Category: Diskusije o humanizmu

Demokratska anarhija

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Cyrill Vatomsky je napisao:

Spomenuli ste automatsko novčano nagrađivanje pozitivno ocjenjenih ljudi. Ko plaća i ko odlučuje koliko?

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Ovo je svakako jedan od najvažnijih djelova sistema koji sam predložio i ja sam vrlo ponosan što sam ga domislio. Prikazati ću demokratsku anarhiju na vrlo jednostavnom primjeru. Hajde da ljudi prihvate moju ideju i odluče da daju svakom čovjeku jednako pravo da jednom mjesečno ocjenjuje druge ljude. Neka pozitivna ocjena dodijeli ukupno jedan dolar (ili tako nešto) ocjenjenom čovjeku. I obrnuto, neka negativna ocjena oduzme ukupno jedan dolar (ili tako nešto) ocjenjenom čovjeku. Ocjenjivanje će biti anonimno a novac će biti dodjeljivan i oduziman automatski sa računa svakog ocjenjenog čovjeka. Takvo pravo će potaknuti svakog čovjeka da bude dobar prema svakom drugom čovjeku i da ne učini ništa što bilo koji drugi čovjek neće voljeti. Ta mjera će zahvatiti svakog čovjeka, njegovog susjeda, šefa, suradnika, prijatelja, i naravno državno rukovodstvo. Takva vlada će se jako truditi da ne razočara svoje građane. Tako jednostavna mjera će donijeti ogromne pogodnosti društvu.

 

Cyrill Vatomsky je napisao:

Ocjenjivanje pomoću potrošenog novca meni izgleda mnogo bolje i efikasnije. Nema potrebe za bilo kakvim kompleksnim nadsocijalnim strukturama niti kompjuterima.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Vi mislite da je tržište bolje? Ja mislim da nije ni približno tako dobro kao ocjenjivanje koje sam predložio. Suprotno sistemu koji sam predložio, tržište nema stabilnu produkciju i zato ne može proizvesti stabino društvo. Sistem ocjenjivanja je socijalno pravedan zato što daje jednaka prava ljudima a tržište to ne može dati. Tržište nema nikakvog utjecaja na međuljudske odnose izvan kupovine robe. Na primjer, ako vaš susjed noću proizvodi buku (ovo je također produkcija) tržište vam tu ništa ne može pomoći. Takvi problemi mogu biti beskonačni. Ako vas šef zlostavlja na poslu tržište vam ništa neće pomoći da ga udobrovoljite. Svi ti problemi će biti perfektno riješeni pomoću sistema ocjenjivanja.

 

Cyrill Vatomsky je napisao:

Ne potcjenjujte želju da se neko viši spusti dole. Ja ne vjerujem dobrim namjerama pojedinaca, ali kada su milioni ljudi u pitanju, glupost i zloba su izvan kontrole. Vaš sistem nema zaštitu od toga zato jer je neprirodan, nametnut odozgo.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Ja mislim da je sistem koji sam predložio najprirodniji ikad kreiran. Sistem će razotuđiti društvo a to između ostaloga znači da će ljudi poštivati jedni druge. Također, tržište rada će učiniti sva radna mjesta podjednako tražena. To će umaniti mogućnost i potrebu za se neko “viši spusti dole” šta god to vama značilo.

Da svaki hiroviti čovjek će imati pravo da oduzme jedan dolar od bilo koga ali to neće biti značajno. Takvi ljudi će se teško ujediniti tako da neće moći napraviti značajnu štetu društvu. Oni će morati posvetiti znatno više pažnje na svoje ponašanje nego na neprikladno ocjenjivanje. Osoba sa neprikladnim ponašanjem može lako izgubiti 100 dolara ili više mjesečno.

Pretpostavimo da predsjednik države donese odluku koju večina građana izrazito ne voli. On može primiti mjesečno milion negativnih ocjena od ljudi i kao rezultat on bi izgubio milion dolara mjesečno. Velike nagrade i kazne mogu biti reducirane nekakvom funkcijom ali u svakom slučaju ovakvo ocjenjivanje će učiniti predsjednika države stvarno odgovornim narodu. Loš predsjednik bi u takvom sistemu pobjegao sa svoje pozicije tako brzo da se niko više nebi sjećao da je on bio predsjednik. Slično će se dogoditi svakom profesionalnom radniku, na primjer proizvođaču čarapa. Proizvođač čarapa će morati proizvoditi čarape koje njegove mušterije vole. To će biti odgovornost. To će eliminirati privilegije. To će zahvatiti svakoga svugdje i to je ono što će učiniti zdravo društvo.

 

Cyrill Vatomsky je napisao:

Ovo je užasna ideja. Ona će osigurati da se niko pristojan neće baviti politikom. Samo oni koji mogu podnijeti gubitak tolikog novca će prihvatiti da se bave politikom (zato što će pronači način da pokriju taj gubitak). Takav sistem će otvoriti vrata poplavi korupcije.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Meni se čini da bi vi voljeli zaustaviti razvoj društva i uspostaviti autoritativnu vlast zauvijek. Neće biti nikakve mogućnosti za postojanje korupcije u sistemu koji sam predložio zato što neće postojati privilegirani ljudi. Menađeri i političari će biti vrlo izloženi ocjenjivanju. Logika kaže da će neprihvatljivi ljudi najvjerojatnije izbjegavati da se bave politikom ili upravljanjem ekonomijom a pristojni ljudi će se jako truditi da ne razočaraju narod. I ako bi ovakav oblik ocjenjivanja bio neprihvatljiv ljudima hajde da zamijenimo ocjenjivanje sa “plus minus jedan dolar” na “plus minus jedan cent”. Sada imamo razuman početak za one koji se plaše ocjenivanja. Više se ne mogu napraviti velike štete pa hajde da vidimo tko je u pravu a ko ne.

 

Glasačka moć

Prevedeno sa engleskog foruma:

 

Ron Peterson je napisao:

Ne vidim kako A. Šarović rješava problem, čini mi se da ispunjava želje kapitalista, svaka osoba treba da ima glas proporcionalno svojem bogatstvu. Ako mjerimo osobni doprinos pomoću broja sati koliko je osoba radila u svom životu, četrdesetgodišnjak će imati dvostruko veću glasačku moć od tridesetgodišnjaka. Ron.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Vjerujem da je jednako pravo glasa ideal kojem trebamo težiti. Ali u ovom trenutku to je potpuno neprihvatljivo moćnim ljudima po svijetu zato što jednako pravo glasa u stvarnoj demokraciji može odlučiti da oduzme moć najmoćnijim ljudima svijeta. Stvar je u tome da moćni ljudi kreiraju pravila u društvu bez obzira kakva takozvana demokracija je uspostavljena. Oni ostvaruju ogromnu korist iz sistema i prije će proizvesti ogromnu destrukciju nego što će dati stvarno jednako pravo glasa ljudima. Sa druge strane može se naći opravdanje u dodjeljivanju većeg prava glasa ljudima koji su više doprinijeli razvoju društva. Takva mjera može biti vrlo stimulativna za produktivnu orjentaciju društva.

U takvim uvjetima kompromis koji sam predložio izgleda kao najbolje rješenje. Taj kompromis treba da bude podjednako prihvatljiv svim ljudima. Mi možemo bazirati glasačku moć na jednakosti kao što je to danas. Na to možemo postaviti dodatnu glasačku moć svakom čovjeku proporcionalno bogatstvu koje posjeduje. Ukupan broj radnih sati koje je čovjek proveo u radu može također biti nekako uključen. Nadalje vrijednost postoji i u stvaranju novog života (rađanje djece), obrazovanju, kao i u bilo kojem doprinosu koji unapređuje život društva (što je malo teže definirati), itd. Utjecaj svakog oblika vrijednosti na snagu glasačke moći će se utvrditi kroz teške pregovore političkih partija. Ali konačno one mogu proizvesti rezultat (koncensus) sa kojim će se lako obračunavati glasačka moć svakog čovjeka. Finalni rezultat može biti jednaka glasačka moć svih ljudi (ukoliko se svi slože da se pravo glasanja dobija samo postojanjem) pa do recimo neograničeno različite glasačke moći između ljudi.

Da li bi različita glasačka moć bila nepravedna? Teško ako to usporedimo sa onim što imamo danas. Danas sedamnajstogodišnjak nema nikakvu glasačku moć a osamnajstogodišnjak ima glasačku moć koja ne odlučuje ništa. Moja ponuda će biti podjednako prihvatljiva svima. Moćni ljudi će odustati od vladanja društvom ali će za uzvrat dobiti pristojnu i prihvatljivu glasačku moć i mnoge druge koristi kao što je veliki dohodak na primjer. Ostali će izgubiti stvarno nepostojeću jednaku glasačku moć ali će dobiti neku stvarnu glasačku moć vjerojatno po prvi put u povijesti čovječanstva. Cijelo društvo će imati koristi u stabilnosti, sigurnosti i produktivnosti sistema. Da li je to moguće ostvariti? Slično se već dogodilo kada su neki evropski kraljevi dobrovoljno odustali od apsolutne moći i dali moć parlamentima.

 

Cyrill Vatomsky je napisao:

Najveći problem leži u idealiziranom pogledu: mi možemo kreirati neki mehanizam koji će praviti čuda. Ko će donositi odluke o čemu će se odlučivati? I konačno, ko će donositi konačne odluke? Možete li garantirati da tako neprirodan proces neće biti a) uništen pomoću loših procjena ili (vjerojatno) b) korumpiran iznutra? To je nemoguće ostvariti. Specijalizacija u modernom svijetu zahtijeva profesuionalne donosioce odluka. U vašem sistemu, svaki brzopleti emocionalni čovjek će imati svoj glas također.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

U sistemu koji sam predložio ljudi će birati političke partije isto kao i danas. Političke partije će pripremiti Ustav i neke najznačajnije zakone kao što je zakon o donošenju odluka i zakon o radu. Ovi zakoni će biti uspostavljeni koncenzusom političkih partija a poslije toga oni će morati biti prihvaćeni na referendumu sa recimo 2/3 ukupnog broja glasova i to će biti finalno. Ja ne vidim značajne promjene ovdje.

Demokracija će specijalno biti potrebna u ekonomiji. Svaki član društva će odlučivati o makroekonomskoj politici društva. To će biti ostvareno tako što će svaki glasač raspodijeliti svoje glasačke bodove (količina će biti istovjetna ukupnom bruto dohotku samog glasača) za potrebe individualne potrošnje, zajedničke potrošnje, i za razvoj privrede društva u mogućem intervalu koju određuje parlament. Suma svih tih glasačkih bodova iskazana od svih glasača će odrediti alokaciju ukupne količinu novca za svaku grupu. Alokacija novca za potrebe zajedničke potrošnje može nadalje biti donešena neposredno voljom naroda koliko god bi narod imao interes da ih donosi. Narod može neposrdno na isti način odlučiti i o visini minimalnog dohotka. Ove odluke će biti konačne.

Ja ne mislim da je bilo kakvo obrazovanje potrebno za glasanje o takvim odlukama. Ljudi će jednostavno kroz svoju životnu praksu zaključivati koji fondovi trebaju više novaca a koji manje i to je sve. Ovih nekoliko odluka će određivati kompletnu makroekonmsku politiku društva i tako će na jednostavan i ekstremno efikasan način omogučiti ljudima da sami rukovode cijelim društvom. Ja ne vidim zašto vi mislite da je neposrednu demokraciju nemoguće ostvariti, ili zašto bi ona bila neprirodna, ili kako ona može biti korumpirana? Nasuprot, mislim da će takva demokracija biti najbolji izbor za društvo. Ja bih rekao da neće biti potrebe za više demokracije od ovoga što sam opisao. Sve ostale odluke u društvu će donositi lideri i oni će biti neposredno odgovorni narodu.

 

Cyrill Vatomsky je napisao:

Koncenzus implicira mogućnosti dogovora, nasuprot vladavine većine. Političke partije će imati velike tekoće sa bilo čime baziranim na koncenzusu. Kada je zadnji put koncenzus ostvaren o bilo čemu u demokraciji i na javnom nivou među predstavnicima. Nema koncenzusa.

 

Aleksandar Šarović je napisao:

Svaka odluka donesena protiv volje manjine na dugi period stvara štetu društvu. Ta šteta se manifestira u svim mogućim oblicima destruktivnosti u društvu. Hoće li političke partije doseći mudrost poslije katastrofa ili će svijest biti brža ostaje da se vidi. U najgorem slučaju, političke partije će pričekati nekoliko godina ili više i pokušati pronaći koncensus ponovo. Ipak, negdje u svijetu takav koncensus može biti pronađen uskoro i tada će on zasigurno pokazati svijetu šta je najbolji i najvjerojatnije jedini dobar izbor za čovječanstvo .

Političke partije će pripremiti sve glavne odluke koncensusom, što znači da mala partija može blokirati referendum (to svakako predstavlja jedan oblik prihvaćene neravnopravnosti u odlučivanju). Jednom kada neposredna demokracija bude uspostavljena narod jednostavno neće dozvoliti ništa manje od demokracije na isti način kao što danas ne dozvoljava robovlasništvo.

Na kraju mi pada na pamet da će nejednako pravo glasa dati prilično formalnu moć. Ono će više prikazati koliko je pojedinac doprinio izgradnji vrijedosti u društvu. Jedan čovjek sa jednim glasom ili sa hiljadu glasova ne može značajno promijeniti rezultat glasanja tamo gdje milioni ili milijarde glasova odlučuje. Stvarna individualna moć će proizaći iz demokratske anarhije i tu svaki čovjek mora imati podjednaku moć.