Humanizm je jednaka ljudska prava.
Category: Humanizam Sazeto
Humanizam opsežno
Humanizam opsežno
Kapitalizam
U kapitalizmu sredstva za proizvodnju se nalaze u privatnom vlasništvu. Kapitalistički oblik proizvodnje je kreirao do danas uvjerljivo najefikasniju alokaciju privrednih resursa baziranu na takmičenju privatnih poduzetnika. Tako je ostvario najveću produktivnost privrede u povijesti čovječanstva što je uspostavilo nezabilježeno visoki rast ekonomskog standarda ljudi. Ali takmičenje privatnih poduzetnika ima i velike mane. Bolji proizvođač pobjedjeđuje i potiskuje gubitnike sa tržišta. Pobjednik odnosi sve a gubitnicima ne ostaje ništa. Zato je kapitalizam surov. Njegov proizvod je strah, pohlepa i borba za opstanak na tržištu. Ta borba je objektivno vrlo neracionalna jer je današnja produkcija dovoljno velika da može lako zadovoljiti prirodne potrebe ljudi.
Ekonomske krize su sastavni dio kapitalizma. Krize nastaju kao posljedice nedovoljne ravnoteže između ponude i potražnje. Kapitalizam nema rješenje koje može spriječiti krize zato jer je kompletna proizvodnja bazirana na takmičenju slobodnih proizvođača na nepredvidivom tržištu. Osim toga kapitalizam ne može opstati ako ne osigura stalni ekonomski rast. Zato je kapitalizam stalno prisiljen pronalaziti nove oblike potrošnje na kojima će kompanije ostvarivati profite kao uvijet svog opstanka. Razvojem tehnologije ciklusi ekspanzije proizvodnje i recesije se ubrzavaju pa su nestabilnost privređivanja i krize kapitalizma sve češće događaju. Ja mislim da će učestalost kriza uskoro prisiliti ljude da traže bolje rješenje od kapitalizma. Na kraju bih rekao da kapitalizam bjesomučno eksploatira prirodne resurse ove naše kugle zemaljske. Ograničeni resursi planete Zemlje su finalno ograničenje ekonomskog rasta i nepremostiva prepreka za opstanak kapitalizma.
Kapitalizam je vrlo zahtjevan u oduzimanju slobode ljudi. U današnjem društvu praktično samo je kapital slobodan. Ljudi imaju razvijenu potrošačku slobodu na kojoj kapitalizam bazira svoj opstanak. Zato je u razvijenom svijetu nastala prekomjerna potrošnja koja je uglavnom sama sebi svrha. Ljudi u zapadnom svijetu kupuju beskorisnu jeftinu robu koja vrlo brzo postaje smeće koje i tada donosi trošak jer se mora deponirati na otpad. Ipak građani razvijenog svijeta potrošnju smatraju kao najveću vrijednost. To je otuđenje koje kapitalizam svjesno nameće ljudima koristeći enormnu propagandu. Danas mnoge kompanije više rada posvećuju nalaženju potrošača nego u samoj proizvodnji. Ovo je velika iracionalnost kapitalizma koja ukazuje da se kapitalizam više ne može razvijati i da počinje predstavljati kočnicu razvoja civilizacije. U razvijenom svijetu potrošnja je dosegla granicu kada objektivno više ne može potrošačima ostvarivati bolji život. Isto kao što sit čovjek ne može uživati u hrani. Ali zbog ogromnog otuđenja potrošači toga nisu svjesni.
Demokratska regulacija može unaprijediti kapitalizam ali ne dovoljno
Kapitalisti sistematski eksploatiraju radnike oduzimanjem dijela dohotka koji bi trebao pripasti radnicima. Ne postoji objektivna metoda utvrđivanja stupnja eksploatacije ali se može uzeti da je razlika između cijene rada koja bi se slobodno formirala na tržištu rada gdje svaki radnik može birati posao koji želi i one na koju radnici pristaju zato jer moraju zaraditi novac za život jest eksploatacija. Nezaposleni radnici prisilno pristaju na svaki posao samo da mogu prehraniti svoje porodice. Zato kapitalizam svjesno održava nivo nezaposlenosti radnika oko 5%. Postoje razni načini reguliranja takve stope nezaposlenosti od uvoza radne snage pa do podizanja kamatnih stopa. Visoke kamate poskupljuju proizvodnju, smanjuju potražnu roba a onda naravno i rada. Kapitalizam koji se zaklinje u slobodno tržište svjesno reducira tržište rada kako bi mogao više eksploatirati radnike.
Eksploataciju je moguće značajno umanjiti pa čak i ukloniti državnom regulativom. Kada bi se skratilo radno vrijeme radnika proporcionalno stopi nezaposlenosti mogao bi se izjednačiti broj radnih mjesta sa brojem radnika. Ova mjera bi mogla dovesti do pune zaposlenosti radnika iako u kapitalizmu ne postoji garancija da se to mora ostvariti. Tada bi radnici mogli zahtjevati nadnice koje smatraju odgovarajućim za poslove koje obavljaju i tada oni više ne bi bili ekspoloatirani. Ta mjera bi uspostavila pravednije odnose u proizvodnji, stabilnije prihode radnika i tako naravno stabilniju proizvodnju. Društvo u cjelini bi sa time puno dobilo. Pa kako to da takvu jednostavnu mjeru niko nikada nije predložio? To je zato što povećanje dohodaka radnika smanjuje profite kapitalistima i zato se kapitalizam tome suprotstavlja.
Slijedeće veliko poboljšanje kapitalizma se može bazirati na poreznoj politici. Države formiraju državne budžete. Državno rukovodstvo planira državnu potrošnju i tako kreira najstabilniji oblik proizvodnje baziran na narudžbi potrošača. Vlade bi trebale trošiti porezni novac tako da zadovolje interes ljudi ali oni to ne čine. Kontrola nad prikupljenim poreznim novcem daje najveću moć u državi i vlade imaju tendenciju da troše taj novac po svojoj volji. Ali ni vlade često nemaju najveću kontrolu nad tim novcem. U zapadnom svijetu, bogataši su razvili mehanizam koji im daje kontrolu nad državom uključujući i nad poreznim novcem. Taj mehanizam počinje sa prijateljskim savjetima i lobiranjem u vladama i parlamenatima a završava u korupciji i ucjenama. Oni su u tome jako uspješni a to znači da zajednička potrošnja slijedi interese privilegiranih ljudi a ne naroda. To nije pošteno. Mi svi plaćamo poreze a samo pojedinci imaju moć koja kontrolira poreze. To se mora promijeniti.
Budućnost demokracije se više neće bazirati na izabranim privilegiranim predstavnicima u parlamentima i liderima. Razvoj kompjutorske tehnologije omogućava narodu da neposredno participira u donošenju svih važnih odluka od zajedničkog interesa. Stanovništvo će neposredno formirati politiku društva, a na prvom mjestu ekonomsku politiku. Narod će naročito biti zainteresiran da odlučuje o makroekonomskoj politici društva. Svaki će čovjek neposredno odlučivati koliko novca iz svog bruto dohotka želi izdvojiti za porez. Suma svih takvih odluka svih ljudi će formirati ukupni porez u društvu. Nemojte me pogrešno shvatiti. To ne znači da će svako plaćati porez koliko želi nego će participirati u formiranju državnog budžeta a zatim će se porez izdvajati iz dohodaka radnika proporcionalno visini njihovih dohodaka.
Nadalje svaki čovjek može odlučivati o tome kako taj porezni novac potrošiti. Svaki čovjek će odlučiti koliki dio poreznog novca koji plača treba izdvojiti za: obranu države, javnu sigurnost, obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, rekreaciju, izgradnju infrastrukture, itd. Teoretski, narod može odlučivati o zajedničkoj potrošnji unutar potrošačkih grupa koliko god bude imao interest. Sve te grupe zajedničke potrošnje će imati daleko veći ukupni efekat ako budu demokratski usmjeravani. Slijedeći životno iskustvo ljudi će spoznati koliko novaca treba izdvajati za takse i kako taj novac na najbolji način potrošiti. Ta potrošnja će sigurno na najefikasniji način slijeditii potrebe ljudi. Ona više neće biti otuđena od društva. Ljudi će tako postati aktivni članovi društva pa će daleko više prihvaćati svoje zajednice. Jednom kada ljudi dobiju moć da neposredno odlučuju u društvu oni će biti toliko zadovoljni da više nikome neće dozvoliti da im takvu moć oduzme.
***
Tehnički gledano postoji prostor za demokratsko unaprijeđenje kapitalizma koji može donijeti poboljšanje društva ali kapitalizam se ipak približio svojim ograničenjima. Kapitalizam nije dovoljno dobar sistem. Kapitalizam je nemoralan. Kapitalizam je baziran na privilegijama autoriteta i na nemoći običnih ljudi. Privilegije su nepravedne i stvaraju otuđenje. Dokle god postoji nepravda i otuđenje u društvu ono ne može biti dobro. Kapitalizam više nije dovoljno racionalan sistem jer zahtijeva previše nepotrebnog rada i previše iskorištava prirodna bogatstva.
Kapitalizam ne može uspostaviti stabilnu proizvodnju i zato ne može uspostaviti stabilno društvo. Zato kapitalizam nema perspektive. Zato je kapitalizam dovoljno loš sistem da bi trebao biti zamjenjen. Ali u današnjem društvu nije poznata ideja koja bi mogla zamijeniti kapitalizam. Ne postoji nikava alternativa kapitalizmu. Dobri lideri koji pokušavaju obuzdati kapitalizam pomoću reformi, ne mogu ostvariti značajan uspjeh zato što se kapitalizam ne može toliko unaprijediti da bi mogao formirati dobro i zdravo društvo. Poslije dobrog ali neuspjesnog lidera, razočarani narod često bira jakog desno orjentiranog lidera koji čini situaciju gorom.
Kapitalizam se muči u proizvodnjom zasićenom društvima dok u neimaštini dobro prosperira. Zato kapitalizam često traži pomoć u ratovima u kojim uništava sve pa praktično pokreće svoj razvoj iz početka. Kapitalizam se uvijek može izvući iz kriza ali ne treba razmišljati o tome kako da kapitalizam preživi nego o kreiranju daleko boljeg sistema za sve ljude nego što je to kapitalizam. Taj sistem mora oduzeti moć autoritetima i dati je ljudima. Ja sam predložio takav sistem ali on se toliko razlikuje od svih postojećih modela da ga ljudi ne mogu lako prihvatiti iako bi svi živjeli daleko bolje.
Novi društveni sistem: Humanizam
Sve političke i ekonomske mjere koje sam do sada spomenuo se mogu primijeniti u kapitalizmu. Novi ekonomski sitem koji sam predložio prihvaća postojeći model tržišne ekonomije. Privatne kompanije će nastaviti da posluju na isti način kao i danas. Velike promjene će zahvatiti javna preduzeća.
U kapitalizmu je izgrađeno mišljenje da je država loš privrednik. U tome je do danas bilo dosta istine. Razlog treba tražiti u privilegiranijim radnim mjestima radnika u državnom sektoru u odnosu na privatne kompanije. Slijedeći filozofiju koja neispravno tumači prava radnika na rad, radna mjesta u državnom sektoru su u pravilu zaštićenija u odnosu na privatne kompanije. Radnici teško mogu izgubiti posao čak i ako slabo rade za razliku od radnika u privatnim kompanijama. Privilegirana radna mjesta stvaraju slabije poslovanje državnih kompanija i zato državna preduzeća gube produktivnu bitku sa privatnim kompanijama. Ali po strukturi proizvodnje državne kompanije se gotovo ni po čemu ne razlikuju od kapitalističkog oblika privređivanja i zato rezultat rada državnih kompanija ne mora biti slabiji nego što ga imaju privatne kompanije. Dapaće on može biti i znatno bolji. Javna poduzećima će organizirati novu proizvodnju baziranu na više tržišta nego što ga kapitalizam može podnijeti. Na prvom mjestu će se uspostaviti stalno otvoreno tržište rada i ono će ostvariti produktivniju ekonomiju nego što je mogu ostvariti privatne kompanije.
Nova raspodjela rada je nužnost
Privilegijama svih vrsta se mora stati na kraj. Dobra privreda zahtijeva potpuno ukidanje privilegiranih radnih mjesta. Treba štititi ekonomsku egzistenciju radnika a ne radna mjesta. Reforme nove ekonomije će na prvom mjestu zahvatiti raspodjelu rada. Ne postoji pravednija niti bolja raspodjela rada nego što je takmičenje radnika za rad na svakom radnom mjestu. Radnik koji predvidi i ponudi najveću produktivnost na svakom javnom radnom mjestu u svakom trenutku će dobiti posao. Produktivnost će se mjeriti pomoću zarađenog novca, količine i kvalitete proizvedene robe, ili pomoću ocjena produktivnosti dobijenih od potrošača. Radnik koji ponudi veći profit, više proizvedene robe, bolju, čistiju ili jeftiniju proizvodnju će dobiti željeni posao. To je ideja. Kako učiniti da takva promjena donese najveće moguće pogodnosti i najmanje moguće nepogodnosti društvu je samo tehničko pitanje. Ja sam razvio prilično dobro rješenje u svojoj knjizi Humanizam ali ono će se vjerojatno znatno više razviti kroz praksu.
Ovakav oblik raspodjele rada prirodno zahtijeva izjednačenje broja radnih mjesta sa brojem radnika jer bi u suprotnom moglo doći do nepotrebne borbe za radna mjesta. Novi sistem će ostvariti punu zaposlenost radnika. Ukoliko kreiranje novih radnih mjesta neće biti potrebno, puna zaposlenost će se uspostaviti skraćivanjem radnog vremena svih radnika proporcionalno stopi nezaposlenosti.
Također, u novom sistemu će svako javno radno mjesto biti podjednako traženo. To će se postići tako da svako radno mjesto sa definiranom produktivnošću, dobije radnik koji zatraži najmanju cijenu tekućeg rada i time niži dohodak. Cijena tekućeg rada će biti jedan od faktora koji određuju visinu dohodaka radnika. Sa time u vezi pogodniji poslovi će ostvariti relativno niže dohotke a nepogodniji poslovi će biti kompenzirani sa relativno većim dohodcima. Tako će tržište rada formirati objektivnu mjeru neposredne vrijednosti rada i uravnotežiti radni interes za svim poslovima. Obzirom da će radnici sami određivati cijene svojih tekućih radova, oni će ujedno biti najzadovoljniji zaradom.
Sistem ne bi imao nikakvog smisla ukoliko bi radnici na putu ostvarenja veće konkurentske moći za željena radna mjesta, budu nudili jako velike produktivnosti koje ne bi mogli ostvariti. Upravo to čine današnji političari na primjer. Nova ekonomija će formirati jako efikasni sistem odgovornosti radnika za realizaciju ponuđene produktivnosti tako se oni neće usuditi nuditi neostvarive produktivnosti. O tome ću više govoriti kasnije u ovom članku.
Ni jedna ekonomija ne može biti više produktivna od one gdje svaki posao dobije najbolji radnik na raspolaganju. Takva ekonomija će lako postati znatno produktivnija od kapitalističke tako da će kapitalizam biti prisiljen na povlačenje. Također, radnici više neće biti zainteresirani da rade u privatnim kompanijama zato što tamo oni nemaju dovoljno slobode da biraju poslove, niti nemaju dovoljno slobode da odlučuju o svojim dohodcima i raspodjeli profita. Kao kruna, radnici će u novom sistemu sudjelovati u raspodjeli profita što u pravilu nije slučaj u privatnim kompanijama. Vrlo brzo poslije početka implementacije ovakvog sistema privatne kompanije će biti prisiljene da se povuku i pridruže novom sistemu.
Definiranje vrijednosti produktivne moći čovjeka je nužnost
U svrhu formiranja boljeg društva potrebno je definirati i prihvatiti sve oblike vrijednosti koje su važne u društvu ili bi trebale biti važne u društvu. Zatim je potrebno utvrditi koliko takvih vrijednosti svaki čovjek posjeduje. Sumu svih vrijednosti koje čovjek za svog života ostvari, prikazanu pomoću numeričke veličine, možemo nazvati produktivna moć čovjeka.
Vrijednost produktivne moći čovjeka će na prvom mjestu uključiti kapitalističke vrijenosti kao što su: nekretnine, novac, akcije, i sve aktive koje kapitalizam prepoznaje kao vrijednosti. Ova mjera će omogućiti slobodno udruživanje privatnih preduzimača. Vlasnici privatnih kompanija će u zamjenu za svoje vlasništvo dobiti akcije udružene kompanije. Oni neće biti prisiljavani da se udružuju već će se udruživati pod pritiskom veće produktivnosti javnih kompanija. Uz to oni će uvidjeti da će velika kompanija biti stabilnija na promjene konjunkture. Udruženi vlasnici kompanija će ostvarivati manje profite u slučaju dobrog poslovanja ali i manje gubitke u slučaju lošeg poslovanja jer će velika kompanija pokrivati poremećaje dobiti nastale na tržištu.
Proizvodnja takve kompanije će biti prilično stabilna zato što će se sve više bazirati na narudžbama potrošača. Kad bi se vlasnici privatnih kompanija danas mogli udružiti u takvu zajedničku kompaniju, oni bi to navjerojatnije i učinili jer bi tako više sačuvali vrijednost svog kapitala u učestalim krizama kapitalizma.
Pomoću produktivne moći čovjeka moguće je formirati efikasni sistem podnošenja odgovornosti radnika za ostvarenje ponuđene ekonomske produktivnosti u procesu proizvodnje. Radnici će dijeliti profite u javnim poduzećima proporcionalno numerički predloženoj odgovornosti koju će oni sami predložiti za svoj rad. Ovo je ideja koju ovdje samo dajem na znanje jer se ona kao i većina novih ideja koje se spominju u daljem tekstu, ne može dovoljno dobro razumijeti bez čitanja moje knjige Humanizam i analize. Veća predložena odgovornost radnika će u slučaju porasta profita poduzeća ostvariti normalno veći udio u raspodjeli dobiti. Ta dobit će sada biti izražena u jedinicama koje će se pridodati ukupnoj vrijednosti produktivne moći radnika. I obratno, u slučaju gubitaka poduzeća radnici koji predlože veću odgovornost za svoj rad će ostvariti veće gubitke vrijednosti koja prikazuje njihovu produktivnu moć.
***
Ne može se dobra budućnost čovječanstva bazirati samo na vrijednosti kapitala. Čovjek treba da postane najveća vrijednost i tu orjentaciju je moguće stimulirati pomoću vrijednosti koja prikazuje čovjekovu produktivnu moć. Osim veličine koja prikazuje produktivnu moć čovjeka proizašlu iz kapitala i rada, potrebno je prihvatiti i dodati produktivnoj moći čovjeka vrijednosti kao što su čovjek za sebe, njegovo obrazovanje, radno iskustvo, doprinosi koje je dao i nagrade koje je primio za stvaranje vrijednosti u društvu. Udruživanje različitih oblika vrijednosti će zahtijevati široku studiju i zasigurno teške pregovore u društvu. Ipak poslije nekog vremena bi se mogli kreirati novi demokratski regulirani standardi za sve oblike vrijednosti koje čovjek može napraviti u društvu. Takva regulacija će se automatski primijeniti kad god je to potrebno. Ovo ću podrobnije objasniti u slijedećim pasusima.
Ukoliko bi društvo željelo stimulirati obrazovanje ono će povećati nagrade za više obrazovanje u nekoj vrijednosti koja prikazuje produktivne moći čoveka. Ukoliko neka regija ima na primjer preniski natalitet, društvo može odlučiti da nagradi roditelje sa više djece pomoću određene vrijednosti koja prikazuje produktivnu moć čovjeka. I obratno, ukoliko neka regija ima previsoki natalitet, društvo može odlučiti da kazni roditelje sa više djece pomoću određene vrijednosti produktivne moći čovjeka.
Vrijednost produktivne moći čovjeka će biti specijalno ugrožena ukoliko čovjek ne bude poštivao zakone. Ukoliko čovjek djeluje protiv zakona vrijednost njegove produktivne moći će biti umanjena proporcionalno veličini protuzakonitog djela. Svaki kriminal će biti presuđen pomoću postojećih zakona i zatim preračunat u vrijednost koja prikazuje produktivnu moć čovjeka.
Ukoliko čovjek počini veliko krivično djelo on može izgubiti svu vrijednost koja prikazuje njegovu produktivnu moć i čak upasti u negativnu vrijednost. Predloženi sistem može negativnu vrijednost produktivne moći čovjeka učiniti znatno bolnijim nego što to bi to bio zatvor, tako da zatvori više neće biti potrebni. Svaki čovjek će znatno više izbjegavati da počini bilo kakav kriminal. Ukoliko čovjek ipak upadne u negativnu vrijednost svoje produktivne moći on će jako nastojati da se iz njega izvuče, a to će biti moguće samo pomoću izrazito produktivnog rada i ekstremno dobrog ponašanja kroz duži period.
Uzevši u obzir da većina ljudi vjerojatno neće biti voljna da njihova produktivna moć bude uspoređivana sa produktivnom moći drugih ljudi, takva se vrijednost može držati u tajnosti koja će biti poznata samo posjedniku takve moći. Ali oni koji uđu u negativnu produktivnu moć morat će nositi prepoznatljivu odjeću i to će ih prisiliti da poboljšaju svoje ponašanje.
Društvo može kreirati kompleksnu regulaciju koja će pomoću nagrada i sankcija na čovjekovu produktivnu moć utjecati na kreiranje dobrog društva. Ali ne mogu se sve vrijednosti regulirati zato što ljudi imaju različite potrebe. Iz tog razloga vrijednost koja prikazuje čovjekovu produktivnu moć treba ovisiti također i o nereguliranim vrijednostima koje će biti bazirane na mišljenju koje pojedinci u društvu imaju o slobodnom djelovanu drugih pojedinaca. Ovo je kompletno nova mjera i po mom mišljenu možda najvažnija mjera u budućnosti. Ja sam je nazvao demokratska anarhija.
Demokratska anarhija je nužnost
Demokratska anarhija je novi oblik društvenog odnošenja u kojem svaki čovjek ostvaruje jednaku zakonodavnu, pravosudnu i izvršnu vlast u društvu. To je moguće ostvariti na taj način da svaki čovjek dobije pravo da ocjenjuje djelovanje bilo kojeg čovjeka. Neka svaki čovjek dobije pravo da dodijeli recimo ukupno tri pozitivne i tri negativne ocjene mjesečno. Svaka pozitivna ocjena treba dobitniku takve ocjene automatski donijeti mali porast u vrijednosti njegove produktivne moći. Sa druge strane svaka nepovoljna ocjena će rezultirati istim oblikom kazne. Neka nagrade i kazne takvih ocjena budu u ekvivalentnoj vrijednosti od recimo jednog dolara. Ukoliko se društvo bude plašilo od takve slobodne moći pojedinaca tada se moć ocjenjivanja može smanjivati. Čak i ocjena u vrjednosti od samo jednog centa može biti dovoljna za unapređenje društva.
Demokratska anarhija će uputiti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje svih oblika nepogodnosti. Ovakva mjera će definitivno umanjiti nekontrolirane ili nedovoljno kontrolirane moći pojedinaca proizašlih iz povlaštenog statusa u društvu. Treba naglasiti da je privilegirani status po svojoj prirodi jedan od glavnih uzroka nastanka velikih nepogodnosti i problema u društvu. Obzirom da će svi ljudi imati podjednako pravo ocjenjivanja i da će davati vlastite ocjene neovisno od bilo kakvih pisanih pravila takva demokracija će poprimiti formu anarhije. Narod će tako na vrlo jednostavan način po prvi puta u povijesti čovječanstva ostvariti veliku neposrednu moć u društvu koja će rezultirati visoko harmoničnim i konstruktivnim odnosima u društvu.
Ljudi će ocjenjivati druge ljude slobodno. To znači da nemoralna osoba može nečasno ocijeniti druge ljude ali to ocjenjivanje neće biti značajno zato što individualna ocjena u iznosu od jednog dolara ne može nikome nanijeti štetu. Pojedinci neće imati značajnu moć u društvu ali njihove ocjene udružene zajedno će biti vrlo moćne. Osoba koja primi veliki broj negativnih ocjena će se jako truditi da izbjegne činiti nepogodnosti drugim ljudima.
Osim toga osoba koja dobije lošu ocjenu neće nikada saznati ko joj je tu negativnu ocjenu dao pa će se truditi da ispavi svoje ponašanje prema svim ljudima. Kao rezultat, nasilnici više neće napadati djecu u školama, šefovi više neće maltretirati radnike na poslu, susjedi više neće galamiti noću, prodavci više neće varati svoje kupce, političari više neće lagati biračima, itd. Svi oni će se truditi da ugode drugim ljudima na najbolji mogući način. To je ono što će oduzeti privilegirane moći od ljudi; to je ono što će ukloniti socijalno zlo i kreirati dobro društvo.
Sistem demokratske anarhije će specijalno zahvatiti autoritete. Što višu poziciju autoriteti u društvu budu imali to će oni veću odgovornost podnositi društvu. Na primjer: Predjednik SAD može dobiti 100.000.000 loših ocjena od američkih građana za lošu politiku, laži, i kriminalnu agresiju na druge zemlje. To će ga koštati 100.000.000 dolara u samo jednom mjesecu. Sa druge strane ja ne vjerujem da će ljudi koji podržavaju politiku takvog predsjenika zasigurno dati takvom predsjedniku pozitivne ocjene zato što oni lako mogu imati veće prioritete pozitivnog ocjenjivanja pa će potrošiti pozitivne ocjene prije nego što on dođe na red. Neprivilegirani predsjednik se više neće usuditi da vodi lošu politiku. I ako ipak gadno pogriješi on će pobjeći sa svoje pozicije jako brzo. Samo najsposobniji i najhrabriji pojedinci će se usuditi voditi zemlje. Samo oni više neće biti autoriteti nego naši poslužitelji.
Demokratska anarhija će u stvari biti najmoćnije oružje pravde svih vremena. Zašto? Postoji izreka: “Tiha rijeka brege valja”. Stalna moć ocjenjivanja čak i sa tako malom moći od jednog dolara će prisiliti ljude da poštuju jedni druge. Ljudi će postati vrijednost. Svako će se jako truditi da ugodi društvu na najbolji mogući način. To će kreirati čudo koje ni jedno oruđe pravde nikada nije uspjelo ostvariti. To će ostvariti dobro i zdravo društvo. U budućnosti, sistem ocjenjivanja će vjerojatno ukinuti zakone, policiju, vojsku, pa čak i države. Niko ih više neće trebati. Formirati će se perfektno društvo i svako će to uvidjeti. Ostvariti će se prosperitet iznad najsmionijih očekivanja danas.
***
Vrlo je razumljivo i poželjno da vrijednost produktivne moći čovjeka postane jako važna u društvu i zato je treba dopunski stimulirati. To će se na prvom mjestu ostvariti tako da svaki čovjek dobije glasačku moć u društvu proporcionalnu vrijednosti koja prikazuje njegovu produktivnu moć.
Ovdje se radi o velikoj promjeni demokratskog sistema. Danas ljudi imaju samo pravo izbora svojih predstavnika u parlamentima. Oni nemaju mogućnost ni pravo da sudjeluju u donošenju bilo kakvih drugih odluka od njihovog interesa u društvu. Mi trebamo ovdje kompromis jednako prihvatljiv svima. Neka svaki čovjek dobije pravo da odlučuje o bilo čemu u društvu ali neka to pravo zaradi vlastitim doprinosom u razvoju vrijednosti u društvu. Sistem predlaže nejednako pravo glasa koje treba biti prihvaćeno koncenzusom političkih partija. Ono će u stvarnosti doprinijeti razvoju demokracije jer će društvo po prvi puta dobiti priliku da neposredno odlučuje o svim pitanjima od vlastita interesa.
Drugo, svaki čovjek treba da dobije dohodak za rad u javnim kompanijama proporcionalan vrijednosti njegove produktivne moći. Vrijednost produktivne moći čovjeka će predstavljati humanistički oblik akcija. Ta mjera će dopunski ohrabrivati stanovnike određene regije da dobrovoljno udruže svoja privatna poduzeća u jedno veliko ”humanističko” poduzeće.
Treće, produktivna moć čovjeka se mora nasljeđivati kroz generacije da bi mogla biti prihvaćena. Uvodjenjem ovakvih mjera, svaki će član društva prihvatiti produktivnu moć čovjeka kao veliku vrijednost što će značajno doprinijeti stabilnosti i razvoju društva.
Ekonomska sigurnost ljudi je nužnost
Kapitaliste uopće ne zanima kako će potrošači zaraditi novac za kupovinu robe koju proizvode iako bez toga nema opstanka kapitalističkim poduzećima. Liberalni kapitalizam ne želi voditi računa o gubitnicima i to je još jedan razlog zašto kapitalizam mora otići u povijest. Novi sistem će osigurati ekonomsku neovisnost svakog pojedinca kao preduvjet ostvarenja slobode i opstanka društva u cjelini. Samo jedan nedovoljno ekonomski zbrinut pojedinac može ugroziti cijelo društvo. Osim toga u sistemu radne konkurencije je potreban veći stupanj ekonomske sigurnosti i stabilnosti nego što postoji danas i zato će svaki stanovnik primati nekakav dohodak. Visina individualnog dohotka će u prvom redu ovisiti o vrijednosti koja prikazuje produktivnu moć čovjeka, zatim o cijeni tekućeg rada uzevši u obzir da je svako djelovanje nekakav rad i o ostvarenju predviđene produktivnosti.
Narod također može neposredno utvrditi visinu minimalnog dohotka. Srednja vrijednost iskaza svih ljudi će odrediti visinu minimalnog dohotka. Ukoliko u društvu ne bi postojao dovoljan interes za radom, narod može smanjiti minimalni dohodak što će povećati radni interes i obratno, ukoliko radni interes bude preveliki, narod može neposredno ujednačavati visine dohodaka što će smanjiti dohodovni interes za radom.
Društvo u cjelini će garantirati ekonomsku sigurnost i stabilnost svakom pojedincu. To će ukloniti strah koji danas vlada svijetom. Kapitalizam pronalazi glavnu motivaciju za rad upravo u strahu za ekonomski opstanak pa ne može garantirati ekonomsku stabilnost ljudima. Novi sistem će graditi radnu motivaciju u slobodnom izboru rada i u zadovoljstvu koji iz toga proizlazi.
Svakom prema potrebama je budućnost čovječanstva
Sa vremenom će ljudi spoznati da je zajednička potrošnja značajno racionalnija i stabilnija od individualne potrošnje pa će neposrednim odlukama iz vlastitog bruto dohotka izdvajati više novaca za porez. Što ljudi budu više novaca usmjeravali za potrebe poreza to će više robe i usluga namijeniti za potrebe zajedničke potrošnje društva. To je ona planska potrošnja koja u najrazvijenijim demokracijama svijeta najviše odlazi za potrebe naoružavanja. Obzirom da novi sistem nudi stabilne i dobre odnose među nacijama, ljudi više neće alocirati novac za potrebe armija pa će armije prestati da postoje. U novom sistemu ratovanje više neće biti moguće. Ljudi će usmjeravati novčana sredstva za potrebe zajedničkog društvenog standarda. Tu se radi o ogromnim količinama novca koji mogu značajno poboljšati standard društva. Novi sistem će tako omogućavati uvođenje besplatne individualne potrošnje. Neke države danas imaju besplatno obrazovanje, neke besplatno zdravstveno osiguranje, neke države dijele besplatno neku robu i provode besplatno neke usluge. Zašto novi sistem to ne bi mogao puno više?
Ljudi će se jako promijeniti u novom sistemu. Ja mislim da će jednog dalekog dana, zbog potrebe ostvarenja stabilnije i racionalnije ekonomije, svi ljudi svojom slobodnom voljom alocirati sav novac iz svojih bruto dohodaka za potrebe poreza. Tada će sva roba postati besplatno dostupna svim ljudima. Roba će izgubiti svoju otuđenu prometnu vrijednost a upotrebna vrijednost robe će ostati. Ona će vrijediti isto kao što danas vrijedi zrak. Ovdje se ne radi o utopiji ili o nasilju nad ljudima nego o razvijenom tehničkom sistemu koji će slijediti potrebe ljudi. Ukoliko samo jedan čovjek bude želio zadržati svoj dohodak tada se teoretski, sistem potpuno besplatne robe neće moći primijeniti.
Zaključak
Nova ekonomija će prirodno nastupiti, ona će odstraniti nedostatke kapitalizma i osigurati daljnji razvoj civilizacije. Ona će u velikoj mjeri bazirati proizvodnju na narudžbi potrošača pa će biti stabilna. Ona će spustiti tržišnu konkurenciju sa nivoa poduzeća na nivo radnih mjesta. Nema produktivnije privrede od one u kojoj svako radno mjesto dobija najbolji radnik i zato će kapitalizam otići u povijest. Nova ekonomija će ukinuti nepogodnosti kapitalizma i donijeti će znatno veće pogodosti društvu. Poslije kapitalizma će nastupiti humanizam, sistem koji će daleko bolje slijediti potrebe čovjeka.
Opisani politički i ekonomski model će poboljšati efikasnost i stabilnost proizvodnje, uvesti pravdu u proces proizvodnje i raspodjele, i pribaviti značajno veće pogodnosti svim članovima društva. Otvoreno tržište rada će eliminirati radne privilegije. To će eliminirati korupciju, izvor nemorala današnjeg društva. Tržište rada će dati ljudima slobodu da biraju poslove koje više vole. Rad će postati neposredna vrijednost za sebe i ljudi će uživati u radu. Ljudi će biti slobodni. Sloboda je stanje kad ne morate tražiti dozvolu za ono što činite od nikoga osim od vlastite savjesti. Naravno sloboda je uvjetovana posjedovanjem savjesti. Savjest će se graditi na velikom stupnju definirane odgovornosti ljudi. Odgovornost će biti tako velika da će se ljudi bazirati svoje međusobne odnose u kooperaciji na svim nivoima i tako će doprinijeti produktivnom razvoju društva.
Generalno rečeno, opisani sistem će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese ali će prisiliti ljude da poštuju druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati otuđene vrijednosti koje su autoriteti nametali kroz povijest i učit će ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva. Tada će ljudi uvidjeti gdje su stvarne vrijednosti. Ovaj sistem će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa njihovom mogućnostima zadovoljenja. To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni. Predloženi sistem obećava prirodan, harmoničan i visoko prosperitetan razvoj društva.
Jednom će se ovaj sistem usvojiti u nekoj manjoj društvenoj zajednici. Ljudi će učiniti tu zajednicu prekrasnim mjestom za život. Kada ostatak svijeta to uvidi neće imati drugog izbora nego da je slijedi. Novi sistem će u cijelom svijetu uspostaviti dobro i zdravo društvo. On će izgraditi svijetlu budućnost čovječanstva. Na kraju bih naglasio da predloženi sistem ne samo da predstavlja najbolje rješenje za budućnost čovječanstva već ujedno predstavlja i jedino dobro rješenje. Sistem koji sam preložio će donijeti blagostanje bez obzira na stupanj ekonomske razvijenosti društva. Najveći problem je vrijeme potrebno da ljudi taj sistem razumiju, prihvate i implementiraju.
1.11.2009
Humanizam je radost
Humanizam je radost življenja
U ovom eseju ću govoriti o tome kako kreirati dobro i zdravo društvo sa posebnim naglaskom na sreći i radosti življenja. To je polje obradio Erich Fromm. On je analizirao rad najvećih autoriteta na polju produktivnog življenja i dao je vlastite preporuke o tome kako čovjek može ostvariti zdrav i radostan život. Fromm je problem analizirao uglavnom sa psihološke strane i prepustio je pojedincima prihvaćanje njegovih preporuka. Iako je Fromm prodao jako puno knjiga ne može se utvrditi koliko je bio uspješan u popravljanju društva. Ja sam htio ostvariti puno više i zato sam kreirao političko ekonomski sistem koji će uz pomoć demokracije, bezuvjetno i neizbježno dati svim ljudima dobar, zdrav, i radostan život.
***
Ljudi jako žele sreću ali nisu uspješni u njenom nalaženju. Pokušat ću objasniti u ovom eseju zašto. Ukratko, sreća je rezultat zadovoljenja potreba dok nemogućnosti zadovoljenja potreba stvara nesreću. Čovjek formira potrebe svojim mislima. Misli prilično objektivno definiraju osnovne čovjekova potrebe kao što su na primjer sloboda i ostvarenje osnovnih sredstava koji osiguravaju opstanak. Nemogućnost postizanja slobode i nalaženja hrane stvara objektivnu nesreću. Ovaj oblik nesreće danas ne bi trebao postojati jer se društvo dovoljno razvilo da je može prevladati ali ona ipak postoji. Zašto?
Misli su slobodne i kao takve slobodno formiraju potrebe. Čovjek je svjestan vlastite nemoći u odnosu na prirodu i ima potrebu da je prevlada. U takvim trenucima čovjek lako koristi slobodu svojih misli tako da formira subjektivnu predođbu o prirodi koja ga okružuje. Takva predođba uglavnom pokušava veličati njegovu ličnost i umanjuje moć prirode. Ukoliko se takva predođba direktno ne konfrontira sa moćima prirode čovjek je usvaja kao stvarnu. Na taj način čovjek gradi iluziju prevladavanja vlastite nemoći u prirodi. Tako nastaje otuđenje čovjeka od svoje prirode.
Čovjek najčešće pokušava kompenzirati svoju nemoć pred prirodom stvaranjem nadmoći nad drugim ljudima. To postiže pomoću fizičke snage, ideologije, vlasti, bogatstva, slave i ostalih otuđenih vrijednosti koje čovjeku daju moć nad ljudima. Svaki uspjeh na polju ostvarenja moći nad ljudima u čovjekovoj subjektivnoj svijesti lako daje obilježja prevladavanja vlastite objektivne nemoći u prirodi. To je iluzija koja donosi veliku otuđenu sreću ali koja čovjeku izgleda kao stvarna i on je prihvaća kao takvu. Čovjek koji ostvari vlast nad ljudima ili postane bogat ili slavan doživljava erupciju omamljujuće sreće.
Ali tu se javlja veliki problem, čovjek koji umisli da je prevladao nemoć pred prirodom prije ili kasnije dolazi u proturječnost sa objektivnim zakonima prirode. On otkriva da je njegov život prolazan, da se pojavljuju jači, bogatiji, slavniji ljudi od njega. Rezultat je razočarenje, iluzija sreće nestaje a pojavljuje se bol. Jednom kad čovjek umisli da je prevladao vlastitu nemoć u prirodi, svaka povreda njegove iluzije dovodi u njegovoj subjektivnoj svijesti dovodi u pitanje njegov opstanak. On tada panično djeluje na polju otuđenog interesa, trudi se da ostari veću snagu, veće bogatstvo, veću slavu. Ali nikakvo djelovanje ne može zahvatiti prirodu nastanka takvih potreba.
Nadmoć nad ljudima ne može prevladati čovjekovu objektivnu nemoć u prirodi. Zato čovjek na polju otuđenog interesa ne može naći zadovoljenje. Zato čovjek živi trajno nezadovljan život. Kada čovjek zadovolji svoju glad on više ne jede jer bi mu to donijelo tegobe u stomaku i on je toga svjestan. Ali čovjek ne prepoznaje uzroka tegoba koje koje proizlaze iz formiranja otuđenih potreba. U suprotnom on bi odbacio otuđene potrebe. Rezultat formiranja otuđenih potreba je puno gori nego kada čovjek punog stomaka nastavi da jede.
U otuđenom društvu uspješni ljudi su više otuđeni od svoje prirode i zato prednjače u stresu i razvodima brakova na primjer, a ukoliko ne žive dovoljno razumno, produktivno i disciplinirano što je teško postići u privilegijama koje imaju, tada ih njihov stil života vodi u depresiju, narkomaniju, alkoholizam, itd. Ako obratite pažnju možete uočiti da moćni, bogati i slavni ljudi koji se ne odnose odgovorno prema svom životu, nisu sretni. Oni se samo trude da pokažu uspješnost i dobro raspoloženje. U pravilu su jako zabrinuti za svoje bogatstvo, slavu, snagu i ne uživaju u životu jer su se otuđili od svojih prirodnih potreba.
Nadalje, moć nad ljudima razvija u čovjeku narcisoidnu osobinu karaktera koja veliča vlastitu ličnost i potcjenjuje prirodu i društvo. Narcisoidan čovjek gubi respekt prema drugim ljudima. Takav čovjek gubi mogućnost ostvarenja prirodnih pogodnosti u odnosu sa drugim ljudima. Pohlepa mu stvara bezosjećajno srce, izopačuje dušu i oduzima radost življenja. Takav čovjek često stvara objektivnu patnju drugim ljudima onemogućivši im da zadovolje svoje potrebe. Pogodnosti koje proizlaze iz ravnopravnog odnosa među ljudima po svojoj prirodi spadaju u najveće moguće prirodne pogodnosti koje čovjekova priroda može ostvariti. Čovjek koji zbog vlastitog neznanja odbacuje takve pogodnosti je sam sebi najveći neprijatelj.
Nemogućnost zadovoljenja otuđenih potreba stvara otuđenu nesreću ali čovjek je doživljava kao stvarnu. Ona može biti čak i tegobnija od objektivne nesreće. Na primjer, čovjek nikada neće izvršiti samoubistvo zato što ne može zadovoljiti svoje prirodne potrebe, ako je na primjer gladan ali hoće ako ne može zadovoljiti otuđene potrebe. Ako čovjek svojom subjektivnom svješću nalazi uzrok problema izvan sebe, tada ga bolna napetost lako usmjerava u destrukciju prema svijetu koji ga okružuje. Otuđenje razvija iracionalnost i trajno mizerne posljedice iz kojih se teško može naći izlaz. Otuđeni čovjek živi duhovno vrlo siromašan život bez obzira što u svom životu postigao. On ne može razumjeti prirodu svojih potreba, djeluje protiv svoje prirode i živi nesretan život.
Zato društvo mora razviti orijentaciju koja će stimulirati objektivnost a ne otuđenje od objektivnosti. To je upravo ono što sistem koji sam predložio omogućava. Taj sistem će društvu donijeti prirodan, dobar i radostan život.
***
Možda zvuči nevjerojatno ali svi problemi sa srećom i nesrećom će se riješiti uspostavom jednakih prava među ljudima. Mi danas imamo formalnu jednakost proklamiranu zakonima o ljudskim pravima. U praksi te jednakosti nema jer postoji ogroman broj različitih oblika privilegija ljudi koje donose zlo društvu. Novi sistem koji sam predložio problem nejednakih prava među ljudima počinje rješavati pomoću sistema ravnopravnog ocjenjivanja među ljudima. Ja sam ga nazvao demokratska anarhija. Svaki čovjek će imati jednako pravo da ocjeni nekoliko ljudi po vlastitom izboru. Pozitivna ocjena će malo uvećati dohodak ocjenjenog čovjeka a negativna će ga malo umanjiti. Takvo ocjenjivanje će prisiliti svakog čovjeka da poštuje druge ljude, da čini sve što može da drugim ljudima uljepša život i da ne čini ništa što drugim ljudima može nauditi. Ovo će biti temelj uspostave zdrave, konstruktivne i produktivne orijentacije društva.
Jednako pravo među ljudima se svakako mora proširiti na suštinski jednako pravo ljudi na rad. Novi sistem predviđa otvoreno takmičenje radnika pomoću ponuđene radne produktivnosti za pravo na rad na svakom javnom radnom mjestu u bilo kojem trenutku. Produktivnost će se mjeriti pomoću zarađenog novca, količine i kvalitete proizvedene robe, ili pomoću ocjena produktivnosti dobijenih od potrošača. Radnik koji ponudi veći profit, više proizvedene robe, bolju, čistiju ili jeftiniju proizvodnju će dobiti željeni posao. Ovdje se radi samo o tehničkom problemu koji se može riješiti. Više o tome sam pisao u članku Budućnost ekonomije.
Ne postoji bolja raspodjela rada od radne konkurencije na tržištu rada. Nova podjela rada će uravnotežiti interes za svim radnim mjestima pomoću novo definiranog sistema odgovornosti radnika. Odgovornija radna mjesta će biti više nagradjena u slučaju porasta produktivnosti i više sankcionirana u slučaju pada produktivnosti. Tako će nova raspodjela rada ukinuti privilegije, jedan od najvećih izvora problema našeg društva. Tako će sva radna mjesta postati podjednako poželjna. Tako će nova raspodjela rada biti prihvaćena od svih članova društva kao pravedna.
Povrh toga, radna konkurencija će ostvariti znatno veću produktivnost nego što je privatna poduzeća mogu ostvariti što će poslati kapitalizam sa svim svojim negativnostima u povijest.
Radna konkurencija će omogućiti svakom čovjeku da dobije posao koji više voli. Tako će rad postati vrijednost za sebe. Čovjek koji voli neki posao će uložiti veći trud za ostvarenje najveće produktivnosti na željenom radnom mjestu i tako će ostvariti pravo na rad. Kada čovjek ulaže napor na polju koje voli gradi vlastitu produktivnu orjentaciju i životno zadovoljstvo. Tako će puna ravnopravnost među ljudima i oživotvorene kreativne bivstvene snage čovjeka donijeti velike stabilne pogodnosti u obliku radosti življenja.
Sreća i radost su slični fenomeni ali postoji razlika. Sreća je pogodnost koja ne može postojati bez nesreće i uglavnom ne traje dugo. Sreća je veća što je prethodna ili moguća nesreća bila veća i obratno. Sreća ne ovisi nužno o čovjekovoj aktivnosti, ona može sama doći ili ne doći. Radost življenja je trajna i stabilna prirodna pogodnost jer nastaje kao proizvod čovjekove cjelokupne produktivne orjentacije. Ona je teško dostupna kada čovjek nema slobodu odlučivanja i djelovanja kao što je to slučaj danas. Iz tog razloga danas je jako teško vidjeti radosnog čovjeka.
Stvarna ravnopravnost među ljudima će umanjiti mogućnost formiranja nadmoći među ljudima a sa time će se umanjiti mogućnost nastajanja lažne i otuđene sreće i nesreće. Radostan čovjek puno lakše prihvaća ograničenja vlastite prirode pa ga subjektivna sreća i nesreća teže zahvaćaju. Radostan čovjek novog sistema ne mora nužno biti sposoban da zadovolji sve svoje potrebe. Tko god investira veliki napor u zadovoljenje potreba i ne može ostvariti zadovoljenje će biti tužan ali neće biti ljut. Sistem će formirati objektivnu pravednost i izgraditi respekt među ljudima koji će sputavati pojavu ljutnje. Tuga je puno zdravija i bolja emocija od ljutnje jer je racionalnija. Sociološki; za razliku od ljutnje, tuga ne stvara konflikte. Psihološki; tuga u usporedbi sa ljutnjim, dozvoljava čovjeku da bolje sagleda objektivnu stvarnost, da probleme rješava produktivno i konstruktivno. Ljutnja razara dušu a tuga je razvija. Tuga usmjerava čovjeka prema boljem životu a ljutnja to ne može.
Sreća je prolazna. Otuđeni čovjek ne bira sredstva da je što više zadrži i zato lako postaje egoističan, pohlepan i razvija mnoge negativne osobine karaktera koje štete njemu i društvu u cjelini. Prirodan radostan čovjek živi produktivan život i zna da njegove pogodnosti najviše ovise o njemu samome. Zato je on vrlo spreman i željan da dijeli, spreman je i željan da kooperira na svom nivoima ljudskih odnosa i tako doprinosi stvaranju pogodnosti u društvu.
Predloženi sistem će omogućiti čovjeku da bude produktivan, zadovoljan sa sobom i da vjeruje u svoju budućnost. Takav čovjek je u stanju da voli. Mi danas iskrivljujemo značenje pojma ljubavi zato što je kapitalizam svojom okrutnošću praktično uništio našu sposobnost da volimo. Sposobnost voljenja se ne može dobiti, ona se mora zaraditi produktivnim načinom življenja. Ona je u stvari najveći doseg produktivnog života i pruža najveću radost življenja. Osim toga predloženim načinom života čovjek će dosezati najveći oblik znanja – mudrost. Mudar čovjek ima sve što mu treba bez obzira koliko to kvantitativno ili kvalitativno bilo i zato je gospodar svojih emotivnih stanja i živi pun, miran i radostan život. Takav čovjek je slobodan čovjek.
Jednaka prava među ljudima će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese ali će prisiliti ljude da poštuju druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati vrijednosti koje su autoriteti nametnuli i učiti će ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva. Ovaj sistem će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa mogućnostima zadovoljenja. To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni.
Sistem koji sam predložio će omogućiti ljudima da se ispravno razvijaju, da budu mentalno i fizički zdravi. Zdravi pojedinci će formirati zdravo društvo a zdravo društvo će stvarati još zdravije pojedince. Proces će se ciklički razvijati i kao rezultat će nastati harmonično i dobro društvo sa pojedincima punim radosti života. Predloženi sistem obećava prirodan i visoko prosperitetan razvoj društva, veći i od najsmionijih današnjih snova. Sistem je detaljno opisan u mojoj knjizi “Humanizam” koja je besplatno dostupna ovdje.
8.4.2004
Obnovljeno 13.11. 2013
Humanizam jasno
Humanizam jasno
Autoriteti su se kroz povijest jako trudili da zadrže vlast u svojim rukama, to rade i danas. Iako danas gotovo svugdje postoji formalna demokracija narod je i dalje nemoćan. To je glavni razlog da svijet prolazi kroz faze destrukcija umjesto kroz kontinuirani produktivni razvoj. Nemoć u društvu je toliko velika da čak ne postoji ni ideja o tome kako dobar društveni sistem treba izgledati. Konačno, zahvaljujući razvoju informacijske tehnologije i mojoj velikoj upornosti, otkrio sam put za kreiranje dobrog društva koje su definirale mnoge utopije. Moja utopija, opisana u knjizi ”Humanizam”, više nije razmišljanje puno želja već čista nauka koja definira neizbježnu i svijetlu budućnost čovječanstva.
Dobra budućnost čovječanstva ultimativno zahtjeva moć u rukama naroda. Svaki čovjek treba imati moć da neposredno zastupa i brani svoje interese svugdje gdje ima takvu potrebu. Ovdje se radi o potpuno novim idejama koje će za današnje prilike dati nezamislivo veliku moć narodu. Prvo treba naglasiti da će one donijeti potpunu promjenu današnjeg sistema zato što je sve što danas postoji izgrađeno pod utjecajem autoriteta.
Novi politički i ekonomski sistem koji sam predložio je podjednako prihvatljiv svima. On će spriječiti bilo kakvo tlačenje ljudi i dati će svakome daleko veće slobode ali će također uspostaviti odgovornost svakog pojedinca prema svakom pojedincu u društvu. Čitav sistem je baziran na visoko razvijenom obliku demokracije. Novi sistem će ostvariti veću produktivnost nego kapitalizam i stabilnost koju kapitalizam ne može uopće osigurati. Sistem će konačno prisiliti kapitalizam na povlačenje. Novi sistem sprečava kriminal, ratove i sve oblike destruktivnosti u društvu i ohrabruje razvoj produktivnih snaga. On će u potpunosti promijeniti svijet i dati lijep život i harmoniju ljudima.
***
U svrhu formiranja boljeg društva potrebno je definirati i prihvatiti sve oblike vrijednosti koje su važne u društvu ili bi trebale biti važne u društvu. Zatim je potrebno utvrditi koliko takvih vrijednosti svaki čovjek posjeduje. Sumu svih vrijednosti koje čovjek za svog života ostvari, prikazanu pomoću numeričke veličine, možemo nazvati produktivna moć čovjeka. Uzevši u obzir da većina ljudi vjerojatno neće biti voljna da njihova produktivna moć bude uspoređivana sa produktivnom moći drugih ljudi, takva se vrijednost može držati u tajnosti koja će biti poznata samo posjedniku takve moći.
Vrijednost produktivne moći čovjeka će na prvom mjestu uključiti kapitalističke vrijenosti kao što su nekretnine, novac, akcije, i sve aktive koje kapitalizam prepoznaje kao vrijednosti. Osim veličine koja prikazuje produktivnu moć čovjeka proizašlu iz kapitala, potrebno je prihvatiti i dodati sve vrijednosti koje današnje društvo prihvaća ili bi trebalo prihvatiti. Takve vrijednosti su čovjek za sebe, njegovo obrazovanje, radno iskustvo, doprinosi koje je dao i nagrade koje je primio za stvaranje vrijednosti u društvu. Udruživanje različitih oblika vrijednosti će zahtijevati široku studiju i zasigurno teške pregovore u društvu. Ipak poslije nekog vremena bi se mogli kreirati novi demokratski regulirani standardi za sve oblike vrijednosti koje čovjek može napraviti u društvu. Takva regulacija će se automatski primijeniti kad god je to potrebno. Ovo ću podrobnije objasniti u slidedećim pasusima.
Produktivna moć čovjeka će svakako biti uvjetovana pomoću ostvarene ekonomske produktivnosti radnika. Radnici će dijeliti profite u javnim poduzećima proporcionalno numerički predloženoj odgovornosti koju će oni sami predložiti za svoj rad. Veća predložena odgovornost će u slučaju porasta profita poduzeća ostvarti normalno veći udio u raspodjeli dobiti. Ta dobit će sada biti izražena u vrijednosti koja prikazuje produktivnu moć radnika. I obratno, u slučaju gubitaka poduzeća radnici koji predlože veću odgovornost za svoj rad će ostvariti veće gubitke u vrijednosti koja prikazuje njihovu produktivnu moć.
Ukoliko bi društvo željelo stimulirati obrazovanje ono će povećati nagrade za više obrazovanje u vrijednosti koja prokazuje produktivnu moć čoveka. Ukoliko neka regija ima na primjer preniski natalitet, društvo može odlučiti da nagradi roditelje sa više djece pomoću određene vrijednosti koja prikazuje čovjekovu produktivnu moć. I obratno, ukoliko neka regija ima previsoki natalitet, društvo može odlučiti da kazni roditelje sa više djece pomoću određene vrijednosti koja prikazuje čovjekovu produktivnu moć.
Vrijednost produktivne moći čovjeka će biti specijalno ugrožena ukoliko čovjek ne bude poštivao zakone. Ukoliko čovjek djeluje protiv zakona on će izgubiti zakonom predviđenu vrijednost koja prikazuje njegovu produktivnu moć. Svaki kriminal će biti presuđen pomoću postojećih zakona i zatim preračunat u vrijednost koja prikazuje čovjekovu produktivnu moć. Ukoliko čovjek počini veliko krivično djelo on može izgubiti svu vrijednost koja prikazuje njegovu produktivnu moć i čak upasti u negativnu vrijednost. Predloženi sistem može upad u takav minus učiniti znatno bolnijim nego što to bi to bio zatvor, tako da zatvori više neće biti potrebni. Svaki čovjek će znatno više izbjegavati da počini bilo kakav kriminal. Ukoliko čovjek ipak padne u takav minus on će jako nastojati da se iz njega izvuče, a to će biti moguće samo pomoću izrazito produktivnog rada i ekstremno dobrog ponašanja kroz duži period.
Društvo može regulirati sve što kao zajednica treba pomoću vrijednosti koja prikazuje čovjekovu produktivnu moć. Ali ne mogu se sve vrijednosti regulirati zato što ljudi imaju različite potrebe. Iz tog razloga vrijednost koja prikazuje čovjekovu produktivnu moć treba ovisiti također i o nereguliranim vrijednostima koje će biti bazirane na mišljenju koje pojedinci u društvu imaju o slobodnom djelovanu drugih pojedinaca. Ovo je kompletno nova mjera i po mom mišljenu možda najvažnija mjera u budućnosti. Ja sam je nazvao demokratska anarhija.
Demokratska anarhija je novi oblik društvenog odnošenja u kojem svaki čovjek ostvaruje jednaku zakonodavnu, pravosudnu i izvršnu vlast u društvu. To je moguće ostvariti tako da svaki čovjek dobije pravo da ocjenjuje djelovanje bilo kojeg čovjeka. Svaka povoljna ocjena treba dobitniku takve ocjene automatski donijeti mali porast u vrijednosti njegove produktivne moći. Sa druge strane svaka nepovoljna ocjena će rezultirati istim oblikom kazne. Neka nagrade i kazne takvih ocjena budu u ekvivalentnoj vrijednosti od recimo jednog dolara. Ukoliko se društvo bude plašilo od takve slobodne moći pojedinaca tada se moć ocjenjivanja može smanjivati. Čak i ocjena u vrjednosti od samo jedan cent može biti dovoljna za unapređenje društva.
Demokratska anarhija će uputiti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje svih oblika nepogodnosti. Ovakva mjera će definitivno umanjiti nekontrolirane ili nedovoljno kontrolirane moći pojedinaca proizašlih iz povlaštenog statusa u društvu. Treba naglasiti da je povlašten status po svojoj prirodi jedan od glavnih uzroka nastanka velikih nepogodnosti i problema u društvu. Obzirom da će svi ljudi imati podjednako pravo ocjenjivanja i da će davati vlastite ocjene neovisno od bilo kakvih pisanih pravila takva demokracija će poprimiti formu anarhije. Narod će tako na vrlo jednostavan način po prvi puta u povijesti čovječanstva ostvariti veliku neposrednu moć u društvu koja će rezultirati visoko harmoničnim i konstruktivnim odnosima u društvu.
Vrlo je razumljivo i poželjno da vrijednost produktivne moći čovjeka postane jako važna u društvu i zato je treba dopunski stimulirati. To će se na prvom mjestu ostvariti tako da svaki čovjek dobije glasačku moć u društvu proporcionalnu vrijednosti koja prikazuje njegovu produktivnu moć. Ovdje se radi o velikoj promjeni demokratskog sistema. Danas ljudi imaju samo pravo izbora svojih predstavnika u parlamentima. Oni nemaju mogućnost ni pravo da sudjeluju u donošenju bilo kakvih drugih odluka od njihovog interesa u društvu. Mi trebamo ovdje kompromis jednako prihvatljiv svima. Neka svaki čovjek dobije pravo da odlučuje o bilo čemu u društvu ali neka to pravo zaradi vlastitim doprinosom u razvoju vrijednosti u društvu. Sistem predlaže koncenzusom političkih partija prihvaćeno nejednako pravo glasa. Ono će u stvarnosti doprinijeti razvoju demokracije jer će društvo po prvi puta dobiti priliku da neposredno odlučuje o svim pitanjima od vlastita interesa.
Drugo, svaki čovjek treba da dobije dohodak za rad u javnim kompanijama proporcionalan vrijednosti njegove produktivne moći. Ova mjera u velikoj mjeri prihvaća zatećeno stanje ali će također uvesti nova pravila, više pravde i reda u sistem raspodjele dohodaka. Treće, produktivna moć čovjeka se mora nasljeđivati kroz generacije da bi mogla biti prihvaćena. Uvodjenjem ovakvih mjera, svaki će član društva prihvatiti produktivnu moć čovjeka kao veliku vrijednost što će značajno doprinijeti stabilnosti i razvoju društva
***
Novi ekonomski sitem prihvaća postojeći model tržišne ekonomije. Privatne kompanije će nastaviti da posluju na isti način kao i danas. Novi sistem će značajno promijeniti javna poduzeća. Na prvom mjestu promjene će zahvatiti raspodjelu rada. Ne postoji pravednija niti bolja raspodjela rada nego što je takmičenje radnika za rad na svakom radnom mjestu. Radnik koji predvidi i ponudi najveću produktivnost na svakom radnom mjestu u svakom trenutku će dobiti posao. Mjera je na prvom mjestu nužna zato što ona definitivno ukida radne privilegije koje predstavljaju osnovu nepogodne orjentacije i problema u društvu. Ako mislite da takva raspodjela rada može voditi do bitke za radna mjesta i ako ste već sada preplašeni za svoje radno mjesto ne trebate to biti. Novi sistem će kreirati novu regulaciju raspodjele rada koja će spriječiti takve neželjene efekte.
Novi sistem će ostvariti punu zaposlenost radnika. Ukoliko kreiranje novih radnih mjesta neće biti potrebno, puna zaposlenost će se uspostaviti skraćivanjem radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Također, u novom sistemu će svako radno mjesto biti podjednako traženo. To će se postići tako da svako radno mjesto sa definiranom produktivnošću, dobije radnik koji zatraži najmanju cijenu tekućeg rada i time niži dohodak. Pogodniji poslovi će ostvariti niže dohotke a nepogodniji poslovi će biti kompenzirani sa većim dohodcima. Tako će tržište rada formirati objektivnu mjeru neposredne vrijednosti rada i uravnotežiti radni interes za svim poslovima. Obzirom da će radnici sami određivati cijenu svog tekućeg rada, oni će ujedno biti najzadovoljniji zaradom.
Nova ekonomija će nužno zahtijevati efikasan sistem utvrđivanja odgovornosti radnika za realizaciju ponuđene produktivnosti. Sistem će utvrditi novi način podnošenja odgovornosti radnika pomoću vrijednosti koja prikazuje njihovu produktivnu moć. Neostvarenje predložene produktivnosti ili njeno smanjivanje će specijalnim automatskim postupkom smanjiti ukupnu vrijednost produktivne moći radnika proporcionalno veličini njihove odgovornosti u procesu proizvodnje. I obratno, porast produktivnosti će povećati ukupnu vrijednost njihovih produktivnih moći proporcionalno njihovoj odgovornosti u procesu proizvodnje.
Ni jedna ekonomija ne može biti više produktivna od one gdje svaki posao dobije najbolji radnik na raspolaganju. Takva ekonomija će lako postati znatno produktivnija od kapitalističke tako da će ista biti prisiljena na povlačenje. Također, radnici više neće biti zainteresirani da rade u privatnim kompanijama zato što tamo oni nemaju dovoljno slobode da biraju poslove, nemaju dovoljno slobode da odlučuju o svojim dohodcima, niti mogu sudjelovati u raspodjeli profita u privatnim kompanijama. Vrlo brzo poslije početka implementacije ovakvog sistema privatne kompanije će biti prisiljene da se povuku i pridruže novom sistemu.
Vlasnici sredstava za proizvodnju koji dobrovoljno predaju svoje privatno vlasništvo društvu će proporcionalno vrijednosti predatog vlasništva ostvariti porast vrijednosti svoje produktivne moći. Vrijednost produktivne moći čovjeka će predstavljati humanistički oblik akcija jer će svaki čovjek ostvariti dohodak za rad u javnoj kompaniji, proporcionalan vrijednosti svoje produktivne moći. Ta mjera će dopunski ohrabrivati stanovnike određene regije da dobrovoljno udruže svoja privatna poduzeća u jedno veliko ”humanističko” poduzeće.
Udruženo humanističko poduzeće će razvijati proizvodnju po narudžbama potrošača i tako će ostvariti najstabilniji oblik proizvodnje. Radna konkurencija će osigurati najproduktivniji oblik proizvodnje pa će tako realizirati najpogodniju konzumaciju roba u društvu. Na kraju bih htio naglasiti da će predloženi sistem biti baziran na tako velikom stupnju odgovornosti rukovodilaca i radnika da će se oni morati dogovarati sa svim zainteresiranim stranama i uspostaviti visoki stupanj koncenzusa prije donošenja odluka. Ovakav oblik tržišne privrede će morati završiti u kooperaciji na svim nivoima proizvodnih procesa i tako će doprinijeti produktivnom razvoju društva.
***
Demokracija će se također dramatično unaprijediti. Budućnost demokracije se više neće bazirati na izabranim liderima. Razvoj kompjutorske tehnologije omogućava narodu da neposredno participira u donošenju svih važnih odluka od zajedničkog interesa putem referenduma. U svrhu sprečavanja preglasavanja manjine u društvu sva pitanja za referendume treba da budu kreirana pomoću koncenzusa političkih partija. Svaka odluka može imati skalu vrijednosti pripremljenu koncenzusom političkih partija, u kojoj svaki glasač odabire vrijednost koja mu najviše odgovara. Srednja veličina iskazanih vrijednosti svih stanovnika u funkciji njihove glasačke moći će ukazivati na prihvatljivost svake odluke u društvu.
Stanovništvo će neposredno formirati politiku društva, a na prvom mjestu ekonomsku politiku. U sistemu udruženog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i novac će također biti udružen. Udružen novac omogućava uvođenje neposrednog oblika demokracije u ekonomiju. Svaki glasač će neposredno participirati u raspodjeli zajedničkog novca ostvarenog dohotkom “humanističke” kompanije. Novac će se raspoređivati za potrebe razvoja ekonomije (ukupna količina novca namjenjena investicijama privrede), za individualnu potrošnju (ukupna količina novca namjenjena dohodcima radnika) i za zajedničku potrošnju (ukupna količina novca namjenjena zajedničkoj potrošnji svih stanovnika). Obzirom da novi sistem predlaže nejednako pravo glasa svaki glasač će raspodijeliti ukupnu vrijednost svoje produktivne moći po glasačkim grupama. Suma glasačkih izjava svih glasača po glasačkim grupama će kreirati ukupnu količine novca namjenjene za te potrošačke grupe. Tako će na vrlo jednostavan način narod kreirati makroekonomsku politiku društva. Tako će se neposredno demokratski unaprijediti današnji sistem raspodjele dohodaka, utvrđivanja fiskalne i razvojne politike društva.
Novi sistem mora osigurati ekonomsku neovisnost svakog pojedinca kao preduvjet ostvarenja slobode društva u cjelini. Osim toga u sistemu radne konkurencije je potreban veći stupanj socijalne sigurnosti nego što postoji danas i zato će svaki stanovnik primati nekakav dohodak. Visina individualnog dohotka će u prvom redu ovisiti o vrijednosti koja prikazuje produktivnu moć čovjeka, zatim o cijeni tekućeg rada i ostvarenju predviđene produktivnosti. U okviru raspodjele novca namjenjenog individualnoj potrošnji narod također može neposredno utvrditi raspone između dohodaka radnika neposredno određujući visinu najmanjeg dohotka. Ukoliko u društvu nebi postojao dovoljan interes za radom, narod može smanjiti minimalni dohodak što će povećati radni interes i obratno, ukoliko radni interes bude preveliki narod može neposredno ujednačavati visine dohodaka što će smanjiti dohodovni interes za radom.
Novac namijenjen razvoju privrede će biti raspoređen onim dijelovima humanističke korporacije koji u kraćem periodu predvide veće profite na slobodnom tržištu. Na taj način društvo u cjelini ostvaruje najveće potrošačke i ekonomske pogodnosti. Narod također može neposredno donositi odluke o usmjerenju novca za potrebe zajedničke potrošnje do nivoa do kojih bude imao interes. U budućnosti će nestabilnost tržišne privrede biti zamijenjena stabilnom planskom proizvodnjom baziranoj na narudžbama potrošača. Tržišna politika će tada biti manje anarhična i više demokratska što će otvoriti mogućnosti razvoja demokratske planske privrede.
Opisani politički i ekonomski model će poboljšati efikasnost i stabilnost proizvodnje, uvesti pravdu u proces proizvodnje i raspodjele, i pribaviti značajno veće pogodnosti svim članovima društva. Generalno rečeno, opisani sistem će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese ali će prisiliti ljude da poštuju druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati autoritetima nametnute vrijednosti i učiti ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva. Ovaj sistem će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa njihovom mogućnostima zadovoljenja. To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni. Predloženi sistem obećava prirodan, harmoničan i visoko prosperitetan razvoj društva.
Na kraju bih naglasio da predloženi sistem ne samo da predstavlja najbolje rješenje za budućnost čovječanstva već ujedno predstavlja i jedino dobro rješenje. Kao krunu, sistem predviđa da će rad postati neposredna vrijednost za sebe dok će roba gubiti svoju otuđenu vrijednost. Razvoj ovakvog sistema može realizirati do danas nemogući zadatak: “Od svakog prema mogućnostima i svakome prema potrebama.” U svakom slučaju, ovaj sistem će napraviti raj na zemlji.
Moja knjiga “Humanizam” obrazlaže precizno sve što sam ovdje napomenuo i puno više od toga. Ona je besplatno dostupna ovdje. Promjene koje sam ovdje napomenuo će zahvatiti gotovo svaku postojeću nauku. Pojedinac više ne može učiniti značajan napredak. To je sada posao za ekipe znanstvenika. Ja ću biti jako zahvalan svakome ko bude željan surađivati samnom na ovom projektu, svakome ko mi dostavi bilo kakve primjedbe o knjizi i čak svakome ko samo pročita moju knjigu.
Hvala na pažnji,
Aleksandar Šarović.
Humanizam ukratko
Humanizam ukratko
Ljudi su bezuspješno pokušavali izgraditi dobro društvo stoljećima. Ja sam prihvatio isti izazov, bio sam vrlo ustrajan i uspio sam u svojoj knizi “Humanizam” definirati sistem koji će riješiti probleme društva kroz stoljeća. U toku rješavanja problema došao sam do zaključka da dobra budućnost zahtijeva potpunu promjenu današnjeg sistema. U budućnosti gotovo ništa ne može ostati isto kao što je danas. Iz tog razloga novi sistem nije lako razumijeti niti primijeniti iako je daleko jednostavniji i bolji od bilo kojeg poznatog modela. Ipak ukoliko uložite mali napor u proučavanje ovog sistema vidjet ćete kako će izgledati budućnost čovječanstva. Slijedeći kratki opis moje knjige “Humanizam” svakako vrijedi pročitati.
Ljudi teže većoj moći. Oni određuju svoju moć uspoređujući se sa drugim ljudima. Takva usporedba postoji kao potreba društva i zato je treba prihvatiti bez obzira što je ona najvjerojatnije posljedica otuđenja društva. Produktivno društvo treba razvijati produktivnu moć čovjeka. Mi takvu moć možemo mjeriti. Što je mjera koja prikazuje čovjekovu produktivnu moć bolje definirana to se bolje usmjerava djelovanje društva, to je društvo bolje. Potrebno je kreirati sistem koji će definirati ukupnu vrijednost produktivne moći čovjeka pomoću vrijednosti njegova minulog rada. Ta vrijedost treba uključiti vrijednost nekretnina, novca, akcija, nagrada, obrazovanja i svih drugih vrijednosti koje čovjek posjeduje. Osim toga ona će uključiti vrijednost rada koji donosi porast produktivnosti privrede i sve sve druge vrijednosti koje su prihvaćene danas u društvu i koje mogu unaprijediti društvo.
Sa druge strane ukoliko čovjek proizvede štetu vrijednostima koje postoje u društvu kao na primjer ukoliko je odgovoran za gubitke privrede, ili ukoliko prouzrokuje nepogodnosti u društvu, ili ukoliko počini neki kriminal tada će izgubiti odgovarajuću vrijednost na skali koja prikazuje njegovu ukupnu produktivnu moć. Udruživanje različitih oblika vrijednosti će zahtijevati široku studiju i zasigurno teške pregovore u društvu. Ipak poslije nekog vremena bi se mogli kreirati novi regulirani standardi za sve oblike vrijednosti i štete koje čovjek može napraviti u društvu. Takva regulacija će se automatski primijeniti kad god je to potrebno. Tako će se demokratski formirati novi sistem vrijednosti koji će sumirati ukupnu vrijednost produktivnih moći čovjeka. Takav sistem vrijednosti će nadopuniti i obogatiti sadašnje oblike vrijednosti, bazirane na kapitalu sa novim humanističkim vrijednostima i na taj način će značajno unaprijediti razvoj društva.
Vrlo je razumljivo i poželjno da takav sistem vrijednosti postane važan u društvu i zato ga treba dopunski stimulirati. Neka svaki čovjek dobije demokratsku glasačku moć u društvu proporcionalnu ukupnoj vrijednosti njegove produktivne moći. Ova mjera predlaže nejednako pravo glasa ljudi ali bi u stvarnosti bila doprinos razvoju demokracije. Do sada su moćni ljudi upravljali društvom sami iako su se često sakrivali iza formalne demokracije. Moćni ljudi nisu nikada bili voljni dijeliti svoju moć sa društvom u ime plemenite ideje jednakosti jer se to protivi osnovnoj otuđenoj potrebi čovjeka da ostvari veću moć u društvu. Zato je potrebno napraviti kompromis koji će biti podjednako prihvatljiv svim ljudima. Svaki čovjek će imati glasačku moć proporcionalnu njegovom doprinosu i doprinosu njegovih predaka u izgradnji svih oblika vrijednosti koje društvo posjeduje. Treba naglasiti da će nejednako pravo glasa ipak biti formalne prirode jer pojedinac koliku god glasačku moć imao ne može značajno utjecati na donošenje odluka u demokratskom procesu. Sa druge strane novi demokratski sistem će otvariti mogućnost da svi ljudi konačno stvarno participiraju u donošenju odluka od njihovih interesa.
Razvoj kompjutorske tehnologije omogućava narodu da neposredno participira u donošenju svih važnih odluka od zajedničkog interesa putem referenduma. Sva pitanja za referendum treba da kreira parlament koncenzusom političkih partija. Princip koncenzusa na najefikasniji način štiti interese manjine. Pitanje za referendum koje ne bude prihvaćeno koncenzusom se neće postaviti na referendumu. Svaka odluka može imati skalu vrijednosti pripremljenu od strane parlamenta u kojoj svaki glasač odabire vrijednost koja mu najviše odgovara. Srednja veličina iskazanih vrijednosti svih stanovnika u funkciji njihove glasačke moći će ukazivati na prihvatljivost svake odluke u društvu. Ovo bi bio početak stvarne vladavine ljudi i najbolji način utvrđivanja potreba društva.
Koliko god demokracija bila razvijena ona će uvijek imati ograničenja jer ne može uvažavati pa čak ni uzeti u razmatranje posebne potrebe pojedinaca. Pojedinci će uvijek biti preglasani i zato mogu biti ugroženi. Taj nedostatak može biti odstranjen uvođenjem novog sistema pomoću kojeg će pojedinci moći sami efikasno braniti svoja prava i štititi svoje posebne interese u društvu. Ja sam ga nazvao demokratska anarhija.
Demokratska anarhija je novi oblik društvenog odnošenja u kojem svaki čovjek ostvaruje jednaku zakonodavnu, pravosudnu i izvršnu vlast u društvu. To je moguće ostvariti tako da svaki čovjek dobije pravo da ocjenjuje djelovanje bilo kojeg čovjeka. Svaka povoljna ocjena treba dobitniku ocjene automatski donijeti mali porast u vrijednosti njegove produktivne moći. Sa druge strane svaka nepovoljna ocjena će rezultirati istim oblikom kazne. Obzirom da će svi ljudi imati podjednako pravo ocjenjivanja i da će davati vlastite ocjene neovisno od bilo kakvih pisanih pravila takva demokracija će poprimiti formu anarhije. Demokratska anarhija će uputiti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje svih oblika nepogodnosti. Ovakva mjera će definitivno umanjiti nekontrolirane ili nedovoljno kontrolirane moći pojedinaca proizašlih iz povlaštenog statusa u društvu. Povlašten status je po svojoj prirodi jedan od glavnih uzroka nastanka velikih nepogodnosti i problema u društvu. Narod će tako na vrlo jednostavan način po prvi puta u povijesti čovječanstva ostvariti veliku neposrednu moć u društvu koja će rezultirati visoko harmoničnim i konstruktivnim društvenim odnosima.
***
Ekonomski prosperitet se stvara dobrim planiranjem proizvodnje i potrošnje i dobrom realizacijom plana. Najbolji plan proizvodnje i potrošnje se može ostvariti neposrednom narudžbom potrošnje od strane potrošača. Iz tog razloga novi sistem će preuzeti postojeću tržišnu ekonomiju ali će postepeno razvijati proizvodnju po narudžbi potrošača. To je upravo ono čemu današnje korporacije teže jer poznata potrošnja osigurava stabilnu proizvodnju. Najveća efikasnost realizacije plana će se ostvariti sa centarliziranim hijerarhijskim sistemom odlučivanja u procesu proizvodnje jer ostvaruje najefikasnju koordinaciju zajedničkog djelovanja. Centarlizirani sistem u praksi lako ostvaruje veliku stabilnost privređivanja i punu zaposlenost radnika. Ukoliko kreiranje novih radnih mjesta neće biti potrebno, puna zaposlenost će se uspostaviti skraćivanjem radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Takva privreda će nalikovati na model današnjih velikih korporacija ali će uvesti značajne novosti koje će doprinijeti ostvarenju znatno veće produktivnosti proizvodnje i znatno većeg zadovoljstva ljudi nego nego što ga privatne kompanije mogu ostvariti.
Takvu privredu je moguće ostvariti samo dobrovoljnim udruživanjem proizvođača u zajedničku “humanističku“ korporaciju na određenoj teritoriji. Stanovnici određenog teritorija koji dobrovoljno predaju svoje privatno vlasništvo društvu će proporcionalno vrijenosti predatog vlasništva ostvariti porast vrijednosti njihove produktivne moći. Vrijednost produktivne moći čovjeka će predstavljati “humanistički“ oblik akcija jer će svaki čovjek ostvariti dohodak za rad u “humanističkoj“ kompaniji, proporcionalan vrijednosti svoje produktivne moći. Drugim rječima, u novom sistemu čovjek će ostvariti dohodak proporcionalan njegovom doprinosu (uključujući i doprinos njegovih predaka) u izgradnji i održavanju svih oblika vrijednosti koje društvo posjeduje. Udružena ekonomija će pružiti znatno veću sigurnost i znatno veće pogodnosti i ta činjenica može ohrabriti stanovnike određene teritorijalne cjeline da dobrovoljno udruže svoje privatne kompanije u “humanistički“ oblik korporacije. Ukoliko se neka privatna kompanija ne želi udružiti u zajedničku korporaciju tada će nastaviti da djeluje kao nezavisno poduzeće.
U svrhu izbjegavanja privilegija centraliziranog sistema privređivanja koji u pravilu donosi nisku produktivnost, biti će neophodno uspostaviti stalno otvoreno tržište rada. Svako radno mjesto treba popunjavati radnik koji ponudi najveću produktivnost u bilo kojem trenutku. Ova mjera će vjerojatno naići na teškoće u procesu realizacije zato već na prvi pogled izgleda riskantno i bolno. Međutim, takvi nepoželjni efekti će se odstraniti pomoću nove regulacije raspodjele rada. Treba naglasiti da je ova mjera nužna zato što će omogućiti definitivno ukidanje radnih privilegija koje predstavljaju osnovu nepogodne orijentacije i problema u društvu. Osim toga slobodni izbor rada će omogućiti radu da postane neposredna vrijedost. Radnici će voljeti ono što rade i tu leži vjerojatno najveća pogodnost predloženog sistema.
Nova ekonomija će nužno zahtijevati efikasan sistem utvrđivanja odgovornosti radnika za realizaciju predviđene produktivnosti. Sistem će utvrditi novi način podnošenja odgovornosti radnika pomoću vrijednosti koja prikazuje njihovu produktivnu moć. Neostvarenje predložene produktivnosti i profita ili njeno smanjivanje će specijalnim automatskim postupkom smanjiti ukupnu vrijednost produktivne moći radnika proporcionalno veličini njihove odgovornosti u procesu proizvodnje. I obratno, porast produktivnosti i profita će povećati ukupnu vrijednost njihovih produktivnih moći proporcionalno njihovoj odgovornosti u procesu proizvodnje. Sistem će biti baziran na tako velikom stupnju odgovornosti rukovodioca i radnika da će se oni morati dogovarati sa svim zainteresiranim stranama i uspostaviti visoki stupanj koncenzusa prije donošenja odluka.
U slučaju da je produktivnost ograničena radno mjesto treba da dobije radnik koji zatraži najmanju cijenu tekućeg rada i time niži dohodak. Tržište rada će formirati objektivnu mjeru neposredne vrijednosti rada. Kada radnik bude sam odredio cijenu svog tekućeg rada biti će najzadovoljan zaradom.
Ukratko, u “humanističkoj” kompaniji, radnici uključujući i rukovodioce, će se takmičiti za svako željeno radno mjesto koristeći svoju produktivnu moć. Oni će ostvariti pravo na rad na željenom radnom mjestu ukoliko ponude najveću produktivnost za takvo radno mjesto. Poslije toga, oni će biti direktno odgovorni svojim sugrađanima za realizaciju vlastite ponudjene produktivnosti pomoću vrijednosti koja prokazuje njihovu produktivnu moć. Takva ekonomija će lako postati znatno produktivnija od kapitalističke i zato će privatna poduzeća po prvi puta biti prisiljena na povlačenje i na pridruživanje novom sistemu.
Nova ekonomija će razvijati tržište rada i smanjivati tržište roba. To će doprinijeti razvoju efikasnije ekonomije i racionalnom iskorištavanju prirodnih bogatstava. Sa druge strane, smanjeno tržište roba neće uzrokovati slabiji kvalitet roba jer će svi proizvodi biti podložni ocjeni potrošača. Takve ocjena će prikazivati i produktivnost rada proizvođača i samim tim će imati utjecaj na dohodke proizvođača. Iz tog razloga proizvođači će organizirati proizvodnju u nekakvom obliku dogovora sa potrošačima. To će biti najbolja moguća proizvodnja.
Novi sistem će omogučiti radu da postane neposredna vrijednost a roba će gubiti svoju otuđenu prometnu vrijednost. U takvoj orijentaciji leži svijetla budućnost čovječanstva.
***
Budućnost demokracije se neće više bazirati na izabranim liderima već će stanovništvo neposredno formirati politiku društva, na prvom mjestu ekonomsku politiku. U sistemu udruženog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i novac će također biti udružen. Udružen novac omogućava uvođenje neposrednog oblika demokracije u ekonomiju. Svaki glasač će neposredno participirati u raspodjeli zajedničkog novca ostvarenog dohotkom “humanističke” kompanije. Novac će se raspoređivati za potrebe razvoja ekonomije (ukupna količina novca namjenjena investicijama privrede), za individualnu potrošnju (ukupna količina novca namjenjena dohodcima radnika) i za zajedničku potrošnju (ukupna količina novca namjenjena zajedničkoj potrošnji svih stanovnika). Izabrani parlament će prije izjašnjavanja svakog glasača koncenzusom utvrditi moguće intervale vrijednosti u raspodjeli zajedničkog novca. Obzirom da novi sistem predlaže nejednako pravo glasa svaki glasač će raspodijeliti ukupnu vrijednost svoje produktivne moći po glasačkim grupama. Suma glasačkih izjava svih glasača po glasačkim grupama će kreirati makroekonomsku politiku društva. Veća količina novca usmjerena u jednom pravcu smanjiti će potrošnju u drugima i na taj način će usmjeravati ekonomiju društva. Tako će se neposredno demokratski unaprijediti današnji sistem raspodjele dohodaka, utvrđivanja fiskalne i razvojne politike društva.
Raspodjela novca predstavlja osnovu problema današnjag društva. Demokracija je ovdje potrebna više nego bilo gdje. Ukoliko dozvolimo neposrednoj demokraciji da rukovodi raspodjelom zajedničkog novca dati ćemo šansu i dobiti ćemo rješenje za veliki broj problema današnjeg društva. Bez sumnje jednaka glasačka moć neće biti prihvatljiva ljudima koji imaju dominantnu moć danas. Zato je potrebno definirati nejednaku glasačku moć prihvatljivu za sve koja će biti bazirana na vrijednosti koja prikazuje produktivnu moć čovjeka. Ako žrtvujemo jednako demokratsko pravo možemo dobiti stvarnu demokraciju, kolektivno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, jednako pravo na rad, i neograničenu slobodu individualnog radnog i svakog drugog izbora. To je definitivno vrijedno prihvaćanja.
Opisani politički i ekonomski model će poboljšati efikasnost i stabilnost proizvodnje, uvesti pravdu u proces proizvodnje i raspodjele, i pribaviti značajno veće pogodnosti svim članovima društva. Generalno rečeno, opisani sistem će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese ali će prisiliti ljude da poštuju druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati autoritetima nametnute vrijednosti i učiti ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva. Ovaj sistem će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa njihovom mogućnostima zadovoljenja. To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni. Predloženi sistem obećava prirodan, harmoničan i visoko prosperitetan razvoj društva. Razvojem ovakvog sistema će se također realizirati do danas nemogući zadatak: “Od svakog prema mogućnostima i svakome prema potrebama.” Ako pročitate moju knjigu “Humanizam” koja je besplatno dostupna ovdje u najmanju ruku više nećete imati velikih sumnji u takvu mogućnost.
Aleksandar Šarović
Natrag na početak
Humanizam za početak
Humanizam za početnike
Nitko ne zna kako dobro društvo treba izgledati. Mi smo svi početnici u tome. Ja sam odbio da budem takav početnik i zato sam naporno radio na tome da definiram humano društvo.
Humanizam nužno zahtijeva slobodu. Slobodan čovjek mora imati pravo da odlučuje o svemo o čemu želi pod uvjetom da njegova sloboda ne sprečava druge ljude da budu slobodni. Sloboda daje mogućnost ljudima da izaberu svoje potrebe i da ih zadovoljavaju. Sloboda ispunjava razlog ljudskog postojanja i daje ljudima šansu da budu sretni.
Da li smo slobodni?
Veličina slobode ovisi o razvoju društva. Naša sloboda danas nije nužno na niskom nivou ali svakako nije ni dovoljno razvijena. Politički naša sloboda prestaje poslije izbora delegata u skupštinama i parlamentima. Jednom izabrani autoriteti u pravilu ne pokazuju više veliku ljubav prema demokraciji. Izabrani ljudi mogu nam oduzeti slobodu, učiniti nas nemoćnim i nesretnim, eksploatirati nas a mi ne možemo učiniti ništa drugo nego čekati godinama slijedeće izbore da bi ih mogli smijeniti.
Što je još gore, ti ljudi koji upravljaju društvom postaju uzori svim ostalim autoritetima u društvu. Kao rezultat, naši šefovi, učitelji, roditelji i svi ostali autoriteti uzimaju vlast u svoje ruke na polju svog djelovanja. Vlast donosi velike pogodnosti i zato se čovjek trudi da uspostavi bilo kakav oblik kontrole ili bar utjecaja nad drugim ljudima. Svaki čovjek ostvaruje veći ili manji uspjeh na tom polju. Zajedno oni sprečavaju druge ljude da se slobodno razvijaju. U takvom društvu ljudi imaju tendenciju da mrze jedni druge što stvara destruktivne odnose u društvu. Ja sam bio prilični izložen toj vrsti problema i to je razlog zbog kojega sam se odlučio pronaći rješenje koje će donijeti slobodu društvu.
Može li neposredna demokracija dati zadovoljavajuće rješenje?
Neki ljudi predlažu da zaobiđemo autoritete i da uz pomoć kompjutorske tehnologije sprovedemo koncenzuse i/ili neposredno odlučivanje ljudi o svim pitanjima od zajedničkog interesa. Odlučivanje pomoću koncenzusa i neposredne demokracije je dobra ideja ali ono ne može samo po sebi biti dovoljno uspješno. Prvo takvo odlučivanje je teško sprovesti i ono zahtijeva previše vremena da bi moglo dati dovoljno dobar rezulatat. Drugi razlog leži u činjenici da moćni ljudi ne vole demokraciju a posebno ne vole neposrednu demokraciju i zato će se suprotstavljati takvim pokušajima. Treće, donošenje odluka zahtijeva određenu količinu znanja o predmetu odluke i ne može se očekivati da ga svi ljudi imaju. Također svako društvo donosi praktično neograničeni broj odluka o svom djelovanju i niko nema toliko vremena, a vjerojatno ni volje da sudjeluje u svim tim odlučivanjima. Osim toga demokracija nije čak ni odlično rješenje zato što lako nameće volju većine nad potrebama manjine i tako lako može oduzeti slobodu manjini. Konačno, čak i kada bi demokracija riješila sve navedene probleme, ne postoji čak ni teorija koja može uspostaviti dovoljno efikasnu zaštitu pojedinaca od vladavine drugih ljudi.
Pa što da radimo?
Ostavimo autoritetima pravo da samostalno odlučuju o svemu što je u djelokrugu njhove nadležnosti. Oni čak slobodno mogu i povečavati svoje odgovornosti ali poslije toga učinimo ih neposredno odgovornim za svoje odluke svakom pojedincu u društvu u svakom trenutku.
Kako?
Neka svaki čovjek dobije jednako pravo da ocjenjuje druge ljude. To pravo će mu dati moć da daje ukupno jednu pozitivnu i jednu negativnu ocjenu (a može ih biti i više) recimo mjesečno. To znači da će ljudi u stvari ocjeniti ponašanje samo najboljeg i najgoreg čovjeka po njihovom mišljenju. Neka svaka pozitivna ocjena automatski donese neku nagradu pozitivno ocjenjenom čovjeku i neka svaka negativna ocjena rezultira istim oblikom kazne. Veličina nagradi i kazni će biti neposredno određena voljom ljudi. Mi možemo pretpostaviti da će ona biti u vrijednosti od jednog dolara ali može biti veća ili manja.
Što će ocjenjivanje donijeti društvu?
Neće postojati nikakva pravila po kojima će ljudi ocjenjivali druge ljude tako da će to u stvari biti oblik anarhije. Takvo ocjenjivanje će zahtijevati od ljudi da poštuju jedni druge i da budu vrlo obazrivi prema drugim ljudima bez obzira šta radili u društvu. Ono će usmjeriti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje bilo kakvih oblika nepogodnosti. Ili drugim riječima niko više neće moći ugnjetavati ljude niti oduzimati njihovu slobodu. To će nas učiniti humanim. Danas mi ne vrednujemo humanost i zato je nemamo. Kada počnemo ocjenjivati humanost, humanost će postati prepoznatljiva vrijednost i društvo će postati znatno bolje. To je u stvari vrlo jednostavno.
Broj ocjena koje će pojedinci davati će naravno biti ograničen. Iz tog razloga ne treba očekivati da će obični ljudi dobijati puno ocjena. Najviše ocjena će primiti ljudi sa ekstremno pozitivnim i negativnim ponašanjem i autoriteti. Tako će autoriteti biti prisiljeni da donose najbolje moguće odluke u društvu. Veći autoriteti će primati više ocjena i to će ih učiniti više odgovornim. Predsjednici država, na primjer, mogu dobijati milione pozitivnih i negativnih ocjena i tada će primati ili će biti primorani da plate milione dolara kao rezulat svog rada i to svakog mjeseca. To će po prvi puta stvarno uspostaviti njihovu odgovornost pred narodom. To će također usmjeriti lidere da počnu voljeti demokraciju. Tada će oni zasigurno ispitivati narod o njihovim potrebama i donositi odluke koje će zadovoljavati takve potrebe. Oni će također naporno raditi na pronalaženju koncensusa među ljudima o svim odlukama od njihovog interesa. Autoriteti koji neće donositi dobre odluke će brzo napuštati svoje pozicije a samo najbolji će ostajati. Ocjenjivanje će donijeti velike pogodnosti društvu i daleko bolju budućnost čovječanstva.
Da li smo mi sposobni ocjenjivati druge ljude?
Ja vjerujem da su ljudi već danas prilično sposobni stvarati dobar sud o drugim ljudima i ocjenjivati ih objektivno a život u takvom društvu će učiti ljude da budu još više objektivni. Vas dragi čitaoci ipak vjerojatno brine sposobnost mase ljudi da objektivno ocjenjuje vas. U tom slučaju postoji mogućnost da se ocjenjivanje učini prihvatljivije tako da se nagrade i sankcije koje ocjenjivanje donosi znatno umanje ili čak ukinu. I već tada bi ocjenjivanje donosilo dobre rezultate. Osim toga ja sam uvjeren da bi vi dragi čitaoci željeli ocjenjivati druge ljude ali to neće biti moguće dok ne dozvolite drugim ljudima da ocjenjuju vas. Mi svi moramo žrtvovati nešto malo da bi dobili znatno znatno više. Kad sistem ocjenjivanja praksom izbori vaše povjerenje tada se utjecaj ocjena može povećavati i tada će donositi odlične rezultate.
Što je pogrešno u podjeli rada danas?
Ja sam imao dosta problema sa principima podjele rada koji su danas prihvaćeni u društvu. Kao mlad čovjek vjerovao sam da svojim radom mogu napraviti “čuda” ali nisam dobio šansu da to pokažem. Naročito me razočarala podjela rada u javnim poduzećima koja su u to vrijeme dominirala u zemlji u kojoj sam živio. Javna preduzeća bi trebala slijediti interese društva ali nisu bila dovoljno uspješna u tome. Pitao sam se zašto je radno mjesto predsjednika države podložno demokratskom reizboru svakih nekoliko godina a gotovo sva ostala javna radna mjesta to nisu? Da li to znači da radnici u javnim poduzećima mogu biti neproduktivni i privilegirani autoriteti na svojim radnim mjestima?
Rad u javnim poduzećima generalno donosi ugodnije poslove nego rad u privatnim poduzećima. Osim toga rad u javnim poduzećima često daje pristojnije i sigurnije dohotke kao i privilegije koje radnici u privatnim kompanijama uglavnom nemaju. Jednom zauzeta takva radna mjesta su prilično zaštićena i ukoliko nisu upražnjana ne postoji mogućnost da ih drugi radnici dobiju. To jednostavno nije pošteno prema drugim radnicima koji nemaju posao ili prema onima koji nemaju dobar posao. Sloboda izbora rada ne samo da nije nigdje razvijena nego jedva da postoji. Većina ljudi provodi gotovo trećinu svoga života radeći posao koji ne vole jer nemaju drugog izbora. Nedostatak slobode u izbora rada je stvarno ono što čini naše živote siromašnim. Također privilegirana radna mjesta nisu dovoljan izazov radnicima pa se oni često dosađuju na poslu. Kao generalni rezultat oni nisu dovoljno produktivni čime društvo u cjelini puno gubi. Što je još gore, privilegije su ishodišta svih oblika ugnjetavanja ljudi i rasadnik korupcije koja stvara ogromne negativnosti u društvu.
Pa gdje je onda izlaz?
Već spomenuti sistem ocjenjivanja među ljudima će svakako uveliko doprinijeti rješavanju problema raspodjele rada ali će osim toga, biti potrebno znatno povećati promjenjivost radnih mjesta i pokretljivost radnika. Svaki čovjek mora imati priliku ne samo da radi već i da radi ono što voli. Prvo je moguće ostvariti skraćivanjem radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Drugo je moguće ostvariti pomoću stalno otvorenog natječaja za svako javno radno mjesto. Svako radno mjesto u javnim kompanijama treba dobiti radnik koji predloži najveću produktivnost u bilo kom trenutku. Ovo zvuči nemoguće i ja sam već i na početku čuo takve primjedbe ali ništa ovdje nije nemoguće, radi se samo o kreiranju dobrog sistema.
Ova mjera zahtijeva daleko veću dohodovnu sigurnost radnika nego što je bilo koji postojeći sistem nudi. Svatko će primati nekakav dohodak. Visina dohotka će ovisiti o vrijednosti minulog rada radnika, zatim o vrijednosti tekućeg rada, o ostvarenoj produktivnosti, te o društvenim potrebama. Osim dohodovne kompenzacije za rad, biti će nužno kreirati dobru regulaciju produktivnosti rada i odgovornosti za rad koja će biti prihvatljiva svima. Da bi se to ostvarilo potrebno je kreirati potpuno novu ekonomiju.
Što ćemo tako dobiti?
Radnici će dobijati poslove koje žele. To će obogatiti njihovu bivstvenu moć i donijeti veliko zadovoljstvo koje proizlazi iz samog rada. Tako će rad postati vrijednost u sebi samome što će donijeti velike pogodnosti koje danas gotovo da ne postoje.
Također takva podjela rada će donijeti najveću moguću produktivnost rada koju ni kapitalistički oblik proizvodnje neće moći slijediti. Privatna poduzeća će gubiti bitku za ostvarenje veće produktivnosti pa će se morati povući. Vlasnici privatnih sredstava za proizvodnju će biti pravedno kompenzirani za svoja poduzeća pa će se dobrovoljno pridružiti javnom poduzeću.
U slučaju da je produktivnost proizvodnje ograničena radnik koji zahtijeva nižu cijenu tekućeg rada će dobiti posao. Cijena tekućeg rada je jedan od faktora koji određuje visinu dohotka. Bolji poslovi će ostvariti niže cijene tekućeg rada pa tako i niže dohotke i obratno. Tržišna cijena tekućeg rada će doprinijeti uspostavi pravednosti u procesu proizvodnje i raspodjele. Svi radnici će biti zadovoljni sa zaradamna i svi oblici rada će biti podjednako traženi. Nije li takva dobrobit nezamisliva danas?
Na kraju treba naglasiti da će novi sistem uspostaviti jako veliku odgovornost radnika za posao koji obavljaju pa će se odnosi u proizvodnji također morati bazirati na visokom nivou kooperacije među radnicima što će doprinijeti uspostavi harmoničnih odnosa u društvu.
Što ćemo tako izgubiti?
Mi ćemo izgubiti šansu da zadržavamo svoja radna mjesta zauvijek ali to više neće uključivati strah za vlastiti ekonomski opstanak. U novom sistemu više neće postojati objektivna potreba za zadržavanjem radnih mjesta zauvijek. To će uglavnom biti samo otuđena narcisoidna potreba. Treba naglasiti da je narcisoidnost glavni kreator nesreće i destruktivnosti u razvijenom društvu. Novi sistem će nam pomoći da to otkrijemo i tada ćemo se, uz pomoć novih vrijednosti koje će predloženi sistem formirati, osloboditi narcisoidnog mišljenja koje imamo o svom privilegiranom statusu. Tako ćemo se osloboditi nesreće i destruktivnosti koje često nosimo u sebi pa sa time i od nesreće i destruktivnosti u društvu. To je svakako vrijedno gubljenja.
Novi sistem će nas osloboditi svih oblika ugnjetavanja u drušrvu, svih oblika korupcije i svih negativnosti koje one donose. Također će nas osloboditi mišljenja da je sreća uvijek negdje drugdje što je vrlo razvijeno u društvima bez dovoljno slobode. Novi sistem će nam pokazati da sreća leži u nama samima i učiti će nas kako da je pronađemo i kako da je kontroliramo.
Zašto da ne prihvatimo ove ideje?
Politički i ekonomski model koji iz navedenih ideja proizlazi će poboljšati efikasnost i stabilnost proizvodnje, uvesti pravdu u proces proizvodnje i raspodjele, i pribaviti značajno veće pogodnosti svim članovima društva. Generalno rečeno, opisani sistem će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese ali isto tako će prisiliti ljude da poštuju druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati autoritetima nametnute vrijednosti i učiti ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja karakterističnih za današnje društvo. Ovaj sistem će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa vlastitim mogućnostima zadovoljenja. To je konačni uvjet za prevladavanje destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni. Predloženi sistem obećava lijep život i prirodan, harmoničan i visoko prosperitetan razvoj društva.
Nove ideje će preokrenuti naglavce sve na što ste se navikli u svom životu i to naravno donosi teškoće prihvaćanja novog sistema. Međutim, takve teškoće mogu proizaći jedino iz nerazumijevanja koliko pogodnosti nove ideje donose i straha koji proizlazi iz takvog nerazumijevanja. Od samog početka ja sam bio siguran da će ove jednostavne ideje u potpunosti promijeniti svijet i napraviti Raj na Zemlji. U svrhu dokazivanja te teze ja sam razvijao ove ideje u zadnjih 20 godina. Sistem koji sam na kraju kreirao je condition sine qua non za bilo kakvu dobru budućnost čovječanstva. On je prikazan u 139 stranica knjizi “Humanizam” koja je besplatno dostupna na internet stranicama ovdje. Knjiga jasno prikazuje svijetlu budućnost čovječanstva i zato bi je trebali pročitati.
Natrag na početak
Humanizam u skici
Humanizam u skici
Dobro društvo zahtijeva moć u rukama naroda. Ta moć danas gotovo da ne postoji a u budućnosti će biti za današnje pojmove nezamislivo velika. Centralizirani politički i ekonomski sistem koji sam predložio će dati mogućnost narodu da neposredno upravlja društvom.
Narod će naročito imati mogućnost da neposredno i vrlo jednostavno kreira makroekonomsku politiku društva. Na primjer, svaki radnik će samostalno odlučiti koliki dio svog dohotka želi izdvojiti za razvoj ekonomije,i zajedničku i individualnu potrošnju društva. Srednja vrijednost svih ljudi će utvrditi fiskalnu, razvojnu i dohodovnu politiku društva.
Poslije toga će biti potrebno formirati stalno otvoreno tržište rada za svako radno mjesto u poduzećima u javnom vlasništvu. Najbolji zainteresirani radnik će ostvariti pravo na rad na svakom radnom mjestu u svakom trenutku. Ova mjera će zahtijevati posebnu regulaciju koja će osigurati odgovornost i stabilnost unutar proizvodnog procesa.
Radna konkurencija će ostvariti znatno veću ekonomsku produktivnost nego što je kapitalizam može ostvariti tako da će privatne kompanije biti prisiljene da se pridruže novom sistemu. Vlasnici tih kompanija će biti odgovarajuće kompenzirani.
Biti će potrebno ostvariti i daleko veći stupanj socijalne sigurnosti nego što postoji danas i zato će svaki pojedinac primati nekakav dohodak. Dohodci će biti proporcionalni doprinosu pojedinaca u proizvodnji vrijednosti u društvu ali će biti korigirani pomoću nekih humanističkih zahtjeva.
Novonastala udružena kompanija će razvijati proizvodnju robe prema narudžbama potrošača što će kreirati najstabilniju, demokratsku plansku privredu.
Pomoću specijalne regulacije odgovornosti radnika i dohodovne kompenzacije za rad, sva javna radna mjesta će postati podjednako tražena.
U novom sistemu ni jedan rad u javnim poduzećima više neće biti privilegiran i to će ukloniti nemoral i korupciju, neke od najgorih negativnosti današnjeg društva.
Sistem koji sam predložio nudi rješenje za današnje probleme društva kroz istinski jednaka prava među ljudima. Ljudi će imati slobodu da slijede i zaštite svoje interese svugdje. Ipak oni to neće moći učiniti na štetu drugih ljudi jer novi sistem to neće dozvoliti.
U novom sistemu svaki čovjek će imati jednako pravo da ocjenjuje bilo kojeg čovjeka. Pozitivna ocjena će ocjenjenim ljudima donositi uočljivu nagradu a negativna ocjena će predstavljati isti oblik kazne. Ovako jednostavna mjera će usmjeriti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje bilo kakvih oblika nepogodnosti. Ovako jednostavna mjera će ostvariti dobro društvo.
Sa vremenom ocjenjivanje među ljudima može zamijeniti čak i državne zakone. Ostati će samo prirodni zakoni definirani ljudskom prirodom i utemeljeni neposrednom demokracijom i navedenim sistemom ocjenjivanja.
Novi sistem će dati ljudima sigurnost i slobodu da slijede vlastite interese u oblicima koji su danas nezamislivi. Život u takvom sistemu će omogućiti ljudima da demistificiraju otuđene vrijednosti današnjeg društva i da pronađu gdje su stvarne vrijednosti. Na taj način ljudi će ostvariti znanje kako da dosegnu dobar život, ljubav, mir, radost, stabilnost i harmoniju društva ispred najsmionijih današnjih snova.
Na kraju treba reći da će sistem biti prihvaćen dobrovoljno. Nekoliko stotina ili hiljada ljudi negdje u svijetu može testirati sistem i dokazati ovo što sam ja upravo rekao. Oni će napraviti raj na zemlji i zatim će ostatak svijeta zasigurno slijediti isti put. Razvoj ovakvog sistema će konačno ostvariti harmonično i dobro društvo sa sretnim pojedincima.
Ukoliko vam se svidio ovaj kratak uvod preporučam vam čitanje članka Humanizam jasno koji će vam dati jasniju sliku sistema, a zatim ostale članke i moju knjigu.
25.5.2004
Humanizam u biti
Humanizam u biti
Razvijena ekonomija dobrog društva.
Preduzeća se trebaju dobrovoljno udružiti na regionalnoj razini. Svi ljudi će dijeliti humanističke akcije javne imovine, a pojedinci koji posjeduju privatnu imovinu će za nju dobiti dodatne akcije. Ja ne tvrdim da će to biti lako ostvariti ali nema drugog puta u dobro društvo. Zatim dolazi još teži korak koji će dati konačni odgovor na sve ekonomske probleme. Moramo razvijati tržište rada. Svaki posao treba dobiti radnik koji ponudi najveću produktivnost rada, najnižu cijena rada, i najveću radnu odgovornost, u bilo koje vrijeme.
Kada radnici povećaju svoju produktivnost ili proizvode korist društvu, oni će biti nagrađeni sa povećanjem dohodaka i porastom humanističkih akcija. Ako radnici ne ispune ponuđenu produktivnost ili čine štete društvu, oni će podnositi odgovornost za to smanjivanjem dohodaka i gubljenjem humanističkih akcija koje posjeduju.
Nema ekonomije koja može biti bolja od one gdje svaki posao dobija najbolji radnik na raspolaganju. Samo takva privreda može eliminirati privilegije i nepravde. Samo takva privreda može riješiti socijalne probleme i kreirati dobro društvo.
Svi ljudi će izravno kreirati makroekonomsku politiku u regiji između ostalog tako što će odlučivati koliko novca iz svojih dohodaka žele izdvojiti za poreze. Također, ljudi će izravno odlučivati kako će se taj porezni novac trošiti raspodjelom tog novca prema grupama potrošnje koje su im više potrebne. To će formirati demokratsku plansku ekonomiju, najracionalniju i najstabilniju moguću privredu.
Novi sistem će približiti ljude svojoj prirodi, i u nekoj daljoj budućnosti, moguće je očekivati da će svi pojedinci u regiji odlučiti da dodijele svoje kompletne dohotke za porez. Tada će sve robe i usluge biti plaćene iz budžeta zajedničke potrošnje i biti će besplatno dostupne svim ljudima. To će formirati komunizam, najbolje moguće društvo.
Napisao sam više o novom sistemu u sljedećim člancima koji predstavljaju budućnost ekonomije, demokracije i vrijednosti. Moja knjiga Humanizam detaljno prikazuje svijetlu budućnost čovječanstva.
25.5.2004
Humanizam u rečenici
Povijest čovječanstva je loša povijest samo zato što je stvarana u borbama za privilegije; kad ukinemo privilegije dobit ćemo dobro i zdravo društvo.
Humanizam sažeto
1 Humanizam u pet riječi definira što je humanizam u
pet riječi.
2 Humanizam u rečenici daje prikaz ideje
knjige u jednoj rečenici.
3 Humanizam u biti daje prikaz biti knjige
u 300 riječi.
4 Humanizam u skici daje prikaz osnove ideje
knjige u 550 riječi.
5 Humanizam za početnike daje
inspiraciju za knjigu u 1800 riječi.
6 Humanizam ukratko daje više teoretski prikaz knjige
u 2200 riječi.
7 Humanizam jasno daje više praktični prikaz knjige u 2600
riječi.
8 Humanizam je radost življenja ili kako
sistem stvara radost u 2400 riječi.
9 Humanizam opsežno daje opširniji prikaz novog
sistema u 5000 riječi
