Author: Aleksandar

Dileme

Aleksandar Šarović je napisao:

 

Dileme

 

Tri ili četiri kršćanske vjernice su mi pisale da Isus Krist nebi nikada pitao dali je On Isus Krist zato jer bi On znao odgovor na to pitanje. Ja sam ih upitao kako to znaju i naravno, nisam dobio odgovor.

 

Isus Krist je postao svjestan da je Sin Boga kada je napunio dvanaest godina. Ovo sam negdje davno pročitao. Oprostite ako sam pogriješio ili ako je izvor nepouzdan. Da li je moguće da sam ja sada pomalo glup i da mi treba više vremena da bih shvatio tko sam nego što je to trebalo Isusu Kristu kada se prvi put pojavio?

 

Isus Krist se trudio 18 godina da bude prepoznat kao Isus Krist dok nije uspio u tome. Sin Boga bi trebao biti u mogućnosti da to učini brzo ali nije. Zašto? Ako je Isus Krist toliko dugo bio nemoćan onda sam ja za sada prilično dobar. Ja neuspješno promoviram novi sistem koji će napraviti Raj na Zemlji samo 15 godina, i samo četri godine su prošle od vremena kada sam postavio pitanje dali sam Isus Krist.

 

Imam još jedno zanimljivo pitanje. Ako Isus Krist sjedi sa desne strane Boga Oca (Kol 3.1) morao bi jako dobro poznavati Boga Oca. Zašto nitko od apostola nije upitao Isusa Krista da im kaže nešto konkretno o Bogu Ocu? Nije li to prvi logični interes i najvažnije pitanje? Ili zašto Isus Krist nije sam nešto egzaktno rekao o Bogu što bi Boga Oca više približilo ljudima? Ne vidim nikakav razlog zašto bi on čuvao znanje o Bogu Ocu za sebe. Da li je moguće da Isus Krist nije dao nikakav opis Boga Oca zato jer nije znao što da kaže? Da li je moguće da je odnos Isusa Krista i Boga Oca nedokučivo spiritualan u smislu da ga niti sam Isus Krist nije mogao dovoljno jasno osjetiti, zamisliti, ispitati, razumijeti, ili objasniti? Ako je to tako onda bih ja mogao odgovoriti na pitanje da li sam ja Isus Krist na temelju toga što sam učinio. Kad se ponovo vrati Isus Krist bi trebao pokazati put koji će učiniti raj na Zemlji. Ja sam to učinio.

 

 

Pitanje

Duška je napisala:

Napisali ste da nikad niste videli ni čuli Boga a tvrdite da možete biti sin Boga, nije li to malo neverovatno? Ovo što ste napisali ne zvuči loše ali kako mi možemo znati da iza toga ne stoji crni Đavo koji se samo trudi da nas zavede?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Jako dobro pitanje. Koliko ja znam, Biblija nigdje ne piše o tome kada će se Isus Krist vratiti i kako se Njega tada može prepoznati. Postoje stotine različitih interpretacija parabola u Bibliji koje su na kraju dovele do toga da postoje stotine različitih nezavisnih kršćanskih crkava koje sve slijede istoga Boga i Isusa Krista na različite načine. Ali postoji jedno razumijevanje Biblije koje je za sve kršćanske crkve manje više isto i koje nepobitno ukazuje kako se ipak može prepoznati Isusa Krista na ovom svijetu. Isus Krist treba da napravi Raj na Zemlji, gdje više neće biti ratova, kriminala, korupcije, gladi, straha, gdje će postojati harmonija među ljudima, obilje, gdje će ljudi voljeti jedne druge, gdje će svi ljudi biti sretniji i zadovoljniji nego što to mogu zamisliti danas.

Ja sam definirao takvo društvo u svojoj knjizi Humanizam. To bi u najmanju ruku trebalo vama kazati da može postojati neka mogućnost da bih ja mogao biti Isus Krist. Moguće je da me Bog izabrao i vodio a da ja toga nisam svjestan. Ako vjerujete u Isusa Krista vaša je dužnost da ispitate ovo o čemu govorim. Ja znam da vam se sviđaju bar neke moje ideje ali se ustručavate da ih prihvatite zato što niste sigurni što će one donijeti.

Otvorite svoje srce i dušu, i ako to osjetite, dozvolite vašoj duši i srcu da me prihvate. Kad me prihvatite, siguran sam da ćete učiniti ovaj svijet prekrasnim mjestom za život. Ja ne mogu zamisliti nikakvu štetu koja iz toga može proizaći, samo veliko dobro. Ako neko vidi bilo kavu štetu koja može proizaći iz mog rada neka to kaže. Ovaj forum je otvoren za sve dobronamjerne ljude.

 

Capitalism

 

2.2.1   Capitalism

 

Capitalism is a socio-economic system in which the means of production are privately owned. The father of the modern capitalist economy is Adam Smith. He presented the market economy of capitalism as the “invisible hand,” which leads private producers to promote the public interest through the implementation of self-interest. The principle inherent in the commodity market is that consumers freely purchase the goods that suit them best while producers try to produce commodities more suitable to consumers. Thus, society achieves great purchasing benefits.

 

Capital owners are forced to responsibly direct their production because they must cover any failure in production with their capital. Workers are forced to work responsibly or otherwise; they lose their jobs. The capitalistic form of production creates systemic responsibility that achieves high productivity. The great technological discoveries of the history of humankind, such as the steam engine, electricity and information technology, always brought along an enormous rise in productivity for the economy, which increased consumption substantially. Higher productivity brings higher profits to producers, who purchase more, and the process grows progressively. The economy then experiences an expansion in production. When production develops, strong demand for a skilled labour force also emerges. If the labour market exceeds its supply, the workers may choose the work posts that bring them more conveniences and demand adequate wages. Society generally prospers in economic terms. 

 

However, capitalism also has its very dark side. When the demand for labour becomes less than the supply, workers must accept poorly paid wages to earn a living. Then employers underpay workers so they can make more profit. This creates injustice in the production process, known as the exploitation of workers. In capitalism, jobs are almost always more in demand than workers, which ensures the permanent exploitation of workers. This is the source of great problems in capitalism.

 

When workers do not have enough purchasing power, they cannot buy enough goods. Reduced demand for labour products brings problems to the economy because it makes it harder to sell the economy’s products. If the economy fails to find production demand, it must reduce productivity to avoid losses. Then the economy experiences a recession. A recession in a market economy results in a reduction in corporate profits. Insufficiently productive companies cannot secure their economic existence, which results in their bankruptcies. In a production recession, workers lose their jobs and do not earn money. The less workers earn, the lower the purchasing power of society, so the demand for labour products decreases, which leads to a more significant recession.

 

During the recession of a market economy, the differences appearing in the distribution of the conveniences in the society are much more significant than those that the community aspiring for its prosperity needs to allow. On one side are people without fundamental human rights to ensure economic survival and on the other side are wealthy people who have much more than they objectively need. It is not a sound basis for a promising future.

 

The market economy of capitalism does not have sufficient control over transitions between expansion and recession in production. The market solves these disorders by establishing a painful balance where the disempowered workers suffer the most. The market economy of capitalism cannot provide stable employment for workers, steady production, or distribution. Therefore, it cannot achieve a stable society.

 

***

 

The winners of the free market get richer while the losers fail. With the help of the new wealth, the winners build greater production power and suppress more companies from the market. Thus, large corporations take over the market, and small companies lose market share. The owners of corporations become increasingly wealthy while the people become poorer and poorer.

 

To stimulate the working activity of citizens from which capitalists draw out benefits, they have suppressed the principles of cooperation among the people and have imposed a system of competition. This results in fear for survival and egotism, in which an individual becomes a wolf to another individual. Everyone fights for survival. Consequently, it destroys good social relationships practically in all fields of social behaviour.

 

The capitalist propaganda propagates the system of liberal capitalism as a system that offers equal opportunity to everybody. This is not true since the rich hold a markedly privileged position in any respect. Privileges are based on substantial capital that helps them push the competition away. The system is ruthless towards the losers, which can be seen well in the example of the United States of America. The United States of America is the wealthiest country globally. However, this state has enormous social problems

 

People work hard for low wages and live in permanent fear of losing their job. As a general rule, they do not have adequate health insurance because it is costly. About 20% of the citizens of the US do not have any health insurance. In 1993, a worker with a minimum wage income in the USA, one of many in that bracket, earned a personal salary 60,000 times smaller than the President and the CEO of Walt Disney Corporation.

 

The enormous social differences develop crime in the United States. Americans often do not leave their homes after it gets dark because they do not feel safe. Almost 1% of the US population is in prison, and the same percentage is under criminal proceedings. It is a matter of nearly 5 million people, and therefore one cannot speak of criminal problems but about the political problem of the unhealthy social system. 

 

The average American is a modern slave of the rich, and propaganda has persuaded them that they are free. The propaganda brainwashes them, so they do not even know that the situation can be better. The USA is probably the most alienated country globally, full of stress, patients with psychological diseases, a state with a high rate of alcoholism, drug addiction and crime, the land of broken marriages, loners, and eccentric people. Annually one of ten thousand inhabitants of the USA commits suicide. The information provided is found in the book “Dirty Truths” by Michael Parenti.[1]

 

There is no visible way out of the problem of capitalism. This is because wealthy people suppress the knowledge needed to improve society. This repression is organized through the media, politics, and education system. The main subject in all schools is learning obedience to authorities. Through education, students learn that capitalism is the most prosperous social system, so they do not try to change it but instead try their best to adapt to the imposed goals of capitalism. Thus education becomes the foundation of the alienation of society. Alienated people are prevented from finding a good life.

 

***

 

Capitalism has internal contradictions that constantly drag it into crises. Today one can witness extreme economic disparities among countries and people. This outlines significant problems in the future, starting with crime and uncontrolled migration to all kinds of wars. Moreover, capitalism is built on the massive production, which wastes our natural resources senselessly. The wasteful spending of natural resources inevitably leads people to fight for economic survival. If something does not significantly change sooner or later, it will lead to wars in which a large part of humanity will be erased from the face of the earth. It must be prevented by forming a far better society.

 

The ideology of capitalist liberalism can no longer contribute to the development of society. The time has come to let it go. What preserves capitalism mostly is the lack of a better system to replace it. This book represents good capitalism that will be a turning point in the development of society. Good capitalism must contribute to the development of equal rights among people. It will shorten the working hours of workers to let all people have the right to work. The elimination of unemployment will increase the demand for workers, making them earn more money. The quality of life for all people will improve. It is not an easy task for capitalism. To improve human life and the environment in which people live, the future of humankind will require the introduction of cooperation between workers, companies and states. The latter is an impossible task for capitalism, which means that radical changes in the political and economic system are necessary for achieving a better future for humanity.

 

 


[1] Michael Parenti, Dirty Truths, http://www.michaelparenti.org/DirtyTruths.html

C

Odgovor

Aleksandar Šarović je napisao:

 

Dobio sam prvo pismo od jedne velike kršćanske organizacije koja nije negirala mogućnost da sam ja Isus Krist. Oni su rekli da je to što sam napisao interesantno i postavili su pitanja. Dobro, oni me nisu ni prihvatili za Isusa Krista ali ipak ja to pismo smatram velikim uspjehom. Kada bi neka kršćanska organizacija javno proglasila da postoji samo mala šansa da sam ja Isus Krist, ja bih dobio milione vrlo znatiželjnih posjetilaca ovdje. Oni bi me istraživali čitanjem moje knjige. Tako bi se svijet počeo mijenjati. Na žalost, poslije dvije nedjelje ja nisam dobio od te kršćanske organizacije dozvolu da objavim njihovo pismo ovdje. Mislim da me to ne sprečava da objavim svoj odgovor koji je usput i najbolji kratki opis knjige koji sam do sada napravio. Evo ga ovdje:

 

Dragi predstavniče kršćanske organizacije,

Vi ste prvi predstavnik religiozne organizacije koji mi nije negirao mogućnost da sam ja Isus Krist. Hvala vam na tome. Ja ne znam da li sam Isus Krist ali sam siguran da sistem koji sam predložio može spasiti šest biliona ljudi na planeti Zemlji od društvenog zla.

Nije lako odgovoriti na vaša pitanja zato što moja cijela knjiga govori o tome. Možete pronaći neke odgovore na svoja pitanja ovdje: Humanizam sažeto i ovdje: Moje misli i naravno u cijeloj knjizi ovdje: Uzmite knjigu. Sada ću vam pokušati dati najbolji odgovor na vaša pitanja u nekoliko rečenica.

Sebičnost, pohlepa, grijeh, razdor, tlačenje su rezultati čovjekova neznanja. Sistem koji sam predložio nudi rješenje za današnje probleme društva kroz istinski jednaka prava među ljudima. Ljudi će imati slobodu da slijede i zaštite svoje interese svugdje. Ipak oni to neće moći učiniti na štetu drugih ljudi jer to novi sistem neće dozvoliti.

U novom sistemu svaki čovjek će imati jednako pravo da ocjenjuje bilo kojeg čovjeka i to će donositi neki oblik značajnih nagrada i kazni ocjenjenim ljudima. To znači da niko više neće moći ostvariti pogodnosti za sebe kroz stvaranje nepogodnosti drugim ljudima. Ili drugim rječima, ljudi će ostvarivati pogodnosti za sebe pomoću stvaranja pogodnosti u društvu. Sa vremenom ocjenjivanje među ljudima može u potpunosti zamijeniti sve postojeće državne zakone. Ostati će samo božji zakoni definirani u Bibliji i utemeljeni neposrednom demokracijom i navedenim sistemom ocjenjivanja.

Osim toga, u novom sistemu ni jedan rad u javnim poduzećima više neće biti privilegiran i to će ukloniti jednu od najgorih negativnosti današnjeg društva. U novom sistemu će svaki čovjek biti u mogućnosti da izabere bilo koji posao u javnim poduzećima pod uvjetom da za takvo radno mjesto predvidi najveću produktivnost. Privatne kompanije neće biti u mogućnosti da slijede produktivnost novog sistema pa će otići u povijest zajedno sa svim negativnostima kapitalizma.

Pomoću specijalne regulacije odgovornosti radnika i dohodovne kompenzacije za rad, sva javna radna mjesta će postati podjednako tražena. Novi sistem će dati ljudima sigurnost i slobodu da slijede vlastite interese u oblicima koji su danas nezamislivi. Život u takvom sistemu će omogućiti ljudima da demistificiraju otuđene vrijednosti današnjeg društva i da pronađu gdje su stvarne vrijednosti. Na taj način ljudi će ostvariti znanje kako da dosegnu dobar život, ljubav, mir, radost, stabilnost i harmoniju društva ispred najsmionijih današnjih snova.

Na kraju treba reći da će sistem biti prihvaćen dobrovoljno. Nekoliko desetina, stotina ili hiljada ljudi negdje u svijetu može testirati sistem i dokazati ovo što sam ja upravo rekao. Oni će napraviti raj na zemlji i zatim će ostatak svijeta zasigurno slijediti isti put. Oni koji imaju svu moć danas, u početku vjerojatno neće voljeti novi sistem ali neće imati drugog izbora nego da mu se pridruže zato što neće moći živjeti sami.

Dao sam vam najbolji mogući odgovor u par rečenica ali vjerujem da imate još puno pitanja što, zašto, i kako. Stvar je u tome da niko ne može razumjeti sistem ukoliko ne pročita knjigu. Poslije toga ja ću rado objasniti sve što nije jasno.

Također, ja vas molim za dozvolu da objavim vaše pismo zajedno sa mojim odgovorom u forumu za diskusije na mojim internet stranicama ovdje. Vaše ime bi također bilo dobrodošlo.

Pozdrav,

Aleksandar Šarović

 

Problem

Aleksandar Šarović je napisao:

Izgleda da se ljudi ustručavaju prodiskutirati ovdje kršćansku religiju. Ipak razmjenio sam veliki broj elektronskih pisama sa kršćanskim autoritetima. Svi su mi oni negirali bilo kakvu šansu da budem Isus Krist. Naravno ja sam pitao zašto? Jedan svećenik mi je odgovorio da dokažem da sam Isus pomoću čuda kao što je: “da podignem zgradu trideset metara u zrak, zatim da je zarotiram oko njene osi, i da je lagano spustim na drugo mjesto”. Slijedeća osoba mi je pisala: “Samo umri na križu, boravi tri dana u paklu, vrati se iz mrtvih, i zatim otiđi u nebo i bit ćeš Isus. Treća osoba želi da budem skroman i da se pozivam na Boga što god da pišem. Slijedeći svećenik mi je citirao Matiju 24:23: “Ako ti neko kaže, ‘Vidi, evo ga Isus’ ili ‘Tamo je’ ne vjeruj u to.“ I tako dalje, i tako dalje. Ponekad, kad mi se odgovori čine interesantni, ja nastavljam sa logičkim pitanjima na koje kršćanski autoriteti nemaju odgovore. Evo primjera: “Ako je Isus Krist vidio, čuo, ili osjetio Boga Oca, zašto nije nigdje dao opis Boga Oca? Njegovu visinu? Broj cipela? Boju očiju? Ako to ne postoji, boju glasa? Svjetlost ili toplinu koju zrači? Bilo šta?” Na ovo pitanje svi autoriteti napuštaju diskusiju.

Uglavnom, nisam dobio dva slična obrazloženja zašto ja ne mogu biti Isus Krist. Da li to nešto govori? Niko sa sigurnošću ne zna ništa o povratku Isusa Krista a ovi gore navedeni kršćanski autoriti su sebi dali pravo da to znaju. Svi ti ljudi me podsjećaju na grupu koja je neuspješno tražila Budu u knjizi “Sidarta” od Hermanna Hessea. Slučajno je Buda bio samo skelar koji ih je mnogo puta prevozio preko rijeke. Kršćani su kroz stoljeća možda izgradili nerealna očekivanja o Isusu Kristu i to može otežati njegovo prepoznavanje kad se vrati.

Da budem iskren, meni nije važno da budem Isus Krist iako imam veliko poštovanje prema Njemu i prema Bogu. Jednostavno nisam navikao na to. Osim toga moja knjiga će promijeniti svijet bez obzira dali sam ja Isus Krist ili ne. Ja koristim ime Isusa Krista da bi dobio više pozornosti na svoju knjigu “Humanizam”. Ali ne radim to zasigurno zato da bih varao ljude. Ja ne mogu imati nikakvu korist od promocije svoje knjige ako izuzmemo lično zadovoljstvo koje proizlazi iz činjenice da će moja knjiga napraviti ovaj svijet prekrasnim mjestom za život. Jedino što ja želim od ljudi jeste da se potrude razumijeti o čemu govorim. Moja knjiga ne može napraviti nikakvu štetu. Suprotno, ona će napraviti Raj na Zemlji gdje će prema Bibliji “lavovi i antlope zajedno jesti”, što znači svi će ljudi živjeti u prekrasnoj harmoniji. Mi možemo testirati sistem negdje u maloj društvenoj zajednici i saznati ubrzo dali sam u pravu ili ne. Ako sam u pravu da li sam ja tada Isus Krist? Pretpostavimo da se Isus vrati kad moja knjiga već promijeni svijet. Može li On tada reći: “Oprostite što sam zakasnio, promet je bio užasan, ali ja bih učinio sve isto kao Šarović”? Postoji pristojna mogućnost da sam ja Isus i jednog dana će to možda biti prihvaćeno.

 

Nepoznati pisac je napisao:

Žao mi je da možda i ne tako loše sekvence iz knjige budu uništene tako lošim, umišljenim i heretičkim razmišljanjem. Bog bio s vama na vašem putu, a možda ako ikada spoznate Boga (ne da ste vi Bog) u svojoj skromnosti i poniznosti pomognete svojim bližnjima, a tako i svijetu.

Hvaljen Isus, Ja

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Zašto vi mislite da ja nisam spoznao Boga kad je sve što sam napisao potpuno u skladu sa Božjom voljom prikazanom u Bibliji? Isus Krist je jednog dana shvatio da je Bog i da svi putevi do Boga Oca vode preko njega i bio je skroman i nije bio umišljen. Ja pitam da li sam ja Isus Krist na temelju rezultata svog rada i zato sam umišljen i nisam skroman. Nije li to malo čudno?

Deset godina sam bio prilično suzdržan u svom pisanju i malo me je ljudi čitalo. Od kako sam postao provokativan daleko više ljudi posjećuje moje internet stranice i zato su mi sada šanse da promijenim svijet ipak veće.

Ja bih jako volio čuti od vas šta je loše u ovome što sam napisao, zašto mislite da sam ja umišljen i zašto sam ja heretik jer meni to nije jasno! Isto tako moram priznati da se većini vjernika koji su mi pisali ne sviđa da ja budem Isus Krist. Nemam pojma zašto! Ako moja knjiga “Humanizam” napravi Raj na Zemlji vi ćete svi postati dobri ljudi i vjernici i zato ćete prema Bibliji vi svi zasigurno završiti u Raju na Nebu. Ako ona ne uspije napraviti Raj na Zemlji ja definitivno nisam Isus Krist i nikakvo zlo ne može proizaći iz takvog pokušaja. Pa zašto vam se onda ne sviđa to što pišem?

Hvala na dobrim željama. Hvaljen Isus.

 

Hijerarhija ili sloboda

Aleksandar Šarović je napisao:

 

Mi trebamo i hijerahiju i slobodu da bi formirali najbolju moguću produkciju. Proizvodni proces je vrlo ovisan o tehnologiji i to je ono što mi ne možemo promijeniti. Mi samo možemo uključiti najbolje moguće radnike u proces proizvodnje. Zato novi sistem predlaže stalno otvoren natječaj za sva radna mjesta. Kada svako radno mjesto dobije najbolji radnik na raspolaganju ostvariti će se najbolja i najveća moguća produktivnost.

Dobra produkcija također zahtijeva brzu i efikasnu koordinaciju između proizvođača. Najbrža i najefikasnija koordinacija proizlazi iz hijerarhijskog sistema donošenja odluka u procesu proizvodnje. Hijerarhija u procesu proizvodnje u novom sistemu neće proizvesti neželjenu hijerarhiju među ljudima zato što će svaki radnik biti permanentno odgovoran svakom radniku. Ni jedan radnik neće biti privilegiran ni na koji način nigdje. Novi sistem podjele rada i radne odgovornosti će zahtijevati kooperaciju među radnicima na svim nivoima privređivanja. Zato će takav sistem ostvariti najveću produkciju, veliku slobodu rada i najbolje odnose u proizvodnji. On će kreirati asocijaciju slobodnih proizvođača.

Demokracija ili anarhija

Aleksandar Šarović je napisao:

 

Mi trebamo i democraciju i anarhiju da bi ostvarili najbolji sistem za donošenje odluka u društvu.

Neposredna demokracija putem referenduma je najbolji poznati način donošenja odluka u društvu ali nije izvanredan. On je dobar zato što omogućava formiranje odluka koje većina članova društva podržava. Sa druge strane demokracija može nametnuti volju većine manjini što nikako nije dobro. Osim toga neposredna demokracija može biti komplicirana zato što zahtijeva od svih ljudi da budu poznavaoci materije o kojoj se odlučuje i da participiraju u procesu donošenja odluka. Ta činjenica usporava i otežava donošenje odluka. Mi trebamo unaprijediti demokraciju.

Izvanredan socijalni sistem će dati liderima pravo da odlučuju o svemu o čemu žele odlučivati ali oni ne smiju razočarati ljude u čije ime donose odluke. Jednostavno, ako lideri znaju kako da donosu najbolju odluku za društvo neka odluče u ime društva. Novi sistem će ih snažno pozvati na odgovornost ukoliko pogriješe u svojoj procjeni. Novi sistem uključuje novu mjeru koja daje svakom pojedincu jednako pravo da ocjenjuje djelovanje bilo kojeg čovjeka. Ako to društvo prihvati ocjenjivanje može napraviti značajan utjecaj na ocjenjenu osobu. Lideri će biti jako izloženi. Kreiranje loše odluke u ime društva bi moglo rezultirati velikim brojem negativnih ocjena što će liderima nanijeti tako veliku štetu da se oni neće usuditi donositi odluke koje bi se suprotstavljale volji naroda. Ovakav sistem će biti brz, pravedan i efikasan. To će biti demoktatska anarhija, najbolji mogući politički sistem.

Ako lideri ne bi mogli preuzeti odgovornost o tome što bi bio najbolji izbor za narod oni će pozivati narod na neposredno odlučivanje na referendumu. To će umanjiti njihove odgovornosti ali ih neće osloboditi odgovornosti zato što ih narod i dalje može ocjenjivati. Razlozi mogu biti mnogobrojni. Na primjer narod može izraziti svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo ocjenjivanjem kako su oni pripremili referenduum. To je također vrlo važno. Rezultat toga mora biti neki oblik konsensusa ostvaren dogovorom između lidera i naroda. To će biti najbolji mogući politički sistem.

 

Monetarni sistemi

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Jerry LaPlante je napisao:

Do promjena ne može doći ukolko kongres (SAD) ne oduzme moć štampanja novca od bankara Federalnih rezervi. Tako dugo dok ti bankari mogu kreirati novac sa potezom pera mi ćemo ostati u financijskom robovlasništvu. Mi moramo prestati pokrivati zaduženost štampanjem novca, mi moramo početi štampati novac za radnu produkciju. Iako ja pozdravljam vaše namjere, vi vodite tešku bitku. Pokretačka snaga iza svega je novac. Banke ga kreiraju i posjeduju, a vi i ja ga samo posuđujemo i plaćamo kamate za to. Jedino vozilo sposobno da može stvoriti novi sistem koji može rukovati sa 10+ triliona ekonomijom koju imamo je naša infrastruktura. Štampanje novca za čovjekovu produkciju i za održavanje infrastrukture će kreirati zdrav novac zato što će biti zarađen u proizvodnji, i zatim potrošen u cirkulaciji bez dužničkog tereta kamatama. Posjetite www.wealthmoney.org. Ove internet stranice prikazuju povijest kako je naš novac korumpiran od bankara i rješenje za taj problem. Dok sistem ne bude promijenjen, zadržite svoj dah, i nadajte se da se neće raspasti. Konačno će morati. JRL

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Ne samo da se slažem sa vama, to je upravo ono što sam opisao u svojoj knjizi. Pokušat ću prikazati najbolju monetarnu politiku na teoretskom primjeru. Državno rukovodstvo će štampati novac i kupiti svu robu od proizvođača. Čim prime novac od države za svoje proizvode proizvođači postaju potrošači. Tada bi potrošači svojom slobodnom voljom trebali odmah odkupiti svu robu od države kako bi država povratila nazad sav odštampani novac. Ja moram priznati da je to nemogući zadatak za slobodnu tržišnu ekonomiju, ali što se više približimo tom idealnom modelu to će ekonomija biti bolja. Ovaj model će zahtijevati efikasnu tržišnu regulaciju koja će uspješno balansirati ponudu i potražnju. Ipak uvjeren sam da će najbolji rezultat donijeti demokratska planska ekonomija. Ona će predstavljati najstabilniju i najefikasniju proizvodnju, proizvodnju baziranu po naruđbi potrošača. Više neće biti potreban novac za pokrivanje dugova i teoretski problem će biti riješen.

Kako ćemo implemetirati takav sistem? Na početku sistem će biti implementiran lokalno slijedeći volju ljudi. Ne postoji bolja produkcija od one gdje svako radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju. Takvu kompaniju ja nazivam humanistička kompanija i ona će biti u mogućnosti da akumulira svoj vlastiti novac (ukoliko to bude nužno ona može i štampati svoj vlastiti novac) i moći će se boriti protiv bogatih kapitalista i bankara. Bez obzira koliko su ti kapitalisti i bankari bogati, sa vremenom, oni će biti manje i manje sposobni da se takmiče protiv humanističke kompanije. Novac je u kapitalizmu bezvrijedan ukoliko ne donosi profite. Uzevši u obzir da kapitalisti i bankari ne mogu spriječiti bankrote, ekonomske i političke krize, i da su oni racionalna ljudska bića, oni u stvari neće imati drugog izbora nego da se pridruže novom sistemu za njihovo vlastito dobro.

 

Ekonomski model

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Peter Nicolaysen je napisao:

Može li ovakav model biti prihvaćen u tehnički nerazvijenom okruženju, ili zahtijeva naprednu tehnologiju kao što je internet. Povijest je pokazala da Laissez-Faire kapitalizam funkcionira u svakoj mogućoj situaciji ili okruženju (ovo ne govori da je to prihvatljiv sistem), samo da on funkcionira. Može li vaš model funkcionirati u svim razumno zamislivim situacijama u kojima se ljudska vrsta može naći u slijedećih 500 godina.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Prvo, model koji sam razvio može biti djelomično realiziran ili u potpunosti. Drugo, on može biti realiziran sa samo nekoliko ljudi koji žive u bilo kojoj metropoli i također pomoću cjelokupnog čovječanstva. I konačno on je mogao biti realiziran djelomično i prije stotinu godina ali puna i široka implementacija nebi bila moguće bez informacijske tehnologije koju imamo danas. U stvari, sistem može biti realiziran recimo za godinu dana ukoliko bi ga neka udruženje negdje u svijetu prihvatilo ali bi bilo bolje prije toga učiniti ozbiljnu studiju sistema baziranu na velikom broju različitih scenarija nego učiti na pogreškama.

 

Peter Nicolaysen je napisao:

Znatiželjan sam, ja sam uvijek vidio socijalističke ekonomije kao velike monopole na nacionalnoj bazi koje funkcioniraju u slobodnoj preduzimačkoj areni. Planetarna ekonomija ponude i potražnje će izgurati socijalističku ekonomiju na isti način kao što je izgurala velike monopole koji su izrasli u zadnjih 200 godina.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Do sada je kapitalistička kompanija bila produktivnija od “sociajističke” zato što je imala znatno bolju alokaciju resursa. Zamislite sada tradicionalnu kapitalističku kompaniju i iste veličine jednu “socijalističku” gdje svako radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju visoko odgovoran za svoj rad kao što to nudi model koji sam ja razvio. “Socialistička” kompanija će po definiciji sada imati bolju alokaciju resursa što kapitalistička kompanija neće moći slijediti. “Socialistička” kompanija će biti produktivnija i profitabilnija na tržištu. To će prisiliti ovaj puta privatnu kompaniju da se pridruži “socialističkoj” kompaniji jer bi u suprotnom bankrotirala. “Socialistička” kompanija će jednostavno pobjediti.

Čak i kada bi se sve kompanije u regiji, državi ili bilo gdje udružile u jednu “mega” kompaniju i tako izgubile konkurenciju od strane drugih kompanija, to više nebi kreiralo monopol u tradicionalnom smislu zato što će otvoreno takmičenje za svako radno mjesto još uvijek postojati. Potrošači neće više moći birati proizvode između mnogo sličnih ali će visoka prihvatljivost proizvoda biti osigurana pomoću ocjenjivanja proizvođača od strane potrošača. To će ostvariti najbolju ekonomiju, najracionalniju ekonomiju, itd. itd.

 

Peter Nicolaysen je napisao:

U kapitalističkoj ekonomiji, neuspjeh u proizvodni donosi drastične posljedice, bez obzira kolko je kompanija velika ili moćna. Pennsylvania Railroad, i Enron su sjajni primjeri neuspjeha ekstremno vrijednih korporacija. Kakvu garanciju vaš sistem daje da će “najbolji mogući ljudi” biti uvije izabrani. Zapamtite da mišljenje večine nije uvijek tačno, niti mišljenje eksperata. Kompletan narod je nekad mislio da je svijet ravan, a ako se želite obogati upitajte eksperte šta je nemoguće i tada pronađite način da ti ostvarite. Šta će biti sa malim biznisom, kao što su postolari, TV tehničari, restorani, kina, i slični, hoće li i oni biti centralizirani? Kako se na ovoj kugli zemaljskoj može realno utvrditi tko bi bio najproduktivniji bileter u kinu? Šta sa ljudima koji ne žele raditi i radije bi ukrali ili drugačije oštetili sistem? Šta će vaša eutopija učiniti sa njima?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

U sistemu koji sam predložio svaki radnik će biti nekakav akcionar od “mega” kompanije. To znači da će svaki radnik podnositi odgovornost pomoću svojih akcija za neostvarenje svoje predložene produktivnosti kao i za neostvarenje produktivnosti kolektiva. To je nešto što kapitalizam nema uopće. U slučaju Enron na primjer, radnici su izgubili poslove a akcionari novac. Akcionari su sigurno bili zainteresirani za dobro poslovanje ali nisu imali dovoljno utjecaja u procesu donošenja odluka a radnici (specijalno lideri) nisu bili dovoljno zainteresirani za posao. U novom modelu radnik i akcionar će biti ista osoba tako da će biti znatno više zainteresirani i odgovorni na poslu.

Ja mislim da većina ima najvjerojatnije pogrešno mišljenje o bilo čemu i to zbog ogromnog otuđenje u kojem mi danas živimo. Ali mi moramo prihvatiti potrebe ljudi bez obzira koliko su one otuđene zato što ljudi misle da su njihove potreba stvarne. Sa vremenom, sistem koji sam predložio će omogučiti ljudima da pronađu svoje prave potrebe.

Ovisiti će samo o vlasnicima malog biznisa kao i kod bilo kojih drugih kompanija da li se žele pridružiti “mega” kompaniji. Ako žele biti će dobrodošli.

Najproduktivniji biletar u kinu će vjerojatno biti onaj koji je najjeftiniji, onaj koji će tražiti najnižu cijenu za svoj tekući rad.

U novom sistemu svaki stanovnik će dobijati dohodak od dana rođenja pa do dana smrti bez obzira dali radio ili ne. Visina dohotka će ovisiti o vrijednostima minulog rada, tekućeg rada, o realizaciji predviđene produktivnosti, itd. To će u najmanju ruku umanjiti potrebe za krađama. Osobe koje proizvedu bilo kakav oblik štete društvu podnositi će odgovornost za to pomoću gubitka bodova minulog rada (oblik humanističkih akcija) proporcionalno šteti koju su prouzročili.

 

Elektronsko zavođenje

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Peter Nicolaysen je napisao:

Meni se čini da bi ovo što vi predlažete zahtijevalo da svaki pojedinac na planeti bude kompjutorski zavođen od rođenja do smrti. Ovo bi bilo moguće samo pomoću masivnog kompjutorskog sistema i elektronske obrade svakog pojedinca. Jedan elektromagnetski impuls bi tada mogao uništiti cijeli sistem. Kao dodatak tom nivou kontrole i praćenja pojedinaca, ljudi zaposleni na vođenju sistema bi imali gotovo neograničenu moć. Postoji jedna stara izreka “Neograničena moć, neograničeno korumpira”. Svi centralizirani sitemi su jako bili korumpirani od onih u centru, izazov je ogroman. Kako će vaš sistem riješiti problem ljudske prirode koja je manje perfektna, i ponekad kompletno zla?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Već danas ne postoji veći tehnički problem za implementaciju takvog sistema. Internet mreža servera sa pozadinskim sigurnosnim kopijama podataka će izvršiti sve što je potrebno bez problema. Ako ste zabrinuti za privatnost podataka ona može biti uspostavljena na isti način kao što se to danas radi. Ljudi koji će biti zaduženi za vođenje i održavanje sistema će biti tehničari bez ikakve moći. Konačna moć će pripadati samo narodu kroz proces direktne demokracije i demokratske anarhije. Trebalo bi da bude jasno da će demokratska anarhija značajno umanjiti zlo. Socijalno zlo će biti u potpunosti uništeno pomoću samog sistema kroz proces razotuđenja. To je u principu nešto o čemu cijela knjiga govori i ne može biti objašnjeno ukratko.