Category: Diskusije o humanizmu

Otuđenje

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Cyrill Vatomsky je napisao:

Otuđenje? Otuđenje od čega? Od drugih? Pokušajte razmatrati temeljnu socijalnu dihotomiju između individuuma i člana društva unutar svakog pojedinog ljudskog bića. Vi govorite o apstrakciji, a ne o otuđenju. 

 

Aleksandar Šarović wrote:

Ovdje dolazi do odstupanja od Marxa. Ja sam kreirao svoju vlastitu teoriju otuđenja i ona bi bila: Otuđenje je odstupanje percepcije od objektivne stvarnosti. Ukratko subjektivizam stvara otuđenje. Očekujem napade ovdje ali ću preživjeti. Moja ideja će riješiti temeljne dijalektičke dihotomije između pojedinaca i društva i puno više toga. To je o čemu moja knjiga govori.

 

Cyrill Vatomsky je napisao:

Koliko vi poznajete dijalektiku da bi mogli ponovno razmotriti uspostavljene ideološke poglede? I dok ste u tome, možete li razmotriti ying i yung, molim?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Moja intencija je da približim ljude vlastitoj prirodi koja je prilično jedinstvena za cjelokupno čovječanstvo. To će biti takozvani proces razotuđenja. Kada u tome uspijem sve ideologije ovoga svijeta više neće puno značiti.

 

 Natrag na početak     

Diskusije o humanizmu

Ova stranica vam otvara mogućnost aktivnog sudjelovanja u raspravi o formiranju bolje budućnosti čovječanstva. Ona sadrži vezu do svih diskusija koje se odnose na sve teme vezane uz ovu knjigu. Možete slobodno otvoriti diskusiju postavljanjem teza ili pitanja i komentirati teze drugih sudionika ili odgovarati na njihova pitanja. Vaši komentari ne smiju vrijeđati nikoga po nikakvoj osnovi. Svi konstruktivni oblici napada kao i obrane mojih stavova su više nego dobrodošli. Ako nekome nešto nije jasno pitajte, meni će to pomoći da napišem razumljiviju knjigu. 

 

Otvorite diskusije:

 

    1.      Glasačka moć        6 komentara

    2.      Demokratska anarhija        8 komentara

    3.      Radna konkurencija        8 komentara

    4.      Otuđenje        4 komentara

    5.      Pozitivno i negativno ocjenjivanje        14 komentara

    6.      Etička baza za jednakost        6 komentara

    7.      Elektronsko zavođenje svih pojedinaca        2 komentara

    8 .     Ekonomski model        6 komentara

    9.      Monetarni sistemi        2 komentara

  10.      Neposredna demokracija ili anarhija?        1 komentar

  11.      Hijerarhijska ili slobodna produkcija?        1 komentar

 

 

Hijerarhija ili sloboda

Aleksandar Šarović je napisao:

 

Mi trebamo i hijerahiju i slobodu da bi formirali najbolju moguću produkciju. Proizvodni proces je vrlo ovisan o tehnologiji i to je ono što mi ne možemo promijeniti. Mi samo možemo uključiti najbolje moguće radnike u proces proizvodnje. Zato novi sistem predlaže stalno otvoren natječaj za sva radna mjesta. Kada svako radno mjesto dobije najbolji radnik na raspolaganju ostvariti će se najbolja i najveća moguća produktivnost.

Dobra produkcija također zahtijeva brzu i efikasnu koordinaciju između proizvođača. Najbrža i najefikasnija koordinacija proizlazi iz hijerarhijskog sistema donošenja odluka u procesu proizvodnje. Hijerarhija u procesu proizvodnje u novom sistemu neće proizvesti neželjenu hijerarhiju među ljudima zato što će svaki radnik biti permanentno odgovoran svakom radniku. Ni jedan radnik neće biti privilegiran ni na koji način nigdje. Novi sistem podjele rada i radne odgovornosti će zahtijevati kooperaciju među radnicima na svim nivoima privređivanja. Zato će takav sistem ostvariti najveću produkciju, veliku slobodu rada i najbolje odnose u proizvodnji. On će kreirati asocijaciju slobodnih proizvođača.

Demokracija ili anarhija

Aleksandar Šarović je napisao:

 

Mi trebamo i democraciju i anarhiju da bi ostvarili najbolji sistem za donošenje odluka u društvu.

Neposredna demokracija putem referenduma je najbolji poznati način donošenja odluka u društvu ali nije izvanredan. On je dobar zato što omogućava formiranje odluka koje većina članova društva podržava. Sa druge strane demokracija može nametnuti volju većine manjini što nikako nije dobro. Osim toga neposredna demokracija može biti komplicirana zato što zahtijeva od svih ljudi da budu poznavaoci materije o kojoj se odlučuje i da participiraju u procesu donošenja odluka. Ta činjenica usporava i otežava donošenje odluka. Mi trebamo unaprijediti demokraciju.

Izvanredan socijalni sistem će dati liderima pravo da odlučuju o svemu o čemu žele odlučivati ali oni ne smiju razočarati ljude u čije ime donose odluke. Jednostavno, ako lideri znaju kako da donosu najbolju odluku za društvo neka odluče u ime društva. Novi sistem će ih snažno pozvati na odgovornost ukoliko pogriješe u svojoj procjeni. Novi sistem uključuje novu mjeru koja daje svakom pojedincu jednako pravo da ocjenjuje djelovanje bilo kojeg čovjeka. Ako to društvo prihvati ocjenjivanje može napraviti značajan utjecaj na ocjenjenu osobu. Lideri će biti jako izloženi. Kreiranje loše odluke u ime društva bi moglo rezultirati velikim brojem negativnih ocjena što će liderima nanijeti tako veliku štetu da se oni neće usuditi donositi odluke koje bi se suprotstavljale volji naroda. Ovakav sistem će biti brz, pravedan i efikasan. To će biti demoktatska anarhija, najbolji mogući politički sistem.

Ako lideri ne bi mogli preuzeti odgovornost o tome što bi bio najbolji izbor za narod oni će pozivati narod na neposredno odlučivanje na referendumu. To će umanjiti njihove odgovornosti ali ih neće osloboditi odgovornosti zato što ih narod i dalje može ocjenjivati. Razlozi mogu biti mnogobrojni. Na primjer narod može izraziti svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo ocjenjivanjem kako su oni pripremili referenduum. To je također vrlo važno. Rezultat toga mora biti neki oblik konsensusa ostvaren dogovorom između lidera i naroda. To će biti najbolji mogući politički sistem.

 

Monetarni sistemi

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Jerry LaPlante je napisao:

Do promjena ne može doći ukolko kongres (SAD) ne oduzme moć štampanja novca od bankara Federalnih rezervi. Tako dugo dok ti bankari mogu kreirati novac sa potezom pera mi ćemo ostati u financijskom robovlasništvu. Mi moramo prestati pokrivati zaduženost štampanjem novca, mi moramo početi štampati novac za radnu produkciju. Iako ja pozdravljam vaše namjere, vi vodite tešku bitku. Pokretačka snaga iza svega je novac. Banke ga kreiraju i posjeduju, a vi i ja ga samo posuđujemo i plaćamo kamate za to. Jedino vozilo sposobno da može stvoriti novi sistem koji može rukovati sa 10+ triliona ekonomijom koju imamo je naša infrastruktura. Štampanje novca za čovjekovu produkciju i za održavanje infrastrukture će kreirati zdrav novac zato što će biti zarađen u proizvodnji, i zatim potrošen u cirkulaciji bez dužničkog tereta kamatama. Posjetite www.wealthmoney.org. Ove internet stranice prikazuju povijest kako je naš novac korumpiran od bankara i rješenje za taj problem. Dok sistem ne bude promijenjen, zadržite svoj dah, i nadajte se da se neće raspasti. Konačno će morati. JRL

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Ne samo da se slažem sa vama, to je upravo ono što sam opisao u svojoj knjizi. Pokušat ću prikazati najbolju monetarnu politiku na teoretskom primjeru. Državno rukovodstvo će štampati novac i kupiti svu robu od proizvođača. Čim prime novac od države za svoje proizvode proizvođači postaju potrošači. Tada bi potrošači svojom slobodnom voljom trebali odmah odkupiti svu robu od države kako bi država povratila nazad sav odštampani novac. Ja moram priznati da je to nemogući zadatak za slobodnu tržišnu ekonomiju, ali što se više približimo tom idealnom modelu to će ekonomija biti bolja. Ovaj model će zahtijevati efikasnu tržišnu regulaciju koja će uspješno balansirati ponudu i potražnju. Ipak uvjeren sam da će najbolji rezultat donijeti demokratska planska ekonomija. Ona će predstavljati najstabilniju i najefikasniju proizvodnju, proizvodnju baziranu po naruđbi potrošača. Više neće biti potreban novac za pokrivanje dugova i teoretski problem će biti riješen.

Kako ćemo implemetirati takav sistem? Na početku sistem će biti implementiran lokalno slijedeći volju ljudi. Ne postoji bolja produkcija od one gdje svako radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju. Takvu kompaniju ja nazivam humanistička kompanija i ona će biti u mogućnosti da akumulira svoj vlastiti novac (ukoliko to bude nužno ona može i štampati svoj vlastiti novac) i moći će se boriti protiv bogatih kapitalista i bankara. Bez obzira koliko su ti kapitalisti i bankari bogati, sa vremenom, oni će biti manje i manje sposobni da se takmiče protiv humanističke kompanije. Novac je u kapitalizmu bezvrijedan ukoliko ne donosi profite. Uzevši u obzir da kapitalisti i bankari ne mogu spriječiti bankrote, ekonomske i političke krize, i da su oni racionalna ljudska bića, oni u stvari neće imati drugog izbora nego da se pridruže novom sistemu za njihovo vlastito dobro.

 

Ekonomski model

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Peter Nicolaysen je napisao:

Može li ovakav model biti prihvaćen u tehnički nerazvijenom okruženju, ili zahtijeva naprednu tehnologiju kao što je internet. Povijest je pokazala da Laissez-Faire kapitalizam funkcionira u svakoj mogućoj situaciji ili okruženju (ovo ne govori da je to prihvatljiv sistem), samo da on funkcionira. Može li vaš model funkcionirati u svim razumno zamislivim situacijama u kojima se ljudska vrsta može naći u slijedećih 500 godina.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Prvo, model koji sam razvio može biti djelomično realiziran ili u potpunosti. Drugo, on može biti realiziran sa samo nekoliko ljudi koji žive u bilo kojoj metropoli i također pomoću cjelokupnog čovječanstva. I konačno on je mogao biti realiziran djelomično i prije stotinu godina ali puna i široka implementacija nebi bila moguće bez informacijske tehnologije koju imamo danas. U stvari, sistem može biti realiziran recimo za godinu dana ukoliko bi ga neka udruženje negdje u svijetu prihvatilo ali bi bilo bolje prije toga učiniti ozbiljnu studiju sistema baziranu na velikom broju različitih scenarija nego učiti na pogreškama.

 

Peter Nicolaysen je napisao:

Znatiželjan sam, ja sam uvijek vidio socijalističke ekonomije kao velike monopole na nacionalnoj bazi koje funkcioniraju u slobodnoj preduzimačkoj areni. Planetarna ekonomija ponude i potražnje će izgurati socijalističku ekonomiju na isti način kao što je izgurala velike monopole koji su izrasli u zadnjih 200 godina.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Do sada je kapitalistička kompanija bila produktivnija od “sociajističke” zato što je imala znatno bolju alokaciju resursa. Zamislite sada tradicionalnu kapitalističku kompaniju i iste veličine jednu “socijalističku” gdje svako radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju visoko odgovoran za svoj rad kao što to nudi model koji sam ja razvio. “Socialistička” kompanija će po definiciji sada imati bolju alokaciju resursa što kapitalistička kompanija neće moći slijediti. “Socialistička” kompanija će biti produktivnija i profitabilnija na tržištu. To će prisiliti ovaj puta privatnu kompaniju da se pridruži “socialističkoj” kompaniji jer bi u suprotnom bankrotirala. “Socialistička” kompanija će jednostavno pobjediti.

Čak i kada bi se sve kompanije u regiji, državi ili bilo gdje udružile u jednu “mega” kompaniju i tako izgubile konkurenciju od strane drugih kompanija, to više nebi kreiralo monopol u tradicionalnom smislu zato što će otvoreno takmičenje za svako radno mjesto još uvijek postojati. Potrošači neće više moći birati proizvode između mnogo sličnih ali će visoka prihvatljivost proizvoda biti osigurana pomoću ocjenjivanja proizvođača od strane potrošača. To će ostvariti najbolju ekonomiju, najracionalniju ekonomiju, itd. itd.

 

Peter Nicolaysen je napisao:

U kapitalističkoj ekonomiji, neuspjeh u proizvodni donosi drastične posljedice, bez obzira kolko je kompanija velika ili moćna. Pennsylvania Railroad, i Enron su sjajni primjeri neuspjeha ekstremno vrijednih korporacija. Kakvu garanciju vaš sistem daje da će “najbolji mogući ljudi” biti uvije izabrani. Zapamtite da mišljenje večine nije uvijek tačno, niti mišljenje eksperata. Kompletan narod je nekad mislio da je svijet ravan, a ako se želite obogati upitajte eksperte šta je nemoguće i tada pronađite način da ti ostvarite. Šta će biti sa malim biznisom, kao što su postolari, TV tehničari, restorani, kina, i slični, hoće li i oni biti centralizirani? Kako se na ovoj kugli zemaljskoj može realno utvrditi tko bi bio najproduktivniji bileter u kinu? Šta sa ljudima koji ne žele raditi i radije bi ukrali ili drugačije oštetili sistem? Šta će vaša eutopija učiniti sa njima?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

U sistemu koji sam predložio svaki radnik će biti nekakav akcionar od “mega” kompanije. To znači da će svaki radnik podnositi odgovornost pomoću svojih akcija za neostvarenje svoje predložene produktivnosti kao i za neostvarenje produktivnosti kolektiva. To je nešto što kapitalizam nema uopće. U slučaju Enron na primjer, radnici su izgubili poslove a akcionari novac. Akcionari su sigurno bili zainteresirani za dobro poslovanje ali nisu imali dovoljno utjecaja u procesu donošenja odluka a radnici (specijalno lideri) nisu bili dovoljno zainteresirani za posao. U novom modelu radnik i akcionar će biti ista osoba tako da će biti znatno više zainteresirani i odgovorni na poslu.

Ja mislim da većina ima najvjerojatnije pogrešno mišljenje o bilo čemu i to zbog ogromnog otuđenje u kojem mi danas živimo. Ali mi moramo prihvatiti potrebe ljudi bez obzira koliko su one otuđene zato što ljudi misle da su njihove potreba stvarne. Sa vremenom, sistem koji sam predložio će omogučiti ljudima da pronađu svoje prave potrebe.

Ovisiti će samo o vlasnicima malog biznisa kao i kod bilo kojih drugih kompanija da li se žele pridružiti “mega” kompaniji. Ako žele biti će dobrodošli.

Najproduktivniji biletar u kinu će vjerojatno biti onaj koji je najjeftiniji, onaj koji će tražiti najnižu cijenu za svoj tekući rad.

U novom sistemu svaki stanovnik će dobijati dohodak od dana rođenja pa do dana smrti bez obzira dali radio ili ne. Visina dohotka će ovisiti o vrijednostima minulog rada, tekućeg rada, o realizaciji predviđene produktivnosti, itd. To će u najmanju ruku umanjiti potrebe za krađama. Osobe koje proizvedu bilo kakav oblik štete društvu podnositi će odgovornost za to pomoću gubitka bodova minulog rada (oblik humanističkih akcija) proporcionalno šteti koju su prouzročili.

 

Elektronsko zavođenje

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Peter Nicolaysen je napisao:

Meni se čini da bi ovo što vi predlažete zahtijevalo da svaki pojedinac na planeti bude kompjutorski zavođen od rođenja do smrti. Ovo bi bilo moguće samo pomoću masivnog kompjutorskog sistema i elektronske obrade svakog pojedinca. Jedan elektromagnetski impuls bi tada mogao uništiti cijeli sistem. Kao dodatak tom nivou kontrole i praćenja pojedinaca, ljudi zaposleni na vođenju sistema bi imali gotovo neograničenu moć. Postoji jedna stara izreka “Neograničena moć, neograničeno korumpira”. Svi centralizirani sitemi su jako bili korumpirani od onih u centru, izazov je ogroman. Kako će vaš sistem riješiti problem ljudske prirode koja je manje perfektna, i ponekad kompletno zla?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Već danas ne postoji veći tehnički problem za implementaciju takvog sistema. Internet mreža servera sa pozadinskim sigurnosnim kopijama podataka će izvršiti sve što je potrebno bez problema. Ako ste zabrinuti za privatnost podataka ona može biti uspostavljena na isti način kao što se to danas radi. Ljudi koji će biti zaduženi za vođenje i održavanje sistema će biti tehničari bez ikakve moći. Konačna moć će pripadati samo narodu kroz proces direktne demokracije i demokratske anarhije. Trebalo bi da bude jasno da će demokratska anarhija značajno umanjiti zlo. Socijalno zlo će biti u potpunosti uništeno pomoću samog sistema kroz proces razotuđenja. To je u principu nešto o čemu cijela knjiga govori i ne može biti objašnjeno ukratko.

 

Jednakost

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Peter Nicolaysen je napiaso:

Postoji li etička baza za jednakost ljudi ili treba prevladati zakon prirodne selekcije i opstanka?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Jednakost je jako široki pojam. Ljudi trebaju imati jednaka prava ali oni nemaju jednake sposobnosti niti želje i ne doprinose podjednako stvaranju vrijednosti u društvu. Zato mi trebamo kompromis. Ipak, ja se nikada neću složiti sa rješenjem koje vodi bitkama za opstanak u društvu.

 

Peter Nicolaysen je napisao:

Isto kao jednakost, opstanak je također širok pojam. Više nego život i smrt, on uključuje; korporacije, organizacije, socijalne grupe, socijalne strukture, i sve grupe. Da li je superiornost i opstanak na duge staze ostvaren kroz borbe za opstanak navedenih grupa ili kroz neki oblik spoznaje koja vjeruje da zna šta je superiornost.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Teško je odgovoriti na vaše pitanje zato što istina vjerojatno leži negdje između. Mislim da je važnije prikazati što će biti nego što je bilo. Kada sistem koji sam predložiuo bude prihvaćen ljudi će jednostavno prepoznati šta je to superiornost. Svaki čovjek će garantirano imati ljudska i civilna prava. Također svi ljudi će primati dohodak od rođenja pa do smrti koji će ovisiti o vrijednosti njihova tekućeg i minulog rada. Dohodak će uvijek biti toliko visok da može osigurati opstanak. Svaki čovjek će biti socijalno medicinski osiguran i imati će besplatno obrazovanje. Svaki čovjek će imati jednaku mogućnost da se zaposli na bilo kojem radnom mjestu koje želi. Svaki čovjek će bit u stanju da sam uspješno zaštiti svoje interese gdje god to želi. Kao što vidite, ja ovdje govorim o prirodnim ljudskim bićima. Sve ostalo što ste spomenuli će ovisiti o potrebama tih ljudskih bića. Ako je nešto potrebno to će opstati, u suprotnom neće. Na kraju, ja ne očekujem borbu za opstanak nigdje i to uglavnom zato što više neće postojati podjela između privilegiranih i neprivilegiranih ljudi. Ja očekujem kooperaciju na svim nivoima međuljudskih odnosa.

 

Peter Nicolaysen je napisao:

Kako se ograničeni resursi i ljudska pohlepa uklapaju u ovu vašu sliku? Ja vjerujem da mi imamo dovoljno hrane da možemo prehraniti svakog na planeti, ali pojedincima mogu biti potrebni ogromni resursi, moguće veći nego što ih naša planeta ima.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Moja knjiga govori o razotuđenju. Ona uči ljude kako da prepoznaju prirodne potrebe i vrijednosti i da žive u skladu sa svojom prirodom. Kada ta ideja ostvari svoj uspjeh planeta Zemlja će biti dovoljno velika za sve. Ako pročitate moju knjigu saznat ćete zašto.

 

Ocjenjivanje

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Adrian Parker je napisao:

Postoji nešto u procesu “ocjenjivanja” što ne razumijem… da li u osnovi svaka osoba ima pravo da u određenom periodu (recimo, jedan mjesec) prebaci određenu količinu novca (recimo, jedan dolar) od bilo koje osobe u društvu do druge, isključujući sebe? Ako sam u pravu do sada, neće li svi u tom sistemu uglavnom prebacivati novac od ljudi koje ne poznaju (npr. javni ljudi) prema ljudima koje poznaju (npr. familija i prijatelji)? Što će zaustaviti ljude od konspiracija jednih prema drugima u svrhu sumanutog pridobijanja novca koliko god je to moguće?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Vi možete razmijeniti pozitivne ocjene sa svojom suprugom i zaraditi recimo pet dolara koliko će pretpostavljam biti maksimalna moć ocjenjivanja. Vjerujem da se slažete sa mnom da to nije ništa značajno. Možda ćete uvidjeti da je kud i kamo bolje nagraditi nekoga sa tim novcem ko to po vašem mišljenju zaslužuje. Sa druge strane praviti dogovor sa nekim da ne ocjenjujete jedno drugog negativnom ocjenom nema smisla zato što vi nećete znati ko vas je negativno ocjenio.

Ako primite 100 negativnih ocjena to će vam reći da vi radite nešto značajno pogrešno drugim ljudima. Takođe vi ćete morati platiti 100 dolara zbog primanja tolikog broja negativnih ocjena i to će vas prisiliti da promijenite svoje ponašanje na zadovoljstvo drugih ljudi. Sa druge strane nagrada od 100 dolara će potvrditi da imate pozitivnu orjentaciju i donijeti će vam pogodnosti. Prosječni ljudi vjerojatno neće dobijati nikakve ocjene, samo značajnije pozitivne i negativne osobe će biti ocjenjivane. Implementacija tako jednostavne mjere će u kratkom roku donijeti velike pogodnodi društvu.

 

Adrian Parker je napisao:

Niste uračunali tendeciju ljudi da se drže zajedno. Ako velika obitelj od recimo 20 članova odluči da udruži svoje ocjenjivačke moći, oni mogu oduzeti 100 dolara od bilo koga svakog mjeseca (uz pretpostavku da svako ima moć ocjenjivanja od 5 dolara).

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Zašto bi bilo tko slušao drugu osobu o tome koga da ocjenjuje? Predloženi sistem ohrabruje individualnost, tako da će svaka osoba biti više nego zainteresirana da ocjenjuje osobe koje rade najbolje i najgore stvari za nju samu, a ne da sluša bilo koga o tome šta da ocjenjuje. Upitajte sami sebe, da li bi rađe dali lošu ocjenu nekome kome ste zahtjevani da date ili svom arogantnom šefu, ili prodavaču koji vam je prodao pokvarenu hranu, ili političaru koji vas je lagao? Ja nemam nikakve nedoumice oko toga. Ipak, moram priznati da je neetičko ocjenjivanje moguće, ali individualno ocjenjivanje neće imati veliki utjecaj na ocjenjene ljude. Ako neetička osoba pokuša nagovoriti druge ljude u konspiraciju protiv bilo koga, ona može lako biti kažnjena negativnim ocjenama od strane ljudi koje nije uspijela nagovoriti na neetičko ponašanje.

Neetička osoba će svakako raditi puno grešaka tako da će zasigurno primati negativne ocjene od ljudi i to će je prisiliti da uči etičko ponašanje. Ocjenjivanje će pomoći društvu da dosegne veće pogodnosti. U svrhu eliminiranja svake sumnje društva prema procesu ocjenjivanja mi ga možemo probati na primjer sa nagradama i kaznama u visini od samo jednog centa ili bez ikakvih novčanih naplata da bi pokazali ljudima kako on radi. Ja sam siguran da će to biti ogroman doprinos razvoju društva.

 

Adrian Parker je napisao:

Mislim da je vrlo razumljivo da velika udruženja ljudi neće željeti da prihvate sistem dok ne dobiju jake dokaze da sistem radi dobro. Kako bi bilo da umjesto čekanja da neko prihvati vaš sistem “negdje u svijetu” da ga probate sami? Rekli ste da su 3 osobe dovoljne da bi on mogao raditi, pa zašto ga onda ne testirate prvo u vašoj familiji? Ili u grupi prijatelja istomišljenika? Kako vam se to čini?

 

Aleksandar Šarović wrote:

Predloženi sistem će kompletno zamijeniti sve postojeće sisteme. On je znatno jednostavniji od postoječih ali je još uvijek vrlo kompleksan. On zahtijeva istraživanja timova eksperata i znanstvenika, balansiranje sistema, kreiranje brojnih scenarija o svim mogućim problemima (uključujući vaše primjedbe) prije implementacije. Ja to ne mogu učiniti sam.

Poslije toga, tri osobe mogu početi testiranje sistema ali rezultat neće biti spektakularan kada je samo nekolko ljudi uključeno. Stotine ili hiljade ljudi će pokazati znatno bolji rezulatat. Naročito bi bilo besmisleno testiranje sistema u mojoj porodici zato što mi već rješavamo naše probleme na najbolji mogući naćin kroz razgovor i mi ne naplačujemo jedno drugome ništa.

 

Adrian Parker je napisao:

Čini mi se da će vaš sistem zaustaviti slobodu govora. Javne ličnosti će vjerojatno dobijati više ocjena nego nepoznati ljudi, i vjerojatno mnogi ljudi neće preuzimati rizik dobijanja ogromne količine negativnih ocjena za objavljivanje vlastitog mišljenja na lokalnoj oglasnoj ploči, ili za objavljivanje knjige. Da li mislite da bi se Salman Rushdie usudio da objavi svoje novele kada bi znao da će to plačati do kraja svog života (jer bi mu fundamentalisti konstantno davali negativne ocjene)? Da ne spomenem da će na manjoj skali svi sakrivati svoja negativna osjećanja ili mišljenja u strahu da bi mogli “izgledati loše”, to bi bilo vrlo umjetno društvo.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Salman Rushdie se nebi usudio da vrijeđa muslimansku religiju u ime slobode govora zato što sloboda vređanja u mojem sistemu neće postojati. U sistemu koji sam predložio on bi platio jako veliku cijenu.

Mi smo toliko zaljubljeni u sebe da vjerujemo da je naš način življenja najbolji mogući u cijelom svijetu, što naravno da nije istina. Takav stav u stvari više govori da smo zabrinuti za svoj način življenja ali to ne možemo prihvatiti. Mi pokušavamo uzdignuti sebe napadom na druge ideologije i religije. Ali to tako ne radi; to samo povečava antagonizme i sukobe. Jedini ispravan put u borbi protiv drugih ideologija leži u nalaženju boljeg načina življenja za sebe same. Kada u tome uspijemo naše unutrašnje zadovoljstvo i harmonija u društvu će zasigurno privući druge narode da prihvate naše vrijednosti i svijet će postati daleko bolje mjesto za život. To je jedini ispravan put. Moj sistem ima namjeru upravo to ostvariti. Kada pronađemo prirodan način življenja sve ideologije i religije više neće biti jako važne. Mi ćemo jednostavno živjeti sve ono što je u njima prihvatljivo.

Tako dugo dok ljudi cijene jedni druge oni ne trebaju sakrivati ništa a specijano ne “kako izgledaju”. Sistem ocjenjivanja će konstantno učiti ljude da poštuju jedni druge i to je jedan od glavnih uvjeta za ostvarenje bolje budućnosti čovječanstva. Usput, cjelokupna svrha sistema koji sam predložio jest da prevlada umjetno društvo i da izgradi prirodno društvo.

 

Adrian Parker je napisao:

Da li bi vi bili voljni objavili svoju knjigu i napravili ove internet stranice kada bi znali da bi mogli dobiti nekoliko stotina dolara kazne od ljudi kojima se ne sviđaju vaše ideje?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Giordano Bruno je zapaljen na lomači samo zato što je odbio povući ono u šta je vjerovao. Sistem koji sam predložio nudi ekonomsku i političku stabilnost, optimalno zadovoljovanje potreba ljudi, odsustvo kriza, ratova i svih oblika destrukcija. On nudi ljubav, mir, radost i harmoniju ljudima. Ni jedan drugi sistem u svijetu nije uspio ozbiljno ponuditi takve stvari. Na kraju svega niko me za to neće zapaliti na lomači. Ja bih svakako bio uporan bez obzira na moguće negativne ocjene koje mogu dobiti od nekih ljudi. Vjerujem da bih primio puno više pozitivnih ocjena od ljudi koji bi uživali život u novom sistemu.

 

Jerry LaPlante je napisao:

Aleksandar, Adrain Parker je u pravu. Ljudi imaju mentalitet horde. Ljudi se drže zajedno. Porodice, klanovi, kako god to želite nazvati. Čak i prijatelji formiraju bratstva tokom godina. Kako vi mislite da su nastali karteli? Nije li to bila grupa pohlepnih ljudi sa zajedničkim nesretnim planom? Taj plan nije imao za cilj da vam daje poštenu ocjenu nego da vam oduzme sve što posjedujete. Čak i članovi familije će se ujediniti i boriti protiv drugih familija. Samo promatrajte kada se pojavi neka mogućnost zarade na račun zadnje želje i testamenta predaka. Poslije pogledajte ta vaše poštene ocjene o kojima govorite. Bolje pročistite vaše ideje, one neće raditi. JRL

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Danas mi imamo prilično zatvoreno društvo. Ljudi nemaju puno izbora u životu i to je razlog zbog kojeg se oni drže zajedno čak i kada stvar koja ih povezuje nije etična. Sistem koji sam predložio će eliminirati privilegije i to će donijati slobodu i beskonačne mogućnosti izbora svakom pojedincu. Ništa neće biti isto kao danas. I u budućnosti će se ljudi “držati zajedno” ali to će uključivati samo normalan socijalni interes. Ostali će morati poštovati njihove potrebe. Ali ako grupa počne djelovati neetično ona će uništiti sebe. Prvo, neetički odnos prema samo jednom članu grupe će rezultirati njegovim odlaskom iz grupe a poslije će neetički odnos razbiti i samu grupu. Ostatak odgovora je već dat u ovoj diskusiji.

 

Jerry LaPlante je napisao:

Ne etičke grupe se drže zajedno. Na pamet mi padaju Federalne rezerve (SAD). On operiraju od 1913 i čiste (od novca) amerikance koji plačaju takse sve ove dekade. Kongres ima moć da to promjeni, ali on je u džepu Američkih federalnih rezervi. Sada vi meni objasnite kako će grupa sa toliko mnogo moći uništiti sebe prije nego što uništi bogatstvo i sredstva za život Amerikanaca. Ne gospodine, vi ste očigledno zaboravili da pogledate ko ima moć. Samo zato što su ljudi generalno apatični, daje ovoj gadnoj grupi moć, i zateže omču koju oni drže oko naših vratova. Vaša teorija o etičkom čiščenju od zla je samo san u realnom svijetu. Neće dovoljno ljudi ustati u borbu za svoja vlastita prava a kamoli za tuđa. Pokušajte ponovo Alek, ali budite realistični. JRL

 

Aleksandar Šarović je napiso:

Opisao sam vrlo dobro grupu sa tako puno moći o kojoj govorite ovdje. Ona će biti prevladana pomoću jače, pametnije, produktivnije i profitabilnije grupe. Ja sam je opisao u Radnoj konkurenciji, u Demokraciji ili anarhiji i u cijeloj knjizi.

 

Radna konkurencija

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Fred Chittenden je napisao:

Radne privilegije se najbolje utvrđuju ugovorom između radnika i poslodavca uz neka osnovna civilizacijska ograničenja u tom procesu. Generalno uzevši, što je sistem više centraliziran to je manje produktivan i rezultira radnom prisilom. I obratno.

 

Aleksandar Šarović wrote:

Slobodno tržište koje poznajemo daje najveću produktivnost ali isto tako daje neka ograničenja kao što su neracionalna proizvodnja, nestabilna produkcija, nepravedna raspodjela pogodnosti i krize. Centralizirani proces proizvodnje prilično uspješno rješava ove probleme. Da, generalno uzevši do sada su više centralizirani procesi davali manje produktivno okruženje. Ali to će se promijeniti u budućnosti. Zahvaljujući razvoju kompjutorske tehnologije centralizirano upravljanje velikim kompanijama postaje jednostavnije i efikasnije nego što je to bilo prije i kao rezultat velike korporacije su profitabilnije nego male kompanije i stalno rastu. Ipak, velike internacionalne kompanije su još uvijek nesposobne riješiti društvene probleme kao što je to nezaposlenost, pravedna raspodjela pogodnosti koje proizlaze iz rada tako da će društvene krize također rasti. U svrhu rješavanja ovog problema ja predlažem daleko više tržišta nego što ga kapitalizam može podnijeti. U javnim kompanijama treba uvesti stalno otvorenu radnu konkurenciju gdje će svaki posao dobiti radnik koji ponudi najveću produktivnost, nižu cijenu tekućeg rada i veću odgovornost za obavljanje željenog posla. Ovo je veliki izazov za društvo ali ujedno i budućnost proizvodnje. U svrhu smanjivanja tenzija zapošljavanja centralizirano rukovodstvo će morati otvoriti toliko radnih mjesta koliko ima radnika na raspolaganju. Takva ekonomija će konačno riješiti probleme današnjeg privređivanja.

Ovakav oblik privređivanja će biti daleko bolji i profitablniji od proizvodnje privatnih preduzetnika tako da će privatne kompanije gubiti u takmičenju na slobodnom tržištu. Da bi izbjegli gubitke vlasnici privatnih kompanija će se pridružiti javnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Oni će za svoje vlasništvo dobiti “humanističke akcije” proporcionalno njegovoj vrijednosti i to će proporcionalno povećati njihov dohodak. Može se pretpostaviti da će kapitalisti pronaći interes u prodaji svog vlasništva društvu. Ukoliko ne, niko neće pokušavati da im oduzme njihovo vlasništvo.

 

Cyrill Vatomsky je napisao:

Da li vi govorite o centraliziranom planiranju ili o individualnom planiranju?

 

Aleksandar Šarović wrote:

Proizvodnju će planirati proizvođači na isti način kao što to kompanije rade danas. U svrhu ostvarenja najboljeg rezulatata oni će pozivati potrošače da naručuju svoju potrošnju. To će formirati demokratsku plansku ekonomiju – najbolju i najsigurniju moguću ekonomiju. Tako će centralizirano planiranje biti u stvari samo suma svih individualnih planiranja.

Naravno, ja vjerujem da je centarlizirano planiranje najbolje moguće planiranje. Ono je racionalnije i sigurnije od planiranja nezavisnih kompanija. Veliki kompanije to znaju i to je razlog zašto se one udružuju. Da bi izbjegli slabu produktivnost koja je na primjer postojala u sovjetskom modelu privređivanja mi trebamo prebaciti tržišno natjecanje na niži nivo, na nivo radnih mjesta. Najbolji radnik na svakom radnom mjestu će osigurati najveću moguću produktivnost (13 stranica iz moje knjige ovdje će to objasniti).

Kao rezultat, potrošači će imati manju mogućnost da biraju između sličnih oblika roba i usluga zato što će se natjecanje između sličnih roba i usluga smanjivati. To će donijeti više racionalnosti u proces proizvodnje. Kvalitet roba i zadovoljstvo uslugama će se osigurati pomoću ocjenjivanja proizvođača od strane potrošača. Sjećate li se demokratske anarhije (plus minus jedan dolar ili tako nešto)?

To je budućnost svega.

 

Adrian Parker je napisao:

Zašto bi “socialistička kompanija” alocirala resurse imalo efikasnije nego što to može kapitalistička kompanija? Sigurno postoji velika stimulacija u kapitalističkim kompanijama da također dobiju “najboljeg radnika na svakom poslu”, i ja ne vidim zašto bi socijalistički sistem to mogao učiniti mudrije nego kapitalizam. (Ako kapitalistička kompanija ne alocira resurse dobro, ona se ne može takmičiti sa uspješnim kompanijam, tako da je moguće da će postojati kapitalističke kompanije koje će moći postaviti “najboljeg radnika na svakom poslu” isto kao i socijalističke kompanije.)

 

Aleksandar Šarović je napisao:

U stvari ja sam tu kompaniju nazvao humanistička kompanija. Zvuči čudno u početku ali ja sam se već navikao na to.

Kapitalistička kompanija neće moći alocirati resurse tako dobro kao humanistička. Na primjer u kapitalističkoj kompaniji radnik koji ponudi veću produktivnost recimo 5% od postojećeg radnika na željenom radnom mjestu ne može dobiti željeni posao. On se čak ne može ni prijaviti za željeno radno mjesto ako ne postoji oglas da je radno mjesto otvoreno. Vlasnik kompanije ne može prihvatiti takvu ponudu jer nema nikakve garancije da će ponuđena produktivnost biti i ostvarena. Postojeći zakoni onemogućavaju vlasnike kompanija da otpuste postojećeg radnika da bi zaposlili drugog radnika koji je produktivniji čak i kada bi to oni htjeli. Ja ovdje govorim o takmičenju za svako radno mjesto u bilo kojem trenutku.

Humanistička kompanija će lako provesti sve gore navedeno i zato će biti više produktivna. U društvu od milion radnika na primjer svaki od njih će biti u mogućnosti da se takmiči za svako radno mjesto. Logika kaže da će barem jedan od njih ostvariti veću produktivnost od radnika u kapitalističkoj kompaniji gdje takva takmičarska mogućnost ne postoji.

Drugo, svi radnici će biti humanistički akcionari humanističke kompanije, tako da će zasigurno biti mnogo više zainteresirani i odgovorni u radu nego što to mogu biti radnici u kapitalističkoj kompaniji. Kao rezultat, humanistička kompanija će biti znatno produktivnija i zato će se kapitalistička kompanija morati povući. Možemo pretpostaviti da će se kapitalističke kompanije boriti za svoj opstanak pokušavajući formirati jednaku radnu organizaciju kao humanističa kompanija ali one nikada neće moći ponuditi radnicima da sudjeluju u procesu odlučivanja, da sami određuju svoje odgovornosti i dohotke, tako da će kapitalističke kompanije morati otići u povijest.

 

Adrian Parker je napisao:

Zašto niko nije do sada uspostavio humanističku kompaniju ako je ona superiorna postojećim kapitalističkim kompanijama? Da li je potrebna promjena zakona koja bi poslodavcima davala moć da otpuštaju bilo koga ko po njihovom mišljenju nije dovoljno efikasan na svom poslu?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Prvo moram reći da u novom sistemu više neće postojati odnos zapošljavanje-otpuštanje. Bolja radna punuda će dobiti posao u svakom trenutku. Ako radnik ne ostvari ponuđenu produktivnost on će platiti svoju odgovornost pomoću humanističkih akcija koje posjeduje. Kako će to izgledati u praksi? Ako ja na primjer, poželim da dobijem posao koji pripada nekom drugom radniku, ja ću morati ponuditi veću produktivnost ili nižu cijenu tekućeg rada na tom radnom mjestu. Zatim će postojeći radnik koji radi na radnom mjestu koje bih ja želio uzeti imati dva izbora: prvi, morati će prihvatiti moju ponudu što će mu omogućiti da nastavi raditi na svom radnom mjestu; ili drugi izbor, odgovornost prema novim radnim zahtjevima će ga prisiliti da napusti svoje radno mjesto. Ako napusti svoje radno mjesto on će nastaviti da prima dohodak koji će svaki mjesec biti niži u periodu dok ne radi. Međutim, sistem će lako kreirati potreban broj radnih mjesta tako da neće biti teško pronaći novi posao.

Prikazao sam osnove raspodjele rada u 13 stranica svoje knjige. Ideja je vrlo kompeksna i još uvijek zahtijeva dosta istraživanja i balansiranja. Ja sam siguran da će se na kraju raspodjela rada provoditi vrlo jednostavno i glatko. Naravno, prije implementacije sistema radne konkurencije mora biti donešen novi zakon o radu i on mora biti prihvaćen pomoću koncenzusa političkih partija i na narodnom referendumu. Osim toga novi sistem zahtijeva humanističko vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju (slično je javnom vlasništvu) što nije jako popularna ideja danas. Sistem zahtijeva razvijenu informacijsku tehnologiju što je ostvareno tek nedavno. Neko je morao i izmisliti kako radi humanistička kompanija i tu nije bilo puno ponuda. Da ne spominjem da će u novom sistemu moćni ljudi danas izgubiti svoje privilegije i to oni svakako ne vole. Sve to je razlog zašto humanistička kompanija još nije uspostavljena.