Razotuđenje države

3.2                  Razotuđenje udruženih komuna
3.2.1                     Udruživanje politike
3.2.2                     Udruživanje ekonomije
3.2.3                     Udruživanje država

Države organiziraju vlast na svojoj teritoriji da bi građanima osigurale ostvarenje većih pogodnosti. Međutim, kada vlast ne odgovara prirodi društva tada države vode otuđenu, autarhičnu, i autoritativnu politiku. Takva politika stvara neracionalnu i nestabilnu ekonomiju naroda, nepogodnu i nepravednu orijentaciju među narodima, napetosti i rizike u odnosima među državama. Države su odgovorne za najveća krvoprolića u povijesti čovječanstva.

Današnji svijet definitivno ne poznaje model zajedničke koegzistencije koji može osigurati prosperitet čovječanstva. Današnji svijet bazira svoje odnose na opasnom i okrutnom takmičenju opredjeljenja a ne na kooperaciji. Današnja svjetska politika stvara objektivne nepravde među državama prouzrokovane velikim razlikama u privrednim razvijenostima i u pravu korištenja prirodnih bogastava. Sa jedne strane postoji prekomjerna produkcija a sa druge glad u svijetu.

Bilo je u povijesti čovječanstva pokušaja izgradnje boljeg svijeta kroz udruživanje. Na tom putu formirane su svjetske organizacije koje nastoje međusobno približiti države i narode u međuovisnu cjelinu koja se nadopunjuje. Iz tog razloga je formirana Organizacija ujedinjenih nacija, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Interpol, međunarodne zdravstvene organizacije i masu drugih. Te organizacije je morala povezivati ideja stvaranja bolje planete Zemlje. One su trebale donositi pogodnosti kao posljedicu većeg povezivanja naroda, rada i kapitala, veću snagu produkcije, veće bogastvo i pa tako i veće blagostanje. Takve organizacije su trebale umanjiti mogućnost nastanka oružanih sukoba među državama. Međutim rezultat je suprotan očekivanjima. Takve organizacije se danas koriste uglavnom za ostvarenje prevlasti u svijetu i kao takvo predstavljaju opasnost za čovječanstvo.

Svakako najveća opasnost u svijetu proizilazi iz otuđenja koji nameću autoriteti. Ljudi žive u otuđenom, egocentričnom, narcisoidnom svijetu u kojem se formiraju otuđene potrebe. Otuđenje zavarava čovjeka da može prevladati svoju nemoć pred prirodom, ali nikakvo djelovanje to ne može ostvariti i zato je otuđeni čovjek u pravilu nezasitan i nezadovoljan. Nezadovoljene otuđene potrebe predstavljaju osnovu nastanka destruktivne energije koja donosi svakodnevno ogromne probleme u svijetu. Otuđenje je bolest od koje boluje cijeli svijet, bogati i siromašni. Autoriteti lako mogu usmjeriti tu destruktivnu energiju u ostvarenje velikih destrukcija bilo gdje u svijetu. Naravno najveći autoriteti svijeta su tada najopasniji ljudi svijeta. Kako svijet nije pronašao mogućnost da prevlada svoju otuđenu orijentaciju nije pronašao osnovu za ostvarenje vlastitog prosperiteta.

Danas se svijet ponosi razvojem tehnologije i produkcije ali se u razvoju čovjekove svijesti nije ni pomakao. Čak što više, ljudi ulaze u period velike svjetske degradacije osnovnih ljudskih vrijednosti. Sa time u vezi sve negativnosti, destrukcije, ratovi ne samo da nisu stvar prošlosti, nego je razvojem tehnologije problem podignut na viši nivo koji prijeti čovječanstvu više nego ikada.

***

Pa dobro što nedostaje da se situacija promijeni? Nedostaje znanje! Ova knjiga prikazuje znanje potrebno da se formira zdravo i dobro društvo. Ono će oduzeti moć autoritetima i dati će ga ljudima. Sve navedene probleme socijalizam može efikasno riješiti. On uvažava demokraciju, ljudska prava, posebne individualne interese, minuli i tekući rad i prirodne konstruktivne međuljudske odnose a sprečava postojanje otuđenja, privilegija, hegemonije, eksploatacije i svaku destruktivnost. Novi sistem je toliko produktivan i elastičan da ga mogu prihvatiti stanovnici drugih država. Takvim činom se otvara mogućnost udruživanja na nivou država. Kada proces integracije počne među državama, tada je samo pitanje vremena ostvarenje udruženih država na nivou cijelog svijeta.

Udruživanjem države gube dio suvereniteta jer ga prenose na zajednicu država ali ostvaruju nove kvalitete društvenog života. Kada čovječanstvo prihvati opisani društveno ekonomski sistem tada će cijeli svijet funkcionirati kao komuna. Tada će po prvi put svijet točno znati u svakom trenutku koliko ima stanovnika i kakve su njihove individualne i zajedničke potrebe. Tada će svijet po prvi put biti u mogućnosti da vodi razumnu racionalnu politiku i da zadovolji potrebe čovječanstva.

U socijalističkom svijetu svaki stanovnik će imati mogućnost slobodnog djelovanja na području cijelog svijeta. Imati će mogućnost da bira mjesto boravka i posao bilo gdje u svijetu. Ta sloboda će ipak imati ograničenje. Čovjek neće biti slobodan da stvara nepogodnosti drugim članovima društva. Sistem će razviti efikasnu zaštitu svakog pojedinca od nepogodnog djelovanja bilo kojeg člana društva.

Opisani sistem će svakom stanovniku omogućiti da neposrednim iskazom u administrativnom svjetskom centru ili njegovom satelitu u komuni daje ocjenu o bilo kojoj pogodnosti ili nepogodnosti koju doživljava sa bilo koje točke zemaljske kugle. Sistem ocjenjivanja može formirati potpuno novi vrijednosni sistem u svijetu koji će valorizirati i sankcionirati bilo koju nepogodnost ili nagraditi bilo koju pogodnost koju čovjek čovjeku može učiniti. Kako će takve ocjene neposredno utjecati na dohodak i bodove minulog rada ocjenjenog čovjeka, svaki čovjek će biti odgovoran ispred cijelog svijeta. On će se truditi da proizvede što manje nepogodnosti i što više pogodnosti cijelom svijetu što će formirati osnovu produktivne konstruktivne orjentacije u svijetu.

Novi sistem predviđa neposredno izjašnjavanje svih stanovnika svijeta o bitnim političkim, ekonomskim i ostalim oblastima od zajedničkog interesa, čime će se neposredno na demokratski način utvrditi pravila zajedničkog djelovanja u svijetu.

Sistem bi formirao svjetsku monetarnu politiku i svjetsku raspodjelu novaca. Zajednički novac bi čovječanstvo neposredno demokratski usmjeravalo za svjetsku individualnu potrošnju, zajedničku potrošnju i razvoj privrede i na sve parcijalne interesne sfere.

Novi socijalistički sistem uvodi novu univerzalno utvrđenu vrijednost u svim državama u obliku cijene rada, koja zastupa objektivan prikaz vrijednosti minulog i tekućeg rada svih radnika u svijetu. Na takvoj se vrijednosti mogu graditi svi ostali ekonomski vrijednosni sistemi tako da se na međunarodnom nivou uspostavi pravedna raspodjela svih oblika pogodnosti i nepogodnosti proizašlih iz minulog i tekućeg rada svih radnika. Upravo su to elementi koji danas nedostaju za uspostavu stabilne ekonomske politike a to znači i opće stabilnosti.

Novi ekonomski sistem predviđa svjetsko udruživanje privrede u jedno veliko poduzeće svijeta, svjetsko rukovodstvo, svjetsko planiranje proizvodnje i svjetsku raspodjelu rada po principima slobodne radne konkurencije. Rukovodstvo svijeta će racionalno i efikasno organizirati rad u svijetu što će formirati visoku i stabilnu produktivnost koja bi optimalno zadovoljavala materijalne potrebe cijelog čovječanstva. Slobodno tržište rada će ukinuti radne privilegije u cijelom svijetu a tada će se nužno formirati takvo planiranje proizvodnje, raspodjela rada i dohodaka koje će optimalno odgovarati interesima cijelog čovječanstva i svakom stanovniku.

Takav sistem će svakom stanovniku omogućiti da upozna kroz praksu svoje prirodne potrebe i tako da prevladava otuđenje. Mogućnost ispoljavanja neposrednog prirodnog interesa svakog čovjeka će osloboditi društvo ovisnosti od otuđenih ideoloških, nacionalnih, regionalnih, kulturnih, ekonomskih i ostalih otuđenih interesa. Čovjek će konačno dobiti mogućnost da živi pun život pa će otuđene vrijednosti gubiti značaj. Priroda čovjeka je jedinstvena za cijelo čovječanstvo pa se približavanjem čovjeka njegovoj prirodi ostvaruju uvjeti formiranja homogene društvene zajednice cijelog svijeta.

Svaki čovjek će se oslanjati na vlastite snage pri zadovoljenju vlastitih potreba pa će naučiti da formira potrebe u skladu sa vlastitim mogućnostima realizacije, što predstavlja osnovu mogućnosti zadovoljenja potreba i tako konstruktivne orijentacije društva. Ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni. Ovakav sistem će formirati faktičnu ravnopravnost među ljudima. U takvom svijetu će se prevladati narcisoidna osobina karaktera kao glavnog uzročnika otuđenja i sukoba među ljudima u korist prirodnih kooperativnih odnosa.

U takvom sistemu narodi više neće moći biti ugroženi. Može se očekivati da će sredstva namjenjena oružanim snagama, neposrednim izjašnjavanjem čovječanstva ukinuti što bi definitivno onemogućilo nastajanje ratova.

Predloženi sistem će formirati novu svijest čovjeka, novu etiku društva i nove odnose u svijetu. Takav sistem će svim stanovnicima svjeta osigurati sigurnost, pogodnu egzistenciju, duhovni i materijalni prosperitet. Ukratko, sistem će formirati svijetlu budućnost čovječanstva. Kako će takav društveno ekonomski sistem formirati neposredno čovječanstvo, država kao oblik autoritativne presije nad društvom više neće biti potrebna.

Udruživanje ekonomije

3.2.2 Udruživanje ekonomije

Veća društvena zajednica daje veće mogućnosti razvoja ekonomije pa tako i veći prosperitet društva ali zahtjeva veći napor za ostvarenje koordinacije zajedničkog djelovanja. Svako društvo nastoji ostvariti ekonomski prosperitet ali to nije u stanju učiniti zato što nitko nije definiralo metode koje mogu ostvariti veći i stabilniji ekonomski prosperitet nego što ga nudi kapitalizam.

Socijalizam prikazan u ovoj knjizi definira novu ekonomiju koja može značajno unaprijediti ekonomsku politiku društva. Socijalizam će bit baziran na dogovoru najproduktivnijih proizvođača što omogućava maksimalnu produktivnost privrede i relativnu stabilnost sistema. Stabilnost novog ekonomskog sistema će se temeljiti na poznatim potrebama stanovnika na stabilnoj proizvodnji, stabilnim cijenama proizvoda, i stabilnim prihodima radnika. Stabilna proizvodnja i potrošnja su uvjet stabilnosti države.

Udruživanjem komuna u državu omogućava se viši stupanj podjele rada sa punom zaposlenošću radnika kao što je to prikazano u komuni. Rukovodstvo će usmjeravati rad na taj način da u što većoj mjeri iskoristi regionalne i proizvodne mogućnosti pojedinih komuna. Socijalizam će dovesti do udruživanja poduzeća čime će se umanjiti do potpunog ukidanja konkurencija poduzeća sa jednakim programima proizvodnje. Vertikalna hijerarhijska subordinacija će osiguravati racionalnu proizvodnju i stabilno privređivanje.

Socijalizam donosi veliku produktivnost spuštanjem konkurencije poduzeća na nivo radnih mjesta. Unutar države će vladati jedinstveni princip ostvarenja prava na rad radnom konkurencijom. Svaki stanovnik može konkurirati za svako radno mjesto u državi. Radna konkurencija će sa jedne strane dati objektivnu vrijednost svakog rada a sa druge će unaprijediti produktivnost svakog radnog mjesta. Socijalistička država će na taj način postići produktivniju i stabilniju ekonomiju nego što to može kapitalizam.

Slobodan izbor rada u državi otvara i problem mogućnosti nastanka prekomjernih migracija stanovnika iz smjera privredno nerazvijenih krajeva u privredno razvijene krajeve. Takve migracije bi otežavale planiranje proizvodnje i smanjivale bi stabilnost privređivanja.

Rukovodioci države će biti dužni da uvažavaju interese stanovnika svih komuna pri usmjeravanju regionalnih djelatnosti. Ukoliko rukovodstvo države svojim odlukama ne bude u dovoljnoj mjeri uvažavalo interese svih komuna došlo bi do migracija radnika u krajeve koji su u boljem položaju. To bi svakako povećalo konkurenciju rada za ograničeni broj radnih mjesta u privilegiranim komunama što bi nesumnjivo izazvalo nezadovoljstvo naroda. Rukovodioci država koji nebi pružili podjednaku šansu za razvoj svim komunama bi dobijali negativne ocjene od nezadovoljnog naroda koje će im smanjiti količinu bodova minulog rada. Neuspješni rukovodioci će po prvi puta biti stvarno odgovorni narodu i zato će sami otići a samo uistinu najsposobniji će se usuditi voditi države. To je dovoljno dobra garancija za prosperitet države.

Socijalizam će u potpunosti riješiti problem migracija radnika iz nerazvijenih komuna u razvijene pomoću bodova minulog rada radnika. Radnici u nerazvijenim komunama imaju manje vrijedan minuli rad jer su u manjoj mjeri izgradili privredni sistem, ostvarili manju produktivnost i stoga ostvaruju manju dobit pa tako i dohodak. Manji dohodak donosi manju količinu bodova minulog rada kao trajni oblik prezentacije ukupne moći radnika. Prelaskom iz jedne u drugu komunu radnici prenose i svoje bodove minulog rada koji formiraju dohodak. Radnici će stoga slobodnim prelaskom na rad u razvijene krajeve ostvariti relativno jednaki dohodak na jednakom radu kao i u nerazvijenim krajevima. U socijalizmu radnici neće biti dohodovno stimulirani da migriraju iz nerazvijenih komuna u razvijene.

Dakle migracije radnika će biti moguće ali će biti dohodovno i sa stanovništa posjeda bodova minulog rada destimulativne. Radnici će više biti stimulirani da ostaju u nerazvijenim krajevima jer takvi krajevi mogu upotrebom bespovratnih sredstava namjenjenih razvoju privrede ostvariti bržu i veću stopu rasta privrede pa tako mogu osigurati brži porast dohodka i zatim količine bodova minulog rada.

Sistem u cijelosti predviđa utvrđivanje odgovornosti radnika, poduzeća i komuna za ostvarenje produktivnog življenja kao što je to prikazano u komuni. Odgovornost se podnosi dohodkom i bodovima minulog rada radnika. Sistem također predviđa i utvrđivanje odgovornosti putem međusobnih ocjena stanovnika, potrošača, udruženja, arbitraža i ocjenjivačkih sudova na nivou države. To će biti garancija uspostave odgovornih odnosa u ekonomiji države pa tako i prosperitetu države.

***

Socijalizam može osigurati znatno viši stupanj stabilnosti društva i efikasniju koordinaciju njegovog djelovanja od kapitalizma. To će se ostvariti udruživanjem novca i njegovom demokratskom raspodjelom. Socijalizam formira jedinstvenu masu novca koju društvo raspoređuje svim oblicima potrošnje po tržišnim i demokratski utvrđenim načelima.

Dosad je makroekonomsku politiku države, a to znači i osnovu društvenih odnosa, reguliralo rukovodstvo države. To znači da su društvom uvijek upravljali autoriteti. Kako autoriteti često slijede svoje vlastite interese koji ne predstavljaju u dovoljnoj mjeri interese društva, tako stanovništvo često ostaje nezadovoljno odlukama autoriteta. Osim toga, odluke koje donose autoriteti su otuđene od stanovnika i stoga ih ono ne može prihvatiti kao svoje.

Može se reći da je današnja makroekonomska politika dosegla svoj maksimum efikasnosti i da se dalji razvoj ekonomskih odnosa može omogućiti samo uvođenjem demokracije u ekonomiju. U socijalizmu svaki stanovnik će sudjelovati u kreiranju makroekonomske politike zemlje neposrednom participacijom u raspodjeli udruženog novca. Tako će narod neposredno pomoću raspodjele zajedničkog novca formirati ekonomsku politiku socijalizma

Suma iskaza svih stanovnika u funkciji njihove ekonomske glasačke moći će formirati raspodjelu zajedničkog novca koja će zamijeniti monetarnu, kreditnu, razvojnu, dohodovnu, i fiskalnu politiku kapitalizma. Neposrednom raspodjelom zajedničkog novca će se drastično smanjiti otuđenje u procesu proizvodnje i raspodjele a privreda će dobiti makroekonomske orijentire vlastitog djelovanja i sa time elemente za viši stupanj stabilnog privređivanja.

Država emitira novac. Ukupna masa novca u prometu u državi treba da se formira približno između vrijednosti ukupne proizvedene robe i ukupno ostvarene dobiti na tržištu kako je to već opisano u komuni. Sistem omogućava relativno laku kontrolu količine novca u opticaju i sa time ostvaruje veliku kontrolu nad inflatornim i deflatornim procesima čime se osigurava veća stabilnost poslovanja privrede.

Ukupna masa novca predviđena za promet robe u državi raspoređuje se na novčana sredstva namjenjena komunama i novčana sredstva namjenjena državi. Odnos novca namjenjen komunama i državi određuje se neposredno demokratskim iskazom svih stanovnika države u funkciji ekonomskih glasačkih moći pojedinaca i u okviru mogućih intervala vrijednosti koje određuje rukovodstvo države.

Raspodjela novčanih sredstava namjenjenih komunama vrši se proporcionalno produktivnoj moći komuna, na prvom mjestu proporcionalno ostvarenim novčanim dobitima komuna na zajedničkom tržištu. Ali isto tako na dohodak će utjecati zaštita i unapređenje društva i njegove okoline. Veće unaprijeđenje društva i okoline koja ga okružuje će ostvariti veći udio u raspodjeli novčanih sredstava među komunama. O tome je već bilo riječi u poglavlju “Raspodjela dohodaka“. To znači da će svaka komuna dobiti na raspolaganje onoliku količinu novca koliko je svojom cjelokupnom produktivnom orijentacijom zaslužila.

Udruživanjem novca zarađenog u svim komunama moguća su i mala odstupanja od ostvarene dobiti kao ulog za osiguranje stabilnog dohodka svih komuna. Naime, u slučaju da pojedina komuna uslijed elementarnih nepogoda ili lošeg poslovanja ostvari značajnije novčane gubitke, dohodak takve komune se može pokrivati iz zajedničkog fonda i postepeno smanjivati dok se privreda takve komune ne konsolidira a zatim bi opet postepeno rastao. Na taj način sistem osigurava ekonomsku stabilnost svih komuna.

Stanovništvo produktivnih komuna može doživjeti prelijevanja dohodaka među komunama kao nepogodnim. Međutim, kako takvo prelijevanja ne bi bila značajna niti česta, a omogućila bi dohodovno osiguranje komuna može se pretpostaviti da će stanovnici svih komuna u socijalizmu prihvatiti takvu politiku osiguranja. Ostvarenu zaradu svaka komuna raspoređuje suvereno bazirano na principima koje je stanovništvo usvojilo.

Novčana sredstva namjenjena savezu komuna služe za potrebe zajedničke potrošnje i razvoja cijele države. Takva sredstva se formiraju i raspoređuju neposrednim iskazom svih stanovnika države. Sa time u vezi treba naglasiti da veća sredstva namjenjena državi, proporcionalno smanjuju količinu novčanih sredstava namjenjenih komunama. U dijelu novca koji se izdvaja za potrebe države, komune gube svoj ekonomski suverenitet.

Sredstva namjenjena zajedničkoj robnoj potrošnji države, raspoređuju se po skupinama isto kao i raspodjela sredstava namjenjenih zajedničkoj potrošnji u komuni sa razlikom da sredstva zadovoljavaju potrebe države. Sredstva se koriste za održavanje i izgradnju potreba državne uprave i obrane, infrastrukture, za potrebe, zdravstva, obrazovanja, nauke, kulture i sporta, i za ostale namjene koje su potrebne svim stanovnicima države a predstavljaju preveliki investicioni teret pojedinoj komuni.

Zajednička novčana sredstva se koriste prema mogućnostima a raspoređuje ih neposredno stanovništvo države na istovjetan način kao što je to opisano u komuni. Neposredno izjašnjavanje stanovništva je jedna od najznačajnijih mjera socijalizma. Stanovništvo koje ima moć da upravlja će nastojati da upoznaje potrebe svoje države. Socijalizam će doprinijeti razotuđenju stanovništva od države pa će je stoga u većoj mjeri prihvatiti kao svoju.

Sredstva namjenjena razvoju privrede države služe za potrebe razvoja udružene privrede, zatim za potrebe velikih investicija pojedinih komuna kao i svim poduzećima koja ne mogu ostvariti sredstva namjenjena razvoju privrede u svojim komunama. Sredstva se raspoređuju poduzećima prema veličini koeficijenta razvoja na isti način kao u komuni. Poduzeća koja predviđaju veću dobit uz manja potrebna novčana sredstva u kraćem periodu obrta će osigurati potrebnu količinu novca namjenjenu razvoju privrede.

Novčana sredstva su zajednička i ona se dodjeljuju bespovratno jer se obnavljaju izdvajanjem iz dohotka države u svakom periodu obračuna. Tada će cijela država biti faktično udružena u jednu veliku kompaniju a kompanije ne moraju same sebi vraćati uložena novčana sredstva. Poduzeća će imati obavezu ostvarenja predviđene novčane dobiti u određenom periodu čime bi novčana sredstva namijenjena razvoju privrede ostvarila svoju namjenu a cijeli ekonomski sistem bi nalazio svoje dostatno opravdanje.

Može se pretpostaviti da će komune sa razvijenom privredom biti manje zainteresirane da povećaju razvoj jer će im standard biti već toliko velik da se može približiti zasićenju. Porast produktivnosti razvijene privrede može donijeti veći rizik ostvarenja dobiti zbog zasićenja tržišta i nedovoljne kupovne moći nerazvijenih komuna. Nerazvijene komune će zahtijevati veća novčana sredstva namjenjena razvoju privrede a demokracija će zahtijevati od razvijenih komuna da izdvajaju veću količinu novca namjenjenu razvoju nego što ga trebaju. Ova činjenica daje veliku šansu nerazvijenim komunama da osiguraju veća sredstva potrebna za razvoj nego što bi ga samostalno mogla izdvojiti. Nerazvijene komune će povećanjem produktivnosti povećati svoju kupovnu moć i na taj način povećavati državno tržište. Na taj način sistem će doprinijeti uravnoteženom razvoju cijele države

Udruživanje politike

3.2.1 Udruživanje politike

Nastanak država gotovo da nikad nije imao veze sa demokracijom. Narod gotovo da nikad nije pitan u kojoj državi želi živjeti. Države su proizvod nametanja potreba vladara autokrata. Naravno da nije izlaz u negiranju država zbog njihovog nedemokratkog nastanka. Izlaz leži u njihovoj maksimalnoj demokratizaciji.

U današnjim državama prevladava parlamentarni oblik demokracije prihvaćen od društva kao najdemokratskiji oblik vlasti. Međutim, čovjek poslije obavljenog biranja lidera, delegata ili stranke nema nikakvog utjecaja na formiranje pravila zajedničkog djelovanja. Delegirani članovi u parlamentu provode posredan oblik demokracije koja se lako otuđuje od svojih izbornih programa. Današnja država je manje ili više zatvorena, autoritativna formacija koja sistemom veće ili manje presije održava koordinaciju otuđenog društvenog djelovanja. Takva država proizvodi autoritete, a sa njima i nepogodne pojave kao što su otuđenje, autarhiju, eksploataciju, protekcionizme, nacionalizme, destruktivnost.

Elementi politike i ekonomije kapitalizma su učinile napredak na demokratskom i ekonomskom planu, međutim oni se dalje ne mogu razvijati pa stoga predstavljaju kočnicu razvoja društva. Novi način društvenog odnošenja u komuni nalazi zamjenu i unapređenje za sve elemente politike i ekonomije kapitalizma i na taj način omogućava nastavak političkog i ekonomskog prosperiteta.

Treba se nadati da će ova knjiga zainteresireti neku fondaciju, državno rukovodstvo, političku partiju, udruženja i pojedince koji nebi žalili svoj doprinos u razvoju socijalizma. Socijalistički sistem će zahtijevati opsežnu analizu znanstvenika svih zainteresiranih profila i teoretsku simulacju djelovanja komune. Kada se uspostave zadovoljavajući rezultati moguća je eksperimentalna primjena socijalističkog sistema u manjoj cjelovitoj društvenoj zajednici koja bi na prijedlog neke partije slobodnim izborom takav sistem prihvatila.

***

Komuna je dio države kao suverene društvene organizacije. Delegati komune u državnoj skupštini zastupaju interese svoje komune. Na taj način svaka komuna sudjeluje u donošenju državnih odluka u kreiranju vanjske i unutarnje politike kao i obrane zemlje. Svaka komuna je suverena u toj mjeri da može donositi vlastite zakone i propise na vlastitoj teritoriji ukoliko oni nisu u koliziji sa prihvaćenim Ustavom i zakonima države. Svoje unutrašnje uređenje komuna određuje sama.

Socijalistička komuna će i dalje imati zatvoreno tržište rada u odnosu na državu i neovisnu ekonomiju. Radnici iz kapitalističkog svijeta neće moći slobodno konkurirati na radnim mjestima komune sa socijalističkim sistemom. Oni ne mogu ostvariti dohodak u socijalističkoj komuni ukoliko ne posjeduju bodove minulog rada. Prelazak radnika se može dozvoliti administrativno, ukoliko radnik u svojoj komuni proda svoje vlasništvo i tako sakupi dovoljnu količinu novca da može kupiti bodove minulog rada u socijalističkoj komuni. Takav radnik će i tada biti u nepovoljnijem položaju jer neće moći dobiti novac u svojoj komuni za svoj doprinos u izgradnji zajedničkog vlasništva i zato će imati niži dohodak od radnika koji je ostvario jednako vrijedan minuli rad u novoj komuni. Prelazak radnika iz jedne komune u drugu će biti slobodan samo ako komune uspostave jednaki sistem. Tada bi se organizacija rada vršila na nivou udruženih komuna a regulacija prijenosa vrijednosti proizašlih iz minulog rada bi se vršila automatski.

Socijalistički sistem će osigurati ekonomsku, socijalnu i političku stabilnost komune. Omogućiti će brži i stabilniji razvoj komune od kapitalizma na svim poljima, a to znači i mogućnost dosezanja većih društvenih pogodnosti nego što ga kapitalizam može ostvariti. Kada socijalizam pokaže pozitivne rezultate poslužiti će kao uzor drugim komunama. Tada će socijalizam prihvatiti političke partije drugih komuna što će doprinijeti da se produktivna orijentacija socijalizma širi svijetom.

Prihvaćanjem socijalizma od strane više komuna otvara se mogućnost višeg stupnja udruživanja komuna baziranog na implementaciji novog političkog i ekonomskog sistema. Na taj način komuna zadržava dio svoje političke i ekonomske suverenosti a dio prenosi na udruženje komuna. Udruživanja će se bazirati na zajedničkom tržištu rada i zajedničkom kapitalu. Takvo udruživanje će donositi neposredne pogodnosti ali može donositi i nepogodnosti stanovnicima komune.

Pogodnosti bi se manifestirale u slobodnom izboru rada u udruženim komunama čime bi se ostvarila veća mogućnost nalaženja posla od interesa radnika i veća mogućnost nalaženja odgovarajućeg mjesta boravka pa tako i mogućnost ostvarenja većih pogodnosti. Nadalje, udružene komune imaju veću ekonomsku moć pa tako mogu ostvariti veći prosperitet društva i veću sigurnost poslovanja u slučaju poremećaja na tržištu.

Stanovništvo može iz istih razloga udruživanje komuna doživjeti i nepogodno. Naime, veći broj radnika stvara veću radnu konkurenciju pa može biti teže ostvariti pravo na rad na polju vlastitog interesa. Isto se odnosi na izbor stambenih prostora. Veća stabilnost ekonomskog sistema će nužno zahtijevati određeno prelijevanje novca među komunama za potrebe dohodaka, zajedničke potrošnje i razvoja privrede. Takvo prelijevanje novca stanovništvo može ocjeniti kao nepogodno.

Sa time u vezi skupštine komuna koje se žele udružiti će formirati program koji će jasno utvrditi modalitete i postupak udruživanja. Takav program bi se trebao usvojiti sa najmanje 2/3 glasova političkih partija u skupštinama komuna koje se žele udružiti. Vjerojatno se takve odluke neće lako ni brzo provoditi što je prihvatljivo jer se društvo treba prilagodoti promjenama.

Kako udruživanje komuna može donijeti stanovnicima pogodnosti i nepogodnosti, ono se mora provoditi demokratskim izjašnjavanjem stanovništva putem referenduma. Udruživanje komuna je značajan čin koji bitno utječe na društveno djelovanje pa je potrebno da isto prihvati značajna većina stanovnika. Neka to bude također najmanje 2/3 glasova stanovnika koji su izašli na glasanje i najmanje 1/2 od ukupnog broja stanovnika svake komune. Poslije odluke političkih partija vjerojatno neće biti teško prikupiti dovoljan broj glasova stanovnika za udruživanje na referendumu.

Treba pretpostaviti da će sa vremenom praksa pokazati da udruživanje komuna donosi veće tržište koje omogućava veću zaradu privrede. Komune koje se ne budu htjele udruživati sa drugim komunama će postati ekonomski slabije od udruženih komuna. Osim toga veće udruživanje omogućava veću produktivnost ostvarenu većom radnom konkurencijom pa tako donosi i veće pogodnosti u rezultatima rada. Veće udruživanje će donijeti veću sigurnost privređivanja u slučaju nastanka bilo kakvih poremećaja na tržištu. Veće udruživanje komuna će formirati veću akumulaciju zajedničkog novca, što osigurava zadovoljenje veće količine zajedničkih potreba. Veće udruživanje će dati stanovništvu veću mogućnost neposrednog utjecanja na donošenje odluka od zajedničkog interesa na području udruženih komuna. Veće udruživanje će dati stanovništvu mogućnost ocjenjivanja djelovanja bilo kojeg čovjeka na području udruženih komuna. Ukratko, veće udruživanje će donijeti veće pogodnosti zajednici u cjelini pa se može očekivati da će stanovništvo komuna generalno težiti većem udruživanju komuna.

Udruživanje se lako može razvijati do nivoa države kao suverene društvene organizacije na određenoj teritoriji. Država za razliku od komune kao potpuno suverena društvena organizacija donosi konstitutivni i ostale zakone zemlje. Donošenje i izmjene konstitutivnog i ostalih osnovnih zakona koji se tiću prava i dužnosti građana, i odnose u proizvodnji i raspodjeli, priprema i utvrđuje parlament države sa svojim stručnim službama. Delegati u parlamentu države trebaju prihvatiti značajne državne zakone sa najmanje 2/3 glasova poslanika a zatim ih prosljeđuju na izjašnjavanje stanovništvu na referendumu. Manje važni zakoni, propisi i odluke koji zastupaju posebne djelatnosti pa nisu od općeg interesa ljudi, prihvaćaju se ako dobiju većinu glasova delegata ili poslanika u parlamentu države.

Stanovništvo se izjašnjava pomoću kompjuterskih aplikacija preko interneta, prihvaćanjem ili odbijanjem takvih zakona. Zakoni koji dobiju najmanje 2/3 glasova stanovnika koji su glasali i koje prihvati najmanje 1/2 od ukupnog broja stanovnika države, bi se usvajali a ostali bi se odbacivali ili išle u doradu. Ipak, takvo usvajanje zakona ne bi trebalo biti problematično kad su ih već prihvatile političke partije u parlamentu. Kako stanovništvo neposredno odlučuje o vlastitim zakonima ono ima interes da ih upoznaje i vlastitom voljom prihvaća i stoga oni više neće biti otuđeni od društva.

***

Demokratski pristup udruživanja komuna zahtijeva i slobodu razdruživanja kao i ograničene međusobne veze. Danas ne postoje pravila koja bi regulirala secesiju dijelova država. Pravo na secesiju treba biti istovjetno pravu udruživanja. Pravo na samoodređenje treba da ima svaka republika, provincija pa i najmanja teritorijalna zajednica ljudi, u ovom slučaju komuna. Takvu odluku donosi skupština komune sa 2/3 glasova predstavnika naroda na isti način kao što usvaja udruživanje komune. Zatim njihovu odluku usvajaju ili odbacuju stanovnici komune sa najmanje 2/3 glasova glasača koji su izašli na referendum i najmanje 50% glasova od ukupnog broja stanovnika komune.

Ukoliko bi referendum u komuni potvrdio želju naroda za samostalnošću tada bi predstavnici obe interesne strane radili diobeni bilans razdruživanja zajednički stečenih dobara komune i države sa regulacijom svih obaveza, potraživanja i utvrđenim novonastalim odnosima. Na temelju ostvarenog dogovora bi trebalo obaviti referendum na području cijele države.

Utvrđeno razdruživanje bi se prihvatilo ukoliko bi to bilo u interesu najmanje 50% od ukupnog broja stanovnika države. Kako komuna ima pravo na samoopredjeljenje tako i država treba imati pravo na svoje samoopredjeljnje koje može spriječiti secesiju komune. Proces razdruživanja ne može biti lak zato što se ogroman broj veza među komunama, kompanijama i stanovnicima, stvaran od osnutka države mora uzeti u razmatranje.

Objektivna analiza može pretpostaviti da će stanovništvo svojom praksom odbaciti dezintegracijske procese, jer oni ne mogu donijeti veće pogodnosti ni u ekonomskom ni u općenito društvenom smislu. Značajne prednosti i koristi općenito proizlaze iz procesa integracije. Integrirana država u socijalizmu može funkcionirati bolje od komune. Donijet će više koristi društvu nego komuni jer daje više slobode izbora, veće moći ljudima, i više produktivnosti i stabilnosti ekonomiji.

Veće udruženje ljudi će imat veću moć da razvija objektivne vrijednosti i tako demistificira autoritete i prevlada otuđenje koje su oni nametnuli. Manje otuđeni ljudi stvaraju manje problema i manje su agresivni. Naravno, sukobi među pojedincima će i dalje biti mogući; međutim, nitko neće moći podići sporove među pojedincima na društvenu ili nacionalnu razinu, jer će demokratska anarhija sankcionirati takve pokušaje. I zato što progresivna orijentacija koju nudi socijalizam neće proizvesti sljedbenike koji bi ih podržavali.

Category: Razotuđenje države