Category: Hrvatsko Sroski

01.06.2005

Hajde da uklonimo otuđenje

Subjektivnost stvara otuđenje. Čovjek teško prihvaća svoju nemoć u prirodi i zato nepoznatim ili superiornim pojavama u prirodi lako dodjeljuje određenja koja mu pogoduju. Takva određenja mogu dati čovjeku privid moći i osloboditi ga neugodne napetosti življenja, ali takva određenja su otuđena od svoje objektivne biti i zato otuđuju čovjeka od svoje prirode. Nitko nije imun na ovaj proces i zato svaki čovjek gradi neki oblik otuđenja. U svrhu ostvarenja veće moći, otuđeni ljudi nameću svoju otuđenu viziju, vrijednosti, potrebe drugim ljudima. Tu je ishodište neizmjernog otuđenja u kojem mi danas živimo.


Otuđenje počinje sa odgojem. Roditelji normalno uče djecu što je dobro a što ne. Roditelji koji žive više prirodnim načinom života su uglavnom zadovoljni sa svojim životima. Oni se brinu o svojoj djeci i dozvoljavaju slobodan razvoj djece što predstavlja uvjet za prosperitet djece. Ali takvi roditelji su danas rijetkost.


Danas su roditelji uglavnom otuđeni od svoje prirode i zato su zasigurno manje zadovoljni sa svojim životima. Oni često nemaju vremena za svoju djecu pa prepuštaju društvu da se stara o njima. Nedostatak ljubavi stvara veliku štetu u razvoju djece. Ukoliko otuđeni roditelji nađu vrijeme za djecu to je uglavnom zato da bi prisilli djecu da ostvare ono što su sami propustili. Oni prisiljavaju djecu da prihvate otuđene vrijednosti i potrebe više nego što su ih i sami usvojili. Takvi roditelji stvaraju neprirodne zahtjeve koji tlače djecu i otuđuju je od svoje prirode. To stvara ogromnu štetu za mentalni razvoj djece. Tu počinje nesreća današnjeg društva.


Poslije dolazi obrazovanje sa institucionaliziranim zahtjevom za nametanje nataloženog otuđenog znanja. To je nasilje nad psihom studenata. Uspješniji studenti u školama su uglavnom oni koji imaju razvijeniju inteligenciju i koji često manje osjećaju svoju prirodu pa zato lakše prihvaćaju otuđeno znanje. Poslije završenog školovanja takvi studenti imaju veće šanse da preuzmu vodeće uloge u društvu. Oni su intelektualno sposobni unaprijediti otuđena polja ali to u pravilu ima malo zajedničkog sa unapređenjem društva. Naprotiv, obzirom da takvi ljudi imaju više poteškoća da osjete i razumiju priprodne procese, oni sprečavaju prirodan razvoj društva i šire otuđenje.


U zrelom dobu se nastavlja ugnjetavanje ljudi gdje vi dragi čitaoci nosite i razvijate svo otuđenje koje dolazi od vaših predaka. To otuđenje vas čini nemoćnim. U današnjem zatvorenom otuđenom društvu vi gotovo da nemate šansu da živite prirodni život. Sve u svemu vi ste samo slijedeća cigla u zidu (Pink Floyd).


Zidovi su posvuda oko vas a što je najgore oni su i u vašim glavama. Autoriteti vas uče cijeli život samo da se borite za bolju poziciju u zidu. Ali ne postoji bolja pozicija u zidu; vama se samo čini da ona postoji prvenstveno zato što nemate mogućnost da je isprobate. Vi niste slobodni i ne dozvoljavate nikom drugom ko vam je na bilo koji način podređen da bude slobodan. Vi ste prividno dobri ljudi za autoritete jer vas oni obilato koriste, ali teško možete biti dobiri ljudi za sebe ili za društvo u cjelini. Ovdje se nalazi izvor svih društvenih problema današnjice. To je ono što sprečava vas i druge ljude da koristite svoje sposobnosti i potencijale. To je ono što sprečava vas i druge ljude da imate dobar, zdrav, zadovoljan i radostan život.


Sistem koji sam predložio će porušiti ove zidove. On će vas osloboditi od autoritativnog pritiska i dati će vam slobodu da slijedite vlastite interese ali će vas u isto vrijeme prisiliti da poštujete druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati vrijednosti koje su autoriteti nametnuli i učiti će vas da živite u skladu sa vlastitom objektivnom prirodom što će vas osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva. Ovaj sistem će vas nadalje učiti da formirate objektivne potrebe u skladu sa vlastitim mogućnostima zadovoljenja. To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ukoliko konstantno budete zadovoljavali svoje potrebe vi više nećete biti destruktivni. Predloženi sistem će vam dati moć da budete dobri ljudi. On obećava prirodan, harmoničan i visoko prosperitetan razvoj društva.


29.05.2005

Hajde da uklonimo strah

Nama više ne treba strah da bi osigurali vlastiti opstanak ali mi ga ipak imamo. U današnjoj obilnoj produkciji to je umjetni nepotreban strah koji osigurava moć privilegiranom sloju ljudi. Preplašeni ljudi nisu u stanju koristiti vlastiti mozak. Svaki strah blokira moć rasuđivanja i zato preplašeni ljudi traže spas u autoritetima. To je začarani krug siromaštva u kojem živimo. U sistemu koji sam predložio svako će primati minimalni dohodak koji osigurava ekonomski opstanak bez obzira da li radi ili ne. Visina minimalnog dohotka će se u sistemu koji sam predložio utvrditi neposreno demokratski.


Ali zašto bi iko radio ako ostvaruje dohodak i bez rada? Odgovor je jednostavan; oni koji rade će primati veći dohodak od onih koji ne rade. Osim toga novi sistem će dati ljudima priliku da izaberu poslove koje vole i oni će ga raditi primarno zato što će uživati da ga rade. Neko bi rekao: “Da, ali malo ko voli svoj posao cijeli život”. To je tačno zato novi sistem omogućava svakome da lako pronađe novi zanimljiv posao. Neko bi dodao: “Da, ali daleko najveći problem danas leži u činjenici da mi radimo praktično cijele dane i čak i kada bi imali jako dobar posao sa vremenom on će postati više teški teret nego zadovoljstvo.”


Novi sistem koji sam predložio ima jednostavno rješenje za taj problem. On će omogućiti demistifikaciju današnjeg sistema vrijednosti. To znači da će se smanjiti potrošački mentalitet a to će zahtijevati i redukciju proizvodnje. Osim toga nova organizacija rada će ostvariti značajno skraćivanje potrebnog radnog vremena. Jednom kada novi sistem unaprijedi društvo i društvo značajno unaprijedi novi sistem natrag, vjerojatno će dva sata radni dan biti dovoljan da zadovolji sve ljudske potrošačke potrebe. Osim toga taj rad će predstavljati zadovoljstvo i proizvesti će daleko bolje rezultate nego što ga može proizvesti bilo kakav strah. Tada će ljudi imati daleko više vremena za unapređenje vlastite produktivne orjentacije i za druženje sa drugim ljudima.


Jedan učestali strah u današnjem društvu je strah od gubitka statusa u društvu. Ako ste nekakav predsjednik, filmaska zvijezda, ili imate bilo koji drugi privilegirani položaj u društvu, vi ste ostvarili otuđene pogodnosti koje donose sreću ali i strah od gubitka takvog statusa. Privilegirani status donosi objektivno prilično nepostojeće pogodnost i nepotreban strah. U novom sistemu ljudi će normalno imati različite poslove i položaje u društvu ali oni neće cijeniti svoj posao niti status više ni manje nego posalove i statuse drugih ljudi. Sa time u vezi, gubitak bilo kakvog posla ili statusa u novom društvu neće više nikome biti značajna nepogodnost pa tako ni strah od takvog gubitka neće postojati. U novom sistemu ljudi će cijeniti druge ljude po onome što oni jesu a ne kakav status oni posjeduju. To će omogućiti svakome da ima normalan dobar život.


Sistem međusobnog ocjenjivanja koji sam predložio će svakome dati konačnu moć koju niko ne može prevladati. Ljudi će jako respektirati jedni druge. Niko se više neće plašiti drugih ljudi bez obzira kakve slabosti imao. Ali šta da radimo sa drugim strahovima, apstraktnim i konkretnim, racionalnim i iracionalnim, svjesnim i nesvjesnim, velikim i malim? Autoriteti stvaraju ili održavaju većinu takvih strahova u svrhu pokoravanja ljudi kroz cijeli život. Takvi strahovi u novom društvu gdje ljudi vole jedni druge, gdja konstantno pomažu jedni drugima, će teško postojati.


Možete li zamisliti život bez straha? To će biti prekrasan život.


21.05.2005

Hajde da spriječimo korupciju

Kada počnem diskusiju o svom sistemu sa ljudima najčešće dobijam primjedbe da Raj na Zemlji nije moguć zato što su ljudi slabi i vole da korumpiraju ili da budu korumpirani. Korupcija stvara nemoralne destruktivne odnose u društvu koji sprečavaju društvo da bude dobro. Korupcija je otrov svakog društva.


Ali kada je čovjek slab? On je slab kada ne može zadovoljiti svoje potrebe. To je slučaj u zatvorenom otuđenom društvu gdje vladaju privilegije koje imamo danas. Privilegije daju čovjeku moć nad ljudima koja korumpira. Privilegije su gnijezda korupcije. U svijetu privilegija pojedinac ne može dobiti ono što želi ukoliko nije pokoran privilegiranim ljudima ili ukoliko ih ne potkupi. To je pogrešno.


U sistemu koji sam predložio više neće postojati nadmoć nad ljudima, neće biti privilegiranih ljudi, pa će i korupcija nestati. Onaj ko ne zadovolji nečije potrebe na svom radnom mjestu će dobiti negativne ocjene od nezadovoljnih ljudi. Te ocjene će biti toliko utjecajne koliko je to potrebno da sistem dobro funkcionira. Svako će se truditi da pomogne drugim ljudima koliko god može bez korupcije.


Nadalje, novi sistem nudi otvoreno radno takmičenje radnika za svako radno mjesto u javnim kompanijama. Ni jedno javno radno mjesto više neće biti privilegirano. Ako neki radnik na svom poslu ipak ne zadovolji potrebe drugog čovjeka isti ga može zamijeniti ukoliko ponudi veću produktivnost. Niko neće moći ostvariti korist zbog privilegiranog položaja u društvu. Ni jedan pojedinac neće imati kontrolu nad drugim ljudima, niti nad sredstvima koja pripadaju društvu. Kakvog bi smisla imala korupcija kada niko ne može ostvariti privilegirani status i moć u društvu? Osim toga u takvom društvu niko više neće biti slab i zato korupcija više neće imati razlog svog postojanja.


Radna konkurancija je vjerojatno najteži dio sistema koji sam predložio ali daleko od toga da se ona ne može ostvariti. Ona će donijeti veću produktivnost nego što je kapitalizam može ostvariti tako da će postati kapitalizam u povijest. Ona će omogućiti radu da postane vrijednost za sebe pa će ljudi uživati u radu. Tržište rada će učiniti sve poslove jednako traženim. Život u takvom sistemu će razotuđiti ljude i pokazati im gdje su prave vrijednosti. Takav sistem će zasigurno zaustaviti korupciju. Pogodnosti koje će novi sistem donijeti društvu su praktično neograničene. Možete pronaći više o tome u mojoj knjizi “Humanizam”. Sistem je potpuno nov i zato ga vjerojatno neće biti lako implementirati ali ne postoji drugi dobar put. Mi moramo ići tim putem ako želimo da gradimo dobru budućnost čovječanstva.


16.04.2005

Hajde da razgovaramo

Ove su internet stranice već godinama dobro posjećene. Trenutno imam u prosjeku 150 posjetitelja dnevno koji zajedno uzmu dvije knjige “Humanizam“. Ali rijetko primam mišljenje o mojim stranicama od čitaoca. Zašto je to tako?

 

Pretpostavljam da su ideje toliko nevjerojatne da čitaoci misle da je najbolje prepustiti raspravu o novom sistemu autoritetima, bilo liderima ili stručnjacima. Ovdje odmah nastaje problem. Bez obzira kako su lideri izabrani ili koliko su stručnjaci dobri oni ništa bolje ne razumijevaju novi sistem od ostalih ljudi zato što je su moje ideje potpuno drugačije od znanja koje su oni usvojili.

Osim toga autoriteti imaju privilegirane položaje u društvu. Sistem koji sam predložio oduzima privilegije i zahtijeva odgovornosti koje oni ne vole. Zbog toga autoriteti danas uglavnom ne žele ni znati da moj sistem postoji.

 

Svi ljudi nastoje ostvariti moć u društvu i mogu u tome uspjeti na nekom polju. Ukoliko uspiju oni štite svoje privilegije od utjecaja druguh ljudi i vladaju. Tako vladaju i svi ostali autoriteti; vlasnici, šefovi, profesori, roditelji. Na taj način gotovo sav ljudski životni prostor biva ograničen ili čak nepristupačan za ljude. Tako čovjek čovjeku oduzima slobodu mišljenja, odlučivanja i djelovanja. Ali naravno, autoriteti uvjeravaju ljude da žive u slobodi vjerojatno zato da nikome ne padne na pamet da je traži. Istina je da mi živimo u zatvorenom društvu u kojem caruju privilegije otuđenih moći čovjeka nad čovjekom. To nas čini siromašnim. To nas degenerira kao ljudska bića. To se mora promijeniti.

 

Svako tko je izgradio neku privilegiju može imati rezerve prema sistemu koji sam predložio. Dali i vi zbog tog razloga ne želite podržati ovakav sistem? Vi se sada možda pitate da li će novi sistem vama oduzeti moć i nad psom kojeg posjedujete? Pogrešno pitanje. Ispravno pitanje bi glasilo zašto vama treba moć nad bilo kim? Odgovor je vrlo jednodstavan, zato što vam društvo u kojem živite ne daje dovoljnu mogućnost ispoljavanja produktivne moći. Vi oko sebe možete vidjeti samo otuđene moći i zato tražite moć na otuđenim poljima.

 

Da, privilegije vam daju osjećaj moći i sreće. Međutim ta moć i sreća su privremene iluzije. Njihov utjecaj je isti kao utjecaj droge. Kada djelovanje prestane dolazi bol. Zato mi ne trebamo tražiti moć nad bilo kime; mi trebamo moć za ostvarenje naše produktivne orjentacije. Mi trebamo slobodu izbora i djelovanja, slobodu ispoljavanja naših produktivnih bivstvenih moći. Ta sloboda će se ostvariti po prvi puta tek sa sistemom koji sam predložio. Sistem će donijeti društvu neograničene produktivne mogućnosti koje će ostvariti danas nezamislive pogodnosti. Vjerovali ili ne to je tako.

 

Za ostvarenje tog cilja samo je nužno onemogućiti autoritete da prisvajaju moć koja pripada drugim ljudima. Sistem koji sam predložio garantira ravnopravnost među ljudima. To je ono što autoriteti današnjice javno propovijedaju i protiv čega se tajno i uspješno bore. Zato se u traženju bolje budućnosti ne treba oslanjati na autoritete.

 

“Veliki“ vođa više nije potreban; da ne spominjem da je on čak i štetan. Sistem koji sam predložio daje moć narodu i neće više nikome dozvoliti da je oduzme od naroda. Ljudi će se moći takmičiti ko će bolje služiti narodu. Ja znam da ovo zvuči kao otrcana fraza ali probajte se malo uživiti u predloženi sistem pa ćete vidjeti da sam u pravu. Stvaranje pogodnosti drugim ljudima će postati najveća vrijednost u društvu. Tako će dobro zauvijek pobijediti zlo. To će ostvariti veće pogodnosti društvu nego što se danas može zamisliti.

 

Nije potrebno visokoškolsko obrazovanje da bi se razumio novi sistem. On je vrlo jednostavan zato što su i zakonitosti prirode čovjeka i društva vrlo jednostavne. Zakonitosti prirode čovjeka i društva postaju komplicirane kada ih ne razumijemo zato jer tada gradimo znanje koje ne odgovara njihovoj biti. Takvo znanje nas otuđuje od naše prirode i komplicira nam život.

Molim vas ne ustručavajte se da postavljate pitanja, da dajete svoje primjedbe ili komentare. Kažite mi šta vam se ne sviđa u mojim idejama; možda možemo naći zajednički jezik! Meni stvarno nije jasno zašto sistem koji sam predložio nije prihvaćen još prije dvanaest godina kada sam napisao ovu knjigu? Otvorimo dijalog. Pišite mi. Svaka primjedba će mi pomoći da bolje objasnim novi sistem.

 

Jako tešku bitku vodim da stignem do čitatelja. Molim vas preporučite ove stranice svojim prijateljima. Na žalost uz sve medije koji danas postoje izgleda da mi jedino preostaje ovaj način širenja ideja. Što prije novi sistem postane poznat, prije će se pojaviti želja da se on usvoji i bolja budućnost će prije započeti.

 

27.03.2005

Hajde da pobijedimo kapitalizam

Novi sistem koji sam predložio nudi daleko više tržišta nego što ga kapitalizam može podnijeti. Na prvom mjestu će se uspostaviti stalno otvoreno tržište rada. Svako javno radno mjesto će dobiti radnik koji predvidi i ponudi najveću produktivnost na željenom radnom mjestu u bilo kojem trenutku. Produktivnost će se mjeriti pomoću zarađenog novca, količine i kvalitete proizvedene robe, ili pomoću ocjena produktivnosti dobijenih od potrošača. Radnik koji ponudi veći profit, više proizvedene robe, bolju, ili jeftiniju proizvodnju će dobiti željeni posao.


To je ideja. Kako učiniti da takva promjena donese najveće moguće pogodnosti i najmanje moguće nepogodnosti društvu je samo tehničko pitanje. Ja sam razvio prilično dobro rješenje u svojoj knjizi “Humanizam” ali ono će se vjerojatno znatno više razviti kroz praksu. Tržište rada danas gotovo da ne postoji. Jednom kada razvijeno tržište rada počne djelovati, ono će ostvariti veću produktivnost, razotuđenje, ravnotežu ljudskih potreba, harmoniju među ljudima, veće pogodnosti u društvu od najsmionijih današnjih snova.


Ni jedna ekonomija ne može biti bolja od one gdje svaki posao dobija najbolji radnik na raspolaganju. Takva ekonomija će lako postati znatno produktivnija od kapitalističke, tako da će kapitalizam biti prisiljen na povlačenje.


U dobrom društvu čovjek je centralna vrijednost a ne kapital. Kada se kapitalizam završi nastupiti će humanizam koji će ostvariti nezamislivo bolju budućnost čovječanstva.


24.03.2005

Hajde da sami odlučimo o našim porezima

Porezi imaju svrhu da zadovolje zajedničke potrebe društva. Takve potrebe bi trebao utvrđivati narod ali on gotovo nigdje nema utjecaj na kreiranje porezne politike. Niko ne pita radnike na primjer koliko bi htjeli platiti za poreze. A što je još puno gore, ljudi nemaju utjecaj na to kako će se porezni novac trošiti. Formalno ta potrošnja je u rukama vlada i parlamenta. Da, ljudi biraju svoje vlade demokratski slijedeći njihove programe na izborima. Ali oni se ne mogu pouzdati u vlade jer one rijetko ispunjavaju svoja obećanja. Na primjer, ja nisam nikada čuo da je neka vlada ponudila na izborima povećanje poreza; ipak praksa često pokazuje da porezi rastu.


Vlade bi trebale trošiti porezni novac tako da zadovolje interes ljudi ali oni to ne čine. Kontrola nad prikupljenim poreznim novcem daje najveću moć u državi i vlade imaju tendenciju da troše taj novac po svojoj volji. Ali ni vlade nemaju najveću kontrolu nad tim novcem. U zapadnom svijetu, bogataši imaju najveću moć. Oni su razvili mehanizam koji im daje kontrolu nad državom uključujući i nad poreznim novcem. Taj mehanizam počinje sa prijateljskim savjetima i lobiranjem u vladama i parlamenatima a završava u korupciji i ucjenama. Oni su u tome jako uspješni a to znači da zajednička potrošnja slijedi interese bogataša a ne naroda. To nije pošteno. Mi svi plaćamo poreze a samo pojedinci imaju moć da ga koriste. To se mora promijeniti.

 
U sistemu koji sam predložio niko neće moći preuzeti moć koja pripada narodu. Svaki čovjek će imati pravo da neposredno sudjeluje u formiranju porezne politike. On će to učiniti podjelom svog bruto dohotka na dio namjenjen vlastotoj potrošnji i na dio namjenjen porezima. Svi radnici zajednice će tako podijeliti svoje dohotke. Ukupna suma koju će radnici zajedno izjasniti za potrebe poreza će formirati ukupnu masu novca namjenjenog porezima. Ta količina novca će zatim biti prikupljena od radnika proporcionalno visini njihovih dohodaka. Možda ovo nije bilo dovoljno jasno: Neće svako plaćati porez onoliko koliko želi; nego će sudjelovati u formiranju ukupne porezne mase novca a zatim će se taj novac oduzimati od ljudi proporcionalno njihovim dohodcima.

 
Na isti način ljudi mogu formirati raspodjelu prikupljenog poreznog novca na različite grupe zajedničke potrošnje. To može biti novac za potrebe zdravstva, za obrazovanje, za izgradnju novih objekata ili infrastrukture, itd. Teoretski, narod može dalje odlučiti o raspodjeli zajedničkog novca po grupama tako dugo dok ima interes da to čini. Finalnu raspodjelu zajedničkog novca unutar grupa će ostvariti rukovodioci takvih grupa. Oni će ostvariti najbolju moguću raspodjelu za narod zato što će podnositi odgovornost za svoj rad narodu pomoću ocjena koje će primati od naroda za svoj rad.


Ovakva porezna politika će značajno pridonijeti razvoju društva bez obzira kakve će odluke o porezima ljudi donositi. Slijedeći svakodnevno iskustvo ljudi će vlastitom praksom učiti koliko novaca treba izdvojiti za poreze i kako ga najbolje potrošiti. Oni će svakako alocirati više novca u poljima gdje imaju veći interes. Tako će na jednostavan način, zajednička potrošnja vrlo efikasno slijediti interes naroda i narod će biti vrlo zadovoljan. Jednom kada ljudi dobiju moć da odlučuju o svojim porezima i o načinu na koji će se porezni novac trošiti, niko im više neće moći oduzeti takvu moć jer oni to neće dozvoliti.


10.02.2005

Hajde da volimo jedni druge

Ljubav je najveće postignuće koje čovjek u svom životu može ostvariti i zato daje najveći oblik zadovoljstva. U prirodnom društvu ljubav je vjerojatno spontani čin koji se razvija sam po sebi. U otuđenom društvu u kojem mi danas živimo mi ne znamo kako da volimo jedni druge. Ako to pokušamo ostvariti rezultat je često suprotan našim očekivanjima zato jer je otuđenje izopačilo našu ljubav. Da bi naučili kako da volimo ljude moramo se vratiti našoj prirodi.


Dijete voli roditelje zato što ih treba. Ako kao odrastao čovjek i dalje ovisi o autoritetima, on ih i dalje voli ali njegova je ljubav u najmanju ruku prilično nerazvijena. Naša kultura je prihvatila sistem koji pogoduje razvoj privilegiranih autoriteta i sputava moć podređenih ljudi. Privilegirani autoriteti naime oduzimaju slobodu i ugnjetavaju podređene ljude. Odnos nametljivih autoriteta i pokornih sljedbenika uvijek predstavlja neku nijansu sado-mazohističkog odnosa i zato je vrlo neproduktivan. To je izopačenje pojma ljubavi i nužno ga razvija.


Sa druge strane privilegije razvijaju narcisoidnost ljudi. Narcisoidnost predstavlja zaljubljivanje čovjeka u sebe sama. To je vrlo nerazvijeni oblik ljubavi koji sprečava razvoj ljubavi i tako lišava čovjeka ogromnih pogodnosti koje može ostvariti u razvijenoj ljubavi. Ako silno želite postati šef ili bilo kakav autoritet, ako vam je glavni cilj u životu da zaradite novac, vi možete ostvariti veliku prividnu sreću u tome ali ste zasigurno na pogrešnom putu.


Narcisoidna sreća ima jako otuđenu prirodu koja lako dolazi u proturječnost sa objektivnom stvarnosti i zato za razliku od ljubavi, narcisiodna emocija sreće je vrlo nestabilna i kratko traje. Poslije takve sreće se nužno javlja razočarenje koje donosi veću nepogodnost življenja i vrlo destruktivnu orjentaciju takvog čovjeka. Zato narcisoidni ljudi puno lakše stvaraju mržnju nego ljubav.


Čovjek jako teško prepoznaje narcisoidnu osobina karaktera u sebi i zato vi sada vjerojatno mislite do su narcisoidni ljudi neki drugi ljudi a ne vi. Gotovo svi ljudi posjeduje narcisoidne osobine karaktera zato jer nas naša svakodnevna otuđena kultura uči da budemo narcisoidni. Može se generalizirati da su više privilegirani ljudi više narcisoidni i da zato manje vole. Ali razlike su često samo u nijansama. Zato je svijet u kojem živimo upravo ovakav kakav jeste.


Da bi prevladali narcisoidnu orjentaciju ljudi mi moramo prihvatiti prirodu društva. Ukoliko se čovjek želi razlikovati od životinja, tada on mora prihvatiti tezu da priroda društva ima temelje u slobodi, jednakosti i ravnopravnosti ljudi.


Zato sistem koji sam predložio nudi svakom čovjeku potpunu nezavisnost, slobodu izjašnjavanja i djelovanja pod uvjetom da to njegovo izjašnjavanje i djelovanje ne donese drugom čovjeku štetu ili nepogodnosti. Sistem će prisiliti ljude da poštuju jedni druge. To će se ostvariti pomoću sistema ocjenjivanja među ljudima. Svaki čovjek će imati jednako pravo da ocjeni bilo kojeg drugog čovjeka.


Svaka pozitivna ocjena će automatski donijeti neku malu nagradu pozitivno ocjenjenom čovjeku a svaka negativna ocjena će rezultirati nekom malom kaznom. To će usmjeriti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje bilo kakvih oblika nepogodnosti.


Tehnički gledano ovo već jako liči na ljubav jer se ljubav bazira na nediskriminiranoj brizi za druge i u davanju. Ali to još uvijek nije ljubav. Kad se ovakav sistem počne primjenjivati u otuđenom društvu, većina ljudi vjerojatno neće osjetiti zadovoljstvo u samom činu davanja i zato to neće biti ljubav. U početku će zadovoljstvo proizlaziti iz egoistične potrebe dobijanja boljih ocjena od drugih ljudi, ali ono će biti vrlo korisno zato što će tako ljudi stvarati pogodnosti i ustručavati se da rade nepogodnosti društvo u cjelini.


Narcisoidnost je glavni uzrok koji sprečava ljude da prihvate moje ideje, da imaju dobar i radostan život. Narcisoidnost je najveći neprijatelj čovječanstva svih vremena a većina ljudi čak i ne zna da ona postoji. Zato je moja borba tako teška. Ipak ja sam jako uporan i jednog dana će sistem koji sam predložio biti prihvaćen. Tada će se ljudi osloboditi narcisoidnosti što je condition sine qua non za upoznavanje ljubavi.


Razvijena ljubav zahtijeva kompletnu produktivnu orjentaciju čovjeka koja je u našem društvu prilično nepoznata. Zato je danas prava ljubav rijetka. Novi sistem će takvu orjentaciju omogućiti. On će osloboditi ljude od svih oblika otuđenja koje su autoriteti nametali kroz povijest i učiti će ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom. Odgovornost koju novi sistem donosi će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa vlastitom mogućnostima zadovoljenja.


To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni.


Tada će društvo početi razvijati novu kulturu koja će stvarati produktivnu orjentaciju. Tada će društvo početi stvarati ljubav u svom najboljem i najljepšem obliku. Čak i najgori ljudi mogu pronaći nešto ljubavi u sebi kada su zadovoljni. Sa vremenom i oni će voljeti. Ljubav je konačni rezultat sistema koji sam predložio. Jednom kada ljudi počnu voljeti jedni druge oni će napraviti kompletno novi svijet, pogodnosti koje su u današnjem otuđenom društvu praktično nesagledive. Više o tome možete pronaći u mojoj knjizi Humanizam.


Razvijeni čovjek ne ovisi o nikome jer sve što treba može sam ostvariti, on voli druge ljude bezuvjetno samo zato što oni jesu. On nalazi veliko zadovoljstvo u slobodnom produktivnom djelovanju, u izgradnji sebe i još veće zadovoljstvo u činu ljubavi.


Natrag na početak

09.02.2005

Hajde da spriječimo kriminal

Jednom kada sistem koji sam preložio bude prihvaćen, niko više neće imati potrebu niti želju da počini kriminal.

 

Svi će ljudi imati zagarantirani dohodak bez obzira što radili pa čak i ako ne budu radili. Takav dohodak će pokriti osnovne životne potrebe. Ekonomski opstanak više neće moći biti razlog za stvaranje kriminala.

 

Ali šta sa onim ljudima koji žele znatno više nego što su osnovne životne potrebe? Šta ako oni žele viši status u društvu, slavu ili novac? Jednostavno, svi će imati legalnu priliku da to ostvare vlastitim radom. Novi sistem omogućava svim ljudima da dobiju posao koji žele. Svaki posao će dobiti radnik koji ponudi najveću produktivnost za željeno radno mjesto u bilo kojem trenutku. Ovo je ogromna razlika u odnosu na to što imamo danas zato što danas ljudi gotovo da nemaju priliku da biraju poslove. Zato se osjećaju nemoćni i teže otuđenim vrijednostima koje ih degeneriraju.

 

U novom sistemu ljudi će raditi poslove koji vole, uključujući i one poslove koji donose veći utjecaj u društvu, slavu ili novac. Ali ne treba očekivati velike borbe za bolja radna mjesta zato što će u novom sistemu sve radne pozicije biti podjednako tražene. To će također osiguratii pokrivenost svih radnih mjesta i najveću produktivnost privrede. Raspodjela rada je dobro prikazana u mojoj knjizi “Humanizam”.

 

Ali što ako neko želi moć nad ljudima, slavu i novac bez ulaganja velikog truda kao što to kriminalci obično rade? Prvo treba reći da će tako nešto biti gotovo nemoguće ostvariti u novom sistemu. Drugo, novi sistem će pokazati gdje su stvarne vrijednosti tako da će ljudi puno manje tražiti takve otuđene vrijednosti. U takvom sistemu kriminal će biti u velikom padu ili čak nepostojeći.

 

Ali šta sa onim ljudima koji su sada u zatvorima? Oni će biti pušteni iz zatvora. Umjesto zatvorske kazne oni će dobiti negativnu vrijednost njihove produktivne moći proporcionalno kriminalu koji su počinili. U scenariju za film Dobar komunizam – Nebo ja sam prisilio takve ljude da nose crvene kape. To može uistinu biti jako dobra kazna. Svako će prepoznati takve ljude gdje god se nalaze. Oni će se puno više sramiti nego u zatvoru gdje žive među istim ljudima kao što su oni. Neugodni osjećaji će ih tjerati da ulože veliki trud kako bi se što prije izvukli iz negativne produktivne moći.

 

Oni će skinuti crvene kape samo pomoću produktivnog rada i ponašanja. Smanjivanje njihove negativne produktivne moći će ostvariti pomoću velike produktivnosti na svojim radnim mjestima. To će svakako donijeti društvu veće pogodnosti nego njihov boravak u zatvorima. Također bivši zatvorenici će se morati dobro ponašati u društvu. Ljudi će obratiti veliku pažnju na njihovo ponašanje. Ukoliko bivši zatvorenici naprave pogreške, ljudi će im davati negativne ocjene što će im produžiti nošenje crvenih kapa. Sa druge strane dobre ocjene će im pomoći da se prije oslobode svojih negativnih produktivnih moći.

 

Neće biti laganog izlaza za bivše zatvorenike i to će ih također spriječiti da se bave kriminalom. Ta prevencija će vjerojatno biti jača nego što je danas strah od zatvora zato što kriminalci danas ne osjećaju da imaju mnogo izbora u životu. Novi sistem će ih učiniti dobrim građanima. Svako će u novom društvu biti dobar građanin.

 

Ljudi će se truditi da učine što veće pogodnosti svim pojedincima u društvu i da smanje ili potpuno ukinu stvaranje bilo kakvih nepogodnosti. Ljudi se više neće plašiti drugih ljudi. Neće više biti straha. Da li vi razumijete šta to znači? To će učiniti dobro, zdravo i harmonično društvo. Sigurnost i obilje će biti posvuda. Kriminal više neće imati razlog svog postojanja. Dobro, ti rijetki ljudi koji mogu nastaviti da rade loše stari u društvu će biti liječeni u institutima za mentalno zdravlje.

 

06.02.2005

Hajde da spriječimo bolesti

Moderna medicina je prilično dobra u prevenciji i liječenju bolesti i sa vremenom će biti još bolja. Ipak ona vrlo teško liječi bolesti bazirane na čovjekovom otuđenju od vlastitog tijela i duše. Te bolesti su posljedica sistema u kojem ljudi žive. Autoriteti nameću svoja pravila ljudima koja ih otuđuju od vlastite prirode što donosi nezadovoljstvo, pesimizam i stres. Nakupljeno nezadovoljstvo, pesimizam i stres slabi čovjekov duh i tijelo, blokira prirodne sposobnosti za vlastitu zaštitu, i otvara vrata svim oblicima teških bolesti. Moderna medicina prepoznaje taj problem ali ga ne može spriječiti, a često ne može ni liječiti takve bolesti zato što su one uzrokovane društvenim sistemom u kojem ljudi žive. Medicina tu gotovo da nema nikakvog utjecaja.

 

Vrlo me iznenadilo kada sam vidio na TV da pastor Benny Hinn liječi takve bolesti koristeći božju moć. Većina izliječenih ljudi se histerično tresla na pozornici i jecala od sreće kao rezultat izliječenja. Oni ne mogu biti glumci a to znači da im je Benny Hinn pomogao. Ali zašto onda Benny Hinn ne ode u bolnice, zašto ne izliječi pacijente i ne zatvori bolnice? Jednostavno, on to ne može učiniti.

 

Kako Benny Hinn liječi takve bolesti? Da bi mogao pomoći ljudima, ljudi moraju vjerovati da je on u stanju činiti čuda i zato je izgradio svoju karizmu. Zatim, dolazak na pozornicu gdje Bog “promatra predstavu“ sa nebesa uz nezanemariv utjecaj hiljada prisutnih ljudi i miliona ljudi koji prate prijenos preko televizije, izaziva veliki stres u bolesnim ljudima. Stres pokreće ogromnu energiju u čovjekovom tijelu a velika vjera u čuda usmjerava tu energiju protiv bolesti. Ta moć lomi energetske blokade u bolesnom čovjeku, čisti nakupljen teret u duhu i tijelu i bolesna osoba postane izliječena.

 

Onda da li je Bog tu uključen? Naravno da jeste. On nas je napravio zajedno sa našim sposobnostima da se štitimo od bolesti. Ali problem leži u tome što smo se mi otuđili od svoje prirode i ne znamo više kako da se čuvamo. U stvari mi vršimo nasilje nad svojim sposobnostima zaštite od bolesti pomoću neprirodnog načina življenja. Mi smo usvojili učenje da trebamo vjerovati autoritetima a ne sebi, i to je razlog zašto mi ni ne pokušavamo slijediti svoj prirodni način života i zato smo nemoćni.

 

Benny Hinn prikazuje svijetu izliječene ljude kao čuda i to ga je učinilo vrlo bogatim. To je nešto potpuno suprotno učenju Isusa Krista kojemu je Benny Hinn navodno potpuno odan. Benny Hinnov izgled i ponašanje na pozornici govori da je on šarlatan više nego bilo što drugo. On sigurno vara ljude, ali isto tako, on je jedna od rijetkih osoba koja je razvila sposobnost liječenja bolesti koje moderna medicina ne može izliječiti.

 

Ali koliko je Benny Hinn stvarno uspješan u liječenju ljudi je ipak vrlo upitno. Dobio sam utisak da se sva Benny Hinnova izliječenja događaju neposredno prije predstave. Mi ne znamo koliko ljudi nije prikazano zato što nije izliječeno. Također ja sumnjam da je izlječenje koje on radi trajno. Kada predstava završi, ljudi se vraćaju istom načinu života koji ih je učinio bolesnim.

Sistem koji sam predložio može izliječiti veliki broj bolesti već samo uspostavom zdravog prirodnog života. Dobar, zadovoljan, optimističan, radostan i relaksirajući život će to omogućiti. Sličan stav ima i američka liječnica Lorraine Day. Ali uspjeh će ovisiti o tome koliko će pojedini bolesnici biti u mogućnosti da se vrate vlastitoj prirodi.

 

Zato je daleko bolje rješenje spriječiti bolesti nego ih liječiti. Ljudi mogu spriječiti veliki broj bolesti na isti način; pomoću dobrog, zadovoljnog, optimističnog, radosnog i relaksirajućeg življenja. Mi samo trebamo živjeti u skladu sa vlastitom prirodom i problemi sa bolestima će biti znatno umanjeni. Kako? To će se ostvariti prihvaćanjem sistema koji daje ljudima slobodu da slijede vlastite instinkte i osjete. Moja knjiga “Humanizam” prikazuje taj sistem.

 

04.02.2005

Hajde da spriječimo ratove

Ne postoje dobri i loši razlozi za rat, svi su oni loši. Svi ratovi ubijaju ljude. Nema nikakvog opravdanja za to. Rat je kriminal.

 

Svi misle da armije štite narod, ali na prvom mjestu one u stvari čuvaju sistem koji su privilegirani ljudi izgradili za sebe, one čuvaju interese autoriteta. Ne čudi zašto autoriteti vole armije. Autoriteti su ti koji nas uče da obožavamo armiju, da budemo ponosni na nju, ali tu nema ništa na što bi trebali biti ponosni. Oni koji uče ratovanje su u stvari samo kriminalci. Vojnici su samo ubojice. Ubojice ne ubijaju samo druge ljude nego i vlastitu dušu. Takve osobe ne mogu biti normalne i ne mogu živjeti normalan život.

 

Uzroci svih ratova leže u narcisoidnoj pohlepi autoriteta za dosezanje veće moći nad ljudima. Autoriteti tlače ljude i zatim usmjeravaju njihovo nezadovoljstvo protiv drugih naroda. Ovo je jednostavna formula za manipulaciju koja stvara sve ratove. Da bi zaustavili ratove mi trebamo zaustaviti autoritete. Sistem koji sam predložio će to učiniti.

 

Hajde da damo svakom čovjeku jednako ograničeno pravo da daje jednu pozitivnu ili jednu negativnu ocjenu nekolicini ljudi u društvu mjesečno. Neka svaka pozitivna ocjenjena donese ocjenjenom čovjeku jedan dolar i neka svaka negativna ocjena oduzme jedan dollar ocjenjenom čovjeku. U takvom sistemu na primjer predsjednik SAD može primiti 100.000.000 loših ocjena od stanovnika SAD za kriminalnu agresiju na Irak na primjer. To će ga koštati 100.000.000 dolara. Pretpostavimo da slijedećih 99.999.999 Amerikanaca voli to što njihov presjednik radi i ocjeni njegov rad pozitivno, to će predsjedniku donijeti 99.999.999 dolara. Kao rezultat svih nagrada i kazni američki predsjednik će platiti jedan dolar.

 

Međutim tako veliku podršku za rat je teško očekivati čak i u takmičarsko ratnički odgojenom društvu kao što su to SAD. Oni koji ne vole ratove će teško pronaći nešto što više preziru od ratničkih vođa pa će zasigurno negativno ocijeniti takvog predsjednika. Nadalje, oni koji izgube rođake ili prijatelje u ratu i oni koji postanu ratni invalidi će vjerojatno davati loše ocjene takvom presjedniku cijeli život. Ja mislim da bi čak i danas američki predsjednik platio mnogo dolara kao rezultat neprihvatljivog vođenja zemlje i zato se ne bi više usudio pozivati na ratove.

 

Društvo u kojem većina stanovnika podržava ratove gradi svoje samouništenje. Jaki autoriteti to mogu odgoditi za neko vrijeme ali samouništenje je neizbježno i praksa takvih društava to pokazuje.

 

Na nesreću, društva koja ne podržavaju ratove nisu uspjela izgraditi znanje koje može takvu društvenu orjenatciju proširiti po svijetu. Nasuprot, takva društva su konstantno izazivana i napadana iznutra i izvana tako da nisu uspijela pokazati kako treba izgledati dobar život u dobrom društvu.

 

Ja sam uspio prikazati dobro društvo u svojoj knjizi “Humanizam”. Jednom kada sistem koji sam predožio bude uspostavljen, ljudi će biti toliko zadovoljni sa svojim životima da niko više neće podržati ratobornog predsjednika i niko se više neće usuditi da poziva u rat. Osim toga u sistemu koji sam predložio, ljudi neposredno demokartski odlučuju o alokaciji svih zajedničkih resursa uključujući i novčana sredstva za ratnu mašineriju. Imajući stabilne, dobre i pravedne odnose među narodima, koje novi sistem nudi, narodi više neće dodjeljivati novac za potrebe armija i armije će prestati da postoje. U novom sistemu vođenje ratova će biti nemoguće.