon and Frances pass by across the street. They wave their hands to Kevin. Kevin relaxes a little bit when he sees them and waves back.

 

KEVIN

(shouts to them)

Where are you going?

 

BRANDON

(shouts to Kevin)

To the soccer stadium!

 

Kevin waves his hand again. Then he turns back to Bogdan, thinks a little bit and asks…

 

KEVIN

Are there any available

jobs in the army?

 

BOGDAN

(phlegmatically)

We do not have an army.

 

KEVIN

(is not surprised any more)

I should have thought so…

 

BOGDAN

(smiles on that and adds)

When we citizens of this

peaceful place decided to

stop supplying our army

with money that was its

end… We dismissed it and

destroyed the arms…

 

KEVIN

You do not have arms?

 

BOGDAN

No… Not that we do not

have baseball bats and

kitchen knives but nobody

gets the idea to use them

as arms.

 

KEVIN

So, what protects you?

 

BOGDAN

(phlegmatically)

Nothing attacks us.

 

KEVIN

?

 

BOGDAN

We have learned that the

worst danger comes from

great leaders, those to

whom their nation or

homeland is the most

important thing.

 

KEVIN

Why?

 

BOGDAN

Such people just use their

nations for their

megalomaniac goals and

nothing good can come from

that…

 

KEVIN

So how do you protect

yourself from them?

 

BOGDAN

Simply, we easily recognise

such people… then we give

them very negative

evaluations… That shuts

their mouths far before

they are able to produce

any evil.

 

KEVIN

(thinks a little bit and

asks)

So what will I do? I do not

know anything but police

work!

 

BOGDAN

(thinks deeply and says)

You do not need to do

anything that you do not

want to do. When you find

what you want to do, you

will do it because you will

like doing it.

 

KEVIN

?

 

BOGDAN

(continues)

Don’t worry. If you need

anything just ask for

Bogdan. I am always

here somewhere…

 

Bogdan waves to him and starts walking away.

 

KEVIN

(calls over)

Thank you.

 

Kevin leaves to another direction with a worry on his face. Some children pass by cheerful and smiling. Kevin absorbedly watches them and after a while he starts smiling too…

 

INT. MIKI’S OFFICE

 

Miki sits in his office and sets up some papers. There is a picture of his wife Mirjana on the table. The furniture is modern, the chairs are comfortable. Light curtains at the window let in light wind. Birds chirp outside.

 

Somebody knocks on the door.

 

MIKI

Come in!

 

Diane enters the room. Looks magically hot in her bright red dress.

 

DIANE

Please excuse me for

disturbing you. Do you

have time for me?

 

MIKI

Of course.

 

They shake hands.

 

MIKI

Please sit down.

 

Diane sits in a chair.

 

MIKI

(continues)

Drink?

 

DIANE

No thanks…

 

Miki sits too.

 

MIKI

What can I do for you?

 

DIANE

I am very confused here in

a new environment…

 

MIKI

I understand. I was

confused as well.

 

DIANE

I supposed you are an

influential man in a high

position here?

 

While asking the question she crosses her legs and shows her beautiful thighs.

 

MIKI

Yeah, something like that…

(responds half confused

half calculatingly)

 

DIANE

Can you advise me with

what I should work here?

 

MIKI

What did you work so far?

 

DIANE

Mainly I have helped

successful people…

(thinks little bit)

…is it getting hot in

here…

 

She unhooks upper button on her dress, shakes it, and shows the place where her beautiful breasts are joined. Blood rushes to Miki’s head but he restrains because he is married with Mirjana. He stands up, approaches the window, and opens it widely.

 

DIANE

(continues)

What have you worked

before?

 

MIKI

I was a party official,

something like a director.

 

DIANE

I thought something like

that… …I immediately

recognise a successful man.

 

MIKI

(tries to be modest)

It’s not just like that…

 

DIANE

Oh no, I do not make

mistakes here. (smiles) I

recognise a man in charge.

 

Miki smiles modestly and nods his head self-lovingly. Diane thinks a little bit and continues shyly.

 

DIANE

I always wanted to be an

actress. I participated

in part of an acting course

with Mr. Blabinger.

I was supposed to take

an exam but I couldn’t

because I was very busy.

You know, we travel…

Mr. Blabinger had a lot

of respect in my skills.

He offered me a role in

a theatre performance.

It was not supposed to be

a big role but he told me

it would be a very

noticeable and memorable

role.

 

MIKI

What role would that be?

 

DIANE

I was supposed to be a

striptease dancer…

But, as I said I was very

busy… Now I have more

time so I can accept a

more significant movie

role. Can you help me?

 

Tension rises…

 

MIKI

(says calculatingly)

I’ll look for something…

 

DIANE

Oh, thank you very much…

 

MIKI

(smiles)

Nothing, nothing…

 

DIANE

You would never understand

how much it means to me.

This is my greatest wish.

If you help me I will

forever be in your debt.

Just tell me how to pay

back the favour and I’ll

do it.

 

Diane stands up seductively from the chair to hug Miki in the “friendly” manner. Miki is surprised a little bit. He stands up from his chair as well and spontaneously embraces her waist. She kisses his cheeks.

 

Tension culminates…

 

She notices that he is very sensitive to her closeness, hesitates what to do, thinks a little bit and then slowly moves her head towards Miki and kisses his lips. He moves his head a little bit away. She slowly kisses his lips again. He moves away his head a little bit again. When she kisses his lips third time, he does not move his head away any more…

 

EXT. STREET IN FRONT OF THE LAZAR’S HOME DAN

 

Rock paved street. Two rows of stone houses. Each balcony is full of flowers. Doors, windows, shutters are freshly coloured.

 

Al tries hard to decrease the size of his red hat. He is a trash remover. He has a trash collector’s uniform and tricycle with a garbage box. Right now he is cleaning the street in front of the Lazar’s house with a broom. Lazar is coming. He has sympathized Al from his childhood. Lazar is a former communist leader and a criminal. In Heaven Lazar is almost an exemplary husband and worker. He wears something similar to a military uniform and a hat “titovka” with a red star.

 

Lazar is very pleasantly surprised to meet Al. He widens his arms…

 

LAZAR

Al!

 

Al looks at him half interested.

 

LAZAR

You are an idol of my

youth!

 

Al does not change his face. Lazar tries to imitate Al. A smile emerges on his face because he is not a skilled actor. He puts his forefinger on his chest and asks…

 

LAZAR

Are you talking to me?

Are you talking to me?

Are you talking to me?

 

But he hit Robert de Niro in the movie Taxi driver.

 

AL

(responds melancholically)

It wasn’t me…

 

LAZAR

Doesn’t matter…

(he waves with his hand

happily)

Let God give you good

health and a long life!

 

Al looks at Lazar a little bit better…

 

AL

Do I know you?

 

LAZAR

We cooperated a little bit.

Do you remember cocaine

from Colombia?

 

AL

(convincingly)

I have never done cocaine

in my life!

 

LAZAR

C’mon, I am not your judge.

Besides that we transported

firearms to Iraq…

 

AL

(now Al recognises Lazar)

Oh, I remember you now…

… you are a communist

from Yugoslavia…

…Lazar?

 

LAZAR

(says proudly)

That’s me!

 

They shake hands friendly.

 

AL

So how are you doin’?

 

LAZAR

Not bad…

 

AL

Do you know something about

my relatives?

 

LAZAR

Your father is good.. He is

not far away from here….

I don’t know about

others… Ask him.

 

Al is satisfied with the answer and continues…

 

AL

You communists have always

impressed me strongly.

The way you arranged your

underground we were not

even able to dream about.

Nobody was able to

interfere with your

business…Nobody!

 

LAZAR

Those were good times.

And you have remained in my

memory as a very moral man.

You have always helped

friends and killed enemies.

 

AL

Those were good times, but

it is not recognised as

good here.

(shows up his long hat)

 

LAZAR

(complains)

No, one cannot kill a man

like a man here! They

immediately send you right

to Hell! Yes, they do…

 

Al thinks a little bit…

 

AL

If I were in power here,

I would return good old

values back. In the first

place a hierarchy.

Authorities would have an

unconditional power.

I would establish order and

discipline. One would know

what anyone is supposed to

do and allowed to do.

Everything would bloom.

Flowers would grow

everywhere, birds would

chirp like in the old days.

(his eyes start to sparkle

for a moment)

 

LAZAR

Do it for God’s sake. I

would support you strongly.

 

Anica, Lazar’s wife, interrupts them from the balcony of their house.

 

ANICA

Lazar you haven’t done the

dishes…

 

LAZAR

(responds unwillingly)

Just a moment…

 

ANICA

Do it now, it will start

to smell bad!

 

LAZAR

(says silently so that her

wife cannot hear him)

Godfather, let’s continue

this conversation later.

 

Al agrees and continues to broom the street.

 

EXT. STREET DAY

 

Large building with a board “Auto Salon”. Through the glass of window one can see displayed models.

 

Danny stands on the street in front of the auto salon. In the glass of the store window he sees himself with a big red hat. He is unsatisfied. Thinks a little bit and takes the hat off, rolls the edge of the hat so that it looks smaller and puts it back on his head. Now he is satisfied. He enters the auto salon full of new cars.

 

INT. AUTO SALON

 

A contemporarily arranged place. Rade works there. He is the chief of the salon, an elegant gentleman in a suit and tie.

 

DANNY

Hello.

 

RADE

Hello. Can I help you

please?

 

DANNY

I need ten Mercedes.

 

RADE

Ten Mercedes?

 

DANNY

Yes…

 

RADE

Why do you need ten

Mercedes?

 

DANNY

I need.

 

RADE

You are supposed to order

cars you need. These are

exhibition models.

 

DANNY

No problem, I’ll take them.

 

RADE

I can’t help you.

 

DANNY

Uh…

 

RADE

But if you need one

immediately I can give it

to you from reserves.

 

DANNY

I need ten Mercedes

urgently.

 

RADE

Sorry, I cannot help you.

 

Danny sees on the Rade’s coat a tag with the name Rade. He pulls the chief of the salon into a corner.

 

DANNY

(says confidentially)

Rade, I’ll give you one

Benjamin Franklin if you

try to help me. (he shows the

bill of 100 dollars)

 

RADE

Ha ha ha ha ha… (smiles)

Money is worth nothing

here!

 

Danny is embarrassed because of the wrong estimation of the situation and tries to escape…

 

DANNY

I did not offer money but

the artistic picture of

Benjamin Franklin.

 

RADE

(now seriously)

You cannot buy me. Besides,

your orientation is pretty

unhealthy here. If you

continue like this your hat

(red) will grow.

 

Danny wants to finish the conversation.

 

DANNY

OK, give me then a

beautiful new model, but

a big one please!

 

RADE

Please fill the

application.

 

DANNY

(grumbles)

Ah, this bureaucracy!

 

Danny fills the application and Rade brings keys…

 

RADE

Here are the keys. Your car

is there…

(he points to it with his
finger)

 

Danny takes a Mercedes cabriolet and leaves whispering..

 

EXT. SOCCER STADIUM DAY

 

A big stadium. The amphitheatre may hold about 35,000 people. It is covered with a metal grid structure. One can say that it looks like somebody put two slippers with ends inside each other.

 

Brandon wants to play soccer in Heaven as well.

 

INT. DRESSING ROOM DAY

 

Brandon enters the club’s dressing room. Big room. Lockers, benches, hooks… On one door is a sign that says massage, on second sauna, third showers…

 

Here Brandon meets Srđan a soccer player.

 

BRANDON

Hi, I am Brandon.

 

Brandon gives a hand to Srđan to shake.

 

SRĐAN

Srđan, nice to meet you…

 

They shake hands.

 

BRANDON

May I play soccer here?

 

SRĐAN

You can if you are good.

Have you already played

somewhere?

 

BRANDON

Of course! I played for

Manchester United, for

Barcelona and for Zaprešić.

 

SRĐAN

Excuse me?

 

BRANDON

(confidently)

Really!

 

SRĐAN

Have you played with

Ronaldinho?

 

BRANDON

Yes.

 

SRĐAN

In what position?

 

BRANDON

Right winger.

 

SRĐAN

(very satisfied)

You are accepted. Here is

the uniform. The game is

about to start!

 

EXT. SOCCER STADIUM DAY

 

Only one person is in the public. This is Frances who has come to support Brandon because she is in love with him.

 

BRANDON

(asks a team-mate)

Where is the public?

 

SRĐAN

There is no public.

 

BRANDON

I see but why?

 

SRĐAN

People come very rarely to

watch us. They live here

actively…

 

BRANDON

What does that mean?

 

SRĐAN

They like playing soccer

themselves or doing

something else rather than

watching us play.

 

BRANDON

(makes a face)

So why do you need such

a big stadium?

 

Srđan feels that Brandon is naïve so he starts pulling his leg.

 

SRĐAN

It stayed here since ever.

I offered to carry it down

to your place, but was

refused…

 

BRANDON

What?

 

SRĐAN

(smiles strangely)

I was told it is too heavy

for me…

 

BRANDON

(understands the joke and

smiles)

I know you are joking me.

 

SRĐAN

I used to be a devil, but I

improved myself and now I

am good…

(he makes a devil face)

Ha ha ha ha…

 

Brandon makes a surprised face. Srđan calms down and continues seriously.

 

SRĐAN

The stadium should be

removed but no one knows

if it would be needed one

day. (shrugs shoulders)

 

The play starts. Brandon gets a beautiful goal. Team mates congratulate him by slapping his shoulders. Frances applauds from the amphitheatre.

 

SRĐAN

(is surprised)

You have a fan! I haven’t

seen one in a long time.

 

BRANDON

That’s Frances. She is my

girlfriend.

(thinks a little bit)

No fans here?

 

SRĐAN

No. People are

self-confident here and do

not need idols.

 

Brandon shrugs his shoulders. He turns to Frances and waves to her. She responds the same. Now he is very happy she is there.

 

BRANDON

(says to himself)

Brandon is good, Frances

is the best.

 

EXT. PARK DAY

 

After the game Brandon and Frances walk through the park. Old pine trees. Sea is close by. Brandon looks Frances in the eyes.

 

BRANDON

I love you more than ever.

 

Frances smiles but her face shows she worries about something.

 

BRANDON

What’s wrong?

 

FRANCES

(worries)

If I do not get back to

work on Monday I’ll lose

my job…

 

BRANDON

It’s not that bad?

 

FRANCES

It’s even worse. The

company is in a crisis.

They just wait for an

excuse to fire workers…

 

BRANDON

You will find a better

job…

 

FRANCES

There are no good jobs on

the market. They cannot

even provide enough income

to pay the rent…

 

BRANDON

Uh…

 

FRANCES

I will need to find a

roommate like a student…

 

BRANDON

Brandon earns a lot. He

will find a solution…

 

FRANCES

You are a sweetheart but

I cannot accept it.

 

BRANDON

We will find a solution.

First we need to find an

escape from here. (he is

absorbed in thoughts)

But it doesn’t seem bad

here at all…

 

They leave absorbed in thoughts.

 

 

Go to Heaven Part IIII

Komunizam Dio IIII

INT. URED GRADONAČELNIKA DAN

 

John uživa u svojoj fotelji i ništa ne radi. Ulazi sekretarica Anica i podjeća Johna na njegove dnevne obaveze.

 

ANICA

Šefe, u deset imate

sastanak sa direktorom

javne prehrane. U jedan i

trideset ručak sa

direktorom javnog

prijevoza. U tri sastanak

sa direktorom gradske

kanalizacije…

 

JOHN

Otkaži sve. Neka sve rade

kao i do sada.

 

ANICA

Oni mogu raditi kao i do

sada ali to neće povećati

produktivnost komune u

mjeri u kojoj ste vi to

ponudili.

 

JOHN

(odmahuje rukom i pita)

Ko je ovdje glavni?

 

ANICA

Kako mislite ko je glavni?

 

JOHN

Ko odlučuje u Nebu?

 

ANICA

Bog?

 

JOHN

Nisam mislio na Boga ni na

Isusa Krista nego ko je

glavni među vama ovdje?

 

ANICA

Nitko, mi smo svi ovdje

ravnopravni.

 

JOHN

Dobro kad smo ravnopravni

što ti ne odeš na te

sastanke?

 

ANICA

To je vaš posao…

 

JOHN

Eto vidiš, to znači da ipak

nismo svi ravnopravni!

Ko je ovdje glavni?

 

ANICA

Vi.

 

JOHN

Ne, ja sam po svojoj

profesiji onaj koji

treba moćnike. Neko

mora da me štiti. Ko

su ti ljudi ovdje?

 

ANICA

Nema takvih ljudi ovdje.

Ovdje nema ni moćnih ni

nemoćnih, ni bogatih ni

siromašnih, ni utjecajnih

ni neutjecajnih.

 

JOHN

Kako to?

 

ANICA

Tako mi živimo!

 

JOHN

(pita preplašeno)

Pa ko će mi onda kazati

što da radim?

 

ANICA

Kod nas takve stvari svako

sam sebi govori.

 

JOHN

(kaže iskreno)

Ja ne znam ništa o ovom

poslu!

 

ANICA

Brzo ga naučite jer će vam

u suprotnom ta kapa na

glavi jako porasti.

 

JOHN

OK. Primit ću te ljude.

 

U kancelariju ulazi direktor javne prehrane Slavko. On je čovjek u svojim četrdesetim. Odijelo, kravata. Ozbiljan i poslovan.

 

SLAVKO

Dobar dan.

 

JOHN

(ne ustaje iz stolice)

Dobar dan. Što mogu učiniti

za vas?

 

SLAVKO

Gdje je Aleksandar?

 

JOHN

(kaže vrlo arogantno)

Ja sam sada Aleksandar.

 

SLAVKO

(začuđeno)

Oh, nisam to znao…

(prelazi brzo na stvar)

Ja sam Slavko, direktor

prehrane. Ljudi se žale da

palačinke nisu dovoljno

ukusne. Napadaju našeg

kuhara a on jadan nije

kriv nego je krivo brašno.

Trebalo bi nabaviti novo a

ovo poslati za stočnu

hranu…

 

John ga arogantno prekida.

 

JOHN

Vi bi se rasipali jeli?

 

SLAVKO

(ljubazno)

Ne, ne…

 

John ga ne sluša.

 

JOHN

Ne može to tako!

 

SLAVKO

Ali…

 

JOHN

Recite kuharu da stavi

malo šećera.

 

SLAVKO

Dobro, ali…

 

John ga opet prekida.

 

JOHN

Oprostite vrlo sam zauzet

danas. Imate li drugi

problem?

 

SLAVKO

Nemam ali…

 

John ustaje sa stolice i tako opet prekida Slavka. Ispraća Slavka prema vratima. Pogled mu zaokupira njegova kravata…

 

JOHN

Lijepa kravata. Gdje ste je

nabavili?

 

SLAVKO

Naručio sam je preko

interneta.

 

JOHN

Nešto sam baš zauzet ovih

dana, možete li meni

naručiti takvu jednu?

 

SLAVKO

Mogu, nije mi teško…

 

JOHN

Bit ću vam vrlo zahvalan…

Drago mi je što smo se

upoznali…

Slavko je zbunjen i izlazi bez teksta.

John se rukuje sa Slavkom i zatvara mu vrata pred nosem. Zatim se vrati za svoj stol, zavali se u fotelju, stavi noge na stol.

 

JOHN

(kaže sam sebi)

Nije lako danas biti

gradonačelnik.

 

INT. UČIONICA DAN

 

Ogromna srednjoškolska učionica. Neobično je namještena. Svaka klupa ima ladice, kompjutor i tapacirane stolice. Uz rub učionice nalaze se dvosjedi i trosjedi gdje se učenici odmaraju i vode diskusije. U uglu je frižider sa osvježavajućim pićima. Učenici su vrlo veseli. Jedan učenik uzima piće iz frižidera.

 

U taj čas ulazi Kathy. Kathy je odlučila da bude profesor književnosti.

 

KATHY

Dobar dan, ja sam vaša nova

profesorica književnosti.

Nadam se da ćemo se lijepo

slagati…

 

Učenici sjedaju u svoje klupe. U razredu žamor. Kathy nastavlja…

 

KATHY

Danas ćemo raditi

Shakespeara. Znate li vi ko

je rekao “Biti ili ne biti,

pitanje je sad?”

 

Niko se ne javlja pa izabire jednog učenika.

 

UČENIK I

Moj stari je to reko prije

nego što je pokušao upaliti

veš mašinu… …popravljao

ju je cijeli dan.

 

KATHY

To je čuvena rečenica. Da

li znaš gdje ju je on čuo?

 

UČENIK I

Ne.

 

KATHY

U kazalištu.

(naglasi ona srdačno)

 

UČENIK I

Ja sumnjam da je on bio

u kazalištu. On samo dere

narodnjake…

 

KATHY

Te je riječi izgovorio

Hamlet u istoimenoj drami.

 

UČENIK II

(postavlja pitanje Kathy)

A znate li ko je rekao

“Piti ili ne piti pitanje

je sad?”

 

KATHY

Ne…

 

UČENIK II

Tu čuvenu rečenicu sam

rekao ja!

 

Učenici umiru od smijeha…

 

KATHY

(ozbiljno)

Nije smiješno!

 

UČENIK II

Opustite se malo, možda

vam postane smiješno…

(smije se)

 

Kathy se pravi da to nije čula ali se jako naljutila.

 

KATHY

Sad ću vam podijeliti uloge

iz Hamleta. Za slijedeći put

ćete ih naučiti napamet pa

ćemo ovdje napraviti malu

predstavu.

 

UČENIK I

Ne pada mi na pamet…

 

KATHY

Molim?

 

UČENIK I

(ponavlja)

Ne pada mi na pamet…

 

Sada njena ljutnja dolazi do izražaja.

 

KATHY

Ti ćeš meni naučiti Hamleta

napamet!

(kaže prijetećim glasom)

 

UČENIK I

Odoh ja u park.

(počinje skupljati svoj

školski pribor)

 

KATHY

Ti ne možeš napustiti

nastavu!

(ona je izrazito ljuta)

 

UČENIK I

Gledaj pa vidi da li mogu…

 

Odlazi sa sata. Učenici ga jedan po jedan slijede. Kathy ostaje iznenađena bez teksta…

 

EXT. CESTA DAN

 

Vijugava cesta prati obalu mora. More udara o stjene. Pinije, borovi, čempresi se povijaju na lahoru. Nebo plavo bez i jednog oblačka. Gotovo da nema automobilskog prometa.

 

Danny vozi svoju ženu Bette u Mercedesu kabrioletu.

 

BETTE

Vidi što je lijepa priroda

ovdje…

 

DANNY

(nezainteresirano)

Je, je…

 

BETTE

Ne mogu se nadisati ovog

čistog i opojnog zraka…

…mirisa bora i soli…

 

Danny ne obraća pažnju na njene riječi. Pogledom traži nešto…

 

BETTE

(nastavlja)

Jesi li primjetio da smo

samo par automobila sreli…

…mirno je…

 

Danny je ni ne sluša. Osmjeh mu ozari obraz kad su se približili jednoj velikoj garaži. Parkira automobil…

 

DANNY

Bette, dođi da vidiš ovu

ljepotu.

 

BETTE

Što si pronašao?

 

Danny stane pokraj vrata garaže, pogleda Bette značajnim pogledom i počne imitirati fanfare.

 

DANNY

Tu tu ru tu tu tu tu

tu tu ru tu tu tu,

Tu tu ru tu tu tu tu

tu tu ru tu tu.

Boeeeing (imitira gong)

 

Danny otvara vrata garaže i ponosno pokazuje Bette deset Mercedesa koje je prikupio i sakrio u garaži. Smije se a ona ne može vjerovati svojim očima…

 

BETTE

Što je to?

 

DANNY

Mercedesi!

 

BETTE

(sumnjičavo)

Čiji su?

 

DANNY

Naši dušo!

(odgovara vrlo sretan)

 

BETTE

Odakle ti?

 

DANNY

(skromno)

Težak rad.

 

BETTE

Molim?

 

DANNY

Dobro, malo mi je pomoglo

i ovo čudesno mjesto…

 

BETTE

Što će ti to Danny?

 

DANNY

a?

 

BETTE

Što će ti to?

 

DANNY

Pa da imam…

 

BETTE

Što će ti to, jesi li

poludio?

 

DANNY

(počinje se zabrinjavati)

Dušo ovo sam cijeli dan

prebacivao…

 

BETTE

Što će ti to?

 

DANNY

Može zatrebati ako se jedan

pokvari…

 

BETTE

Vraćaj to odmah!

 

Danny očajan traži neki izlaz.

 

DANNY

Dušo mogu li zadržati bar

tri?

 

Bette koluta očima…

 

DANNY

Dva?

 

BETTE

Vraćaj sve osim jednog!

 

Danny nezadovoljan klima glavom.

 

INT. STAN MIRJANE I MIKIJA DAN

Vrlo moderno opremljen stan. Odmah se vidi da je namještaj biran i aranžiran sa puno ukusa. Stan je vrlo uredan.

 

Mirjana ulazi u stan. Miki sjedi u fotelji i čita novine.

 

MIRJANA

Zdravo Miki.

 

MIKI

Zdravo.

 

Mirjana skida cipele i oblači papuče.

 

MIRJANA

Jesi li očistio tepih?

 

MIKI

Jesam dušo, jesam.

 

MIRJANA

Sigurno?

 

MIKI

Sigurno!

 

MIRJANA

(nasmije se izazovno)

Dobit ćeš nagradu večeras…

 

Miki se zadovoljno nasmije na to.

 

Mirjana nešto traži po stanu. Zaviri u ormar i tu otkrije da se Mikijeva plava kapa malo smanjila. Uzima je i pokazuje Mikiju.

 

MIRJANA

(začuđeno)

Šta to bi sa tvojom kapom?

 

MIKI

(nevino)

Ne znam, mora da se skupila

od pranja…

 

MIRJANA

(kaže ljutito)

Skupila se od pranja! Sad ćeš

da vidiš šta je to skupljanje

od pranja!!! Hoćeš, hoćeš…

 

Mirjana žurno odlazi u kuhinju, grabi valjak za tijesto, vraća se i prijeti njime Mikiju.

 

MIKI

(preplašeno)

Nisam kriv!

 

MIRJANA

Šta je bilo odmah kaži!

(prijeti i dalje valjkom)

 

MIKI

Nisam kriv! (kuka)

 

Mirjana zamahuje valjkom za tijesto.

 

MIRJANA

Šta je bilo!

 

MIKI

(preplašeno)

Ona me napala,

ona me napala…

 

MIRJANA

(pita ljutito)

Ko te napao?

 

MIKI

Diane!

 

MIRJANA

(ljutito)

Kako te napala?

 

MIKI

(preplašeno)

U kancelariji…

 

MIRJANA

(ljutito)

Pitam, kako te napala?

 

MIKI

(pokušava biti uvjerljiv)

Žestoko!

 

MIRJANA

(ljutito)

Kako te napala?

 

MIKI

(slomljen)

Pa kao što žensko napada…

 

MIRJANA

Aaah, sad će kučka dobiti

svoje! Hoće, hoće…

 

Mirjana hvata Mikija za ruku i vuče ga na ulicu.

 

EXT. ULICA DAN

 

Mirjana nosi valjak za tijesto preko cijelog mjesta i vuče Mikija za sobom. To privlači pažnju ljudi pa se stvara publika. Hvata Dianu u ćošku između dvije kuće. Ona ima na glavi povećanu crvenu kapu.

 

MIRJANA

(viče)

Stoj kučko!!!

 

Diane se iznenađeno okrene.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Slušaj kučko! Miki je moj

čovjek i samo moj čovjek…

Ako još jednom priđeš

Mikiju na tri metra, prvo

ću te polomiti sa ovim

(pokazuje valjak) a onda

ću te lično poslati tamo

desno u Pakao!!!

 

DIANE

Ovo je nesporazum…

 

Tada ugleda Mikija i shvaća da nema smisla lagati.

 

DIANE

Oprosti, neću više nikad…

(kaže preplašeno)

 

MIRJANA

Samo se usudi kučko.

(okreće se Mikiju)

A ti marš u kuću!

 

MIKI

Idem dušo idem…

 

Publika oko njih se smije…

 

MIRJANA

Ova te napala je li?

 

Miki šuti.

 

MIRJANA

Nisi se mogao obraniti, je

li?

 

Miki šuti manji od makova zrna.

 

Na povrtku kući prolaze pokraj djece 10-15 godina starosti koja sade cvijeće u parku.

 

INT. SPAVAĆA SOBA JUTRO

 

John se budi pokraj Diane, tušira, pjevuši, oblači se i trgne kad ugleda svoju crvenu kapu. Njegova crvena kapa je postala dugačka metar i po. Odjuri na posao.

 

INT. URED GRADONAČELNIKA DAN

 

John utrčava u kancelariju sekretarice Anice. Ona je tu. Kapa mu stoji na glavi a rukom drži coflek, ispruži ruku sa strane a sredina kape visi jer je mnogo duža od njegove ruke.

 

JOHN

Anice, što je ovo?

 

ANICA

Kapa.

 

JOHN

(kaže preplašeno)

Znam, ali zašto je ovakva?

 

ANICA

Ljudi su jako nezadovoljni

vašim odlukama. Niste

ostvarili ponuđenu

produktivnost. Bojim se da

će vam kapa još rasti.

 

JOHN

Stop, stop, stop…

Zaustavite ovaj nepravedan

proces.

 

ANICA

To sami možete učiniti ako

date ostavku na položaj…

 

JOHN

Hoću, hoću, sada, sada!

 

ANICA

To će vam donijeti kaznu

koja će još malo uvećati

kapu ali će se proces

zaustaviti.

 

JOHN

Dobro, dobro!

Gdje?

 

ANICA

Na vašem kompjuteru…

 

John dohvati tastaturu i ukuca otkaz. Napušta kancelariju bez riječi. Na izlazu iz zgrade sretne Aleksandra. Neugodno mu je, gleda u pod ali ga ipak pozdravi.

 

JOHN

Dobar dan.

 

ALEKSANDAR

Dobar dan gospodine 100%,

kako ide?

 

John bježi bez riječi.

 

EXT. ULICA UZ PARK DAN

 

John izlazi na ulicu gdje duboko izdahne i osjeti olakšanje. Ali velika crvena kapa izaziva veliku pažnu ljudi. Svi se trzaju iznenađeno kad je ugledaju na njegovoj glavi jer je takva pojava velika rijetkost. John se srami, skida i sakriva crvenu kapu u ručnu torbu. Nailazi Jack. Vidi da John nema kapu na glavi pa se nasmije…

 

JACK

(kaže cinično)

Johne bolje stavite kapu na

glavu. Ona je korisna.

Ako se budete dobro ponašali

ljudi će vam davati dobre

ocjene pa ćete se izvući.

 

John prihvaća lekciju skrušeno stavlja kapu na glavu i zamišljeno odlazi. Kad je Jack vidio kako veliku crvenu kapu ima John nije mogao odoliti pa mu se naruga iza leđa.

 

EXT. PARK DAN

 

Kevin vozi gradski autobus. Zaustavlja na stanici. Lazar izlazi iz autobusa. Kevin se ljubazno nasmije…

 

KEVIN

Želim vam ugodan dan!

Lazar mahne Kevinu. Kevin mu odmahne. Lazar nastavlja prema parku. Tu sreće zamišljenog Ala. Lazar mu prilazi sa osmjehom.

 

LAZAR

Šta te muči kume?

 

Rukuju se.

 

AL

Dugo sam razmišljao što da

radim…

 

LAZAR

(veselo)

I šta si smislio?

 

AL

Ne mogu protiv ovog

sistema.

 

LAZAR

Zašto?

 

AL

Prejak je a nije ni loš…

 

LAZAR

Šta jest jest, ali nešto se

ipak može učiniti!

 

AL

Još mi nešto smeta…

 

LAZAR

Šta?

 

AL

Proganja me moja prošlost.

 

LAZAR

Kako to?

 

AL

Duboko žalim zbog toga što

sam bio mafijaš.

 

LAZAR

Znači gotovo je?

 

AL

(klima potvrdno glavom)

Želim se potpuno posvetiti

duhovnom životu. Odlučio

sam postati sveštenik.

 

LAZAR

Pa kud u sveštenike?

Dođi bolje kod nas u

komunističku partiju.

Što mi imamo duhovan život

to ga niko nema…

 

AL

Odlučio sam.

 

LAZAR

Ajd kad si odlučio sa

srećom ti bilo…

(smije se) Da popijemo

po jednu u to ime?

 

Al se nasmije, zagrli Lazara oko ramena i povede ga na piće.

 

EXT. TRG NOĆ

 

Srednjovjekovni grad opasan bedemima. Kamene kuće. Vrlo jednostavna arhitektura. Na kraju glavne ulice barokna crkva. Tu se John sastaje sa Diane. Kasna noć, prazan grad.

 

JOHN

Izgleda da sam se totalno

zajebo…

 

DIANE

Vidim… (crvena kapa od

metar i po sve sama govori)

 

JOHN

Garant ću završit u paklu.

Jeli boga ti, reče li neko

koliki je probni rok ovdje?

 

DIANE

Miki je spomenuo godinu

dana, ali nisam sigurna…

 

JOHN

Uh onda možda još nije sve

izgubljeno…

 

DIANE

Sad si isti kao Al. Ako on

ima šansu imaš i ti. Moramo

se opametiti pod hitno.

 

JOHN

Slažem se, ali kako?

 

DIANE

Nabolje da se ponašamo isto

kao i ostali pa što bude…

 

JOHN

Slažem se, to je najbolje.

 

Odlaze zamišljeni.

 

EXT. PARK UZ PLAŽU POPODNE

 

Sunčan dan, more uzburkano. Organiziran je piknik sa roštiljem, zabavnim i sportskim sadržajima. Hrane ima u izobilju, pivo teče u potocima. Prisutni su svi karakteri. Sjede zajedno za stolovima i okolo po travi. Neko svira gitaru i pjeva. Mnogi se pridružuju kad prepoznaju pjesmu. Sve se odvija u savršenoj harmoniji, veselju i smijehu.

 

BETTE

(pita Dannya)

Jesi li vratio Mercedese?

 

DANNY

Jesam dušo. Znaš, cijelu

sam noć razmišljao što će

mi oni Mercedesi…

 

BETTE

I što si smislio?

 

DANNY

Ne trebaju mi ništa.

 

BETTE

Dobro si smislio.

 

DANNY

Još sam nešto smislo.

 

BETTE

Što?

 

DANNY

(kaže nježno)

Ti uvijek znaš što je dobro

a što ne. Ti si moje sunce.

 

Bette je jako polaskana i radosna.

 

Kevin upoznaje djevojku koja mu se sviđa. Stalno nešto šapuće sa njom i smješka se. Vrlo je zadovoljan.

 

Iznenada neko vrisne. U moru se pojavio veliki vrtlog. Jedan dječak u sandolini pokušava izbjeći vrtlog. Snažno vesla ali sandolina se prevrće. Dječak ne pliva dobro. Vrtlog ga polako privlači. Samo dobar plivač može izvući dijete iz vode prije nego što ga vrtlog povuče na dno. Nitko se ne usuđuje pomoći. John baca odijelo, hvata dasku za jedrenje, skače u vodu i spašava dijete. Svi plješću.

 

Lazar i Brandon slučajno stoje jedno blizu drugoga i gledaju Johna kako izlazi iz mora zajedno sa dječakom.

 

LAZAR

(negoduje)

Opet krade vodu!

 

BRANDON

Izvinite, što ste rekli?

 

LAZAR

Sotona krade vodu.

 

BRANDON

Ko?

 

LAZAR

Sotona!

 

BRANDON

Zašto to radi?

 

LAZAR

Ljudi su jako žedni dole.

 

BRANDON

Oni piju slanu vodu?

 

LAZAR

Zato se to zove Pakao.

 

Brandon ostavlja zbunjen izraz lica.

 

Neki ljudi čestitaju Johnu, neki gledaju u Johna dok vade mobitele i ukucavaju nešto. Čuje se kako neko govori da je John heroj. Diane gleda Johna ponosno. On se briše i oblači. Traži gdje mu je kapa. Nije je prepoznao jer se smanjila na normalnu veličinu. Ponosno je pokazuje Diani. Ona mu radosno pokazuje ispružen palac prema gore i upita ga…

 

DIANE

Jesi li znao da je to bio

ulaz u Pakao?

 

John je pogleda zabezeknuto i ništa ne kaže.

 

Ljudi nastavljaju sa zabavom i pićem. Kathy razgovara sa Jackom.

 

KATHY

Kako smiju piti pivo u

parku?

 

JACK

Kathy ovo nije Amerika, ovo

je Raj.

 

Jack pogleda prema nebu i kaže bezglasno mimikom usta “Hvala ti”.

 

Kathy na to negoduje klimajući glavom.

 

Odjednom Kathy ugleda učenika sa kojim je imala nesporazum kako prolazi u blizini. Digne se i priđe mu.

 

KATHY

Zdravo!

 

UČENIK I

Zdravo!

 

KATHY

Oprosti mi, bila sam jako

arogantna na predavanju.

 

UČENIK I

Nema problema.

 

KATHY

To se više neće ponoviti…

Molim te dođi na predavanje

i povedi drugove.

 

UČENIK

Hoću, nema problema.

 

To čuje Jack i ne može vjerovati svojim ušima.

 

JACK

Ovako lijepe riječi nisam

od tebe čuo u životu.

 

KATHY

(kaže iskreno smijući se)

Nikad nije kasno za učenje.

 

Jack pokazuje veliko zadovoljstvo. Popne se na stolicu i doziva…

 

JACK

Ljudi slušaj vamo!

 

Svi se okreću prema njemu.

 

JACK

(nastavlja)

Kathy i ja smo proveli

četrdeset godina u braku…

To je bio brak pun

previranja, lijepih i onih

manje lijepih trenutaka.

Nikad neću zaboraviti

koliko mi je pažnje

posvetila kad sam slomio

nogu na skijanju prije 30

godina. Ali sjećam se i da

je provela dosta vremena sa

učiteljem skijanja dok sam

ja ležao u krevetu…

Mnogo voli raditi sa

djecom ali svoju nije mogla

roditi. Bog mi je svjedok

ja sam se jako trudio na

tom polju… Ponekad kuha

hranu koju ja ne podnosim,

prigovara mi kad malo

popijem, ali ako izuzmemo

ove male nedostatke ona je

dobra žena…

I zato sada svečano

izjavljujem

– Kathy ja te volim.

 

To kaže glasno, razgovjetno i ponosno.

Na to svi veselo zaplješću.

 

Jack se nakloni prema njoj i prema svima. Kathy zasuze oči.

 

Kad je Brandon čuo ovu izjavu ljubavi dobije inspiraciju, klekne na koljeno ispred Frances.

 

BRANDON

Frances ja te volim. Hoćeš

li se udati za mene?

 

FRANCES

Brandone ja te puno volim.

Udat ću se za tebe.

 

Brandon skoči do neba. Oboje se jako vesele, pa se ljube. Brandon iz džepa vadi prsten i daje ga Frances. Opet se ljube. Opet svi plješću.

 

BRANDON

(obraća se svima)

Svi ste pozvani na naše

vjenčanje.

 

Svi plješću i nazdravljaju.

 

Al dolazi u park u crnoj mantiji. Ima kardinalsku crvenu kapu sa crvenom pletenom kuglicom na vrhu.

 

AL

(pokazuje mantiju Kevinu)

Jeli mi dobro stoji?

(nasmije se)

 

KEVIN

Super, ni majka vas nebi

prepoznala! (nasmije se)

 

Uz Ala u mantiji stoji Lazar. Lazar i dalje nosi titovku sa petokrakom. Njih dvoje čine vrlo neobičnu sliku.

 

AL

(upita Lazara)

Ako je ovo Nebo gdje je

Isus Krist?

 

LAZAR

A navrati on ponekad do

nas…

 

AL

Jel u kontrolu?

 

LAZAR

Ne, nema potrebe za to.

Navrati koji put na ručak,

popijemo po koju i tako

to…

 

Veselje se nastavlja. Sve je puno smijeha.

 

EXT. PARK UZ MORE DAN

 

Svadba Frances i Brandona. Oltar se nalazi u parku. Gosti sjede u stolicama. Mlada je u bijelom ali ispod vela nosi plavu kapu. Brandon je u tamnom svečanom odijelu i naravno nosi plavu kapu. Svi imaju plave kape. John ima tako malenu kapu da je nosi na vrhu malog prsta. Pokazuje je kameri i namiguje zadovoljno. Jedan čovjek sjedi na sredini stola i ima plavu kapu od tri metra omotanu preko ramena kao lente. Lazar ima plavu kapu sa crvenom petokrakom. Al ima crvenu kardinalsku kapu sa plavim coflekom.

 

Brandon drži Frances za ruku ispred oltara. Ljubi je u obraz. Al počinje izgovarati vjenčanu proceduru uz pomoć knjige i vjenčava ih…

 

AL

Mi smo se danas sastali

ovdje da budemo svjedoci

vjenčanja Brandona i

Frances, čija su srca i

duše spojene u jedno…

Brak je obećanje, dato u

srcima dvoje ljudi koji

vole jedno drugo. U krugu

te ljubavi, brak sadrži

sve najvažnije odnose.

Muž i žena su jedno drugome

ljubavnici, učitelji,

slušaoci, kritičari i

najbolji prijatelji.

 

Frances pogleda Brandona sa ljubavlju u očima. Brandon joj uzvrati isti pogled…

 

AL

(nastavlja)

Da li vi Brandone uzimate

Frances za svoju zakonitu

ženu; da je volite,

poštujete i čuvate koliko

god možete?

 

BRANDON

Da!

 

AL

I vi Frances, da li

uzimate Brandona za svoga

zakonitog muža; da ga

volite, poštujete i

čuvate koliko god možete?

 

FRANCES

Da!

 

AL

Sada možete staviti prstenje

jedno drugome na ruku.

 

Oni stave prstenje jedno drugome sretni i nasmijani…

 

AL

Prsten je simbol sa kojim su

vaša dva života ujedinjena u

jedan neprekinuti krug; u

kojem, gdje god da pođete,

vi ćete se jedno drugome

vratiti. Neka vas ovi

prstenovi zauvijek približe

u ljubavi… …ljubav nema

druge želje nego da ispuni

sebe!

 

Brandon i Frances se zaljubljeno gledaju. Frances ima suzu u oku.

 

AL

(nastavlja)

Neka ovaj dan sija zauvijek

u vašim životima!

Proglašavam vas za muža i

ženu. (gleda u Brandona)

Sada možete poljubiti mladu.

 

Brandon poljubi Frances. Svatovi kliču i plješču. Nakon toga Frances se okreće i baca buketić. Diane hvata buketić i smije se. John se nasmije na to. Jack posuđuje jedan cvijet is buketića i stavlja ga Kathy u kosu. Kathy je vrlo sretna.

 

Svi se kreću prema stolovima za ručavanje koji se nalaze u blizini i sjedaju tamo. Bette pjeva narodne pjesme uz trubački orkestar. Svi nazdravljaju sa šampanjcem, plešu kola (pomažu im profesionalci tako da kola izgledaju savršeno) sretni i zadovoljni. Film završava prepun optimizma prema budućnosti.

 

Pojavljuju se riječi: “NIJE KRAJ”

 

EXT. PARK UZ MORE DAN

 

Potpuna tišina. Lijepa zelena priroda i plavo more. Čuje se cvrkut ptica i tiha uvertira u Bethovenovu IX simfoniju. Kamera zumira in i zaustavlja se na jednom čovjeku. To je onaj isti čovjek koji je imao kapu od tri metra na vjenčanju. Sad je više nema. Nosi jednostavnu majicu i jeans. Stoji na stijeni tijelom okrenut prema moru i kaže u kameru…

 

ČOVJEK

Moj blagoslov.

 

Zatim se malo nakloni i srdačno se nasmije.

 

Muzika KREŠENDO. Zbor pjeva temu “Ode radosti” FORTE. Kamera ima fokus na čovjeku nekoliko sekundi a onda dugi zoom out.

 

Pojavljuju se riječi: “OVO JE POČETAK”

 

 

 

Natrag na početak

 

Communism Part II

They are all very curious. Some of them show it loudly, some just nod their heads, and some are afraid to show any interest. Miki concludes that they should continue with presenting the new world to the newcomers.

 

MIKI

(continues)

Let’s go further… We can

freely choose every job we

want.

 

DANNY

(interrupts)

What does that mean?

 

MIKI

We can work wherever we

want.

 

DANNY

OK. I always wanted to be

a medical doctor. May I?

 

MIKI

Are you a doctor?

 

DANNY

No!

 

MIKI

Theoretically you may be

a doctor but practically

I would not recommend it

to you.

 

DANNY

Why not?

 

MIKI

Because here patients

choose their doctors. I

can easily bet you won’t

be busy. Besides that,

patients evaluate doctors.

If you make a mistake in

healing somebody the

patient would give you a

negative evaluation and

that is not good for you.

If you make a big mistake,

the whole town can give

you negative evaluations.

I would highly recommend

you study medicine

first…

 

JACK

And what if 10 people

apply for the same job?

 

MIKI

Then the applicant who

offers the best

productivity gets the

job…

 

JACK

How in God’s sake would you

measure the productivity of

medical doctors?

 

MIKI

Well, the best way is by

marks that patients give

you, but also with your

responsibility.

 

JACK

How?

 

MIKI

Every candidate can raise

their responsibility.

Double responsibility, for

example, would double the

influence of each mark

received from patients.

If you take a responsibility

value of 10, each received

evaluation will give or

take 10 knots off your hat.

Higher responsibility

raises risk. The person who

offers the highest

productivity and

responsibility gets the

job. This is in fact a

developed market of work…

 

DANNY

(mocks him)

Oh oh oh!

This is the market of

work!!!

 

MIKI

Yes, the best worker always

stays at every work post.

That’s why we have the best

possible production.

 

DANNY

Then, one cannot have

whatever job they want!

 

MIRJANA

Yes, they can! The person

who really wants some job

would invest more effort to

get it. Here, nothing can

stop him…

 

Frances joins the conversation.

 

FRANCES

Everyone can get a job here

and choose what to do?

 

MIKI

Yes, here we do not have

neither privileged nor

unemployed people.

 

FRANCES

(smiles surprised)

Cool…

 

John asks a question.

 

JOHN

Do you have a mayor?

 

MIKI

Yes, we do.

 

JOHN

And everyone may become a

mayor if they want?

 

MIKI

Yes everyone may become a

mayor if they want. Of

course he or she has to

offer the best productivity

for the position.

 

JOHN

(says absorbed in thoughts)

Interesting, I’m starting

to like this place.

 

Danny asks a question with a very arrogant voice.

 

DANNY

Who is the owner of

companies?

 

MIKI

We are all equal right

owners of companies.

 

DANNY

So, you are commies?

 

MIKI

We have equal rights here.

 

DANNY

(sarcastically)

We have seen very well how

these equal rights look

like!

 

MIKI

Everything is fine here.

 

DANNY

If I do not want to be

equal, do I have a choice?

 

MIKI

You have the choice here

only if we all agree about

that. Unfortunately such

a chance is very weak…

 

DANNY

That’s what I thought…

 

MIKI

(thinks a little bit and

continues)

However, you have a choice.

At the end of the main

street turn left and maybe

you can find a commune

you like more. If you turn

right you would get to

Hell. I do not recommend

entering!

 

DANNY

I’ll look for something

better…

 

Murmur. Most agree with Danny.

 

BETTE

You will not go anywhere

before we see what it is.

 

Danny is dissatisfied but silent. They are all absorbed in thoughts.

 

MIKI

Let’s have a lunch break.

We will continue after

that…

 

They all agree, standing up from the chairs and leave the room.

 

INT. RESTAURANT SELF-SERVICE DAY

 

A very cozy self-service restaurant gives a homely atmosphere. Silent background music plays from speakers. The restaurant is full of different tasty foods nicely arranged in buffets. There is also a middle-aged chubby cook in white with a big hat who helps serve.

 

BETTE

(asks a cook)

Is this organic food?

 

COOK

We have healthy food only.

 

BETTE

(nods her head satisfied)

Our farmers poisoned us

with pesticides and

hormones.

 

The cook, a cheery man by nature, smiles to this comment, he raises his arm and makes a face as if to guarantee his food is of good quality.

 

At the end of the line of food Bette finds out that there is not a cashier to pay the lunch to.

 

BETTE

(asks them all)

Where is the cashier?

 

They turned around and searched for a cashier but could not find one…

 

DANNY

(shrugs his shoulders)

It must be complimentary

of the airline company due

to the shit we are in…

 

BETTE

Might be …

 

They carry trays with food and sit at the tables.

 

BETTE

(continues)

… but it seems we are in

a much bigger problem.

 

DIANE

(sits beside Bette)

What do you mean?

 

FRANCES

You heard what they said!

 

They speak loudly so that everyone in the restaurant hears what they’re saying. Jack, who sits at the neighbouring table, responds.

 

JACK

Yeah, I think someone’s

playing us. Maybe it’s

Candid Camera?

 

Everyone looks around trying to find a camera, which is possibly making a video of them.

 

BRANDON

I can’t see a camera.

 

FRANCES

Me neither…

 

JACK

Of course you cannot see

it! The show wouldn’t be

called “Candid Camera” if

the camera isn’t hidden.

 

BETTE

(seconds his opinion)

It’s true, it sounds

unrealistic that everyone

can work whatever they

wish!

 

DANNY

Someone is screwing around

with us!

 

KEVIN

It seems serious to me!

 

AL

Me too…

 

JOHN

I don’t think it’s bad

here…

 

John puts a bite in his mouth as if nothing strange has happened.

 

DIANE

(a bit worried)

I hope not…

 

INT. WELCOME CENTER (again)

 

Danny is first to return to the welcome center. He sits in front of the computer and types an e-mail to his business partner…

 

Hi George,

 

Something very strange has

happened to me. If you

receive this letter maybe

it is not that strange…

 

Write to me,

 

Danny

 

Sends the e-mail and immediately receives the response “The recipient is unknown.” He swallows a noodle, inhales and exhales unsatisfied.

 

At that time the others return from lunch. Mirjana continues the speech after the break.

 

MIRJANA

(continues)

We have developed direct

democracy here…

…especially in economy…

 

DANNY

(mocks her sarcastically)

Oh oh oh…

 

MIRJANA

We all participate in the

distribution of common

money.

 

DANNY

(mocks her again)

Oh oh oh…

 

Mirjana looks at Danny and smiles.

 

MIRJANA

Now comes a real surprise

for you! We have directly

decided to direct all the

money for the needs of

joined consumption.

 

She presents a diagram on a big screen where individual consumption is reduced to zero. The joined consumption accumulates all of the money.

 

DANNY

Wait a moment, what does it

mean, all the money goes to

the joined consumption?

 

MIRJANA

That means we do not

receive incomes here. We

all consume what ever we

need and everything is

financed from the common

consumption budget.

 

DANNY

Incomes do not exist,

everyone takes what they

need? … You are even

worse than commies!

You are crazy!

 

MIRJANA

We are not crazy. We

function excellently.

 

DANNY

So who decides what a

consumer is going to

consume?

 

MIRJANA

The consumer alone.

 

DANNY

How convenient! Let’s say

I am a consumer who orders

a pizza and while waits to

be served asks politely for

ten Mercedes cars to be

packed to go. Any problem

there?

 

MIRJANA

Here we have completely

different values then you

are used to. If somebody

takes ten cars here it

would be equally foolish

like the one who takes ten

dinners instead of one.

No intelligent person does

this…

 

DANNY

OK, let’s say I am foolish

and stupid and still ask

for ten Mercedes. What

would happen then?

 

MIKI

Cars are made by the orders

of the people. With such

behaviour you can produce

a shortage of spare cars.

Then the people here may

get angry at you and give

you negative evaluations.

A lot of negative

evaluations and you finish

at the end of the main

street right…

 

Danny does not look satisfied with the answer, neither do the others…

 

MIKI

(continues)

When we came here we

thought the same as you.

We directed all of the

money for incomes. We had

no taxes at all. We were

full of money. Normally we

had to pay each good or

service. We had to pay

doctors, schools, police,

courts, everything…

(he thinks a little bit)

What was even worse, we

privatized everything. On

my way to work I had to

stop 13 times to pay

crossing over someone’s

private property. That

Lazar wanted to privatize

even air, but he didn’t

succeed! Police did

not want to talk to you

before you paid them.

Firemen did not want to

extinguish a fire before

you pay them. Medical

doctors did not want to

look at you before you pay

them. We have produced a

worse situation than you

have had, and almost

finished right in Hell…

 

MIRJANA

Not me!

 

MIKI

(ironically)

Sorry I forgot to say that

you have always been

perfect. That’s the reason

I am very happy with you.

 

Mirjana pretends she didn’t hear irony in his voice.

 

MIRJANA

Do you ask yourself if I

am very happy with you?

(asks with silent voice)

Have you cleaned the

carpet?

 

MIKI

(silently responds to

Mirjana)

Oh, you have started

delivering compliments to

me in public…

(continues loudly)

When we saw that it could

not be worse we started

directing money for the

common consumption

purposes.

 

Mirjana passes a minor conflict and continues…

 

MIRJANA

But we didn’t allow anyone

to use that money in our

name. Not the presidents,

nor representatives,

neither the professionals,

nobody! We requested to

spend the money alone

where we want to.

 

MIKI

(continues)

That’s how we finally took

the privileged power from

the leaders. That’s how the

taxes started to serve us!

 

DANNY

(mocks him)

Oh oh oh…

 

Miki does not pay attention…

 

MIKI

That ended up so well that

we all finally individually

gave all our money for

taxes. In that manner we

abolished incomes. Now we

finance all consumption

from the common expenses

budget. These are

significant changes…

 

DANNY

If I ever work here, I

would still like to

receive an income…

 

MIKI

Why do you need it when

everything is free of

charge?

 

DANNY

I do not believe in your

system. (says honestly)

 

MIKI

You could all vote to keep

your salaries but your

voices will be drowned in

the sea of votes from all

of us who do not need

salaries any more. The

result of all your votes

could ideally affect us to

receive a salary in the

amount of a few dollars.

This would slightly reduce

the common consumption but

still everything would be

free of charge because we

who live here want it. We

do not want salaries.

That’s how we live.

However, if you persuade

most of us to keep wages

then incomes would return

and normally most of the

goods would have to be

purchased. Honestly, We

do not see it as a

possibility because we

know our way is the best.

 

DANNY

I do not believe in your

system. (repeats honestly)

 

MIKI

OK. We cannot give you an

income because it does not

exist here, but we can give

you money, as much as you

want, with which you cannot

buy anything because

everything is free of

charge here.

 

Danny nods his head satisfied.

 

JACK

Wait a moment! If

everything is free of

charge why would anybody

work hard to get something

when he can have it without

work?

 

MIRJANA

Here work is not a

difficult trouble but

pleasant satisfaction.

Work is a value itself.

 

They are all absorbed in thoughts. Jack breaks the silence…

 

JACK

I was told that the market

determines the value of

work.

 

MIKI

That’s correct too, but you

still do not know how the

free work market looks

like.

 

JACK

(repeats surprised)

We still do not know how a

work market is supposed to

look like?

 

MIKI

Correct! The market of work

is supposed to make balance

between the demand and supply

of work. Have you had an

equal demand for all work

posts?

 

JACK

Work cannot be equally

demanded. Somebody always

gets better jobs and

somebody worse jobs…

 

MIKI

Here we do not have better

and worse jobs!

 

JACK

(sarcastically)

How convenient!

 

MIKI

You think better jobs are

those that give bigger

statuses and influences in

society. These are

illusions… We have

eliminated them…

The workers at more

influential work positions

receive more evaluations

from the people. If they

fail terribly they can

easily finish in Hell…

 

DANNY

(mocks him powerlessly)

Yeah…

 

MIKI

(doesn’t pay attention to

him)

The moment we abolished the

work privileges all jobs

became equally demanded.

 

JACK

?

 

MIKI

Nobody would choose bad

jobs if they exist. The

work is free here.

 

JACK

(excitedly)

So you think we didn’t work

freely?! That I was a slave

for 45 years?

 

MIKI

(calmly)

To be honest, that’s

right… You do not know

what free work is!

 

JACK

(asks sarcastically)

Would you be so kind and

tell us poor, ignorant

people what free work is?

 

MIKI

Here we choose whether we

want to work, and then we

choose what we want to

work. That is free work.

 

JACK

(continues)

So what if all the people

choose not to work?

 

MIKI

That is impossible! We

confirm our productive

powers by the work. By

giving up from it we would

practically negate

ourselves…

 

JACK

Everything is possible!

 

MIKI

That would be the same as

your top sportsmen give up

from competitions. We have

competitions for each work

post here.

 

JACK

Now that sounds cruel!

 

MIRJANA

It’s not cruel at all.

There is a job for everyone

here. No ones job is better

than others’. No one’s

economic existence depends

on work. Each person

competes exactly as much as

it is suitable to his

nature. Everyone likes

their jobs and finds

satisfaction in work…

 

Jack watches Miki suspiciously.

 

MIKI

(continues)

Let me conclude, work values

more than goods here. If

that would not be the case,

then we would return back

to individual incomes, you

are used to. But this is

paradise and everything

is OK.

 

MIRJANA

That would be all for now.

Any questions?

 

FRANCES

You said that you direct

production and consumption

on your own. It’s not clear

to me how?

 

MIRJANA

Here we have fictitious

money that everyone directs

where he thinks is more or

most important. An

individual who thinks that

health care should be more

developed than public

recreation, would direct

more money for health

care and less for the

public recreation. The sum

total of all statements of

all individuals determines

production.

 

FRANCES

So how can you order a car?

 

MIRJANA

We order cars

individually…

We successfully cover all

individual orders by the

common consumption budget.

If we are not able to do

so, we would return to

individual incomes…

…which would not be a

problem at all…

 

Thinks a little bit and then continues.

 

MIRJANA

The point is we have

created a democratically

planned economy that

implements the most

rational and useful

production. The system of

work competition carries

out the best possible

production. Our economy

is the best one.

 

DANNY

OK, now you came to the

subject I am an expert at.

Good old capitalism has the

best economy because it

makes the highest profit.

That’s a well known thing!

 

MIKI

Incorrect! The best worker

on every public work post

makes the highest profit

that capitalism cannot

follow. Public companies

won over private ones and

that sent capitalism to

history…

 

Danny makes a face as if something hit him but does not have the guts to continue discussion.

 

MIRJANA

(continues)

When capitalism started

leaving, the profit started

losing its importance…

…man has become the main

value. Now profit does not

exist any more at all and

man is all for us…

 

FRANCES

(concludes)

Sounds good…

 

DANNY

Sounds bad!

 

MIKI

(smiles and continues)

And now, the last surprise

for today. It’s enough that

workers here work two hours

a day in order to satisfy

the needs of the whole

community.

 

DANNY

(suspiciously)

We will see…

 

JACK

(sarcastically)

So what are you doing the

rest of the time, if one

is allowed to know?

 

MIKI

We can work what we want

and as much as we want.

The rest of the time we do

the same as we do while

work – we enjoy life.

 

MIRJANA

More questions?

 

Murmur in the room but there are no more questions.

 

MIRJANA

We know that you are full

of surprises, but don’t

worry, everything will

be OK. We are actually one

big good family, happy and

satisfied…

 

MIKI

Now you are free to go

where ever you want and to

do what ever you want. All

inhabitants of Heaven will

gladly help you whenever

you need it…

 

FRANCES

So where will we sleep?

 

MIRJANA

Uh, thanks for reminding

me…

 

Mirjana types something into her computer which automatically inserts pictures and descriptions of available houses and apartments into all monitors in front of them.

 

MIRJANA

(continues)

I’ve just opened pages with

available houses and

apartments here. Please

choose which place suits

you best… If somebody is

not handy with computers

I will help them.

 

They all move towards monitors and search…

 

INT. BEDROOM LATE NIGHT

 

Kathy and Jack have chosen a rustically arranged and very pleasant apartment.

 

They both lie in bed ready to sleep, watch the ceiling, and think.

 

KATHY

Have you noticed that blue

hats have been given to a

soccer star and a famous

singer? That looks like

protection to me. There is

no justice anywhere!

 

JACK

And we went to church every

Sunday. I ask myself why?

 

KATHY

I went to church every

Sunday. You did not.

 

JACK

Are you starting again?

 

KATHY

You have accused me in

front of everyone that it

was my fault we got red

hats.

 

JACK

Then whose fault is it?

 

KATHY

Why mine? I live a fully

standard life. I am the one

who washes, cooks, and

cleans. You are the one who

comes home drunk on

Fridays!

 

JACK

You are the one who

persistently cooks the

“healthy” food I cannot

stand. You are the one who

likes to sling mud at me

whenever I drink a little

bit with friends. You are

a grumble witch! God sees

everything!

 

KATHY

Me a grumble witch! And

what are you? You are the

one who sent everyone to

Hell! You are a grumble old

goat!

 

JACK

Me grumble? You have not

seen, in all your life,

a more tolerant person

than me!

 

KATHY

(sarcastically)

Yeah, that is the reason

our relatives often come

over and enjoy spending

time with us.

 

JACK

They do not avoid us, I

avoid them. None of them

are normal people!

 

KATHY

Uh, what a tolerance!

 

JACK

I am tolerant! It is not my

fault they are abnormal.

 

Kathy gave up from the discussion and turns angrily to her side of the bed.

 

 

 

Go to Heaven Part III

They are all very curious. Some of them show it loudly, some just nod their heads, and some are afraid to show any interest. Miki concludes that they should continue with presenting the new world to the newcomers.

 

MIKI

(continues)

Let’s go further… We can

freely choose every job we

want.

 

DANNY

(interrupts)

What does that mean?

 

MIKI

We can work wherever we

want.

 

DANNY

OK. I always wanted to be

a medical doctor. May I?

 

MIKI

Are you a doctor?

 

DANNY

No!

 

MIKI

Theoretically you may be

a doctor but practically

I would not recommend it

to you.

 

DANNY

Why not?

 

MIKI

Because here patients

choose their doctors. I

can easily bet you won’t

be busy. Besides that,

patients evaluate doctors.

If you make a mistake in

healing somebody the

patient would give you a

negative evaluation and

that is not good for you.

If you make a big mistake,

the whole town can give

you negative evaluations.

I would highly recommend

you study medicine

first…

 

JACK

And what if 10 people

apply for the same job?

 

MIKI

Then the applicant who

offers the best

productivity gets the

job…

 

JACK

How in God’s sake would you

measure the productivity of

medical doctors?

 

MIKI

Well, the best way is by

marks that patients give

you, but also with your

responsibility.

 

JACK

How?

 

MIKI

Every candidate can raise

their responsibility.

Double responsibility, for

example, would double the

influence of each mark

received from patients.

If you take a responsibility

value of 10, each received

evaluation will give or

take 10 knots off your hat.

Higher responsibility

raises risk. The person who

offers the highest

productivity and

responsibility gets the

job. This is in fact a

developed market of work…

 

DANNY

(mocks him)

Oh oh oh!

This is the market of

work!!!

 

MIKI

Yes, the best worker always

stays at every work post.

That’s why we have the best

possible production.

 

DANNY

Then, one cannot have

whatever job they want!

 

MIRJANA

Yes, they can! The person

who really wants some job

would invest more effort to

get it. Here, nothing can

stop him…

 

Frances joins the conversation.

 

FRANCES

Everyone can get a job here

and choose what to do?

 

MIKI

Yes, here we do not have

neither privileged nor

unemployed people.

 

FRANCES

(smiles surprised)

Cool…

 

John asks a question.

 

JOHN

Do you have a mayor?

 

MIKI

Yes, we do.

 

JOHN

And everyone may become a

mayor if they want?

 

MIKI

Yes everyone may become a

mayor if they want. Of

course he or she has to

offer the best productivity

for the position.

 

JOHN

(says absorbed in thoughts)

Interesting, I’m starting

to like this place.

 

Danny asks a question with a very arrogant voice.

 

DANNY

Who is the owner of

companies?

 

MIKI

We are all equal right

owners of companies.

 

DANNY

So, you are commies?

 

MIKI

We have equal rights here.

 

DANNY

(sarcastically)

We have seen very well how

these equal rights look

like!

 

MIKI

Everything is fine here.

 

DANNY

If I do not want to be

equal, do I have a choice?

 

MIKI

You have the choice here

only if we all agree about

that. Unfortunately such

a chance is very weak…

 

DANNY

That’s what I thought…

 

MIKI

(thinks a little bit and

continues)

However, you have a choice.

At the end of the main

street turn left and maybe

you can find a commune

you like more. If you turn

right you would get to

Hell. I do not recommend

entering!

 

DANNY

I’ll look for something

better…

 

Murmur. Most agree with Danny.

 

BETTE

You will not go anywhere

before we see what it is.

 

Danny is dissatisfied but silent. They are all absorbed in thoughts.

 

MIKI

Let’s have a lunch break.

We will continue after

that…

 

They all agree, standing up from the chairs and leave the room.

 

INT. RESTAURANT SELF-SERVICE DAY

 

A very cozy self-service restaurant gives a homely atmosphere. Silent background music plays from speakers. The restaurant is full of different tasty foods nicely arranged in buffets. There is also a middle-aged chubby cook in white with a big hat who helps serve.

 

BETTE

(asks a cook)

Is this organic food?

 

COOK

We have healthy food only.

 

BETTE

(nods her head satisfied)

Our farmers poisoned us

with pesticides and

hormones.

 

The cook, a cheery man by nature, smiles to this comment, he raises his arm and makes a face as if to guarantee his food is of good quality.

 

At the end of the line of food Bette finds out that there is not a cashier to pay the lunch to.

 

BETTE

(asks them all)

Where is the cashier?

 

They turned around and searched for a cashier but could not find one…

 

DANNY

(shrugs his shoulders)

It must be complimentary

of the airline company due

to the shit we are in…

 

BETTE

Might be …

 

They carry trays with food and sit at the tables.

 

BETTE

(continues)

… but it seems we are in

a much bigger problem.

 

DIANE

(sits beside Bette)

What do you mean?

 

FRANCES

You heard what they said!

 

They speak loudly so that everyone in the restaurant hears what they’re saying. Jack, who sits at the neighbouring table, responds.

 

JACK

Yeah, I think someone’s

playing us. Maybe it’s

Candid Camera?

 

Everyone looks around trying to find a camera, which is possibly making a video of them.

 

BRANDON

I can’t see a camera.

 

FRANCES

Me neither…

 

JACK

Of course you cannot see

it! The show wouldn’t be

called “Candid Camera” if

the camera isn’t hidden.

 

BETTE

(seconds his opinion)

It’s true, it sounds

unrealistic that everyone

can work whatever they

wish!

 

DANNY

Someone is screwing around

with us!

 

KEVIN

It seems serious to me!

 

AL

Me too…

 

JOHN

I don’t think it’s bad

here…

 

John puts a bite in his mouth as if nothing strange has happened.

 

DIANE

(a bit worried)

I hope not…

 

INT. WELCOME CENTER (again)

 

Danny is first to return to the welcome center. He sits in front of the computer and types an e-mail to his business partner…

 

Hi George,

 

Something very strange has

happened to me. If you

receive this letter maybe

it is not that strange…

 

Write to me,

 

Danny

 

Sends the e-mail and immediately receives the response “The recipient is unknown.” He swallows a noodle, inhales and exhales unsatisfied.

 

At that time the others return from lunch. Mirjana continues the speech after the break.

 

MIRJANA

(continues)

We have developed direct

democracy here…

…especially in economy…

 

DANNY

(mocks her sarcastically)

Oh oh oh…

 

MIRJANA

We all participate in the

distribution of common

money.

 

DANNY

(mocks her again)

Oh oh oh…

 

Mirjana looks at Danny and smiles.

 

MIRJANA

Now comes a real surprise

for you! We have directly

decided to direct all the

money for the needs of

joined consumption.

 

She presents a diagram on a big screen where individual consumption is reduced to zero. The joined consumption accumulates all of the money.

 

DANNY

Wait a moment, what does it

mean, all the money goes to

the joined consumption?

 

MIRJANA

That means we do not

receive incomes here. We

all consume what ever we

need and everything is

financed from the common

consumption budget.

 

DANNY

Incomes do not exist,

everyone takes what they

need? … You are even

worse than commies!

You are crazy!

 

MIRJANA

We are not crazy. We

function excellently.

 

DANNY

So who decides what a

consumer is going to

consume?

 

MIRJANA

The consumer alone.

 

DANNY

How convenient! Let’s say

I am a consumer who orders

a pizza and while waits to

be served asks politely for

ten Mercedes cars to be

packed to go. Any problem

there?

 

MIRJANA

Here we have completely

different values then you

are used to. If somebody

takes ten cars here it

would be equally foolish

like the one who takes ten

dinners instead of one.

No intelligent person does

this…

 

DANNY

OK, let’s say I am foolish

and stupid and still ask

for ten Mercedes. What

would happen then?

 

MIKI

Cars are made by the orders

of the people. With such

behaviour you can produce

a shortage of spare cars.

Then the people here may

get angry at you and give

you negative evaluations.

A lot of negative

evaluations and you finish

at the end of the main

street right…

 

Danny does not look satisfied with the answer, neither do the others…

 

MIKI

(continues)

When we came here we

thought the same as you.

We directed all of the

money for incomes. We had

no taxes at all. We were

full of money. Normally we

had to pay each good or

service. We had to pay

doctors, schools, police,

courts, everything…

(he thinks a little bit)

What was even worse, we

privatized everything. On

my way to work I had to

stop 13 times to pay

crossing over someone’s

private property. That

Lazar wanted to privatize

even air, but he didn’t

succeed! Police did

not want to talk to you

before you paid them.

Firemen did not want to

extinguish a fire before

you pay them. Medical

doctors did not want to

look at you before you pay

them. We have produced a

worse situation than you

have had, and almost

finished right in Hell…

 

MIRJANA

Not me!

 

MIKI

(ironically)

Sorry I forgot to say that

you have always been

perfect. That’s the reason

I am very happy with you.

 

Mirjana pretends she didn’t hear irony in his voice.

 

MIRJANA

Do you ask yourself if I

am very happy with you?

(asks with silent voice)

Have you cleaned the

carpet?

 

MIKI

(silently responds to

Mirjana)

Oh, you have started

delivering compliments to

me in public…

(continues loudly)

When we saw that it could

not be worse we started

directing money for the

common consumption

purposes.

 

Mirjana passes a minor conflict and continues…

 

MIRJANA

But we didn’t allow anyone

to use that money in our

name. Not the presidents,

nor representatives,

neither the professionals,

nobody! We requested to

spend the money alone

where we want to.

 

MIKI

(continues)

That’s how we finally took

the privileged power from

the leaders. That’s how the

taxes started to serve us!

 

DANNY

(mocks him)

Oh oh oh…

 

Miki does not pay attention…

 

MIKI

That ended up so well that

we all finally individually

gave all our money for

taxes. In that manner we

abolished incomes. Now we

finance all consumption

from the common expenses

budget. These are

significant changes…

 

DANNY

If I ever work here, I

would still like to

receive an income…

 

MIKI

Why do you need it when

everything is free of

charge?

 

DANNY

I do not believe in your

system. (says honestly)

 

MIKI

You could all vote to keep

your salaries but your

voices will be drowned in

the sea of votes from all

of us who do not need

salaries any more. The

result of all your votes

could ideally affect us to

receive a salary in the

amount of a few dollars.

This would slightly reduce

the common consumption but

still everything would be

free of charge because we

who live here want it. We

do not want salaries.

That’s how we live.

However, if you persuade

most of us to keep wages

then incomes would return

and normally most of the

goods would have to be

purchased. Honestly, We

do not see it as a

possibility because we

know our way is the best.

 

DANNY

I do not believe in your

system. (repeats honestly)

 

MIKI

OK. We cannot give you an

income because it does not

exist here, but we can give

you money, as much as you

want, with which you cannot

buy anything because

everything is free of

charge here.

 

Danny nods his head satisfied.

 

JACK

Wait a moment! If

everything is free of

charge why would anybody

work hard to get something

when he can have it without

work?

 

MIRJANA

Here work is not a

difficult trouble but

pleasant satisfaction.

Work is a value itself.

 

They are all absorbed in thoughts. Jack breaks the silence…

 

JACK

I was told that the market

determines the value of

work.

 

MIKI

That’s correct too, but you

still do not know how the

free work market looks

like.

 

JACK

(repeats surprised)

We still do not know how a

work market is supposed to

look like?

 

MIKI

Correct! The market of work

is supposed to make balance

between the demand and supply

of work. Have you had an

equal demand for all work

posts?

 

JACK

Work cannot be equally

demanded. Somebody always

gets better jobs and

somebody worse jobs…

 

MIKI

Here we do not have better

and worse jobs!

 

JACK

(sarcastically)

How convenient!

 

MIKI

You think better jobs are

those that give bigger

statuses and influences in

society. These are

illusions… We have

eliminated them…

The workers at more

influential work positions

receive more evaluations

from the people. If they

fail terribly they can

easily finish in Hell…

 

DANNY

(mocks him powerlessly)

Yeah…

 

MIKI

(doesn’t pay attention to

him)

The moment we abolished the

work privileges all jobs

became equally demanded.

 

JACK

?

 

MIKI

Nobody would choose bad

jobs if they exist. The

work is free here.

 

JACK

(excitedly)

So you think we didn’t work

freely?! That I was a slave

for 45 years?

 

MIKI

(calmly)

To be honest, that’s

right… You do not know

what free work is!

 

JACK

(asks sarcastically)

Would you be so kind and

tell us poor, ignorant

people what free work is?

 

MIKI

Here we choose whether we

want to work, and then we

choose what we want to

work. That is free work.

 

JACK

(continues)

So what if all the people

choose not to work?

 

MIKI

That is impossible! We

confirm our productive

powers by the work. By

giving up from it we would

practically negate

ourselves…

 

JACK

Everything is possible!

 

MIKI

That would be the same as

your top sportsmen give up

from competitions. We have

competitions for each work

post here.

 

JACK

Now that sounds cruel!

 

MIRJANA

It’s not cruel at all.

There is a job for everyone

here. No ones job is better

than others’. No one’s

economic existence depends

on work. Each person

competes exactly as much as

it is suitable to his

nature. Everyone likes

their jobs and finds

satisfaction in work…

 

Jack watches Miki suspiciously.

 

MIKI

(continues)

Let me conclude, work values

more than goods here. If

that would not be the case,

then we would return back

to individual incomes, you

are used to. But this is

paradise and everything

is OK.

 

MIRJANA

That would be all for now.

Any questions?

 

FRANCES

You said that you direct

production and consumption

on your own. It’s not clear

to me how?

 

MIRJANA

Here we have fictitious

money that everyone directs

where he thinks is more or

most important. An

individual who thinks that

health care should be more

developed than public

recreation, would direct

more money for health

care and less for the

public recreation. The sum

total of all statements of

all individuals determines

production.

 

FRANCES

So how can you order a car?

 

MIRJANA

We order cars

individually…

We successfully cover all

individual orders by the

common consumption budget.

If we are not able to do

so, we would return to

individual incomes…

…which would not be a

problem at all…

 

Thinks a little bit and then continues.

 

MIRJANA

The point is we have

created a democratically

planned economy that

implements the most

rational and useful

production. The system of

work competition carries

out the best possible

production. Our economy

is the best one.

 

DANNY

OK, now you came to the

subject I am an expert at.

Good old capitalism has the

best economy because it

makes the highest profit.

That’s a well known thing!

 

MIKI

Incorrect! The best worker

on every public work post

makes the highest profit

that capitalism cannot

follow. Public companies

won over private ones and

that sent capitalism to

history…

 

Danny makes a face as if something hit him but does not have the guts to continue discussion.

 

MIRJANA

(continues)

When capitalism started

leaving, the profit started

losing its importance…

…man has become the main

value. Now profit does not

exist any more at all and

man is all for us…

 

FRANCES

(concludes)

Sounds good…

 

DANNY

Sounds bad!

 

MIKI

(smiles and continues)

And now, the last surprise

for today. It’s enough that

workers here work two hours

a day in order to satisfy

the needs of the whole

community.

 

DANNY

(suspiciously)

We will see…

 

JACK

(sarcastically)

So what are you doing the

rest of the time, if one

is allowed to know?

 

MIKI

We can work what we want

and as much as we want.

The rest of the time we do

the same as we do while

work – we enjoy life.

 

MIRJANA

More questions?

 

Murmur in the room but there are no more questions.

 

MIRJANA

We know that you are full

of surprises, but don’t

worry, everything will

be OK. We are actually one

big good family, happy and

satisfied…

 

MIKI

Now you are free to go

where ever you want and to

do what ever you want. All

inhabitants of Heaven will

gladly help you whenever

you need it…

 

FRANCES

So where will we sleep?

 

MIRJANA

Uh, thanks for reminding

me…

 

Mirjana types something into her computer which automatically inserts pictures and descriptions of available houses and apartments into all monitors in front of them.

 

MIRJANA

(continues)

I’ve just opened pages with

available houses and

apartments here. Please

choose which place suits

you best… If somebody is

not handy with computers

I will help them.

 

They all move towards monitors and search…

 

INT. BEDROOM LATE NIGHT

 

Kathy and Jack have chosen a rustically arranged and very pleasant apartment.

 

They both lie in bed ready to sleep, watch the ceiling, and think.

 

KATHY

Have you noticed that blue

hats have been given to a

soccer star and a famous

singer? That looks like

protection to me. There is

no justice anywhere!

 

JACK

And we went to church every

Sunday. I ask myself why?

 

KATHY

I went to church every

Sunday. You did not.

 

JACK

Are you starting again?

 

KATHY

You have accused me in

front of everyone that it

was my fault we got red

hats.

 

JACK

Then whose fault is it?

 

KATHY

Why mine? I live a fully

standard life. I am the one

who washes, cooks, and

cleans. You are the one who

comes home drunk on

Fridays!

 

JACK

You are the one who

persistently cooks the

“healthy” food I cannot

stand. You are the one who

likes to sling mud at me

whenever I drink a little

bit with friends. You are

a grumble witch! God sees

everything!

 

KATHY

Me a grumble witch! And

what are you? You are the

one who sent everyone to

Hell! You are a grumble old

goat!

 

JACK

Me grumble? You have not

seen, in all your life,

a more tolerant person

than me!

 

KATHY

(sarcastically)

Yeah, that is the reason

our relatives often come

over and enjoy spending

time with us.

 

JACK

They do not avoid us, I

avoid them. None of them

are normal people!

 

KATHY

Uh, what a tolerance!

 

JACK

I am tolerant! It is not my

fault they are abnormal.

 

Kathy gave up from the discussion and turns angrily to her side of the bed.

 

 

 

Go to Heaven Part III

Komunizam Dio III

EXT. ULICA JUTRO

 

Novopridošlice izlaze iz svojih stanova i odlaze u individualne akcije istraživanja i djelovanja na Nebu. Šeću kroz gradić i razgledaju okolinu.

 

Ulica bez automobilskog prometa. Zelenilo svuda. Djeca bezbrižno voze bicikle i koturaljke. Ljudi sjede po klupama i ugodno ćaskaju. Čuje se smijeh odraslih i radosna vriska djece.

 

John brzim korakom odlazi direktno kod gradonačelnika.

 

INT. URED SEKRETARICE GRADONAČELNIKA DAN

 

Veliki ured pun dokumentacije. Sekretarica Anica sjedi za stolom i kuca na tastaturi kompjutera. Ima jednostavan komplet. Ured je pun cvjeća. John žurno ulazi kroz otvorena vrata.

 

JOHN

Dobar dan. Jeli

gradonačelnik ovdje?

 

ANICA

Tu je, samo sada nije

slobodan.

 

JOHN

Hitno je…

 

John se ne obazire više na Anicu već produžava prema vratima na kojima piše Gradonačelnik Aleksandar…

 

ANICA

Stanite molim vas…

 

John kuca na vrata i ulazi bez čekanja.

 

INT. URED GRADONAČELNIKA

 

Ured je velik. Klasični rustikalni namještaj. Radni stol sa kompjuterskim monitorom i još jedan niski stol sa četiri fotelje za goste. Zidovi su ukrašeni slikama. Police su pune knjiga. Ogroman prozor sa pogledom na more. Gradonačelnik ima tamnoplavo odijelo i kravatu. Čita elektronsku poštu.

 

JOHN

Dobar dan Aleksandre!

 

Aleksandar podigne oči sa računala.

 

JOHN

Ja sam John. Želio bih

postati gradonačelnik

umjesto vas.

 

ALEKSANDAR

(pogleda Johna začuđeno)

A jeli…

 

JOHN

Da. Kako da to postignem?

 

Aleksandar ustaje od stola. Rukuju se.

 

ALEKSANDAR

Dobar dan. Izvolite

sjesti…

(pokazuje prema fotelji)

 

Sjedaju u fotelje.

 

ALEKSANDAR

(nastavlja)

Najbolji način da postanete

gradonačelnik jest da se

dogovorimo.

 

JOHN

Hajde da se dogovorimo.

 

ALEKSANDAR

Prvo mi trebate pokazati

vaš program i u njemu veću

produktivnost nego što je

moja. Ako me uverite da ste

bolji ja ću vas podržati i

povući se.

 

JOHN

To mi izgleda previše

komplicirano. Ovdje je meni

rečeno da ja mogu postati

gradonačelnik kad god to

poželim. Niko nije

spominjao pokazivanje

programa i dogovore…

 

ALEKSANDAR

Pa dobro su vam rekli…

Ako upišete u kompjuterski

centar komune samo jedan

posto veću produktivnost i

odgovornost nego što je

moja i ako je ja ne budem

mogao slijediti, ovo radno

mjesto je automatski vaše.

Ali tamo gdje nema dogovora

rizik je puno veći.

 

JOHN

Kako mjerite produktivnost

i odgovornost?

 

ALEKSANDAR

Mjerimo ih pomoću ocjena

koje dobijamo od ljudi za

svoj rad.

 

JOHN

Znači trebam ponuditi veću

ocjenu?

 

ALEKSANDAR

Da.

 

JOHN

Kako?

 

ALEKSANDAR

Ako ponudite 1% višu ocjenu

od moje i 1% veću

odgovornost stječete pravo

na ovo radno mjesto…

 

JOHN

Hoću!

 

ALEKSANDAR

Ali nije to tako

jednostavno kao što izgleda

jer sistem strogo proziva

odgovornost. Gradonačelnik

direktno upravlja svim

djelatnostima u komuni i

odgovoran je za realizaciju

svih djelatnosti. Ovo je

jako vruća stolica…

(pokaže na svoju stolicu)

 

JOHN

OK! (kaže samouvjereno)

 

ALEKSANDAR

(nastavlja)

Ako vam ljudi za vaš rad

daju manju ocjenu nego što

ste je predložili ova kapa

na glavi (crvena) će vam

se povećati…

 

JOHN

(John se više ne obzire na

upozorenja)

Gdje je taj kompjutorski

centar?

 

ALEKSANDAR

Svaki kompjuter kojem

pristupite je povezan sa

centrom.

 

JOHN

Hvala… (nasmije se i kreće)

 

ALEKSANDAR

(dobronamjerno dodaje)

Sistem nagrađuje dobar rad.

Ako postignete veću

produktivnost komune ta kapa

će vam se smanjiti…

Ali ponovo vas upozoravam,

ako ponudite veću

produktivnost nego što je

možete ostvariti povećat

će vam se ta kapa na glavi.

 

John odmahuje rukom samouvjereno i napušta prostoriju.

 

INT. URED SEKRETARICE GRADONAČELNIKA DAN

 

John prolazi pored sekretarice Anice bez riječi. Anica ga jako začuđeno gleda.

 

INT. HODNIK GRADSKE UPRAVE DAN

 

John nasumice ulazi u jednu kancelariju u kojoj ugleda službenika za radnim stolom i povlači se u hodnik bez riječi. U drugom pokušaju naiđe na praznu kancelariju i uđe.

 

INT. KANCELARIJA DAN

 

John sjeda za kompjutor. Ukuca povećanje produktivnosti za radno mjesto gradonačelnika 1%. Malo razmisli pa doda jednu nulu. Još malo razmisli pa doda još jednu nulu i registrira svoju ponudu pritiskanjem tipke na tastaturi. Tako je pohlepa natjerala Johna da ponudi 100% veću produktivnost za radno mjesto gradonačelnika. Zatim otvori stranicu koja definira njegovu odgovornost i bez razmišljanja ukuca porast 1.000%. Omaklo mu se. Napravi grimasu ali mahne rukom nehajno i registrira svoju ponudu.

 

INT. URED GRADONAČELNIKA DAN

 

Istovremeno kompjutor gradonačelnika Aleksandra počne davati svjetlosni i zvučni alarm. Aleksandar se jako začudi kad ugleda na svom monitoru koju produktivnost i odgovornost John nudi. Pokupi svoje stvari i napusti kancelariju kolutajući očima.

 

INT. HODNIK GRADSKE UPRAVE DAN

 

Na izlazu Aleksandar susreće Johna, rukuje se sa njime ćutke i odlazi.

 

INT. URED GRADONAČELNIKA DAN

 

John se zasjedne na mjesto gradonačelnika, stavi noge na stol, trlja zadovoljno dlanovima i samodopadljivo se nasmije.

 

EXT. PJEŠAČKA ULICA DAN

 

Ulica puna malih lokala. Prijatna mirnoća ispunjava zrak.

 

Kevin zaustavlja prolaznika Bogdana. Bogdan je sredovječan čovjek, nemarno obučen, malo spor u rasuđivanju. Flegmatik.

 

KEVIN

Dobar dan. Izvinite molim

vas gdje je ovdje najbliža

policijska stanica?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi policijsku

stanicu.

 

KEVIN

(iznenađen)

Kako mogu pronaći

policajce?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi policajce.

 

KEVIN

(iznenađen)

Kako nemate?

 

BOGDAN

Lijepo…

(kaže kao da je to

najnormalnija stvar)

 

KEVIN

(je vrlo iznenađen)

Pa ko vas čuva od

kriminala?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi kriminal.

 

KEVIN

Dobro, ko osigurava

provođenje zakona?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi zakone.

 

KEVIN

(jako iznenađen)

Šta?

 

BOGDAN

Nemamo mi zakone.

(ponovi kao da je to

najnormalnija stvar)

 

KEVIN

Kako nemate?

 

BOGDAN

Kako? (razmisli malo) Eto

kako! Mi smo nekad imali

zakone ali smo razvili naše

odnose toliko da ih niko

više nije koristio. Postali

su nepotrebni.

 

KEVIN

(je jako iznenađen)

Pa kako opstajete bez

zakona?

 

BOGDAN

Evo baš kao što vidiš…

Mi sami stvaramo,

sprovodimo i mijenjamo

pravila ponašanja u

društvu. Sami!

 

KEVIN

(je jako iznenađen)

Kako?

 

BOGDAN

Svakome je jasno što je

dobro a što ne i toga se

pridržavamo. Ponekad

slušamo savjete stručnjaka

pa se dogovorimo šta i kako

ćemo raditi. Na kraju pravo

ocjenjivanja ljudi daje

vlast svakome od nas…

 

KEVIN

Onda sam i ja vlast ovdje?

 

BOGDAN

Da. To osigurava dobre

odnose u društvu.

 

KEVIN

(je jako iznenađen)

I to samo tako radi?

 

BOGDAN

Da to samo tako radi.

(razmisli malo pa doda)

To izvrsno radi, daleko

bolje nego što je to bilo

kod vas.

 

Sa druge strane ulice prolaze Brandom i Frances. Domahuju rukama Kevinu. Kevin se malo opusti kad ih ugleda i mahne im.

 

KEVIN

(dovikuje im)

Gdje ćete!

 

BRANDON

(dovikuje Kevinu)

Odosmo do nogometnog

stadiona!

Kevin im odmahne. Zatim se okrene se prema Bogdanu, razmisli malo pa ga upita…

 

KEVIN

A ima li posla u vojsci?

 

BOGDAN

(kaže flegmatično)

Nemamo mi vojsku.

 

KEVIN

(sad se više ne čudi)

To sam mogao i pomisliti…

 

BOGDAN

(nasmije se na to i doda)

Kad smo mi stanovnici ovog

mirnog mjesta odlučili

prestati davati novac za

vojsku to je bio njen kraj.

Raspustili smo je a oružje

smo uništili…

 

KEVIN

Nemate oružje?

 

BOGDAN

Ne… Nije baš da nemamo

baseball palice i

kuhinjske noževe ali

nikome ne pada na pamet

da to koristi kao oružje.

 

KEVIN

Pa što vas čuva?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Niko nas ne napada.

 

KEVIN

?

 

BOGDAN

Mi smo naučili da najveća

opasnost dolazi od velikih

vođa, onih kojima je

vlastita nacija ili

domovina najvažnija stvar

na svijetu.

 

KEVIN

Zašto?

 

BOGDAN

Takvi ljudi samo koriste

naciju za svoje megalomaske

ciljeve i ništa dobro ne

mogu donijeti…

 

KEVIN

Pa kako se branite od njih?

 

BOGDAN

Jednostavno, mi lako

prepoznamo takve ljude…

Damo im vrlo negativne

ocjene… To im začepi

usta puno prije nego što

mogu učiniti bilo kakvo

zlo.

 

KEVIN

(razmišlja malo pa pita)

Pa što ću ja raditi? Ja ne

znam ništa osim policijskog

posla!

 

BOGDAN

(se duboko zamisli)

Ne moraš raditi ništa ako

nećeš. Kad pronađeš ono

šta želiš raditi, radit ćeš

to jer ćeš to voljeti da

radiš.

 

KEVIN

?

 

BOGDAN

(nastavlja)

Ništa ne brini. Ako ti

nešto zatreba samo potraži

Bogdana. Ja sam uvijek tu

negdje.

 

Bogdan mu mahne rukom i produži dalje.

 

KEVIN

(dovikuje)

Hvala ti.

 

Kevin odlazi na drugu stranu ali je i dalje zabrinut. Pokraj njega prolaze djeca vesela i nasmijana. Kevin ih zamišljeno gleda, nakon nekoliko trenutaka i on se nasmije…

 

INT. MIKIJEV URED

 

Miki sjedi u svom uredu i slaže nekakve papire. Na stolu se nalazi slika njegove supruge Mirjane. Namještaj moderan, fotelje udobne. Svijetle zavjese na prozoru lelujaju na laganom vjetru. Čuje se cvrkut ptica.

 

Neko kuca na vrata.

 

MIKI

Slobodno.

 

Ulazi Diane. Izgleda čarobno u žarko crvenoj haljini.

 

DIANE

Izvinite što smetam, imate

li malo vremena za mene.

 

MIKI

Da naravno.

 

Rukuju se.

 

MIKI

Izvolite sjesti.

 

Diane sjeda u fotelju.

 

MIKI

(nastavlja)

Piće?

 

DIANE

Ne hvala…

 

Sjeda i Miki.

 

MIKI

Što mogu učiniti za vas?

 

DIANE

Prilično sam zbunjena ovdje

u novoj sredini…

 

MIKI

Razumijem to jako dobro i

ja sam bio zbunjen kad sam

došao…

 

DIANE

Vi ste pretpostavljam

čovjek na položaju ovdje?

 

Dok to pita prekriži noge tako da Mikiju padaju u oči lijepe butine.

 

MIKI

Ma da tako nešto…

(odgovara poluzbunjeno

poluproračunato)

 

DIANE

Možete li mi savjetovati

što bih ja ovdje mogla

raditi?

 

MIKI

A šta ste radili do sada?

 

DIANE

Uglavnom sam pomagala

uspješnim ljudima…

(zamisli se)…nije

li ovdje malo vruće…

 

Otkopča gornje dugme na haljini, protrese rub i pokaže mjesto na kojem se spajaju njene lijepe grudi. Mikiju udara krv u glavu ali se suzdržava jer je u braku sa Mirjanom. Ustane i otvori prozor malo šire.

 

DIANE

(nastavlja)

Što ste vi prije radili?

 

MIKI

Bio sam partijski

funkcioner, nešto kao

direktor.

 

DIANE

Tako sam nešto i mislila…

Odmah prepoznam uspješnog

čovjeka.

 

MIKI

(pokušava biti skroman)

Ma nije to baš tako…

 

DIANE

A ne, ne varam se ja!

(smiješi se) Prepoznam ja

odmah čovjeka na položaju.

 

Miki se skromno nasmije i klimne glavom samodopadljivo. Diane malo razmisli pa nastavi sramežljivo.

 

DIANE

Oduvijek sam željela biti

glumica. Odslušala sam

dio tečaja glume kod

gospodina Blabingera.

Trebala sam izaći na ispit

kod njega ali nisam mogla

zbog obaveza. Znate, mi

mnogo putujemo…

Gospodin Blabinger je

uvijek ukazivao veliko

poštovanje prema mojim

sposobnostima. Nudio mi

je da glumim u jednoj

njegovoj kazališnoj

predstavi. Nije to trebala

biti velika uloga ali

govorio mi je da bi to

bila vrlo zapažena uloga

koja se pamti.

 

MIKI

Kakva je to uloga trebala

biti?

 

DIANE

Trebala sam glumiti

striptizetu. No kao što

rekoh zbog obaveza…

Sad imam više vremena pa

bih mogla prihvatiti neku

značajniju filmsku ulogu…

Možete li mi pomoći?

 

Napeta tišina…

 

MIKI

(kaže proračunato)

Potražit ću nešto…

 

DIANE

Oh, puno vam hvala…

 

MIKI

(smiješi se)

Ništa, ništa.

 

DIANE

Nemate pojma koliko mi

to znači. To mi je najveća

želja. Ako mi pomognete bit

ću vaš veliki dužnik. Samo

recite kako da vam se

odužim i ja ću to učiniti.

 

Diane zavodnički ustane sa stolice da “prijateljski” zagrli Mikija. Miki se malo iznenadi, također ustane i spontano zagrli Diane oko struka. Ona ga poljubi u obraz.

 

Napetost doživljava kulminaciju…

 

Ona primjeti da je on jako osjetljiv na njenu blizinu, dvoumi se što da radi, malo razmisli a zatim polako približi svoju glavu Mikiju i poljubi ga u usne. On malo odmakne glavu. Ona ga ponovo polako poljubi u usne. On opet malo odmakne glavu. Kad ga je treći put poljubila u usne on više nije odmicao glavu…

 

EXT. PJEŠAČKA ULICA ISPRED LAZAROVE KUĆE DAN

 

Kamenom popločena ulica. Dva reda kamenih kuća. Svaki balkon je okićen cvijećem. Prozori, vrata i grilje kuća su svježe obojeni.

 

Al se jako trudi smanjiti veličinu svoje crvene kape. Sada ima smetlarsku uniformu i triciklu sa kantom. Čisti ulicu metlom ispred Lazarove kuće. Nailazi Lazar koji ga simpatizira još iz mladosti. Lazar je bivši komunist i kriminalac. Sada gotovo uzoran suprug i radnik. Oblači se pomalo vojnički. Nosi zvijezdu petokraku na kapi titovki. Vrlo je ugodno iznenađen kad ugleda Ala. Raširi ruke.

 

LAZAR

Al!

 

Al ga pogleda poluznatiželjno.

 

LAZAR

Ti si idol moje

mladosti!

 

Al ne mijenja izraz lica. Lazar pokušava imitirati Ala. Smijeh mu se pojavljuje na licu jer nije vičan glumi. Uperi kažiprst u svoja prsa i upita…

 

LAZAR

Are you talking to me?

Are you talking to me?

Are you talking to me?

 

Ali Lazar pogađa Roberta de Nira u filmu Taksist.

 

AL

(kaže sjetno)

To nisam bio ja…

 

LAZAR

Nema veze…

(odmahuje rukom veselo)

Da si ti meni živ i zdrav!

 

Al pogleda Lazara malo bolje…

 

AL

Znam li te ja?

 

LAZAR

Surađivali smo malo. Sjećaš

li se kokaina preko

Kolumbije?

 

AL

(uvjerljivo)

Ja se sa kokainom nikad

nisam bavio!

 

LAZAR

Hajde hajde, nisam ti ja

sudac. Osim toga zajedno

smo prebacivali oružje u

Irak…

 

AL

(sad prepozna Lazara)

A sad se sjećam, ti si

komunist iz Jugoslavije.

…Lazar?

 

LAZAR

(kaže ponosno)

Taj sam!

 

Rukuju se srdačno.

 

AL

Pa kako ide?

 

LAZAR

Evo nije loše.

 

AL

Jeli, znaš li nešto o

mojima?

 

LAZAR

Otac ti je dobro. Nije

daleko odavde… Ne znam za

ostale… Pitaj njega.

 

Al je zadovoljan odgovorom pa nastavlja…

 

AL

Vi komunisti ste meni

uvijek jako imponirali.

Kako ste vi uredili vaše

podzemlje mi to nismo mogli

ni sanjati. Niko vam se

nije mogao miješati u

poslove…Niko!

 

LAZAR

Dobra su to vremena bila.

A i ti si meni ostao u

sjećanju kao vrlo moralan

čovjek. Uvijek si pomagao

prijatelje i ubijao

neprijatelje.

 

AL

Dobra su to vremena bila,

ali ovdje to ne priznaju.

(pokazuje svoju veliku kapu)

 

LAZAR

(negoduje)

Ne, ovde ne možeš ubiti

čovjeka ko čovjek!

Odmah šalju tamo desno u

pakao…Odmah!

 

Al se zamisli malo…

 

AL

Tja, kad bi ja bio ovdje

na vlasti, ja bih vratio

natrag stare dobre

vrijednosti. Na prvom

mjestu hijerarhiju.

Autoriteti bi imali

neprikosnovenu moć. Ja bih

uspostavio red i

disciplinu. Znalo bi se ko

šta treba raditi i šta

može raditi. Sve bi

procvjetalo. Cvijeće bi

raslo posvuda, ptice bi

cvrkutale kao u stara

vremena. (oči mu se

zacakle na trenutak)

 

LAZAR

Učini to majke ti, ja ću

te snažno podržati.

 

Prekida ih Anica, Lazarova žena, sa balkona njihove kuće.

 

ANICA

Lazare nisi oprao suđe…

 

LAZAR

(bezvoljno)

Sad ću…

 

ANICA

Odmah da si ga oprao,

usmrdit će se!

 

LAZAR

(govori tiho da žena ne

čuje) Kume, nastavimo

ovaj razgovor kasnije.

 

Al odobrava i nastavi mesti ulicu.

 

EXT. ULICA DAN

 

Na ulici velika zgrada sa tablom “Salon automobila”. Kroz staklo izloga vide se izloženi primjerci.

 

Danny stoji ispred salona. U staklu izloga ugleda svoj lik sa velikom crvenom kapom. Nezadovoljan je. Razmisli malo i skine kapu, zavrne rub kape nekoliko puta tako da izgleda manja i ponovo je stavi na glavu. Sada je zadovoljan.

 

Ulazi u salon automobila.

 

INT. SALON AUTOMOBILA

 

Moderno uređena prostorija. Tu na usluzi stoji Rade, šef salona, elegantno obučeni gospodin u odjelu i kravati.

 

DANNY

Dobar dan.

 

RADE

Dobar dan. Mogu li vam

pomoći?

 

DANNY

Ja bih trebao deset

Mercedesa.

 

RADE

Deset Mercedesa?

 

DANNY

Da.

 

RADE

Šta će vam deset Mercedesa?

 

DANNY

Trebam.

 

RADE

Automobile trebate

unaprijed naručiti. Ovo su

ovdje sve izložbeni modeli.

 

DANNY

Nema problema, uzet ću ih.

 

RADE

Ne mogu vam ih dati.

 

DANNY

Uh…

 

RADE

Ako vam je hitno potreban

jedan mogu vam ga dati iz

rezerve.

 

DANNY

Meni hitno treba deset

komada.

 

RADE

Žao mi je. Ne mogu vam

pomoći.

 

Danny ugleda na njegovom sakou radnu značku sa imenom Rade. Povuče šefa salona sa strane.

 

DANNY

(govori povjerljivo)

Rade, daću vam jednog

Benjamina Franklina ako se

potrudite. (pokazuje

novčanicu od sto dolara)

 

RADE

Hahahahaha… Novac ovdje

ne vrijedi ništa!

 

Danny se posrami zbog loše procjene situacije i pokuša se izvući.

 

DANNY

Ne nudim vam novac nego

umjetničku sliku Benjamina

Franklina.

 

RADE

(sada ozbiljno)

Ne možete me potkupiti.

Osim toga moram vam reći

da je vaša orjentacija

prilično nezdrava ovde.

Ta kapa (crvena) će vam

rasti.

 

Danny pokušava završiti razgovor.

 

DANNY

OK dajte mi onda jedan

lijepi novi model, ali

veliki molim!

 

RADE

Molim vas popunite

formular.

 

DANNY

(gunđa)

Ah ta birokracija!

 

Danny popunjava formular a Rade donosi ključeve…

 

RADE

Evo ključeva. Auto je na

parkiralištu.

 

Danny uzima Mercedes kabriolet i odlazi fućkajući.

 

EXT. NOGOMETNI STADION DAN

 

Veliki stadion. Tribine mogu primiti jedno 35.000 ljudi. Natkrivene su rešetkastom metalnom konstrukcijom. Može se reći da pokrov izgleda kao da je neko stavio dvije papuče krajevima jednu u drugu. Brandon i na Nebu želi igrati nogomet.

 

INT. SVLAČIONICA DAN

 

Bradon ulazi u svlačionicu kluba. Prostrana prostorija. Ormarići, klupe, vješalice. Na jednim vratima piše masaža, na drugim sauna, na trećim tuševi…

 

Tu susreće jednog igrača.

 

BRANDON

Zdravo, ja sam Brandon.

 

Brandon pruža ruku.

 

SRĐAN

Srđan, drago mi je…

 

Rukuju se.

 

BRANDON

Može li se ovdje igrati

nogomet?

 

SRĐAN

Naravno da može ako si

dobar. Jesi li već igrao

negdje?

 

BRANDON

Naravno! Igrao sam u

Manchester Unitedu, u

Barceloni i u Zaprešiću.

 

SRĐAN

Molim?

 

BRANDON

(uvjerljivo)

Stvarno!

 

SRĐAN

Igrao si sa Ronaldinjom?

 

BRANDON

Da.

 

SRĐAN

Na kojoj poziciji?

 

BRANDON

Desno krilo.

 

SRĐAN

(vrlo je zadovoljan)

Primljen si. Evo ti dres.

Utakmica samo što nije

započela!

 

EXT. NOGOMETNI STADION DAN

 

Na stadionu samo jedan gledalac. To je Frances koja je došla navijati za Brandona zato što ga voli.

 

BRANDON

(pita Srđana)

Gdje je publika?

 

SRĐAN

Nema publike.

 

BRANDON

Vidim, ali zašto?

 

SRĐAN

Publika rijetko dolazi.

Ovdje ljudi žive

aktivno…

 

BRANDON

Što to znači?

 

SRĐAN

Više vole sami igrati

nogomet ili raditi nešto

drugo nego gledati nas

kako igramo.

 

BRANDON

(pravi grimasu)

Pa šta će vam ovoliki

stadion?

 

Osjeti da je Brandon naivan pa ga počne zafrkavati.

 

SRĐAN

Ostao je tu od ranije. Ja

sam se nudio prenijeti ga

dole kod vas ali nisu dali…

 

BRANDON

Molim?

 

SRĐAN

(smije se)

Kažu da je pretežak za

mene…

 

BRANDON

(shvaća i nasmije se)

Ja znam, ti se šališ sa

mnom.

 

SRĐAN

Nekad sam bio Đavo ali sam

se popravio…

(čini grimasu Đavola)

Hahahaha…

 

Brandon učini grimasu čuđenja. Srđan se malo umiri pa nastavi ozbiljno.

 

SRĐAN

Stadion bi trebalo ukloniti

ali nikad se ne zna da li

će zatrebati za nešto.

(slegne ramenima)

 

Počinje utakmica. Brandon ubrzo zabija lijepi gol. Suigrači ga plješću po ramenu. Frances na tribini plješće dlanovima.

 

SRĐAN

(čudi se)

Ti imaš obožavateljku.

To nisam dugo vidio.

 

BRANDON

To je Frances, moja

djevojka.

(malo razmisli pa upita)

Nema ovdje obožavatelja?

 

SRĐAN

Ne. Ovde su ljudi prilično

samosvjesni i ne trebaju

idole.

 

Brandon slegne ramenima. Okrene se prema Frances i mahne joj.

 

BRANDON

(kaže sam sebi)

Brandon je dobar, Frances

je najbolja.

 

EXT. PARK DAN

 

Poslije utakmice Brandon i Frances šetaju parkom. Stari borovi. More je u blizini. Brandon pogleda Frances u oči.

 

BRANDON

Volim te više nego ikada.

 

Frances se nasmiješi ali lice joj pokazuje zabrinut izraz.

 

BRANDON

Što je bilo?

 

FRANCES

(kaže zabrinuto)

Ako se ne vratim u

ponedjeljak izgubit ću

posao…

 

BRANDON

Ma nije valjda tako loše.

 

FRANCES

Još je gore. Firma mi je u

velikoj krizi. Samo čekaju

izgovor za otpuštanje…

 

BRANDON

Naći ćeš bolji posao…

 

FRANCES

Nema dobrih poslova na

tržištu. Sa poslovima koji

se nude neću moći zaraditi

ni za stan…

 

BRANDON

Uh…

 

FRANCES

Morat ću se preseliti u sobu

kao kad sam studirala…

 

BRANDON

Brandon dobro zarađuje.

Naći će neko rješenje…

 

FRANCES

Baš si zlatan ali ja to ne

mogu prihvatiti.

 

BRANDON

Smislit ćemo nešto. Prvo

treba pronaći izlaz odavde.

(zamišljeno nastavlja)

Ali čini se da je i ovdje

dobro…

 

Zamišljeni odlaze.

 

 

 

Nebo Dio IIII

 

Komunizam Dio II

Svi se vrlo znatiželjni. Neki to pokazuju glasno, neki samo klimanjem glave a neki se plaše pokazati interes. Miki zaključuje da trebaju nastaviti sa upoznavanjem pridošlica sa novim svijetom.

 

MIKI

(nastavlja)

Idemo onda dalje… Mi

ovdje slobodno biramo

poslove koje želimo.

 

DANNY

(upada)

Što to znači?

 

MIKI

Možemo raditi ono što

želimo.

 

DANNY

OK. Ja sam oduvijek želio

biti liječnik. Mogu li?

 

MIKI

A jeste li liječnik?

 

DANNY

Nisam!

 

MIKI

Teoretski možete raditi

taj posao ali praktično ja

vam to ne bih preporučio.

 

DANNY

Zašto ne?

 

MIKI

Zato što ovdje pacijenti

sami biraju doktore. To

zasigurno znači da nećete

imati puno posla. Osim

toga ovdje vas pacijenti

ocjenjuju. Napravite li

pogrešku u radu oni će vam

dati negativne ocjene a to

nije dobro za vas.

Napravite li veliku

pogrešku, cijeli grad vas

može negativno ocijeniti.

Moja preporuka je prvo na

studije…

 

JACK

A što ako se javi deset

ljudi za jedno radno

mjesto liječnika?

 

MIKI

Tada posao dobija onaj

liječnik koji ponudi

najveću produktivnost…

 

JACK

Kako ćete zaboga izmjeriti

produktivnost liječnika?

 

MIKI

Pa najbolje je ocjenom

zadovoljstva pacijenata,

ali može i pomoću

odgovornosti.

 

JACK

Kako?

 

MIKI

Svaki kandidat može

povećati svoju odgovornost.

Dvostruka odgovornost na

primjer će duplirati

utjecaj ocjena dobijenih

od ljudi. Ako uzmete

odgovornost 10 svaka

dobijena ocjena će vam

dati ili uzeti 10 čvorova

na kapi. Veća odgovornost

povećava rizik. Onaj ko

ponudi najviše dobija

posao. To vam je u stvari

razvijeno tržište rada…

 

DANNY

(ruga se)

Uh uh uh…

To vam je tržište rada!!!

 

MIKI

Da, uvijek najbolji ostane

na svakom radnom mjestu.

Zato imamo najbolju moguću

produkciju.

 

DANNY

Onda ipak ne može svatko

raditi što želi!

 

MIRJANA

Ipak može! Onaj tko stvarno

želi neki posao uložit će

više truda da ga dobije.

Ovdje ga ništa ne može

zaustaviti na tom putu…

 

Frances se uključuje u razgovor.

 

FRANCES

Svi mogu naći posao ovdje

i svi mogu birati posao?

 

MIKI

Da, ovde nema ni

privilegiranih ni

nezaposlenih.

 

FRANCES

(veseli se)

Super…

 

John postavi pitanje.

 

JOHN

Imate li vi ovdje

gradonačelnika?

 

MIKI

Imamo.

 

JOHN

I svako može postati

gradonačelnik ako želi?

 

MIKI

Da svako može postati

gradonačelnik. Dovoljno je

da predloži najveću

produktivnost za to radno

mesto.

 

JOHN

(kaže zamišljeno)

Interesantno, počinje mi

se sviđati ovo mjesto.

 

Danny postavi pitanje vrlo arogantnim glasom.

 

DANNY

Ko je vlasnik kompanija?

 

MIKI

Mi smo ravnopravni vlasnici

kompanija.

 

DANNY

Znači vi ste komunjare?

 

MIKI

Mi smo ovde svi

ravnopravni.

 

DANNY

Vidjeli smo mi dobro kako

izgleda ta ravnopravnost!

 

MIKI

Ovdje je sve dobro.

 

DANNY

Ako ja ne želim biti

ravnopravan da li imam

izbora?

 

MIKI

Ovdje imate izbor samo ako

se svi tako dogovorimo. Na

vašu žalost takva mogućnost

je vrlo mala…

 

DANNY

To sam i mislio…

 

MIKI

(razmišlja malo i doda)

Ali ipak postoji izbor. Na

kraju glavnog puta skrenite

lijevo i možda naiđete na

neku komunu koja vam se

više dopadne. Ako skrenete

desno stići ćete do Pakla.

Ne preporučam ulaz!

 

DANNY

Potražit ću nešto bolje…

 

Žamor. Većina odobrava.

 

BETTE

Ništa ti nećeš dok ne

vidimo što je ovo ovdje.

 

Danny je nezadovoljan ali šuti. Svi su zamišljeni.

 

MIKI

Mogli bi sada napraviti

pauzu za ručak pa ćemo

nastaviti kasnije.

 

Svi se slažu, ustaju i napuštaju prostoriju.

 

INT. RESTORAN SAMOPOSLUŽIVANJE DAN

 

Vrlo ugodan restoran samoposluživanje daje domaći ugođaj. Svira diskretna muzika. Restoran je pun raznoraznih primamljivih jela lijepo posloženih na švedskim stolovima. Tu se nalazi i sredovječni krupniji kuhar u bijelom sa velikom kapom koji pomaže oko služenja.

 

BETTE

(pita kuhara)

Jeli ovo organska hrana?

 

KUHAR

Mi imamo samo zdravu hranu.

 

BETTE

(zadovoljno klimne glavom)

Potrovaše nas naši farmeri

sa pesticidima i hormonima.

 

Kuhar, vedar čovjek po prirodi, se nasmije na ovaj komentar, zatim digne ruku i napravi grimasu lica kao znak garancije za kvalitet njegove hrane.

 

Na kraju linije sa hranom Bette otkriva da nema blagajne za naplatu hrane.

 

BETTE

(pita i gleda uokolo)

Gdje je blagajna?

 

Svi se okreću i traže blagajnu ali nje nigdje nema…

 

DANNY

(sliježe ramenima)

Mora da avio kompanija

časti zato što nas je

uvalila u govna…

 

BETTE

Može biti…

 

Nose poslužavnike sa hranom i sjedaju za stolove.

 

BETTE

(nastavlja)

… ali mi se čini da smo

u puno većem problemu.

 

DIANE

(sjedi pokraj Bette)

Kako to mislite?

 

FRANCES

Pa čuli ste što su rekli!

 

Govore glasno tako da svi u sali čuju što se govori. Odgovara joj Jack koji sjedi za susjednim stolom.

 

JACK

Ma ja mislim da se neko

poigrava sa nama. Da nije

ovo skrivena kamera?

 

Svi se obaziru oko sebe nebi li ugledali kameru koja ih snima.

 

BRANDON

Ne vidim kameru.

 

FRANCES

Ni ja…

 

JACK

Pa naravno da je ne vidite!

Ne bi se emisija zvala

skrivena kamera da kamera

nije skrivena.

 

BETTE

(podržava njegov stav)

Istina, zvuči malo

neuvjerljivo da svako može

raditi što hoće!

 

DANNY

Neko se ovdje lijepo

zajebava sa nama…

 

KEVIN

Meni ovo izgleda ozbiljno!

 

AL

I meni…

 

JOHN

Meni se ne čini loše

ovdje…

 

John stavlja zalogaj u usta kao da se ništa neobično nije dogodilo.

 

DIANE

(malo zabrinuta)

Nadajmo se…

 

INT. PRIHVATNI CENTAR (opet)

 

Danny se prvi vratio sa ručka. Sjeda za kompjutor i ukuca e-mail svom poslovnom partneru.

 

Hi George,

 

Nešto jako čudno mi

se dogodilo. Ako primiš

ovu poruku onda možda

nije baš tako jako

čudno…

 

Javi se,

 

Danny

 

Pošalje e-mail i odmah dobije odgovor: “Primalac je nepoznat.” Proguta knedlu, udahne i izdahne nezadovoljno.

 

Uto se vraćaju ostali sa ručka. Mirjana nastavlja govor poslije pauze.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Mi ovde imamo razvijenu

neposrednu demokraciju…

…naročito u ekonomiji…

 

DANNY

(ruga se)

Uh uh uh…

 

MIRJANA

Svi sudjelujemo u raspodeli

zajedničkog novca.

 

DANNY

(opet se ruga)

Uh uh uh…

 

Mirjana gleda u Dannyja i nasmije se

 

MIRJANA

Sad tek dolazi pravo

iznenađenje za vas!

Mi smo neposredno odlučili

sav novac usmjeriti za

potrebe zajedničke

potrošnje.

 

Pokazuje dijagram na velikom ekranu gdje je individualna potrošnja svedena na nulu. Zajednička potrošnja akumulira sav novac.

 

DANNY

Čekajte malo, što to znači

sav novac ide za zajedničku

potrošnju?

 

MIRJANA

To znači da nema plaća.

Svi dobijaju ono što žele

a sve se financira iz

zajedničkog budžeta.

 

DANNY

Nema plaća, svako uzima

što hoće? … Vi ste gori

od komunjara! Vi ste ludi!

 

MIRJANA

Nismo ludi, mi izvrsno

funkcioniramo.

 

DANNY

A ko određuje što će

potrošač konzumirati?

 

MIRJANA

Sam potrošač.

 

DANNY

A jeli! Uzmimo da sam ja

potrošač koji naruči

pljeskavicu i dok čeka

lijepo zamoli da mu

spakirate deset Mercedesa.

Ima li tu problema?

 

MIRJANA

Mi ovde imamo potpuno

drugačije vrijednosti nego

što ste navikli. Kad bi

ovdje neko uzeo deset

automobila to bi izgledalo

jednako suludo kao da ruča

deset puta umjesto jednom.

To niko pametan ne radi…

 

DANNY

Dobro uzmimo da sam ja

sulud i glup i ipak

zatražim deset Mercedesa.

Što će tada biti?

 

MIKI

Automobili se proizvode po

narudžbi. Takvim potezom

možete prouzročiti

nestašicu rezervnih

automobila. Tada se ljudi

mogu naljutiti na vas i

dati vam negativne ocjene.

Puno negativnih ocjena i

eto vas na kraju glavnog

puta desno…

 

Danny ne izgleda zadovoljan sa odgovorom. I ostali su ponešto sumnjičavi…

 

MIKI

(nastavlja)

Kad smo mi došli ovdje

razmišljali smo isto kao i

vi. Sve smo novce usmjerili

na plaće. Potpuno smo

ukinuli poreze. Tako smo

bili puni para. Normalno,

svaka se roba i usluga

neposredno naplaćivala.

Morali smo plaćati doktore,

škole, policiju, sudove,

sve… (malo razmisli)

Da zlo bude gore sve smo

privatizirali. Na putu od

kuće do posla sam morao

stati 13 puta da platim

prijelaz preko nečijeg

privatnog imanja. Onaj

Lazar htjede i zrak

privatizirati ali nije

uspio u tome! Policija

nije htjela ni razgovarati

sa nama ako je prethodno

niste platili. Vatrogasci

nisu htjeli gasiti vatru

dok im niste platili.

Doktori nas nisu htjeli

pogledati dok ih nismo

platili. Napravili smo

situaciju goru nego što je

bila kod vas i umalo nismo

svi završili tamo desno u

Paklu…

 

MIRJANA

Ja ne!

 

MIKI

(ironično)

Oh izvini zaboravio sam

naglasiti da si ti uvjek

bila savršena. Mora da sam

zato presretan sa tobom.

 

Mirjana se pravi se da ne čuje ironiju u njegovom glasu.

 

MIRJANA

A pitaš li se jesam li ja

presretna sa tobom?

(tišim glasom pita)

…jesi li očistio tepih?

 

MIKI

(tiho odgovara Mirjani)

Oh, počeli smo iznositi

prljavo rublje na javnom

mjestu…(nastavlja glasno)

Onda uvidjesmo da gore biti

ne može pa smo počeli

odvajati porez za

zajedničku potrošnju.

 

Mirjana prelazi preko malog konflikta i nastavlja…

 

MIRJANA

Ali nismo dozvolili nikome

da koristi taj novac u naše

ime. Ni predsjednicima, ni

predstavnicima, ni

stručnjacima, nikome! Mi

smo zahtjevali da ga sami

rasporedimo tamo gdje

hoćemo.

 

MIKI

(nastavlja)

Tako smo konačno oduzeli

vođama privilegiranu moć.

Tako su porezi počeli

stvarno služiti nama!

 

DANNY

(ruga se)

Uh, uh, uh…

 

Miki se ne obazire…

 

MIKI

To nam se pokazalo toliko

dobro da smo na kraju sve

svoje novce dali za porez.

Tako smo ukinuli plaće.

Sada svu potrošnju plaćamo

iz zajedničkog budžeta.

Ovo su značajne promjene…

 

DANNY

Ako ovdje budem radio ja

bih ipak želio plaću…

 

MIKI

Što će vam plaća kad je

sve besplatno?

 

DANNY

Ne vjerujem ja u ovaj vaš

sistem. (kaže iskreno)

 

MIKI

Vi svi možete glasati tako

da zadržite svoje plaće ali

vaši glasovi će se utopiti

u moru glasova svih nas

kojima plaća više ne treba.

Rezulatat glasanja svih vas

može u idealnom slučaju

utjecati tako da mi svi

dobijemo plaću u iznosu od

nekoliko dolara. To bi

neznatno smanjilo

zajedničku potrošnju ali bi

i dalje sve bilo besplatno

zato što mi koji živimo

ovdje ne želimo više plaće.

Mi tako živimo. I šta bi

vam značila plaća od

nekoliko dolara u svijetu

gdje je sve besplatno?

Ali ako vi nagovorite

većinu od nas da zadržimo

svoje plaće tada bi se

dohodak vratio i normalno

većina robe bi se kupovala.

Iskreno, mi ne vidimo

takvu mogućnost zato što

znamo da je ovako najbolje.

 

DANNY

Ne vjerujem ja u ovaj vaš

sistem. (ponovi iskreno)

 

MIKI

OK. Plaću vam ne možemo

dati jer to ovde ne

postoji, ali možemo vam

dati novaca koliko god

hoćete sa kojim ne možete

kupiti ništa zato što je

sve besplatno.

 

Danny klimne zadovoljno.

 

JACK

Čekajte malo! Pa kad je

sve besplatno zašto bi se

ljudi mučili raditi kad

mogu imati sve i bez rada?

 

MIRJANA

Ovdje rad nije muka nego

zadovoljstvo. Rad je

vrijednost za sebe.

 

Svi novodošli su zamišljeni. Tajac u sobi prekida Jack…

 

JACK

Koliko je meni poznato

vrijednost rada određuje

tržište.

 

MIKI

I to je točno samo što vi

još uvijek ne znate kako

izgleda slobodno tržište

rada.

 

JACK

(ponavlja začuđeno)

Mi još uvijek ne znamo kako

izgleda slobodno tržište

rada?

 

MIKI

Točno! Tržište rada treba

učiniti ravnotežu između

ponude i potražnje rada.

Jesu li kod vas svi poslovi

podjednako traženi?

 

JACK

Poslovi ne mogu biti

podjednako traženi. Neko

uvijek dobija bolje a

neko gore poslove…

 

MIKI

Nema ovdje boljih i gorih

poslova!

 

JACK

A jeli!

 

MIKI

Vama se čini da su bolji

poslovi oni koji imaju

veći status i utjecaj u

društvu. To su iluzije…

Mi smo ih uklonili.

Radnici na utjecajnim

radnim mjestima dobijaju

više ocjena od ljudi.

Ukoliko gadno zabrljaju

mogu završiti u Paklu…

 

DANNY

(ruga se nemoćno)

Uh uh uh…

 

MIKI

(ne obazire se na to)

Čim smo ukinuli radne

privilegije poslovi su

postali ujednačeno

poželjni.

 

JACK

?

 

MIKI

Niko nebi birao lošije

poslove kad bi takvi

postojali. Ovdje je rad

slobodan.

 

JACK

(uzbuđen je)

A što vi mislite da mi

nismo slobodno radili!

Da sam ja robovao 45

godina?

 

MIKI

(smireno)

Da budem iskren tako je…

Vi ne znate šta je to

slobodan rad!

 

JACK

(pita sarkastično)

Hoćete li biti tako

ljubazni objasniti nama

neznalicama što je to

slobodan rad?

 

MIKI

Mi ovde prvo biramo da li

hoćemo raditi, a zatim

biramo šta hoćemo raditi.

To je slobodan rad.

 

JACK

(nastavlja)

A što ako svi izaberu da

ne rade?

 

MIKI

To je nemoguće! Mi

potvrđujemo svoju životnu

moć radom. Kada bi odustali

od rada tada bi praktično

negirali sebe…

 

JACK

Sve je moguće!

 

MIKI

To bi bilo isto kao kad bi

vaši vrhunski sportaši

odustali od takmičenja.

Mi ovde imamo takmičenje

za svako radno mjesto.

 

JACK

Ovo sad zvuči surovo!

 

MIRJANA

Nije surovo ni malo. Ima

posla za sve. Ni jedan

posao nije bolji od

ostalih. Nikome

egzistencija ne ovisi o

radu. Svako se takmiči

upravo onoliko koliko to

odgovara njegovoj prirodi.

Svi vole svoje poslove i

nalaze zadovoljstvo u

radu…

 

Jack gleda u Mikija sa nevjericom.

 

MIKI

(nastavlja)

Da zaključim, nama rad

vrijedi više nego roba.

Kad to ne bi bilo tako,

tada bi se morali

vratiti na individuale

plaće kao što ste vi

navikli. Ali ovo je Raj i

sve je OK.

 

MIRJANA

To bi ukratko bilo sve.

Imate li pitanja?

 

FRANCES

Rekli ste da sami

usmjeravate proizvodnju i

potrošnju. Nije mi jasno

kako?

 

MIRJANA

Mi ovde imamo fiktivan

novac koji svako

raspoređuje tamo gde misli

da je najpotrebniji.

Čovek koji misli da treba

više unaprijediti

zdravstvo a manje

rekreaciju usmerava više

novca prema zdravstvu a

manje za rekreaciju. Suma

svih takvih iskaza svih

ljudi usmjerava

proizvodnju.

 

FRANCES

Pa kako se tako može

naručiti automobil?

 

MIRJANA

Automobili se naručuju

individualno. Mi uspješno

pokrivamo sve individualne

narudžbe iz fonda

zajedničke potrošnje. Kada

to nebi mogli tada bi se

vratili na plaće…

…što nebi bio nikakav

problem da se razumijemo…

 

Razmisli malo pa nastavi.

 

MIRJANA

Poanta je u tome da smo

formirali demokratsku

plansku privredu koja

ostvaruje najracionalniju

proizvodnju. A sistem radne

konkurencije osigurava

najefikasniju produkciju.

To je najbolja ekonomija.

 

DANNY

E sad ste došli na polje

gdje sam ja ekspert. Stari

dobri kapitalizam ima

najbolju ekonomiju jer

ostvaruje najveći profit.

Pa to je opće poznata stvar!

 

MIKI

Nije točno! Najbolji radnik

na svakom javnom radnom

mjestu stvara profit koji

kapitalizam ne može

slijediti. Javne kompanije

su pobijedile privatne

i kapitalizam je otišao u

povijest…

 

Danny je napravio izraz lica kao da ga je neko udario ali se ne usuđuje upustiti u dalju raspravu.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Kako je kapitalizam

odlazio tako je i profit

gubio značaj…

… čovjek je postajao

osnovna vrijednost. Sada

profit više ne postoji

a čovjek nam je sve…

 

FRANCES

(zaključuje)

Zvuči dobro…

 

DANNY

Zvuči loše!

 

MIKI

(nasmije se pa nastavlja)

Ja mislim da će ovo što ću

vam sada reći biti zadnje

iznenađenje za danas.

Dovoljno je da radnici

ovdje rade samo dva sata

dnevno pa da cijela komuna

zadovolji sve potrebe.

 

DANNY

(sumjičavo)

Vidjet ćemo to…

 

JACK

Pa što radite ostalo

vrijeme ako se smije znati?

 

MIKI

Mi radimo što hoćemo i

koliko hoćemo. Ostalo

vrijeme radimo isto što

i kad radimo – uživamo

život.

 

MIRJANA

Imate li još pitanja?

 

Žamor u prihvatnom centru ali pitanja nema.

 

MIRJANA

Mi znamo da ste puni

izneneđenja, ali ne

brinite, sve će biti u

redu. Mi smo u stvari

jedna velika dobra

porodica, sretni smo i

zadovoljni…

 

MIKI

Sada možete ići gdje god

hoćete i raditi što god

hoćete. Svi stanovnici

Neba će vam rado pomoći

što god vam zatreba…

 

FRANCES

A gdje ćemo spavati?

 

MIRJANA

Uh, hvala vam što ste me

podsjetili…

 

Mirjana ukuca nešto na svojem komjutoru što automatski ubacuje slike i opise slobodnih kuća i stanova na monitore ispred njih.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Upravo sam vam otvorila

stranice sa slobodnim

kućama i stanovima.

Izaberite što vam najviše

odgovara… Ako neko nije

spretan sa kompjutorom ja

ću mu pomoći.

 

Svi se naginju nad monitore i traže.

 

INT. SPAVAĆA SOBA KASNO VEĆE

 

Kathy i Jack su izabrali rustikalalno uređen i vrlo prijatan stan.

 

U krevetu prije spavanja Jack i Kathy gledaju u strop i razmišljaju.

 

KATHY

Jesi li primjetio da su

plave kape dobili nogometna

zvijezda i čuvena pjevačica?

Ovo mi liči na protekciju.

Nema pravde nigdje!

 

JACK

A išli smo svake nedjelje

u crkvu! Pitam se zašto?

 

KATHY

Ja sam išla svake nedjelje

u crkvu. Ti nisi.

 

JACK

Opet počinješ?

 

KATHY

Ti si mene optužio pred

svima da sam ja kriva što

smo dobili crvene kape.

 

JACK

Nego ko je?

 

KATHY

Kako ja? Ja vodim uzoran

život. Ja sam ta koja pere,

kuha i sprema. Ti si taj

koji petkom dolazi kući

pijan!

 

JACK

Ti si ta koja uporno

spremaš “zdravu” hranu koju

ja ne podnosim! Ti si ta

koja me ogovara čim malo

popijem sa društvom! Ti si

jedna čangrizava baba!

Bog sve vidi!

 

KATHY

Ja čangrizava baba! A što

si ti? Ti si taj koji

šalje sve redom do đavola!

Ti si čangrizavi matori

jarac!

 

JACK

Ja čangrizav? Ti nisi u

životu vidjela tolerantniju

osobu od mene!

 

KATHY

(sarkastično)

Da, da. Zato nas rođaci

često posjećuju i uživaju

u našem društvu.

 

JACK

Ne izbjegavaju oni nas nego

ja njih. Nema među njima ni

jednog normalnog čovjeka!

 

KATHY

Uh što si tolerantan.

 

JACK

Jesam, tolerantan sam!

Nisam ja kriv što oni nisu

normalni.

 

Kathy odustaje od dalje diskusije. Okreće se na drugu stranu ljutito.

 

Nebo Dio III

 

Communism Part I

EXT. AIRPORT LOS ANGELES (LAX) 11:45 NIGHT.

 

Total darkness. One can hear a plane far away… the noise becomes stronger… strong thunder like noise of airplane engines… Airplane Boeing 757 on line Los Angeles – New York takes off from the runway. Unlimited lights of Los Angeles…

 

INT. AIRPLANE BOEING 757 NIGHT

 

The airplane is almost empty. Al travels alone. He is a middle-aged man. Wears an expensive suit, white shirt and tie. Looks elegant.

 

Stewardess is a young, attractive looking woman. She serves refreshing drinks. Approaches Al.

 

STEWARDESS

Would you like coffee or

tea?

 

AL

Coffee please.

 

STEWARDESS

Sugar, milk?

 

AL

Yes please.

 

The stewardess pours coffee in a cup on the tray which she holds with another hand. She hands it to Al with a smile.

 

STEWARDESS

Here you go.

 

AL

Thank you.

 

Brandon sits two rows behind Al. Young, athletically built man. Dressed sportily. Frances, a beautiful brunette naps on his shoulder. Dressed casually.

 

Kevin sits on the opposite side of the aisle of Brandon. He is a man in his best years. Wears a cheap grey suit. Travels alone. Talks to Brandon.

 

KEVIN

(proudly emphasizes)

…I have never charged a

parking ticket without

adding the comment “Have a

nice day”. Good manners in

first place…

 

Brandon half interested approves such behaviour by nodding his head. In this moment Al passes beside them. Kevin opens his eyes widely from surprise.

 

KEVIN

(says to Brandon

confidently covering his

mouth)

That is Al…

(emphasizes)

He is a mafia boss…

 

Brandon nods his head still not very interested.

 

John sits two rows behind Kevin. Late fifties. Extremely modern cloth. Armani. Rolex. He speaks to Diane, an attractive dressed up blond woman, half his age.

 

JOHN

…everything will look

completely different.

We will reduce CO2 emission

by 80% and that will end

global warming… we will

be able to breathe again,

not to speak of ozone

holes…

 

Behind him sits Jack. By his looks one would guess he is a retiree. Wears wrinkled grey clothing.

 

Jack heard what John said. It revolted him. Jack interrupts him with a lot of malice.

 

JACK

You politicians are the

biggest liars. This world

would be much better

without you…

 

Spouse Kathy sits beside him and gives him a sign to be silent.

 

John has a short fuse. He tries to respond calmly and well mannered but his vanity is hurt.

 

JOHN

I contributed a lot to

society…

 

JACK

(cannot resist to say)

Yah, yah. I can only think

it…

 

John slowly loses his temper and reacts with more tension.

 

JOHN

I am the one who reduced

crime in Washington DC!

(gives more passion)

I am the one who brought

help to New Orleans after

Katrina!!

(continues almost in the

manner of Adolf Hitler.)

I am the one who told Bush

not to leave Iraq before

winning!!! I am the one…

 

DIANE

(calmly interrupts him)

John stop, what’s wrong

with you?

 

JOHN

Huh?

 

John brings himself together. Disapproved by shaking his head.

 

JACK

(interrupts)

What the heck…

 

Kathy grabs Jack’s sleeve and stops him by putting her finger on her lips.

 

JACK

(says to Kathy)

Why are you telling me to

shut up? Is this what we

fought for? This is a free

country!

 

KATHY

(calms him)

You don’t know the man.

 

JACK

They’re all the same!

Before elections they are

angels then after they only

watch their own asses…

 

Jack mumbles disapprovingly to himself.

 

Behind them sits a well-dressed couple in their mature years. Danny is short and chubby. He talks to his wife Bette who reads a journal.

 

DANNY

…it should be bought for

the bedroom.

 

BETTE

Danny, slow down… first

we need to consult S&F, to

see what they think…

(continues reading journal)

 

DANNY

I can’t wait to get home…

 

Camera moves into the cockpit. The pilot and co-pilot sit there. Both look young. They routinely take on their duties.

 

PILOT

Delta 704 calling flight

control New York, do you

copy.

Delta 704 calling flight

control New York, do you

copy.

 

FLIGHT CONTROL

Delta 704, here is flight

control New York.

 

PILOT

Delta 704 asks permission

to land at Kennedy airport.

 

FLIGHT CONTROL

Roger that. OK Delta 704.

You are in queue now.

Continue flight through

the same corridor.

 

PILOT

Delta 704 Roger that.

 

CO-PILOT

(says to pilot)

We have excellent weather

for landing…

 

In the plane one hears murmur, and noise of the engine. One can hear through speakers that the weather in New York is clear. The temperature is 77 degrees Fahrenheit. SUDDENLY ABSOLUTE SILENCE AND DARKNESS. It lasts for about 10 seconds so that the movie viewers become a little bit upset. After about 10 seconds everything appears back the same way it was before. However, it is not night any more, it is day. The passengers are confused. Most of them feel something happened but do not know what. Comments are heard…

 

KATHY

(looks at Jack)

What happened?

 

JACK

Even airline companies

aren’t what they used to

be…

 

FRANCES

(says worriedly to Brandon)

Something very strange

happened…

 

BRANDON

(looks around)

Everything looks fine…

 

The pilot, doesn’t understand what happened either. He inspects the commands. Everything looks normal, but the sun shines brightly. The pilot looks at the co-pilot with a questioning look. The co-pilot shrugs his shoulders.

 

PILOT

Wasn’t it just night?

 

CO-PILOT

It was…

 

PILOT

And now it’s not?

 

CO-PILOT

It’s not…

 

PILOT

That’s what I thought…

 

Tries again to communicate with flight control.

 

PILOT

Delta 704 calling flight

control New York.

Delta 704 calling flight

control New York.

 

Radio whizzes, static, but there is no response. Pilot tries again…

 

PILOT

Delta 704 calling flight

control New York. Do you

copy? Roger.

 

FLIGHT CONTROL

(strong foreign accent

responds)

Here is Condor. Here is

Condor. No Roger here…

 

PILOT

(surprised but continues)

Roger that. Delta 704 calling.

I’ve lost connection with

New York. Can you help me?

 

FLIGHT CONTROL

No Roger here. Here Condor.

Thirty miles ahead of you

is the airport Heaven.

I recommend landing because

after it is Hell.

 

The pilot looks at the co-pilot surprised. The co-pilot responds by shrugging his shoulders.

 

PILOT

Roger that. Flight control,

where is the airport John

Kennedy?

 

FLIGHT CONTROL

Hey, here is Condor. No

John here. I recommend

landing because after us

is Hell…

 

PILOT

Roger that. I’m coming

down.

 

The airplane flies over rocky mountains. One can see beautiful lakes, woods and meadows in the mountains. It decreases in altitude reaching the beautiful blue sea. Frances looks through the window.

 

FRANCES

(tells Brandon)

Look how beautiful it is

here…

 

BRANDON

(peeks over her)

It is indeed… …but it

doesn’t look like New York

…not even like the US…

 

Pilot informs the passengers through the P. A. System: “It seems we have small technical problems. We will land in the emergency airport. We are planning to continue the flight to New York soon.” The stewardess continues: “Please fasten your seatbelts and put your seat back in an upright position…”

 

Passengers look at each other questioningly…

 

EXT. AIRPORT DAY

 

The airplane Boeing 757 lands on a small airport. The main building is small. There is a board there and on it is the name “Heaven”. It is not a busy airport. Light, clearness, and beauty everywhere.

 

At the airport a brass band plays “Imagine” by John Lennon. The passengers get out of the plane…

 

BETTE

(frowns her face)

What kind of music is that?

 

JACK

The moment I got on the

plane I knew there would

be problems…

 

FRANCES

Where are we?

 

At the airport domestic officials, a middle aged married couple Miki and Mirjana greet them. They are very friendly and hospitable….

 

Miki is a former high official of the communist party, seducer, cheater. Now almost an exemplary man. He wears a light linen sport suit. It fits him well.

 

Mirjana is somewhat younger than Miki. One would say she is a pretty beautiful woman. Her turquoise dress is waving, emphasizing her elegant look.

 

MIKI

Welcome, I am Miki and this

is my wife Mirjana. We wish

you a nice stay…

 

The passengers protest loudly.

 

JACK

What stay? What are you

talking about…

 

JOHN

It’s out of question…

 

BRANDON

Brandon has a final soccer

cup in Milan…

 

DANNY

I am not staying here…

 

BETTE

I have a concert in Paris!

 

Al is very surprised and watches what happens there.

 

Commotion rises.

 

Miki tries to calm down the situation but he is not very skilful in it…

 

MIKI

I think you will have to

forget about your

obligations and wishes…

 

JACK

What is this?

 

BETTE

Who are you?

 

KEVIN

You cannot threaten me!

(shakes his finger as a

warning)

 

JACK

I will report it to the

police as soon I get home!

 

KEVIN

I am the police!

What is this?

 

Miki finally gets a chance to respond to them in peace.

 

MIKI

This is Heaven.

 

JACK

What heaven?

 

MIKI

Exactly the one you can

see… There is no

return…

 

Now protests culminate into revolt. Mirjana raises her arms in order to calm down the situation.

 

MIRJANA

Please people…

 

Newcomers calm down. They are curious what she has to say…

 

MIRJANA

No one forces you to stay

here. Simply, there is no

exit… I wanted to go back

home too when I got here.

We all looked for an exit

but didn’t find any…

 

DANNY

I will find it…

 

MIRJANA

You are free to search for

an exit as much as you want

and I wish you with my

whole heart to find it….

 

DANNY

(relaxingly says)

Uh, I thought I was in

prison…

 

MIRJANA

(smiles and continues)

But this place is very

nice. We are very happy

here and do not want out

any more. This is Paradise.

 

JACK

What paradise?

 

MIRJANA

Now we will take you to the

Welcome houses where you

will be explained where you

are and what you might

expect here.

 

They look oddly at each other but get on the two buses and go to the welcome houses.

 

EXT. WELCOME HOUSE DAY

 

One welcome house is located in a small town on a beautiful small island. It is connected with a coast by a pebbled path. The little town has about thirty houses. A very nicely arranged island.

 

One bus comes to the Welcome center. Newcomers take off the bus and walk to the island.

EXT. AIRPORT LOS ANGELES (LAX) 11:45 NIGHT.

 

Total darkness. One can hear a plane far away… the noise becomes stronger… strong thunder like noise of airplane engines… Airplane Boeing 757 on line Los Angeles – New York takes off from the runway. Unlimited lights of Los Angeles…

 

INT. AIRPLANE BOEING 757 NIGHT

 

The airplane is almost empty. Al travels alone. He is a middle-aged man. Wears an expensive suit, white shirt and tie. Looks elegant.

 

Stewardess is a young, attractive looking woman. She serves refreshing drinks. Approaches Al.

 

STEWARDESS

Would you like coffee or

tea?

 

AL

Coffee please.

 

STEWARDESS

Sugar, milk?

 

AL

Yes please.

 

The stewardess pours coffee in a cup on the tray which she holds with another hand. She hands it to Al with a smile.

 

STEWARDESS

Here you go.

 

AL

Thank you.

 

Brandon sits two rows behind Al. Young, athletically built man. Dressed sportily. Frances, a beautiful brunette naps on his shoulder. Dressed casually.

 

Kevin sits on the opposite side of the aisle of Brandon. He is a man in his best years. Wears a cheap grey suit. Travels alone. Talks to Brandon.

 

KEVIN

(proudly emphasizes)

…I have never charged a

parking ticket without

adding the comment “Have a

nice day”. Good manners in

first place…

 

Brandon half interested approves such behaviour by nodding his head. In this moment Al passes beside them. Kevin opens his eyes widely from surprise.

 

KEVIN

(says to Brandon

confidently covering his

mouth)

That is Al…

(emphasizes)

He is a mafia boss…

 

Brandon nods his head still not very interested.

 

John sits two rows behind Kevin. Late fifties. Extremely modern cloth. Armani. Rolex. He speaks to Diane, an attractive dressed up blond woman, half his age.

 

JOHN

…everything will look

completely different.

We will reduce CO2 emission

by 80% and that will end

global warming… we will

be able to breathe again,

not to speak of ozone

holes…

 

Behind him sits Jack. By his looks one would guess he is a retiree. Wears wrinkled grey clothing.

 

Jack heard what John said. It revolted him. Jack interrupts him with a lot of malice.

 

JACK

You politicians are the

biggest liars. This world

would be much better

without you…

 

Spouse Kathy sits beside him and gives him a sign to be silent.

 

John has a short fuse. He tries to respond calmly and well mannered but his vanity is hurt.

 

JOHN

I contributed a lot to

society…

 

JACK

(cannot resist to say)

Yah, yah. I can only think

it…

 

John slowly loses his temper and reacts with more tension.

 

JOHN

I am the one who reduced

crime in Washington DC!

(gives more passion)

I am the one who brought

help to New Orleans after

Katrina!!

(continues almost in the

manner of Adolf Hitler.)

I am the one who told Bush

not to leave Iraq before

winning!!! I am the one…

 

DIANE

(calmly interrupts him)

John stop, what’s wrong

with you?

 

JOHN

Huh?

 

John brings himself together. Disapproved by shaking his head.

 

JACK

(interrupts)

What the heck…

 

Kathy grabs Jack’s sleeve and stops him by putting her finger on her lips.

 

JACK

(says to Kathy)

Why are you telling me to

shut up? Is this what we

fought for? This is a free

country!

 

KATHY

(calms him)

You don’t know the man.

 

JACK

They’re all the same!

Before elections they are

angels then after they only

watch their own asses…

 

Jack mumbles disapprovingly to himself.

 

Behind them sits a well-dressed couple in their mature years. Danny is short and chubby. He talks to his wife Bette who reads a journal.

 

DANNY

…it should be bought for

the bedroom.

 

BETTE

Danny, slow down… first

we need to consult S&F, to

see what they think…

(continues reading journal)

 

DANNY

I can’t wait to get home…

 

Camera moves into the cockpit. The pilot and co-pilot sit there. Both look young. They routinely take on their duties.

 

PILOT

Delta 704 calling flight

control New York, do you

copy.

Delta 704 calling flight

control New York, do you

copy.

 

FLIGHT CONTROL

Delta 704, here is flight

control New York.

 

PILOT

Delta 704 asks permission

to land at Kennedy airport.

 

FLIGHT CONTROL

Roger that. OK Delta 704.

You are in queue now.

Continue flight through

the same corridor.

 

PILOT

Delta 704 Roger that.

 

CO-PILOT

(says to pilot)

We have excellent weather

for landing…

 

In the plane one hears murmur, and noise of the engine. One can hear through speakers that the weather in New York is clear. The temperature is 77 degrees Fahrenheit. SUDDENLY ABSOLUTE SILENCE AND DARKNESS. It lasts for about 10 seconds so that the movie viewers become a little bit upset. After about 10 seconds everything appears back the same way it was before. However, it is not night any more, it is day. The passengers are confused. Most of them feel something happened but do not know what. Comments are heard…

 

KATHY

(looks at Jack)

What happened?

 

JACK

Even airline companies

aren’t what they used to

be…

 

FRANCES

(says worriedly to Brandon)

Something very strange

happened…

 

BRANDON

(looks around)

Everything looks fine…

 

The pilot, doesn’t understand what happened either. He inspects the commands. Everything looks normal, but the sun shines brightly. The pilot looks at the co-pilot with a questioning look. The co-pilot shrugs his shoulders.

 

PILOT

Wasn’t it just night?

 

CO-PILOT

It was…

 

PILOT

And now it’s not?

 

CO-PILOT

It’s not…

 

PILOT

That’s what I thought…

 

Tries again to communicate with flight control.

 

PILOT

Delta 704 calling flight

control New York.

Delta 704 calling flight

control New York.

 

Radio whizzes, static, but there is no response. Pilot tries again…

 

PILOT

Delta 704 calling flight

control New York. Do you

copy? Roger.

 

FLIGHT CONTROL

(strong foreign accent

responds)

Here is Condor. Here is

Condor. No Roger here…

 

PILOT

(surprised but continues)

Roger that. Delta 704 calling.

I’ve lost connection with

New York. Can you help me?

 

FLIGHT CONTROL

No Roger here. Here Condor.

Thirty miles ahead of you

is the airport Heaven.

I recommend landing because

after it is Hell.

 

The pilot looks at the co-pilot surprised. The co-pilot responds by shrugging his shoulders.

 

PILOT

Roger that. Flight control,

where is the airport John

Kennedy?

 

FLIGHT CONTROL

Hey, here is Condor. No

John here. I recommend

landing because after us

is Hell…

 

PILOT

Roger that. I’m coming

down.

 

The airplane flies over rocky mountains. One can see beautiful lakes, woods and meadows in the mountains. It decreases in altitude reaching the beautiful blue sea. Frances looks through the window.

 

FRANCES

(tells Brandon)

Look how beautiful it is

here…

 

BRANDON

(peeks over her)

It is indeed… …but it

doesn’t look like New York

…not even like the US…

 

Pilot informs the passengers through the P. A. System: “It seems we have small technical problems. We will land in the emergency airport. We are planning to continue the flight to New York soon.” The stewardess continues: “Please fasten your seatbelts and put your seat back in an upright position…”

 

Passengers look at each other questioningly…

 

EXT. AIRPORT DAY

 

The airplane Boeing 757 lands on a small airport. The main building is small. There is a board there and on it is the name “Heaven”. It is not a busy airport. Light, clearness, and beauty everywhere.

 

At the airport a brass band plays “Imagine” by John Lennon. The passengers get out of the plane…

 

BETTE

(frowns her face)

What kind of music is that?

 

JACK

The moment I got on the

plane I knew there would

be problems…

 

FRANCES

Where are we?

 

At the airport domestic officials, a middle aged married couple Miki and Mirjana greet them. They are very friendly and hospitable….

 

Miki is a former high official of the communist party, seducer, cheater. Now almost an exemplary man. He wears a light linen sport suit. It fits him well.

 

Mirjana is somewhat younger than Miki. One would say she is a pretty beautiful woman. Her turquoise dress is waving, emphasizing her elegant look.

 

MIKI

Welcome, I am Miki and this

is my wife Mirjana. We wish

you a nice stay…

 

The passengers protest loudly.

 

JACK

What stay? What are you

talking about…

 

JOHN

It’s out of question…

 

BRANDON

Brandon has a final soccer

cup in Milan…

 

DANNY

I am not staying here…

 

BETTE

I have a concert in Paris!

 

Al is very surprised and watches what happens there.

 

Commotion rises.

 

Miki tries to calm down the situation but he is not very skilful in it…

 

MIKI

I think you will have to

forget about your

obligations and wishes…

 

JACK

What is this?

 

BETTE

Who are you?

 

KEVIN

You cannot threaten me!

(shakes his finger as a

warning)

 

JACK

I will report it to the

police as soon I get home!

 

KEVIN

I am the police!

What is this?

 

Miki finally gets a chance to respond to them in peace.

 

MIKI

This is Heaven.

 

JACK

What heaven?

 

MIKI

Exactly the one you can

see… There is no

return…

 

Now protests culminate into revolt. Mirjana raises her arms in order to calm down the situation.

 

MIRJANA

Please people…

 

Newcomers calm down. They are curious what she has to say…

 

MIRJANA

No one forces you to stay

here. Simply, there is no

exit… I wanted to go back

home too when I got here.

We all looked for an exit

but didn’t find any…

 

DANNY

I will find it…

 

MIRJANA

You are free to search for

an exit as much as you want

and I wish you with my

whole heart to find it….

 

DANNY

(relaxingly says)

Uh, I thought I was in

prison…

 

MIRJANA

(smiles and continues)

But this place is very

nice. We are very happy

here and do not want out

any more. This is Paradise.

 

JACK

What paradise?

 

MIRJANA

Now we will take you to the

Welcome houses where you

will be explained where you

are and what you might

expect here.

 

They look oddly at each other but get on the two buses and go to the welcome houses.

 

EXT. WELCOME HOUSE DAY

 

One welcome house is located in a small town on a beautiful small island. It is connected with a coast by a pebbled path. The little town has about thirty houses. A very nicely arranged island.

 

One bus comes to the Welcome center. Newcomers take off the bus and walk to the island.

Bette looks along the pedestrian path towards an unusual island. Talks to her husband Danny.

 

BETTE

Isn’t it wonderful here!

…like in fairy tale…

 

DANNY

Nothing is clear to me…

 

INT. WELCOME HOUSE DAY

 

The Welcome center is a contemporarily adapted old rock house. An unusual combination of old and new. New comers enter a big room which looks like a modern classroom. Each table has a computer. Instead of a blackboard there is a huge monitor. The chairs are upholstered. The room is bright and comfortable for staying in.

 

New comers all sit like students in classroom. Miki and Mirjana speak….

 

MIRJANA

You have come to another

world, in Paradise.

 

Their faces reflect surprise and confusion. Absolute silence in the room. Frances breaks the silence with a silent and fearful question…

 

FRANCES

Are we alive?

 

MIRJANA

The life you’ve had so far

is finished. Now you are

starting a new one…

 

Massive refusal steps in…

 

JACK

I haven’t planned it yet…

 

DANNY

I refuse cooperation…

 

JOHN

Me too…

 

DIANE

I haven’t even gotten a

face lift yet…

 

MIRJANA

(interrupts them)

You should be happy to be

here. Most of you do not

deserve it. Most of you are

here just because there is

not enough space in Hell.

 

MIKI

(continues)

There they get stacked up

four people one above another.

(shows it with his hands)

Newcomers go to the bottom.

 

The newcomers are disgusted and horrified. Murmur is heard. Mirjana looks at the newcomers. Waits a little bit in order to get attention and continues.

 

MIRJANA

We have your records and

know exactly what you

deserve.

 

DANNY

(furiously interrupts

Mirjana)

I have not authorized you

to collect information

about me!

 

MIRJANA

I haven’t collected

information about you.

I’ve received it from

above. I am just doing my

job…

 

DANNY

(responds with mocking

sarcastic voice)

Who has given it to you

from above?

 

Mirjana looks above and says nothing…

Danny takes a probing glance at her but asks nothing…

 

MIRJANA

(continues)

Because of the crowd at

Hell and humanitarian

reasons one has come to the

conclusion to give one more

chance to bad people…

 

MIKI

(interrupts)

You are very lucky. Many

people do not have access

here.

 

MIRJANA

Those who do not deserve

to be in Heaven will get

a red hat from us.

 

She shows a hat. This is a simple knitted hat with a knitted ball on the top

 

MIRJANA

(continues)

Those who get a blue hat…

(shows a blue hat)

…deserve to stay here.

 

Silent and very tense atmosphere in the room.

 

MIRJANA

(continues)

Red hat will tell everybody

that you are sinners in

trouble and that you are

supposed to go to Hell…

But, there is an escape!

(she stresses and

continues)

We have a principle of

mutual evaluations among

the people here. If you do

good things to other people

they would give you good

marks. Each favourable

evaluation you receive

takes off one knot from

your red hat. If the red

hat fully disappears you

will not go to Hell.

 

DANNY

(curiously)

How does the evaluation

works?

 

MIRJANA

The evaluation is anonymous

over computers or phones.

Everyone has an equal

evaluation right.

 

DANNY

(jumps from a chair)

I do not want everybody to

evaluate me. Only owners

of corporations may

evaluate me!

 

MIRJANA

If you want to stay here

you do not have a choice…

 

JACK

It’s too hot. I will not

wear a wool hat!

 

DIANE

It will mess up my

hairstyle.

(touches the hair

indulgently)

 

MIRJANA

(continues calmly)

A red hat is a punishment.

You have to wear it. But

wearing the red hat is also

very useful. The people

will see that you are in

trouble and would help you

if you deserve it.

 

DANNY

(sarcastically)

Thank them very much…

 

MIRJANA

(continues)

That is the reason everyone

here tries hard to please

other people and to

diminish making possible

inconveniences…

 

FRANCES

Interesting…

 

MIRJANA

(continues)

A blue hat you wear only

if you wish. Good marks

enlarge it. It actually

presents your merits…

Possessing a bigger blue

hat tells you are a better

person.

 

BRANDON

I am not sure I understand.

Could you please repeat

it for me?

 

Mirjana now talks slowly in order to be taken seriously and understood better.

 

MIRJANA

Please listen to me very

carefully. It is very

important! If you behave

properly you will get

positive evaluations from

the people here and that

would decrease the size of

your red hat or increase

the size of your blue hat.

(she shows the hats in

order to be more

understood)

On the other hand, if you

produce evil you would get

negative evaluations from

the people here and that

would increase the size of

your red hat or decrease

the size of your blue hat.

A blue hat means you stay

here…

 

MIKI

Red hat means that within

a year you will be on the

bottom, below three people.

 

MIRJANA

Are you ready for the hat

distribution?

 

JACK

I am ready. I know that a

big blue hat belongs to me.

 

Al shrinks himself and does not say anything.

 

BRANDON

Brandon is ready. Everyone

likes Brandon!

 

MIRJANA

Let’s go then…

 

Ghostly silence in room, fear of distribution…

 

MIRJANA

(continues)

John! … Here is your hat.

 

She takes a red hat out of the desk. John does not care much about it and takes the hat.

 

MIRJANA

Diane! For you…

 

Gives her a small red hat.

 

DIANE

(watches the hat)

It’s cute…

(but she is not confident)

 

 

MIRJANA

Al!

 

He crosses himself and fearfully approaches her. Mirjana takes out a blue hat for him. Relaxing smile immediately illuminates his face, but…

 

MIRJANA

Oops, my mistake…

 

Mirjana returns a blue hat and pulls out a red hat five feet long for him. Al closes his eyes in pain because of the sudden inconvenience and sighs deeply.

 

AL

They could knit a sweater

with this wool…

(takes the hat)

 

KEVIN

(heckles)

Don Corleone, justice is

slow but attained!

 

MIRJANA

Kevin!

 

He approaches confidently thinking he is supposed to receive a blue hat.

 

MIRJANA

(continues)

Your hat…

 

Mirjana takes out a smaller red hat for him.

 

KEVIN

(shake head protesting)

All my life I was in the

service of law enforcement.

This is injustice!

 

MIRJANA

(replies calmly)

Your laws do not apply

here.

 

MIRJANA

Jack!

 

Now he approaches less confident. He receives a smaller red hat as well. He is very angry and verbally attacks his wife Kathy…

 

JACK

You are guilty for this!

You! Why did God create

you? To hurt me?

 

(Kathy is silent)

 

MIRJANA

Kathy!

 

Approaches sadly and frightened. She got a red hat. Returns to her seat with a tear in her eye.

 

MIRJANA

Brandon!

 

Approaches very confidently and receives a blue hat. He returns back happily the same way he approached Mirjana.

 

BRANDON

(smiles)

Everyone likes Brandon!

 

MIRJANA

Frances!

 

She approaches a little bit afraid. Takes a blue hat and happily returns back to her place.

 

MIRJANA

Danny!

 

He got a red hat. Protests….

 

DANNY

I have been a president and

CEO in many corporations.

Humankind has received

unlimited benefits from my

work… You are criminals,

thieves, cheaters…

 

MIRJANA

Bette!

 

She receives a big blue hat. Returns to her place dancing with her hips.

 

MIRJANA

Now you know how things

are…

 

KEVIN

(sadly complains)

I go to church every

Sunday. Pray to God to

forgive my sins. This is

injustice…

 

MIKI

Have you prayed to Him to

forgive your wastefulness

while people are hungry

around the world?

 

KEVIN

If they worked they would

have enough food. What do

I have with that?

 

MIKI

A lot! Here everything is

evaluated… Have you

prayed to God to forgive

you for the aggressions on

Yugoslavia, Iraq,

Afghanistan?

 

KEVIN

I have not done it!

 

MIKI

You have not, but you are

guilty anyway! Have I voted

for the Presidents who

occupied these countries or

you? Have you paid taxes to

them that they used to buy

bombs? Yes you have done it.

You are responsible for it!

 

KEVIN

Sometimes the power must be

used in order to prevent

greater evil…

 

MIKI

That was done against your

own laws, not to mention

how much it was against our

laws….

 

KEVIN

(looks for an escape)

We haven’t done this. Our

presidents did.

 

MIKI

We know how big your quilt

is and how big the quilt of

your presidents is. Your

presidents do not have

access here. They go straight

to Hell! (he thinks a little

bit and continues)

Haven’t you established

competitions practically

everywhere?

 

KEVIN

You could say that. What

is wrong with that?

 

MIKI

Wrong is the fact that

winner takes all. That is

the reason you try to win

at any price. That is

evil…

 

JACK

(sarcastically)

Can we be enlightened with

the information how you

have become such good

people?

 

MIKI

We compete as well but a

winner does not profit much

more then a loser. We base

our relationships mainly on

mutual agreements…

 

JACK

(continues sarcastically)

You agreed to be good and

you are good?

 

MIKI

Something like that…

 

MIRJANA

(continues)

You who received red hats

with your own effort may

escape Hell. Miki had a big

red hat at the beginning

here. Hadn’t you Miki?

 

MIKI

(mumbles)

Yes…

 

MIRJANA

If he escaped from Hell I

guarantee you that you can

do it as well, for sure.

 

Miki does not like this comment but stays silent.

 

MIRJANA

We have organized our life

here on the top of the

level, far above the one

you came from. Heaven is

an ideal place for living.

I believe that you are

interested in how it looks

like… From now on, it

will be your life as well.

 

 

 

Go to Heaven Part II

Komunizam Dio I

 

 

 

 

EXT. AERODROM LOS ANGELES (LAX) 11:45 NOĆ.

 

Potpuni mrak. Čuje se avion u daljini… buka se pojačava… zaglušujuća buka avionskih motora… Avion Boeing 757 na liniji Los Angeles – New York polijeće. Beskonačna svjetla Los Angelesa…

 

INT. AVION BOEING 757 NOĆ

 

Gotovo prazan avion. Al putuje sam. On je sredovječan čovjek. Ima skupo crno odjelo, bijelu košulju i kravatu. Djeluje elegantno.

 

Stjurdesa mlada, privlačne spoljašnosti služi piće za osvježenje. Prilazi Alu.

 

STJUARDESA

Želite li kavu ili čaj?

 

AL

Kavu molim.

 

STJUARDESA

Šećer, mlijeko?

 

AL

Da molim.

 

Stjuardesa sipa kavu u čašu na poslužavniku koji drži drugom rukom i sa osmjehom na licu pruža je Alu.

 

STJUARDESA

Izvolite.

 

AL

Hvala.

 

Brandon sjedi 2 reda iza Ala. Mlad atletski građen muškarac. Sportski obučen. Frances, jako zgodna brineta drijema naslonjena na njega.

 

Kevin sjedi sa druge strane prolaza pokraj Brandona. On je čovjek u najboljim godinama. Obučen u jeftino odjelo sive boje. Putuje sam. Razgovara sa Brandonom.

 

KEVIN

(sa ponosom ističe)

…nisam nikad naplatio ni

jednu kaznu za nepropisno

parkiranje a da nisam dodao

“Želim vam ugodan dan”.

Dobro ponašanje je na prvom

mjestu…

 

Brandon poluzainteresirano odobrava takvo ponašanje klimanjem glave. U tom trenutku Al prolazi pokraj njih. Kevin malo raširi oči od iznenađenja.

 

KEVIN

(kaže Brandonu povjerljivo

pokrivajući usta)

Ovo vam je Al…

(naglašava)

On je mafijaš…

 

Brandon klimne glavom i dalje nezainteresiran.

 

John sjedi dva reda iza Kevina. Kasne pedesete. Izrazito pomodno obučen. Armani. Rolex. Razgovara sa Diane, dotjeranom atraktivnom plavušom upola mlađom od njega.

 

JOHN

…sve će izgledati potpuno

drugačije. Smanjit ćemo

emisiju CO2 za 80% i to će

zaustaviti globalno

zagrijavanje… Opet će se

moći disati a da ne govorim

o ozonskim rupama…

 

Iza njega sjedi Jack. Po izgledu reklo bi se da je umirovljenik. Ima zgužvano smeđe odjelo.

 

Jack je čuo što je John rekao i to u njemu izazva revolt. Dobaci Johnu sa puno zlobe.

 

JACK

Vi političari ste najveći

lažljivci. Ovaj svijet bi

bio puno bolji da vas

nema…

 

Supruga Kathy sjedi pokraj njega i daje mu znak da ušuti.

 

Ali fitilj je upaljen. Iako se John obuzdava i pokušava dobronamjero odgovoriti njegova sujeta je ranjena.

 

JOHN

Ja sam puno toga dobroga

učinio…

 

JACK

(ne može a da ne doda)

O jeste jeste, mogu si

mislit…

 

Sad John polako gubi živce i reagira burnije.

 

JOHN

Ja sam taj koji je smanjio

kriminal u Washingtonu!

(dodaje više strasti)

Ja sam taj koji je donio

pomoć u New Orleans

poslije Katrine!!

(sada već govori gotovo

u stilu Adolfa Hitlera)

Ja sam taj koji je rekao

Bushu da ne napušta Irak

prije pobjede!!! Ja sam

taj koji je…

 

DIANE

(ga blago prekida)

Johne stani, što ti je?

 

JOHN

…a?

 

John se pribere. Negoduje klimanjem glave.

 

JACK

(upada)

Ma što vi…

 

Kathy hvata Jacka sa rukav i prekida ga prstom na ustima.

 

JACK

(obraća se sada Kathy)

Ma što me ušutkuješ?

Jesmo li se zato borili?

Ovo je slobodna zemlja!

 

KATHY

(ga umiruje)

Ne poznaješ čovjeka.

 

JACK

Svi su oni isti! Prije

izbora su zlatni a poslije

samo na svoje dupe misle…

 

Jack nastavi negodovati mrmljanjem sebi u bradu.

 

Iza njih sjedi dotjeran par u zrelijim godinama. Danny je niskog rasta, bucmast. Razgovara sa svojom suprugom Bette koja čita žurnal.

 

DANNY

…trebalo bi je kupiti za

spavaću sobu.

 

BETTE

Polako, treba prvo

konzultirati S&F, da vidimo

što oni misle…

(nastavlja čitanje novina)

 

DANNY

Jedva čekam da stignem

kući…

 

Kamera prelazi u pilotsku kabinu. Tu sjede pilot i kopilot. Obojica mladolikog izgleda. Rutinski obavljaju svoj posao…

 

PILOT

Delta 704 zove kontrolu

leta New York.

Delta 704 zove kontrolu

leta New York.

 

KONTROLA LETA

Delta 704, ovdje kontrola

leta New York.

 

PILOT

Delta 704 traži dozvolu za

slijetanje na aerodrom

Kennedy.

 

KONTROLA LETA

Roger that. OK Delta 704.

Ubacit ćemo vas. Produžite

istim koridorom.

 

PILOT

Delta 704 primio poruku.

Roger.

 

KOPILOT

(kaže pilotu)

Imamo sjajno vrijeme za

slijetanje…

 

U avionu žamor, buka motora. Preko razglasa se čuje da je vrijeme u New Yorku vedro, temperatura 25 stupnjeva Celsiusa. ODJEDNOM APSOLUTNA TIŠINA I MRAK. Traje jedno 10 sekundi tako da se i gledaoci filma uznemire. Nakon desetak sekundi sve se iznenada vraća kao i što je bilo. Samo sada je dan a ne više noć. Putnici su zbunjeni. Osjećaju da se dogodila neka promjena ali ne znaju što je to. Čuju se komentari…

 

KATHY

(gleda Jacka)

Što bi ovo?

 

JACK

Ni avio kompanije nisu

više što su nekad bile…

 

FRANCES

(govori preplašeno Brandonu)

Nešto jako čudno se

dogodilo…

 

BRANDON

(osvrće se)

Sve izgleda u redu…

 

Pilot aviona također ne shvaća što se dogodilo. Vani je dnevno svjetlo. Pregledava komandnu ploču. Ispituje komande. Sve se čini normalno. Pogleda kopilota upitnim pogledom. Kopilot sliježe ramenima…

 

PILOT

Nije li malo prije bila

noć?

 

KOPILOT

Bila je…

 

PILOT

A sada više nije…

 

KOPILOT

Nije…

 

PILOT

Tako se i meni čini…

 

Pokušava opet uspostaviti vezu sa kontrolom leta.

 

PILOT

Delta 704 zove kontrolu

leta New York.

Delta 704 zove kontrolu

leta New York.

 

Radio uređaj pišti, pucketa, ali nema odgovora. Pilot pokušava ponovo…

 

PILOT

Delta 704 zove kontrolu

leta New York. Da li me

čujete? Roger.

 

KONTROLA LETA

(jaki strani akcent

odgovara)

Ovđe Kondor! Ovđe Kondor!

Nema ovđe Roger…

 

PILOT

(začudi se ali nastavlja)

Roger that. Ovdje Delta 704.

Izgubio sam vezu sa New

Yorkom. Možete li mi

pomoći?

 

KONTROLA LETA

Nema ovđe Roger. Ovđe je

Kondor. Trideset milja

ispred vas se nalazi

aerodrom Nebo. Savjetujem

slijetanje jer je poslije

Pakao.

 

Pilot pogleda kopilota začuđeno. Kopilot odgovara slijeganjem ramena.

 

PILOT

Roger that. Kontrola leta,

gdje je aerodrom John

Kennedy?

 

KONTROLA LETA

Hej, ovđe Kondor. Nema ovđe

John. Savjetujem slijatanje

jer je poslije nas Pakao.

 

PILOT

Roger that. Spuštamo se.

 

Avion prelijeće visoke kršne planine. Vide se lijepa gorska jezera, šume i livade. Spušta se do plavog mora. Frances gleda kroz prozor aviona.

 

FRANCES

(govori Brandonu)

Vidi što je lijepo ovdje.

 

BRANDON

(proviruje preko nje)

Lijepo je ali ne liči mi na

New York… …ne liči ni

na Ameriku…

 

Kapetan se obraća putnicima preko razglasa: “Izgleda da imamo manje teškoće tehničke prirode. Spustit ćemo se na pomoćni aerodrom. Let za New York planiramo ubrzo nastaviti.” Stjuardesa nastavlja: “Molim vas vežite pojaseve i uspravite naslone sjedala… ”

 

Putnici pogledavaju jedni druge ispitivački…

 

EXT. AERODROM DAN

 

Avion Boeing 757 se spušta na pistu. Glavna zgrada je mala. Na njoj se nalazi tabla “Nebo”. Vidi se da to nije prometni aerodrom. Svjetlost, čistoća i ljepota prirode je posvuda.

 

Na aerodromu trubački orkestar svira “Imagine” od Johna Lennona. Putnici izlaze iz aviona.

 

BETTE

(mršti se)

Kakva je ovo muzika?

 

JACK

Čim sam sjeo u avion znao

sam da će biti problema…

 

FRANCES

Pa gdje smo mi ovo?

 

Dočekuju ih sredovječni bračni par Miki i Mirjana. Ljubazni i nasmijani…

 

Miki je bivši funkcioner, zavodnik, prevarant. Sada gotovo uzoran čovjek. Obučen je u svijetlo laneno sportsko odijelo. Dobro mu stoji.

 

Mirjana je nešto mlađa od Mikija. Reklo bi se da je prilično lijepa žena. Na sebi ima lepršavu tirkiznu haljinu koja ističe njenu elegantnu liniju.

 

MIKI

Dobrodošli, ja sam Miki a

ovo je moja supruga

Mirjana. Želimo vam ugodan

boravak…

 

Putnici glasno protestiraju.

 

JACK

Kakav boravak? O čemu vi to

pričate…

 

JOHN

To ne dolazi u obzir…

 

BRANDON

Brandon ima polufinale

kupa u Milanu…

 

DANNY

Ja ne ostajem ovdje…

 

BETTE

Ja imam koncert u Parizu!

 

Al se samo čudi i gleda što se tu događa.

 

Nastaje velika graja.

 

Miki ih pokušava umiriti ali nije najspretniji u tome…

 

MIKI

Mislim da ćete morati

zaboraviti na vaše želje

i obaveze…

 

JACK

Što je ovo?

 

BETTE

Ko ste vi?

 

KEVIN

Meni ne možete prijetiti…

(podigne prst u znak

upozorenja)

 

JACK

Prijavit ću vas policiji

čim stignem kući!

 

KEVIN

Ja sam policija!

Što je ovo?

 

Miki konačno dobija priliku da im u miru odgovori.

 

MIKI

Ovo je Nebo.

 

JACK

Kakvo Nebo?

 

MIKI

Kakvo je takvo je…

Povratka vam nema…

 

Sada protesti prelaze u revolt. Mirjana podiže ruka da smiri situaciju.

 

MIRJANA

Molim vas ljudi…

 

Novodošli se malo umire. Interesira ih što će ona reći…

 

MIRJANA

Niko vas ovdje ne zadržava

na silu. Jednostavno nema

izlaza… I ja sam htjela

natrag kući čim sam došla

ovdje. Svi smo mi tražili

izlaz i nismo ga našli…

 

DANNY

Ja ću ga pronaći…

 

MIRJANA

Vi ste slobodni tražiti ga

koliko god hoćete i ja

vama želim od srca da ga

pronađete…

 

DANNY

(sa olakšanjem kaže)

Uh, već sam pomislio da

sam u zatvoru…

 

MIRJANA

(nasmije se i nastavlja)

Ali ovdje je jako lijepo.

Mi smo ovdje jako sretni

i ne želimo više izaći.

Ovo je Raj.

 

JACK

Kakav raj?

 

MIRJANA

Sada ćemo vas odvesti u

prihvatne cente gde ćemo

vam objasniti gde ste i

što vas ovdje čeka.

 

Svi se čudno gledaju ali sjedaju u dva autobusa i odlaze u prihvatne centre.

 

EXT. PRIHVATNI CENTAR

 

Jedan prihvatni centar se nalazi u gradiću na lijepom malom otočiću. Spojen je sa kopnom umjetno napravljenom šljunčanom prevlakom. Gradić ima jedno tridesetak kuća. Vrlo je lijepo uređen.

Jedan autobus stiže do prihvatnog centra. Novopridošlice silaze sa autobusa i pješice odlaze na otok.

 

Bette gleda niz pješački put prema vrlo neobičnom otoku. Obraća se suprugu.

 

BETTE

Nije li prekrasno ovdje!

…kao u bajci…

 

DANNY

Ništa mi nije jasno…

 

INT. PRIHVATNI CENTAR

 

Prihvatni centar je moderno preuređena stara kamena zgrada. Neobična kombinacija starog i novog. Novopridošlice ulaze u veliku prostoriju koja izgleda kao vrlo moderna učionoca. Svaki stol ima svoj kompjutor sa monitorom. Iza govornice na zidu nalazi se ogroman monitor. Stolice su tapacirane. Soba je vrlo svijetla i ugodna za boravak.

 

Pridošlice sjede kao učenici u školi. Miki i Mirjana govore…

 

MIRJANA

Vi ste stigli u drugi

svijet, u Raj.

 

Na licima čuđenje, nedoumica. U prostoriji apsolutni muk. Frances razbija tišinu tihim bojažljivim pitanjem…

 

FRANCES

Jesmo li mi živi?

 

MIRJANA

Život koji ste imali do

danas je završio. Sada

počinjete novi…

 

Nastupa masovno odbijanje…

 

JACK

Nisam to planirao još…

 

DANNY

Ja odbijam suradnju…

 

JOHN

Neću ni ja…

 

DIANE

Nisam ni face lifting

napravila…

 

MIRJANA

(prekida ih)

Trebali bi biti sretni što

ste ovdje. Većina vas to

ne zaslužuje. Većina vas

je ovdje samo zato što u

Paklu nema dovoljno mjesta.

 

MIKI

(nastavlja)

Tamo slažu četvoricu

jednog povrh drugog.

(pokazuje rukama)

Novodošli idu na dno.

 

Novodošli ljudi se zgražaju. Čuje se žamor. Mirjana gleda novodošle. Malo pričeka da dobije potrebnu pažnju pa nastavi.

 

MIRJANA

Mi imamo podatke o vama i

točno znamo šta ste

zaslužili…

 

DANNY

(ljutito prekida Mirjanu)

Ja vas nisam ovlastio da

skupljate podatke o meni!

 

MIRJANA

Nisam ja skupljala vaše

podatke. Ja sam ih dobila

odozgo. Ja samo radim svoj

posao…

 

DANNY

(odgovara sarkastičnim

glasom)

Ko vam je dao moje podatke

odozgo?

 

Mirjana pogledom pokazuje prema nebu i ništa ne kaže.

Danny je pogleda ispitivački ali ništa ne pita.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Zbog prenatrpanosti Pakla

a i iz humanih razloga

došlo se do zaključka da

lošim pridošlicama treba

pružiti još jednu

priliku…

 

MIKI

(upada)

Vi ste veliki sretnici.

Mnogi nemaju pristup ovdje.

 

MIRJANA

Oni koji nisu zaslužili

boravak u Raju dobiti će

od nas crvenu kapu.

 

Pokazuje pletenu kapu sa coflekom – pletenom kuglicom na vrhu).

 

MIRJANA

(nastavlja)

Oni koji dobiju plavu kapu

(pokazuje plavu kapu)

zaslužili su boravak ovdje.

 

Tiha ali vrlo napeta atmosfera u prostoriji.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Crvena kapa će svima kazati

da ste grešnici u

problemima i da trebate ići

do Đavola…

Ali postoji izlaz!

(naglašava)

Mi ovdje imamo princip

međusobnog ocjenjivanja

među ljudima. Ako budete

radili dobro drugim ljudima

oni će vam davati dobre

ocjene. Svaka pozitivna

ocjena koju dobijete

oduzima jedan čvor na vašoj

crvenoj kapi. Ako crvena

kapa potpuno nestane nećete

ići u Pakao.

 

DANNY

(znatiželjno)

Kako se to ocjenjuje?

 

MIRJANA

Ocjenjivanje je anonimno

preko kompjutora ili

telefona. Svako ima jednako

pravo ocjenjivanja.

 

DANNY

(skoči sa stolice)

Ja neću da mene svatko

ocjenjuje! Mene ocjenjuju

samo vlasnici korporacija!

 

MIRJANA

Ako želite ostati ovdje

nemate izbora…

 

JACK

Ja po ovoj vrućini neću

nositi vunenu kapu!

 

DIANE

Pokvarit će mi frizuru.

(razmaženo dodiruje kosu)

 

MIRJANA

(nastavlja smireno)

Crvena kapa je kazna. Vi je

morate nositi. Ali nošenje

crvene kape je i korisno.

Ljudi će vidjeti da ste u

nevolji i pomoći će vam ako

zaslužite.

 

DANNY

(ironično)

Baš im hvala…

 

MIRJANA

(nastavlja)

Zbog toga mi ovdje jako

nastojimo ugoditi drugim

ljudima i trudimo se

činiti što manje

nepogodnosti…

 

FRANCES

Interesantno…

 

MIRJANA

(nastavlja)

Plavu kapu nosite samo ako

to želite. Dobre ocjene je

povećavaju. Ona u stvari

pokazuje vaše zasluge…

Posjedovanje veće plave

kape govori da ste bolji

čovjek.

 

BRANDON

Nisam siguran da sam ovo

dobro razumio. Možete li

mi to ponoviti?

 

Mirjana sada govori polako i razgovjetno da je svi ozbiljno shvate i da je mogu razumjeti.

 

MIRJANA

Molim vas slušajte me vrlo

pažljivo. Ovo je jako

važno! Ukoliko budete

radili dobro dobijati ćete

pozitivne ocjene od ljudi

i to će smanjivati vašu

crvenu kapu ili će

povećavati vašu plavu kapu.

(pokazuje kape da bi bila

razumljivija) Sa druge

strane, ako budete radili

zlo, dobijat ćete loše

ocjene koje će smanjivati

plavu kapu ili će

povećavati crvenu kapu.

Plava kapa znači ostanak

ovdje…

 

MIKI

Crvena kapa znači da ćete

za godinu dana biti na dnu

ispod trojice…

 

MIRJANA

Jeste li spremni za

podjelu kapa?

 

JACK

Ja jesam. Ja znam da meni

pripada velika plava kapa.

 

Al se stisnuo i šuti.

 

BRANDON

Brandon je spreman.

Svi vole Brandona!

 

MIRJANA

Idemo onda…

 

U prostoriji sablasna tišina, strah isčekivanja.

 

MIRJANA

(nastavlja)

John!

Ovo je vaša kapa.

 

Vadi crvenu kapu iz stola za njega. On se baš naročito i ne obazire na to i uzima kapu.

 

MIRJANA

Diane! Za vas…

 

Daje joj malu crvenu kapicu.

 

DIANE

(gleda kapu i kaže nesigurno)

Baš je slatka…

 

MIRJANA

Al!

 

On se prekrsti i bojažljivo prilazi. Mirjana vadi plavu kapu za njega. Osmjeh olakšanja se pojavi na njegovom licu, ali…

 

MIRJANA

Ups, greška…

 

Mirjana vraća plavu kapu i vadi crvenu kapu dugačku metar i pol. Al zažmuri na trenutak zbog iznenadne neugode i uzdahne.

 

AL

Mogli su mi i džemper

isplesti od ovolike vune…

(uzima kapu)

 

KEVIN

(dobacuje)

Don Corleone, pravda je

spora ali dostižna!

 

MIRJANA

Kevin!

 

Pristupa uvjeren da će dobiti plavu kapu.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Vaša kapa…

 

Mirjana vadi manju crvenu kapu za njega.

 

KEVIN

(protestira klimanjem glave)

Ja sam cijeli život bio u

službi zakona. Ovo je

nepravda!

 

MIRJANA

(mirno odgovara)

Vaši zakoni ovdje ne vrijede.

 

MIRJANA

Jack!

 

Sad i on nastupa manje samouvjereno. I on dobija manju crvenu kapu. Jako se ljuti. Verbalno napada svoju suprugu Kathy…

 

JACK

Ti si kriva za ovo! Ti!

Zašto te bog stvorio? Jel’

da mi pakostiš?

 

Kathy šuti.

 

MIRJANA

Kathy!

 

Prilazi utučeno i preplašeno. Dobija crvenu kapu. Vraća se sa suzom u oku.

 

MIRJANA

Brandon!

 

Prilazi samouvjereno i dobija plavu kapu. Vraća se sretan kao i što je prilazio.

 

BRANDON

(smiješi se)

Svi vole Brandona!

 

MIRJANA

Frances!

 

Prilazi malo preplašeno. Dobija plavu kapu i sretna se vraća na svoje mjesto.

 

MIRJANA

Danny!

 

Dobija crvenu kapu. Protestira…

 

DANNY

Ja sam bio predsjednik

mnogih korporacija.

Čovječanstvo je ostvarilo

neizmjerne koristi od mog

rada… Vi ste kriminalci,

lopovi, prevaranti…

 

MIRJANA

Bette!

 

Ona dobija veliku plavu kapu. Vraća se vesela plešući bokovima.

 

MIRJANA

Sada znate kako stoje

stvari…

 

KEVIN

(tužno negoduje)

Ja svake nedjelje idem u

crkvu. Molim Boga za oprost

grijeha. Ovo nije

pravedno…

 

MIKI

A jeste li ga molili da vam

oprosti što se rasipate dok

ljudi gladuju u svijetu?

 

KEVIN

Neka rade pa će i oni imati.

Što ja imam sa time?

 

MIKI

Imate jako puno. Ovde se sve

ocjenjuje… Jeste li

molili Boga da vam oprosti

agresiju na Jugoslaviju,

Irak, Afganistan?

 

KEVIN

Nisam to ja učinio!

 

MIKI

Niste ali ste ipak krivi!

Jesam li ja birao

predsjednike koji su

okupirali te zemlje ili vi?

Jeste li im plaćali poreze

koji su oni koristili za

kupovinu bombi? Da, vi ste

to učinili. Vi ste

odgovorni!

 

KEVIN

Ponekad se mora

upotrijebiti sila da bi se

spriječilo veće zlo…

 

MIKI

To je učinjeno protiv

vaših zakona a da ne

govorimo koliko je to bilo

protiv naših zakona…

 

KEVIN

(izvlači se)

Nismo to mi učinili. To su

učinili naši predsjednici.

 

MIKI

Znamo mi koliko ste vi

krivi a koliko vaši

predsjednici. Vaši

predsjednici nemaju pristupa

ovdje. Oni i njima slični

idu direktno do Đavola!

(zamisli se pa nastavlja)

Niste li vi praktično

svugdje usvojili princip

takmičenja?

 

KEVIN

Moglo bi se reći da je

tako. Što ima loše u tome?

 

MIKI

Loše je što pobjednik uzima

sve. Zato nastojite

pobijediti po svaku cijenu.

To je zlo…

 

JACK

(sarkastično)

Može li se znati kako ste

vi postali tako dobri

ljudi?

 

MIKI

I mi se takmičimo ali

dobitnik ne profitira puno

više od gubitnika. Mi naše

odnose baziramo uglavnom

na dogovoru…

 

JACK

(nastavlja sarkastično)

Dogovorite se da budete

dobri i vi ste dobri?

 

MIKI

Tako nekako…

 

MIRJANA

(nastavlja)

Svi vi koji ste dobili

crvene kape se uz vlastiti

trud možete izvući. Miki

je na početku imao veliku

crvenu kapu. Jeli tako

Miki?

 

MIKI

(promrlja)

Tako je.

 

MIRJANA

Ako se on uspio izvući ja

vam garantiram da se i vi

možete izvući.

 

Mikiju se ne sviđa taj komentar ali šuti.

 

MIRJANA

Mi smo organizirali naš

život ovdje na najvišem

mogućem nivou, daleko

iznad onoga iz kojeg ste

vi došli. Nebo je idealno

mjesto za život. Vjerujem

da vas interesira kako to

izgleda jer će to od sada

biti i vaš život…

 

 

 

 

Nebo Dio II

 

Jesam li ja Isus Krist?

Jesam li ja Isus Krist, Mesija, Krišna, Maitreja Buda?

Ja sam znanstvenik koji je podnio zahtjev za radno mjesto Isusa Krista. Zašto? Isus Krist bi trebao napraviti raj na Zemlji, a ja sam definirao kako to učiniti u svojoj knjizi “Humanizam“.

 

Ja sam kreirao novi društveni sistem koji pruža sigurnost, stabilnost i dobar život za sve. Najvažniji dio novog sistem jest uspostavljanje jednakih prava među ljudima. Jednaka prava zapravo nikada nisu postojala zato što su pojedinci uvijek ostvarivali vlast nad ljudima. Privilegije vlasti su razlog zašto je povijest čovječanstva jako loša. Zato privilegije moramo zaustaviti. Sada ću objasniti kako to učiniti.

 

Mi moramo sudjelovati u donošenju svih odluka od vlastitog interesa. Na primjer, mi možemo izravno odlučivati koji postotak naših plaća trebamo davati za poreze i kako taj porez najbolje potrošiti. Danas, čelnici zemalja dodjeljuju većinu poreznog novca za potrebe armija. Kada narod bude odlučivao o raspodjeli poreznog novca, armije više neće postojati i vođenje ratova će biti nemoguće.

 

Izumio sam demokratsku anarhiju. Što je to? To je sistem u kojem svaka osoba dobiva jednako pravo da ocjenjuje bilo koju drugu osobu. Pozitivna ocjena treba donijeti nagradu od recimo jednog dolara ocjenjenoj osobi a negativna ocjena će donijeti kaznu od jednog dolara. Na tako jednostavan način svaka osoba će dobiti stvarnu moć u društvu i stoga će biti poštivana. Ova mjera će usmjeriti ljude da proizvode najveće moguće pogodnosti drugim ljudima i da ukinu stvaranje nepogodnosti. To znači da huligani više neće zlostavljati djecu u školama, šefovi više neće maltretirati radnike, političari više neće lagati ljudima. Ako predsjednik države ne slijedi potrebe ljudi mogao bi dobiti milijune loših ocjena, što će ga koštati milijune dolara. Svatko će biti odgovoran svima i to će eliminirati zlo privilegija. U takvom sistemu ljudska bića će postati vrijednosti i to će formirati dobro društvo.

 

Moj sistem nudi više tržišta nego što ga kapitalizam može podnijeti. Posebno će se razvijati tržište javnih radnih mjesta. Radnik koji ponudi veću dobit, više proizvedene robe, bolju, čišću ili jeftiniju proizvodnju u bilo kojem trenutku za bilo koji posao u javnim poduzećima, će dobiti željeni posao. Ja sam genije, koji je razvijao tu ideju gotovo 30 godina i siguran sam da će ona funkcionirati savršeno. Nema ekonomije koja može biti produktivnija od one u kojoj najbolji radnik dobija svaki posao. Takva ekonomija će lako postati profitabilnija od kapitalističke pa će kapitalizam biti prisiljen na povlačenje. Privatna poduzeća će se pridružiti javnim poduzećima a vlasnici kompanija će biti kompenzirani na zadovoljavajući način. Nova ekonomija će donijeti sigurnost i obilje za sve.

 

Pa ako sam tako pametan zašto me nitko nije priznao do sada? Prije dvije godine Google je otvorio natječaj pozivajući dobre ideje koje mogu promijeniti svijet. Sudjelovao sam sa svojim projektom zajedno sa više od 150.000 drugih projekata. Pobjednik nije proglašen poslije više od godinu dana. Zašto? Google ima poteškoća prihvatiti moje ideje jer one predstavljaju kraj kapitalizma, sistema na kojem je Google izgrađen. Google također ima poteškoća odbiti moje ideje, zato jer će moj sistem jednog dana potpuno promijeniti svijet i učiniti ga prekrasnim mjestom za život. Mislim da je Google odustao od natječaja i moj projekt je tome razlog.

 

Pisao sam hiljade pisama znanstvenicima društvenih nauka, ali oni mi nisu odgovorili. Zašto? Društvene nauke su danas toliko beskorisne za kreiranje dobrog društva da ih ništa ne može zaustaviti na putu u povijest. Sve će se promijeniti. Ekonomija koju sam predložio će biti toliko jednostavna da će ljudi postati ekonomski stručnajci i bez pohađanja škole. Svi ljudi će postati dobri ekonomisti, psiholozi, suci, filozofi samo zato jer žive u sistemu koji sam predložio.

 

Napisao sam scenarij “Nebo“, koji prikazuje svijetlu budućnost čovječanstva, ali nisam mogao dobiti podršku za snimanje filma. Također nemam pristup medijima. Zašto? Antikrist je tu. On vlada svijetom pomoću tajno posjedovanog bogatstva koje je njegova porodica gradila stoljećima. Njegovo ime je Jacob Rothschild. On kontrolira banke, korporacije, vlade, NATO, medije, i sve nas. Mi ovisimo o njemu posvuda. On oduzima našu slobodu pomoću moći koja bi trebala pripadati nama. Ali moja ideja će ga pobijediti. Prije šest godina ja sam mu ponudio da odustane od vladanja svijetom i spasi svoje bogatstvo. Ako to odbije izgubit će sve. Naime, kad vi ljudi prihvatite sistem koji sam predložio vi ćete ostvariti moć da živite bez njega, ali on neće moći živjeti bez vas.

 

Moj sistem je jedino dobro rješenje za čovječanstvo, ali on još uvijek nije priznat. Mi se približavamo 21.12. 2012 i ja ću pokušati učiniti taj dan danom priznanja mog rada. Ja pitam da li sam Isus uglavnom zato da bi privukao pažnju na svoj rad. Isto bih mogao učiniti pitajući da li sam Mesija, Krišna ili Buda. Možda ću biti prihvaćen kao ovi spasitelji, ali ja se osjećam prilično dobro kao Aleksandar. Moje učenje će spasiti svijet od svog ljudskog zla i unaprijediti ga izvan najsmionijih današnjih snova.

 

30.04.2010

————–

Prije sedam godina sam napisao:

 

Jesam li ja Isus Krist?

 

Kršćani očekuju povratak Isusa Hrista koji prema Bibliji boravi pokraj Boga Oca na Nebu. Ja moram reći da Boga Oca nisam ni čuo ni vidio i ta činjenica govori da ja najvjerojatnije nisam Isus Krist. Sa druge strane, Isus Krist bi po povratku na Zemlju trebao napraviti Raj na Zemlji. Ja sam definirao jedini mogući put koji će to bezuvjetno i neizbježno ostvariti i ta činjenica ukazuje da bih ja ipak mogao biti Isus Krist.

 

***

Prije dvadeset godina ja sam bio jako razočaran sa svijetom oko sebe pa sam odlučio da pronađem put za kreiranje dobrog društva. Trebalo mi je deset godina da definiram novi socijalno ekonomski sistem koji će formirati dobro društvo i još toliko vremena da dobijem jasnu sliku o tome kako će budućnost čovječanstva izgledati. Prikazao sam rezultate svog istraživanja u knjizi “Humanizam”. Sistem koji sam predložio je potpuno drugačiji i daleko bolji od svih poznatih modela i sa vremenom će ih sve zamijeniti.

 

Tri profesora filozofije, sociologije i ekonomije sa Univerziteta u Beogradu su bili vrlo ljubazni te su pročitali moju knjigu na moj zahtijev. Njihove recenzije moje knjige u osnovi kažu da ja nisam lud, da nisam pisao gluposti i da nudim značajne promjene i unapređenje društva. Oni nisu bili u mogućnosti ili nisu željeli dublje analizirati moj rad zato što je moja knjiga okrenula naglavce sve što oni znaju.

 

Sistem koji sam kreirao je znatno jednostavniji nego danas korišteni modeli ali ipak zahtijeva dosta vremena za njegovo razumijevanje jer je u potpunosti nov. U svrhu prilagođavanja novom načinu razmišljanja i dobijanja dobre slike novog sistema, osim čitanja knjige potrebno je provesti dosta vremena u njegovoj analizi a to je nešto što ja nisam uspio inicirati kod nikoga do sada. Neko bi mogao pomisliti da naučnici dobijaju nekoliko novih sistema dnevno i da iz tog razloga nemaju vremena da studiraju moj rad. To nije tako. Osim toga postoji samo jedna neoboriva studija u povijesti čovječanstva koja obećava Raj na Zemlji i to je moja.

 

U zadnjih deset godina poslao sam hiljade pisama profesorima univerziteta, naučnicima i istraživačima društvenih nauka; predsjednicima država, korporacija, i različitih udruženja; urednicima žurnala, novina, izdavačkih kuća; internet magazinima i grupama; političkim partijama, fondacijama, običnim ljudima po cijelom svijetu i dobio neke odgovore ali u stvari nisam postigao napredak.

 

Autoriteti su ljude mentalno ugnjetavali od pamtivijeka tako da niste razvili sposobnost da pronađete istinu u sebi samima bez njihovog utjecaja. U svrhu izgradnje boljeg svijeta ja u svojoj knjizi ne koristim “višu matematiku” nego vrlo jednostavno i logično zaključivanje i ono je vama strano. Iz tog razloga ja sada moram izgraditi veliki autoritet u sebi samome da bi vi uopće uzeli u razmatranje prihvaćanje mojih ideja. Potpuno neočekivano, izgleda da mi tu može pomoći kršćanska religija.

 

***

Na početku ove godine (2003) pronašao sam preko interneta veliku sličnost između knjige koju sam napisao i onoga što bi Isus Krist trebao učiniti. Ja ću ovdje govoriti o glavnim tačkama koje sam pronašao u Bibliji i koje su prihvaćene od strane religioznih ljudi kao apsolutna istina. Prilažem nekoliko važnih citata iz Biblije i iz religioznih članaka pronađenih na internetu:

 

Kada je Isus došao prvi put to je bilo da riješi problem sa grijehom. On nije došao da riješi probleme upravljanja društvom niti socijalne dileme koje uznemiravaju naš svijet. Kada On dođe opet On će riješiti sve probleme upravljanja društva i političke i socijalne bolesti. Izvor.

 

Isus Krist će se vratiti na zemlju da duhovno transformira svoje ljude i uspostavi utopiju, Raj na Zemlji. Kombinacijom uklanjanja utjecaja Đavola, davanjеm ljudima Božjeg duha i učenjem svijeta о zakonima i putevima Boga, On će proizvesti 1.000 godina mira i društvo će biti blagosloveno iznad najsmionijih snova. Izvor.

 

Ideali sreće. mira, slobode, pravde, i prosperiteta, koji su zajedno bili samo snovi većine ljudi u svijetu kroz vjekove će biti ostvareni za vrijeme milenijuma. Milenijumska vladavina Isusa Krista će biti tranzicija vlasti od neprihvatljive korumpirane vladavine nad čovječanstvom do naređene perfektne vladavine Boga Oca. (1 Cor. 15:24-28). To sada izgleda nemoguće ali svo zlo će permanentno biti odvojeno i rastavljeno od sveg dobra kada taj period od 1.000 godina, Milenium, završi. Izvor.

 

Vuk i jagnje će zajedno pasti travu, lav će jesti slamu kao vo. (Isaije 65:25)

 

I suditi će među mnogim narodima, i izgrditi će jake narode nadaleko; i oni će raskovati svoje mačeve u plugove, i koplja svoja u srpove; neće dizati mač narod na narod, niti će se više učiti ratu. Nego će sjediti svako pod svojom vinovom lozom i pod smokvom; i neće biti nikoga da ih plaši. (Miheja 1-4)

 

“I očistiti ću vas od svih prljavština vaših i od svih vaših idola. I dati ću vam novo srce, i nov ću duh umetnuti u vas; I izvaditi ću kameno srce iz tijela vašega i dati ću vam srce od mesa. I duh svoj umetnuti ću u vas, i učiti ću vas da hodate po Mojim uredbama, i vi ćete se držati Mojih zakona i izvršavati ih.” (Jezekilja 36:22-27).

 

Isusova vladavina će donijeti: Obilje, prosperitet, stabilnost, obnovu, i sigurnost. (Amos 9:13-15)

 

Moja knjiga opisuje sistem koji će ispuniti očekivanja navedenih citata. Možete pronaći o čemu se radi u kratkim člancima ovdje: Humanizam sažeto i ovdje: Značajne misli.

 

U novom sistemu koji sam predložio zlo u društvu više neće postojati. Raj će se uspostaviti na Zemlji i kao što je opisano u Bibliji svako bi odavde trebao otići u Nebo. Ipak, ja sumnjam da se ovi citati trebaju prihvatiti u potpunosti doslovno. Na primjer, da sam ja Isus Krist ja ne bih volio biti niti predsjenik niti kralj svijeta. Naprosto ja cijenim svoju slobodu. Ali moje nesudjelovanje u vlasti neće biti nedostatak jer sam formirao puno bolje rješenje. Formirao sam sistem koji omogućava vama ljudi da sami uzmete kontrolu nad sobom slijedeći Božju volju.

 

Siguran sam da je realizacija sistema koji sam predložio nezaobilazan proces. Taj sistem će biti uspješan zato što slijedi prirodu društva. Priroda društva je u svojoj biti jako jednostavna ali do sada ona nije bila točno definirana i povijest čovječanstva je to dokazivala pomoću socijalnih nestabilnosti. Ja sam također siguran da ne postoji druga dobra solucija za društvo zato što ono nema više od jedne prirode. Ako Isus Krist dođe poslije mene on neće moći pronaći bolje rješenje za čovječanstvo u postojećoj prirodi. Sistem koji sam preložio može biti testiran za nekoliko godina u nekoj maloj društvenoj zajednici što će dati izravan odgovor da li sam ja u pravu ili ne. Ako sistem koji sam predložio dokaže da može napraviti Raj na Zemlji gdje će “lavovi i zebre ručati zajedno”, gdje više neće biti potrebni državni zakoni dok će ljudi ipak živjeti u potpunoj harmoniji, da li sam ja tada Isus Krist?

 

Slijedeća vrlo važna činjenica u Bibliji je Sudnji dan. Citat: Pavlova Poslanica Rimljanima 14:10-12 – Mi ćemo svi izaći na sud pred Krista. Svako koljeno će se pokloniti i svaki jezik će se ispovijediti. Tako će svako od nas odgovarati Bogu. U ovom životu ljudi često propuštaju sastanke, ali niko neće biti odsutan na tom sastanku, i niko neće zakasniti. Nikakva isprika neće biti prihvaćena. Nikakvo bogatstvo, utjecaj, ili moć ne može spriječiti taj sastanak.

 

Ovo također ne može biti shvaćeno doslovno jer u suprotnom ja bih žalio Isusa Krista. Svake sekunde u svijetu umire oko 5 ljudi. Isus Krist bi morao raditi non stop i suditi svakom čovjeku 1/5 sekunde. Ovo mi se čini nevjerojatno. Za te svrhe Bog mora da ima neku vrstu informacijske tehnologije koja sakuplja informacije o svakom čovjeku na Zemlji. Ja sam simulirao sličan proces u svom sistemu. Taj proces bi mogao pokazati ljudima što oni trebaju očekivati kad umru dok su još uvijek živi. Obratite pažnju na vrijednost produktivne moći čovjeka na primjer u članku Humanizam opsežno. Ako čovjek na kraju života bude posjedovao pozitivnu vrijednost svoje produktivne moći on bi vjerojatno otišao u Raj, i obratno, ako čovjek na kraju života bude imao negativnu vrijednost produktivne moći on bi vjerojatno išao u Pakao. Sasvim sigurno čovjek koji bude imao negativnu vrijednost produktivne moći neće imati ugodan život na ovome svijetu. To će prisiliti ljude da budu vrlo odgovorni u svemu što rade i to će doprinijeti stvaranju Raja na Zemlji.

 

Pronašao sam u Bibliji velike sličnosti između Isusa Krista i sebe ali ja neću govoriti o tome zato što mnogi dobri ljudi mogu zadovoljiti te kriterije. Osim toga Biblija daje previše mogućnosti za različite interpretacije. Također, ja sumnjam u potpunu tačnost stihova Biblije zato što su je pisali ljudi kroz dvije hiljade godina. Čovjek je sklon da zamišlja, izmišlja i nadograđuje stvari i događaje i zato u Bibliji može biti pretjerivanja i kontradikcija. Iz tog razloga ja ću radije govoriti o jednostavnim činjenicama koje mogu doprinijeti tome da budem uzet u razmatranje kao Isus Krist.

 

Rođen sam u Zagrebu, Hrvatska, bivša Jugoslavija 30.04.1955 u 19.30. Odmah poslije mog rođenja, Zagrebom i svim većim gradovima Jugoslavije su se prolomili počasni prvomajski topovski plotuni uz vatromet u proslavi socijalističkog praznika rada. U socijalističkim zemljama 1. Maj je bio podjednako važan državni praznik kao što je to Uskrs ili Božić u zapadnom svijetu. Doktor koji je vodio moje rođenje je tada rekao mojoj majci da se rodio princ. Nje li to interesantan znak? Može li taj znak ukazati na rođenje Isusa Krista?

 

U socijalističkoj Jugoslaviji religija nije bila jako popularna. Kršten sam i obično sam išao u Crkvu jednom godišnje. Do ove godine ja sam bio jedva religiozan, ili bolje rečeno niti sam bio vjernik niti ateist. Da sam bio jako religiozan tada bih razvio osjetljivost na znakove koje mi je Bog vjerojatno slao i bio bih znatno više svjestan ko sam. Ali ja sam još uvijek nov u religiji, ne znam dovoljno i ne želim da napravim grešku. Ipak, mislim da postoji mogućnost da sam ja Isus Krist i to me je iznenadilo više nego vas. Znam, ja kao Isus Krist bi trebao biti najveći autoritet u kršćanskoj religiji ali na nesreću ja sam propustio sve kurseve o tome ili se zbog nekog meni nepoznatog razloga ne sjećam ničega. Primite moje isprike a ja ću pokušati da nadoknadim propušteno znanje.

 

Kada sam odlučio pronaći dobro rješenje za promjenu svijeta dobio sam osnovu vizije (vidi Humanizam za početnike) o budućnosti čovječanstva gotovo u trenu i ta vizija mi je dala snagu da budem ustrajan. Da li je tako nešto moglo stići direktno od Boga? Ili da li je moralo? Nije rijetkost da mlad čovjek želi promijeniti svijet. Ja sam vjerojatno jedinstvena osoba zato što sam bio uporan u razvoju sistema dvadeset godina iako je rad bio uglavnom težak i do sada nisam za svoj rad primio nikakvo priznanje. Ipak, dobijao sam malu podršku od ljudi. Ta podrška je prikazana ovdje: Komentari.

 

Proglašen sam za jednog od najboljih arhitekata u bivšoj Jugoslaviji čak prije nego što sam diplomirao (vidi Trg Republike). Ubrzo poslije svoje diplome odustao sam od uspješne karijere arhitekte da bih mogao naći više vremena za definiranje dobrog rješenja koje će promijeniti svijet. Svako ko me je poznavao mi je sugerirao da odustanem od promjene svijeta uz komentar da je to nemoguće i da je to samo gubljenje vremena. Ali ja sam znao da sam na pravom putu od samog početka. Sa druge strane vi ljudi sada imate na raspolaganju potpuno definirani sistem u mojoj knjizi i još uvijek ne znate šta da mislite o njemu. Nije li to čudno?

 

Održao sam dva predavanja o svom radu u Beogradu, Jugoslavija u 1992 i 1993 godini dok je tamo bio rat. Deset godina kasnije 1.11.2003 imao sam svoj prvi javni nastup na konferenciji ”Društva za utopijske studije” u San Diegu, Južna Kalifornija. U to vrijeme tamo su bjesnili veliki šumski požari. Prije mog odlaska za Kaliforniju rekao sam u šali svojoj supruzi Dušici: ”Ako se dogodi zemljotres u Kaliforniji dok sam ja tamo ja sam Isus Krist.” Proveo sam samo jednu noć u San Diegu. Kada sam se probudio drugi dan (Novembar 2) u svojoj hotelskoj sobi i upalio televizor, prva vijest koju sam čuo bila je:” Planinu San Bernardino (blizu je San Diega) su pogodila ove noći dva zemljotresa jačine 3,5.” Slučajnost?

 

Od Isusa Krista se očekuje da čini čuda po kojima bi se navodno trebao prepoznati. Isus Krist bi na primjer trebao moći hodati po vodi. Vidio sam na televiziji da mađioničar Chris Angel hoda po vodi. Pa zašto njega niko ne uzme u razmatranje za Isusa Krista? Da sam ja naučio kako učiniti tu iluziju da li bih ja tada imao šanse da budem prihvaćen za Isusa Krista? Ali ja mislim da sam napravio daleko veće čudo nego što je to hodanje po vodi. Ja sam definirao kako učiniti ovaj svijet prekrasnim mjestom za život, kako učiniti Raj na Zemlji. To je nešto što niko nikada nije uspio definirati. Sad bi neko mogao dati primjedbu da moja teorija nije dokazana u praksi i da zato može biti pogrešna. Mogao bi također dodati da bi Isus Krist jednostavno učinio Raj na Zemlji i da bi ga ljudi po tome mogli prepoznati. Ja bih mu na to mogao odgovoriti da se ni od Isusa Krista ne očekuje da natjera ljude na ispravan put nego se od ljudi očekuje da prihvate put Isusa Krista. Ljudi će jednog dana sigurno prihvatiti moj put zato jer nemaju drugi izbor. Moj put je jedini dobar put.

 

Dragi ljudi, užasna situacije u svijetu vrši veliki pritisak na mene da djelujem. Ja vjerujem da je situacija znatno gora nego što vi mislite i to se mora promijeniti. Osim toga, kriminal, silovanja i ubistva su došla i u moje susjedstvo. Zlo nikada nije bilo bliže meni i to se mora zaustaviti. Kao kruna svega mislim da je Antikrist ovdje među nama. On mora biti zaustavljen i sistem koji sam predložio će ga zaustaviti.

 

Cijeli svoj život ja sam želio napraviti nešto dobro i značajno ali sam se jako ustručavao objaviti mogućnost da bih ja mogao biti Isus Krist zato što ne mogu ni zamisliti u kakve sve poteškoće mogu ući. Ako ja nisam Isus Krist, vi ćete mi se rugati ali ja se ipak ne bih puno brinuo o tome. Ako ja jesam Isus Krist, mogu se naći u opasnosti od strane bilo koga ko to ne bi volio. Jedino što mogu učiniti u tom slučaju jeste nadati se da je Biblija u pravu kada govori o mojoj sudbini i da će me Bog zaštititi. Na žalost ja se ne mogu potpuno pouzdati u to jer ne znam koji dio Biblije autentično prenosi Božje riječi a koji dio predstavlja kreativnu imaginaciju pisaca kroz generacije.

 

Na kraju sam odlučio da preuzmem rizik i da stanem koliko god mogu čvršće iza svoje knjige. Ako budem uspješno obranio svoju knjigu vi ćete prihvatiti sistem koji sam predložio daleko prije. U stvari, tu se radi samo o tome da li će taj sistem biti uspostavljen prije ili poslije serije katastrofa. Kada prihvatite sistem koji sam predložio, on će vas zasigurno spasiti od svih oblika društvenog zla bez obzira kojoj rasi, naciji, religiji, klasi, dobi ili spolu pripadate.

Moja knjiga “Humanzam” je besplatno dostupna u cijelom svijetu od 2000 godine kada sam publicirao hrvatsko-srpsku verziju na svojim internet stranicama www.sarovic.com. Engleska verzija je publicirana slijedeće godine. U zadnje tri godine oko 200 ljudi je uzelo moju knjigu preko interneta ali nisam primio gotovo nikakvo povratno mišljenje od njih o mojoj knjizi. Šutnja me prati stalno i svugdje a ja ne znam zašto. Ipak do sada sam razmjenio neka mišljenja sa pojedincima koji su čitali moje članke ali sam ustanovio da je to uglavnom bilo gubljenje vremena. Sistem koji sam predložio se ne može dovoljno razumjeti bez čitanja knjige. Zato ću nadalje izbjegavati da diskutiram o svojoj knjizi sa ljudima koji je prethodno nisu pročitali.

 

Dragi čitaoci, ako vjerujete u Isusa Krista i dozvoljavate barem samo malu mogućnost da bih ja mogao biti On, ja bih želio da pročitate moju knjigu. Ona je napisana tako da je svako tko uloži malo truda može razumijeti. (Ne brinite o tehnikalijama, one su posao za znanstvenike i mene.) Ja želim podijeliti najmanje 200.000 kopija knjige u slijedeće tri godine. Ne slušate nikoga osim sebe da li je knjiga dovoljno dobra da promijeni svijet. Postoje milioni autoriteta oko vas koji vas sprečavaju da pronađete istinu u sebi samima. Vi naravno možete i trebate diskutirati o knjizi sa drugim ljudima ali na kraju izgradite mišljenje sami. Kada formirate mišljenje ja ću vam biti zahvalan ako mi napišete u do 50 riječi da li vam se knjiga sviđa ili ne i zašto. To će mi puno reći. Ukoliko vam se sistem ne sviđa to samo znači da ćete trebati više vremena da ga počnete voljeti. “Ja pretpostavljam narode da vi još niste spremni za to. Ali vaša djeca će to voljeti.” (Povratak u budućnost – I dio:-)

 

Knjiga u stvari nije religiozna tako da osjećam potrebu da dam zaključak o svojem viđenju religije. Ni jedna teorija nije uspjela ubjedljivo prikazati kako iz ništa može nastati nešto. To se u stvari nalazi najveći skok i najveća moguća enigma za sve filozofe i naučnike. Biblija tvrdi da je upravo to učino Bog kada je kreirao ovaj svijet. Biblija ne daje tehičke detalje ili smo mi previše nesavršeni da bi ih mogli razumjeti. Možda je upravo naše neznanje razlog zašto je prikaz Boga u Bibliji vrlo pojednostavljen. Biblija vjerojatno prezentira Božju volju ali ja sumnjam da to čini vrlo točno zato što ljudi zasigurno imaju velike poteškoće da prime i razumiju riječi Boga.

 

Teorija evolucije tvrdi da se život razvija kroz prirodnu selekciju od nižeg oblika vrema višem. Jači opstaje i tu leži temelj razvoja. Ali dali je to dovoljno? Postoji neka duboka logika i čudesan sklad između atoma, molekula, gena; sklad u prirodi i svemiru bez kojeg mi nebi mogli postojati. Da li nas nešto čuva? Najvjerojatnije postoji nekakva nadprirodna moć negdje gore koja nekako doprinosi razvoju prirode, i naravno nas ljudi. Ja sam prihvatio da je ona nadprirodna, zato što je ne mogu pojmiti. Ja sam prihvatio da je njeno ime Bog. Ja Boga nisam vidio niti čuo ili toga nisam svjestan. Prihvaćam postojanje Boga također zato što je Biblija još prije 2000 godina predvidjela dolazak Mesije koji treba povesti ljude na ispravan put i uspostaviti sklad u društvu. Moja knjiga u potpunosti zadovoljava te kriterije i zato se ja sada javljam za radno mjesto Isusa Krista. Neko može tvrditi da je rezultat mog rada samo vjekovna težnja naroda koji je živio u nepravdi i zlu. Ako je to tako, onda su proročanstva upisana u Bibliji uistinu fantastične slučajnosti. Vjerujem da će jednog dalekog dana znanost upoznati Boga, što god To bilo, i tada ćemo mi na planeti Zemlji stvarno nešto sаznati o Bogu.

 

Bog je možda imao punu kontrolu nad “Velikim praskom“ ili je možda neki dio tog procesa prepustio prirodnim zakonima koje je Sam kreirao. Mi to ne znamo. Bog je možda kreirao cijeli proces evolucije a možda su njegovi prirodni zakoni ostvarili neki nezavisan utjecaj. Ili se možda u oba slučaja dogodilo nešto potpuno drugačije što mi ne možemo ni zamisliti. Mi trebamo prihvatiti da to ne znamo. Mi se ne trebamo svađati oko toga ko je u pravu a ko nije kad ne možemo dokazati ništa. Rješenje spomenutih dilema je daleko teže od svih ostalih pitanja koja nas danas muče, tako da će potpun odgovor na te dileme biti pronađen mnogo kasnije nego odgovori na sve ostale probleme koje danas imamo. Ja vjerujem da Bog ima utjecaj na nas ali mi također imamo svoj izbor i On to ohrabruje. On je dobar.

 

Rado ću diskutirati o ovoj temi sa ljubaznim sagovornicima koliko budem mogao preko foruma za diskusije na ovim internet stranicama. Osim toga, pisati ću više o religiji čim pronađem nešto novo. Ali ne očekujte od mene previše iako bih ja volio pronaći odgovore na mnoga pitanja. Bog mi neće servirati odgovore “na pladnju“. To nikada ne ide tako lako i to je dobro. Šta bi mi radili kada bi znali odgovore na sva pitanja? Život bi tada izgubio najvažniji smisao. Istraživanje je u stvari ljepota življenja.

 

Slobodno možete redistibuirati ovaj članak po svijetu.

 

Aleksandar Šarović

29.11.2003

 

Nastavlja se ovdje Božja volja

Antikrist je stigao?

Da li je Antikrist stigao?

 

Da, najvjerojatnije jeste. Ako analizirate sistematsko osvajanje nezavisnih država svijeta koje je u toku, možete lako uočiti da iza svih tih agresija stoji obrazac jedinstvene jake moći koja uključuje ekonomiju, vojnu silu, medije i političare. Ja ću pokušati prikazati u ovom članku da ta moć pripada porodici Rothschild. Ja mislim da je Antihrist glava porodice Rothschild i da je njegovo sadašnje ime Jacob. On vlada svijetom potpuno neprimjetno pomoću tajno posjedovane ekonomske moći koju je njegova porodica stvarala kroz stoljeća.

 

Kako porodica Rothschild ostaje nevidljiva dok povećava svoje bogatstvo i utjecaje u svijetu, možete lako vidjeti na primjeru nedavne ruske afere “Mikhail Khodorkovsky”. Khodorkovsky je 40 godišnji ruski poslovni čovjek koji je počeo svoju karijeru sa malom plaćom službenika ruske vlade da bi u deset godina zaradio milijarde dolara vrijedno vlasništvo u naftnoj kompaniji “Yukos”. Ali treba naglasiti da sve njegove sposobnosti proizlaze iz visoke funkcije koju je imao u organizaciji mladih komunista Rusije. To mu je otvorilo vrata do visokih vladinih službenika, uključujući predsjednika Rusije Borisa Jeltsina, koji su mu omogućili privilegirano poslovanje. U želji da ostvari što veće profite Khodorkovsky je, gledano sa legalne strane, poslovao vrlo sumnjivo. Onda je predsjednik Putin došao na vlast u Rusiji. Kao rezultat Mikhail Khodorkovsky je uhapšen 25 oktobra 2003 godine pod optužbom za počinjenu prevaru i izbjegavanje plaćanja takse. Onda je kontrola nad akcijama kompanije “Yukos” Mikhaila Khodorkovskog prebačena na bankara Jacoba Rothschilda. Izvor je članak iz “The Washington Timesa” od 2.11.2003: “Uhapšeni naftni industrijalac proslijedio akcije bankaru”. Kopija tog članka se nalazi na internet stranicma “Action Report Online“. Značaj ovog članka leži u tome što upućuje da je Jacob Rothschild najvjerojatnije stvarni većinski vlasnik kompanije “Yukos”. Khodorkovsky jednostavno nije imao ni novčana sredstva ni znanje da samostalno uđe u tako veliki posao i zaradi bogatstvo koje mu se pripisuje. Jacob Rothschild je procijenio da je Khodorkovsky dovoljno blizak ruskom predsjedniku Jeltsinu da mu može osigurati dobru zaradu u Rusiji i zato ga je angažirao kao svog agenta. Ali u ovom slučaju pohlepa je natjerala Jacoba Rothschilda da učini pogrešku jer je prikazao veliku mogućnost prikrivanja vlastitog bogatstva iza Khodorkovskog.

 

Drugi novonastali ruski bogataši kao što su Boris Berezovsky, Roman Abramovich i Vladimir Gusinsky su također praktično iz ničega ostvarili veliko bogatstvo isto kao i Khodorkovsky. Legalnost njihovog poslovanja je pod istragom isto kao i poslovanje Khodorkovskog. Ovo ukazuje da su najvjerojatnije i oni povezani sa Jacobom Rothschildom. Kada je Boris Berezovsky optužen u Rusiji za počinjen poslovni kriminal dobio je politički azil u Velikoj Britaniji, u zemlji gdje Lord Jacob Rothschild ima veliki utjecaj.

 

Postoji još jedna vrlo utjecajna osoba bez čije pomoći prelijevanje ruskog bogatstva u ruke Jakoba Rothschilda ne bi bilo moguće. Njegovo ime je George Soros. Rođen je u Mađarskoj u siromašanoj porodici. Poslije drugog svjetskog rata je emigrirao na zapad gdje se ne tako davno, naglo i silno obogatio na burzovnim špekulacijama. To mu je najvjerojatnije pošlo za rukom uz pomoć porodice Rothschild na isti način kao što su bogatstvo ostvarili i novi ruski bogataši. Rothschildove financijske operacije u Rusiji ne bi bile moguće bez korupcije ruske vlade. Ona je vjerovatno ostvarena pomoću veza koje je njegov čovjek George Soros ostvario u Rusiji preko svog Instituta nazvanog “Otvoreno društvo“. Pročitajte članak “Tajna financijske veze iza “čarobnjaka” Sorosa” od Williama Endahla ili George Soros: An Evil Rothschild Agent by Brother Nathanael Kapner koji prikazuju njegovu vezu sa Rothschildima.

 

Možda ste na temelju ovog uvoda pomislili da porodica Rothschild ima interes samo u Rusiji ali naravno to bi bilo pogrešno, ta porodica djeluje vrlo angažirano u cijelom svijetu. Možemo li mi pretpostaviti da je Rothschildov model prikrivanja vlastitog bogatstva iza drugih porodica bio primjenjivan i ranije u prošlosti? Naravno da možemo. Ne samo da je familija Rothschild najbogatija porodica danas ona je također bila prva izvrsno organizirana porodica koja je raširila svoje poslove po cijelom svijetu prije nekoliko stotina godina. U to vrijeme oni su imali gotovo monopol u finaciranju evropskih kraljeva. Nema veće ni sigurnije zarade od kreditiranja država. Iz tog razloga oni su kasnije lako mogli sponzorirati uspon porodica Rockefeller, Morgan, Goldberg i ostalih na isti način kao što su sponzorirali porodice Khodorkovsky i Soros. Ali moguće je također da su navedene bogate porodice rođaci ili partneri porodice Rothschild. Bilo kako bilo sasvim je očigledno da se oni ne takmiče međusobno na “slobodnom tržištu”. Jeste li ikada čuli da se oni međusobno svađaju? Zasigurno niste. Kako to da niste kada se kapitalizam bazira na slobodnom takmičenju a oni su nosioci svjetskog kapitalizma? Jednostavan odgovor leži u činjenici da su oni jedno tijelo sa jednom glavom. Oni u stvari nisu kapitalisti nego feudalisti ili čak robovlasnici. Možete više pronaći o porodici Rothschild u članku “Rothschild Family” na Wikipediji i u članku “Dinastija Rothschild” od Desa Griffina.

 

Porodica Rothschild ima hijerarhijski organiziranu strukturu agenata koji za nju kupuju sve što vrijedi po svijetu. Porodica Rothschild na primjer može posjedovati “Coca Colu” i “Pepsi Colu” i sa vrha Olimpa promatrati kako se te kompanije bore na tržištu. Porodica Rothschild sa svojim partnerima može posjedovati pola svijeta ali zahvaljujući kapitalističkom sistemu i njegovoj tajnoj poslovnoj politici koja je uspostavljena praktično svugdje, niko osim njih samih to ne može saznati. Kontrolom najvećih banaka, kompanija i medija u svijetu oni faktički kontroliraju vlade zapadnih zemalja a preko njih i cijeli svijet. Ukoliko pratite svjetsku politiku lako možete uočiti da se demokratski izabrani lideri u svijetu mijenjaju ali politika slijedi interese bogatih i zato ostaje manje više ista. Veliko jedinstvo nepravedne i čak kriminalne politike u svijetu ukazuje na činjenicu da postoji nevidljiva organizacija koja upravlja svijetom. Činjenice koje sam prikupio o porodici Rothschild bez sumnje mi ukazuju da je ona vodeća porodica te organizacije. Ovdje se radi o konspiraciji koja zahvaća gotovo cijeli svijet. Samo su ”zle osovine” svijeta kao što je Kina, Sjeverna Koreja i Kuba otporne na utjecaje porodice Rothschild zato što su zatvorene prema svijetu.

 

Korijeni ove konspiracije mogu ležati u knjizi ”Sionski protokoli”. Protokoli su navodno zapisnik sa jednog sastanka “sionskih mudraca” koji je održan pred stotinu godina. Knjiga daje instrukcije niskog profila kako neka vrlo jaka židovska tajna organizacija može zavladati svijetom. Vjerojatno pod utjecajem propagande većina ljudi smatra da su Protokoli falsifikat usmjeren protiv židovskog naroda. Ja nisam primjetio da Protokoli govore o židovskom narodu, oni prikazuju ekskluzivne interese vrlo uskog kruga ljudi. I ti ljudi su vrlo uspješni. Postoji jako puno sličnosti između toga što Sionski Protokoli govore i situacije koju danas imamo u svijetu. Na primjer sve vlade razvijenih država u svijetu proklamiraju istu politiku: formalnu demokraciju gdje je sva vlast praktično u rukama bogataša, tržišnu ekonomiju gdje novac ima najveću slobodu i moć nad svim i svačim, i NATO silu koja osigurava takav poredak. Oni koji se ne slažu sa takvom ideologijom su orkestrirano napadani praktično u cijelom svijetu od strane medija, političara, konspiracija i vojne sile. Svaka drugačija ideja od propagirane kao što je na primjer moja, nema pristup do medija, politike, nauke i kao posljedica nema pristup do ljudi. To je upravo ono što je definirano u ”Sionskim protokolima”. Ne mora se biti naročito pametan da bi se zaključilo tko u tome ima interes i tko ima moć da tako nešto provede. Ipak, ja sumnjam da su “Protokli sionskih mudraca” završen program za konspiraciiu protiv svijeta jer je to više propagandni pamflet namjenjen uskom krugu ljudi nego program. Danas Jakob Rothschild ima daleko razvijeniji manifest za svoj program ali ne postoji nikakva mogućnost da dobijemo uvid u njega.

 

***

Porodica Rothschild jako nastoji da prikaže sebe kao običnu skromnu bankarsku porodicu. Ali ništa nije obično kod porodice Rothschild. Oni posjeduju najvrijedniju imovinu u zapadnom svijetu i imaju takvu financijsku moć da mogu kupiti sve što obećava dobro poslovanje. Ali oni kriju svoj posjed, bogatstvo i moć. U stvari oni podsjećaju na mafijaše koji se pretvaraju da zarađuju novac za život pomoću picerije koju posjeduju. Vi mislite da ja pretjerujem? Oni mogu lako proizvesti nezaposlenost i masivne bankrote običnih ljudi i preuzeti sve što ti ljudi posjeduju. Najpoznatiji slučaj je kreiranje ekonomske krize u Americi u 1929 godini što je prikazano u članku “Kako je London kreirao veliku depresiju” koji je napisao Webster G. Tarpley. Oni su to učinili da bi preplašili radnike za svoju budućnost, da bi učinili radnike ovisnima o svojoj moći, da bi uzeli njihovu slobodu, da bi ih učinili mirnim kada teško rade za niske nadnice, da bi ih disciplinirali bez pritužbi. Ljudi koji nemaju izbora mogu se zvati robovima. Oni žele potpunu kontrolu nad ljudima i ne biraju sredstva da to ostvare. Na sreću oni više ne mogu ponoviti takvu depresiju zato jer bi to sada prebacilo svjetsku moć u zemlje u kojima oni nemaju utjecaja. Njihova najgora noćna mora je komunistička Kina na vrhu svijeta.

 

Da li znate da su američke federalne rezerve ekonomski i u svakom drugom pogledu najmoćnije mjesto u svijetu? Thomas D. Schauf u svom članku: ”Federalne rezerve su privatno posjedovane” tvrdi da je Rothschild familija zajedno sa svojim partnerima uspostavila kontrolu nad američkim Federalnim rezervama, nad SAD i nad cijelim “slobodnim” svijetom. Možete se u isto uvjeriti u filmu: Zeitgeist – Film: Federalne rezerve autora Petera Josepha. Federalne rezerve su američka emisiona banka koja normalno kreditira američku državu kada je to državi potrebno. Problem leži u tome što se tamo novac štampa bez pokrića a zatim se ubire natrag od američkih poreznih obveznika sa kamatom. Koliko američki porezni obveznici duguju toj banci u ovom trenutku možete vidjeti ovdje. Samo godišnja kamata na tu sumu koja je usput budi rečeno uglavnom privatno posjedovana, je otprilike osam puta veća od ukupnog bogatstva “danas najbogatijeg čovjeka svijeta.” Izvor Treasury Direct – internet stranice američke vlade. Nije li tu nešto sumnjivo? Ako pokušate istražiti tko je vlasnik tog duga na službenim internet stranicama, nećete naći njihova imena i prezimena nego listu kompanija, banaka, fondova i organizacija. One su uglavnom u vlasništvu male grupe udruženih ljudi. Kada bi se radilo o velikom broju primarnih vlasnika tog kapitala i kada bi oni bili međusobno nezavisni, tada bi se oni međusobno svađali i borili za veći profit i mi bi to vidjeli. Ti ljudi su daleko bogatiji od javno proglašenog najbogatijeg čovjeka svijeta danas.

 

Sve je prevara. Ako vi dragi čitaoci pokušate štampati novac i sa njime nešto kupite, sasvim sigurno ćete završiti u zatvoru. Porodica Rothschild upravo to radi samo što je njihovo poslovanje legalno zahvaljujući usvojenoj bankarskoj politici i korupciji američkog državnog sistema. U 1963 godini predsjednik SAD John Kennedy je izvršnom odlukom br. 11110 zatvorio sistem federalnih rezervi i naredio vladi SAD da povrati konstitutivni mandat nad kontrolom novca. Pet mjeseci poslije toga on je ubijen. Pred svoju smrt predsjednik Kennedy je otvoreno izjavio da postoji zavjera krupnog kapitala protiv čovječanstva: “President John F Kennedy: Secret Society Speech“. Rezultat istrage ovog ubistva je bio vrlo sumnjiv prema Michaelu Parentiju: Atentat na JFK: Obrana gangsterske države.

 

Tko god je imao ikakvu sumnju u prave intencije politike ”zapada” poslije agresije na Jugoslaviju u 1999 godini ih više ne treba imati. Tu su skinute sve maske. To je bila čista imperijalistička fašistička agresija izvedena protiv svih zakona koji o tome govore i protiv povelje Ujedinjenih Nacija. To je bio kriminal. Formalno je predsjednik SAD Bill Clinton započeo rat. On se normalno uporno suprotstavljao da počini kriminal ali da li se sjećate kako dugo je trajala prijetnja za njegov opoziv sa predsjedničkog položaja zato što je lagao u slučaju Monika Lewinsky? Ja mislim da je to bila ucjena. Odmah poslije agresije slučaj je potpuno zaboravljen.

 

Ja sam lično bio svjedok jako perfidne svjetske politike koja je kreirana u svrhu slabljenja Jugoslavije i njenog prisiljavanja da odustane od vlastite suverenosti. Poslije slobodnih izbora u 1990, narod republike Srbije je zadržao socijalističku partiju na vlasti dok su narodi ostalih jugoslovenskih republika izabrali prozapadne partije. To je razlog zašto je Srbija branila svoju suverenost prilično snažno dok su ostale jugoslovenske republike uglavnom bezuvjetno prihvatile zapadni oblik kapitalizma. Da bi oslabili srpski otpor, zapad je podržavao prozapadno orjentirane jugoslavenske republike. Tako je nastao rat a nacionalne vođe, željne da odigraju važne uloge u povijesti svojih nacija, su ga učinile prilično prljavim. Rat je završio kada je Srbija odustala od svoje suverenosti. Ali u čemu je stvarno ležao interes zapada? Jugoslavija je imala najbolju ekonomiju u istočnoj Evropi i rat je potpuno uništio ideju da socijalistička ekonomija može biti dobra. Na kraju, rat je učinio tu ekonomiju jeftinu za kupovinu.

 

Agresije na Jugoslaviju su bile jako ohrabrene pomoću utjecajnih svjetskih informacijskih medija i utjecajnih ljudi, uključujući lidere zemalja u cijelom svijetu. Po svijetu je bila sinhronizirano distribuirana jednostrana propaganda i velika količina laži u svrhu opravdanja agresije koja je faktično trajala više od deset godina. Vi dragi čitaoci ste mogli biti obmanuti pomoću ogromne propagandne mašinerije kojoj ste bili izloženi ali vaši lideri ne dobijaju tako informacije. Oni su imali ambasade, istraživače i analitičare u Jugoslaviji i oni su zato morali znati o čemu se tu radi ali očigledno nisu imali snage, hrabrosti, interes ili želju da kažu istinu. Velikom broju tih predsjednika je čak bilo lakše sudjelovati u tom kriminalu nego reći istinu. Da, mnogi od njih su sudjelovali u protuzakonitom bombardiranju Jugoslavije, mnogi od njih su tamo ubili ljude.

 

Agresija na Jugoslaviju je morala biti formirana od ekstremno moćne ali uz to i potpuno nevidljive svjetske organizacije i ona mora da pripada porodici Rothschild. Mnogi znakovi ukazuju da je George Soros, čovjek porodice Rothschild, imao mnogo interesa u Jugoslaviji. Članak Portret Georga Sorosa od Neila Clarka to lijepo prikazuje. Kakve je tačno interese mogla imati porodica Rothschild ja mogu samo pretpostaviti. Ali to se može saznati tako da se ljudi koji su direktno počinili taj kriminal pozovu na odgovarnost za rat pred bilo kojim sudom i tada će sasvim sigurno biti prozvana na odgovornost i porodica Rothschild. Možete više saznati o agresiji na Jugoslaviju u mom članku Moj dug Jugoslaviji. Porodica Rothschild sa svojim partnerima je manje više završila kolonizaciju Istočne Evrope. Tu su kupili sve što je vrijedno ili će to uskoro učiniti i uspostavili su kontrolu nad svim vladama. Ruska vlada je jedina koja se može suprotstaviti porodici Rothschild.

 

Agresija na Irak u 2003 godini je također provedena protiv svih postojećih međunarodnih zakona. To je bio kriminal. Kada obični lopov počini kriminal on završi u zatvoru, kada predsjednik SAD počini neusporedivo veći kriminal on biva ponovo izabran. Pa kako je to moguće? Jednostavno mediji pod kontrolom porodice Rothschild suptilno uvjeravaju ljude da je to ne samo normalno nego i najbolje moguće rješenje. Možete li zamisliti da kriminalac uđe u restoran, naruči jelo i na kraju zahtjeva od konobara da mu on plati to što je sam kriminalac pojeo? Vama se dešava gore od toga ali vi to ne vidite. Vi proizvodite bombe za bogataše, zatim te bombe plaćate poreznim davanjima, i na kraju bogataši koriste te bombe da bi porobili druge narode i oteli njihova bogatstva. Da li vi razumijete o kakvoj se tu prevari radi? Vi i svoje živote dajete da bi oni mogli oteti bogatstva koja pripadaju drugim narodima. Svi predsjednici država ili vlada koji su se pridružili predsjedniku Bushu u agresiji na Irak su također samo kriminalci. Ljudi moji kako je to moguće? Jednostavno mi živimo u totalnoj konspiraciji gdje se neznanje, laž, nemoral, strah i korupcija uzgajaju a zatim vladaju.

 

Ja sam uvjeran da bi nezavisna istraga pokazala da porodica Rothschild stoji iza rata u Iraku, Afganistanu i iza ostalih ratova u zadnje vrijeme. Jednostavno ona ima posvuda tako veliki utjecaj da bez nje ti ratovi ne bi bili mogući. Problem leži u tome da je porodica Rothschild iznad zakona tako da niko ne može provesti takvu istragu. U stvari takav zakon koji bi ih mogao optužiti na svjetskom nivou ni ne postoji. Porodica Rothschild se jednostavno navikla da uzima vrijedna prirodna bogatstva i uspostavlja kontrolu po svijetu, ima sredstva da to ostvari po svaku cijenu, i teško mogu biti zaustavljeni u tome. Oni vrše agresiju na “zemlje zle osovine” kroz različite vrste pritisaka bez prestanka. Ukoliko takav oblik agresije njima ne donese zadovoljavajući rezultat dovoljno brzo oni će izazvati ratove tamo ili počiniti stvarnu agresiju. Bilo kako bilo, Iran, Sjeverna Koreja, Kuba, Kina i zatim cijeli svijet će biti u velikoj opasnosti. Navodno je porodica Rothschild financirala gotovo sve ratove zadnja dva stoljeća, a to govori da je ona imala interesa u njima. Kako sada stoje stvari, nema nikakvog razloga za očekivanje da će se tu nešto promijeniti u budućnosti. Kako sada stoje stvari, budućnost je mračna.

 

Pretpostavimo da će porodica Rothschild sa svojim partnerima jednog dana uspostaviti kontrolu nad svim zemljama svijeta. Tada ćete dragi čitaoci vi biti na redu. Čak i ako posjedujete mali kiosk za prodaju kokica oni će otvoriti dvostruko veći pokraj vašeg sa uslugom u pola cijene. Oni će pomoću svoje financijske moći lako podnositi gubitke dok vi ne budete bili primorani zatvoriti svoj kiosk. Njihov će zadnji korak biti uspostava kontrole nad svim ljudima svijeta a to znaći vaše potpuno ropstvo. Njihove potrebe su otuđene i zato ne mogu biti zadovoljene. Iz tog razloga oni nisu u stanju učiniti ništa drugo osim katastrofe na Zemlji.

 

Ali naravno porodica Rothschild sa svojim partnerima će svakako naići na veliki otpor od strane Kine i Rusije, brojnih svjetskih organizacija, revolucionara, boraca za slobodu, terorista i progresivnih snaga. Danas već postoje mnogobrojni hrabri ljudi koji se suprotstavljaju nerazumnoj situaciji u svijetu ali nisu dobro poznati zato što nemaju pristup do glavnih svjetskih informacijskih medija koje su posjedovane od strane svjetskih vladara. Na sreću otkriven je Internet i to vam daje šansu da dobijete sasvim drugačije informacije. Ja vam proporučam čitanje na primjer Michaela Parentia. Oni su napisali brojne članke koje nećete moći pronaći u glavnim svjetskim medijama. Ako vas interesira što se stvarno dešava u svijetu potrebno je da ih čitajte.

 

***

Porodica Rothschild je jako moćna ali ta njena moć ovisi o vama ljudi. Zbog tog razloga oni su vas naučili da ih slijedite iako vi to ne znate. Oni kreiraju politiku vašeg društva iako vi to ne znate. Oni kreiraju vaše potrebe i posjeduju sredstva za zadovoljenje takvih potreba iako vi to ne znate. Vi radite za njih i to ne znate. Vi kupujete njihove proizvode i to ne znate. Oni vam posuđuju novac i vi to ne znate. Oni koriste vaše poreze za svoje privatne potrebe iako vi to ne znate. Oni vam direktno ili indirektno svakodnevno dostavljaju informacije koje žele počevši od predškole, kroz univerzitete pa do večernjih novosti. To znači da vi mislite onako kako to oni žele; to znači da ste vi ono što oni žele, a ne ono što bi po svojoj prirodi trebali biti. Oni su uspostavili konkurenciju svuda kao glavno sredstvo opstanka. Zato živite u destruktivnom nemoralnom okruženju. Zato mrzite jedni druge. Zato živite siromašno. Njihov je kapital slobodan u svijetu a vi niste, vi već previše ovisite o njima. Vi živite jako loše iako to možda i ne znate jer su se oni potrudili da vi čak ne možete ni zamisliti da bolji život može postojati. Vi ste preplašeni za svoju budućnost ali bi trebali biti još više preplašeni zbog njihovih namjera. Međutim oni vas umiruju čak i prilikom da imate posao. Korupcija je veća što je pozicija u društvu viša. Ona vas čini pasivnim kada bi se trebali suprotstaviti autoritetima. Ali također tu postoji problem, vi naime ne znate što bi trebali učiniti, ni kako da to učinite.

 

Situacija uopće ne mora biti tako loša kao što je danas. To je glavni razlog koji me je potakao da kreiram novi sistem. Sistem koji sam predložio će služiti vama ljudi a ne samo eliti. Novi sistem će vam omogućiti da surađujete sa drugim ljudima i odlučite o svojoj budućnosti. On će vam omogućiti da sami kreirate politiku svog društva. Imati ćete mogućnost da slobodno formirate svoje potrebe i da ih zadovoljite. Imati ćete mogućnost da radite posao koji budete željeli. Novi sistem će vas osloboditi straha za vlastitu budućnost. On će vam dati normalan sretan život. On će vas naučiti da volite jedni druge. U sistemu koji sam predložio ”lavovi i antilope će jesti zajedno” baš kako je to rečeno u Bibliji a što znači svi ljudi će živjeti u perfektnoj harmoniji. Taj sistem će napraviti Raj na Zemlji. To čak više nije ni jako teško ostvariti. Za početak je jedino potrebno da vjerujete u bolju budućnost a ne u postojeći sistem koji su bogataši kreirali za sebe. Jedino što ja u stvari trebam učiniti jeste potaknuti vas da pročitate moju knjigu i na razmišljanje. To bi vas trebalo osloboditi straha da ćete u novom sistemu izgubiti neku dobrobit ili mišljenja da se ništa ne može promijeniti.

 

Na žalost ja ne mogu dobiti dovoljnu podršku čak ni od intelektualaca, znanstvenika i profesora koji bi trebali dati najveći doprinos razvoju novih progresivnih ideja. Kada sam imigrirao u Kanadu, pokušao sam upisati postdiplomski studij iz sociologije na York Univerzitetu u Torontu. Mentor odjela za sociologiju mi je odgovorio da zadovoljavam kriterije za postiplomske studije ali da moja knjiga ”Humanizam” nije prihvatljiva za magistarski rad. Do sada profesori u Kanadi i Americi nisu bili voljni dati mi čak ni recenziju moje knjige. Zašto? Uglavnom oni nemaju vremena za mene. Ako nađu vrijeme onda imaju teškoće razumijevanja o čemu moje ideje govore. Ako razumiju moje ideje onda ih ne žele prihvatiti zato što one okreću naglavce gotovo sve što su socijalne nauke do danas upoznale. Osim toga tu ima i autocenzure. Mnogi profesori i to specijalno oni mlađi koji lakše mogu prihvatiti nove ideje su zasigurno zabrinuti za svoj reizbor na univerzitetima. Razvoj novih ideja je potiskivan svugdje i to je glavni razlog što se politika društva ne mijenja iako postoje velike potrebe.

 

Bilo kako bilo, ja ne trebam učiniti ništa više nego što sam učinio da bi se svijet promijenio. Moja knjiga je dovoljno definirala ideju sistema da može početi promjene koje će jednog dana napraviti Raj na Zemlji. Ipak, što budem uporniji to će se prije uspostaviti svijetla budućnost čovječanstva. Kada vi ljudi jednom shvatite o čemu moja knjiga govori vi ćete zasigurno prihvatiti moje ideje i odbiti da slijedite bogataše. Ukoliko pročitate knjigu možete vidjeti zašto. Bez vaše pomoći bogati ljudi, uključujući porodicu Rothschild, će biti nemoćni. Vjerovali ili ne, novi sistem će vam omogućiti da se dobro organizirate i tada ćete vi moći živjeti bez njih a oni neće moći živjeti bez vas.

 

Sistem koji sam predložio će zaustaviti porodicu Rothschild i njihove partnere. Moja kniga i ovaj članak će im jako smetati i to mene može staviti u opasnu situaciju. Da sam ja Isus Krist ja bih se mogao osloniti na Boga i na njegovu zaštitu. Ali iako postoji mogućnost da sam ja Isus, to još uvijek ne znači da sam ja On. Dragi ljudi, ako se nešto neočekivano loše dogodi meni, mojoj porodici ili mojim suradnicima na ovom projektu, ja želim da znate da ja za to krivim porodicu Rothschild i njihove partnere. Ja također računam na to da porodica Rothschild ne može zaustaviti provođenje sistema koji sam predložio. Ona ne može uništiti knjigu koja je puštena u svijet. Realizacija sistema je samo pitanje vremena. To znači da će moje ime jednog dana biti poznato u svijetu. Ako se meni, mojoj porodici ili mojim suradnicima dogodi tragedija ja računam na vas ljudi da ćete optužiti i suditi porodicu Rothschild. Ako se dogodi da sam ja ipak Isus Krist ja računam na Boga ali i na Kršćane da neće nikad oprostiti porodici Rothschild bilo kakvo zlo koje nam mogu nanijeti. Postoji izreka u zemlji u kojoj sam odrastao: “Bog čuva one koji paze na sebe”.

 

Rothschildi su Židovi. Želim naglasiti da nemam nikakvu namjeru kriviti Židove kao narod za bilo šta. Oni imaju kulturu koja nije omiljena u svijetu, ali jednom kada sistem koji sam predložio bude prihvaćen, ja vjerujem da će oni postati istaknuti narod svijeta. Što se tiče porodice Rothschild, najbolja opcija za njih leži u prihvaćanju sistema koji sam predložio. Ako to odbiju, oni bi mogli izgubiti sve. Naime, novi sistem će vas naučiti kako da pronađete vrijednosti Boga koje su definirane u Bibliji i tada ćete prestati podržavati antikrista. Ako porodica Rothschild prihvati novi sistem, ona će otvoreno postati jedna od najistaknutijih porodica svijeta. Oni čak mogu preuzeti upravljanje nad cijelim svijetom zato što sistem koji sam predložio treba nekoga da to čini. Ali ovoga puta lideri će stvarno postati direktno odgovorni narodu svijeta. U tom slučaju porodica Rothschild bi počela doprinositi stvaranju Raja na Zemlji.

Ovo je jedna od rijetkih publiciranih fotografija Lorda Jacoba Rothschilda (desno). Snimljen je na svom imanju u Engleskoj u društvu upravo izabranog guvernera Kalifornije Arnolda Schwarzeneggera i “drugog čovjeka po bogatstvu u SAD” Warrena Buffeta.

7.1.2004

 

Nastavak u članku: Jacob Rothschild je kriv za zavjeru protiv čovječanstva 

 

Također interesantno: Otvoreno pismo Jacobu Rothschildu

 

Reference:

Zeitgeist – The Movie: Federal Reserve“ Titlovano srpski

“Terrorism, Globalism and Conspiracy” by Michael Parenti

The Rothschild Bloodline
Rothschilds Exposed

The Money Masters

The House of Rothschild

The Rothschild Dynasty

Heeding Bible Prophecy

The Roots of Evil in Jerusalem

The Israel lobby in the US

Turning of the Tide by David Icke

Oh Canada Movie

End Game – Plan globalnog porobljavanja – Alex Jones (titlovano hrvatski)