Category: Hrvatsko Sroski

Otuđenje

Otuđenje

Otuđenje

 

Čovjek prirodno teži većoj moći da bi prevladao svoju nemoć u prirodi i ostvario veće pogodnosti. Veća moć se ostvaruje većim znanjem. Ali stjecanje znanja nije lagan ni brz proces. Na putu ostvarenja pogodnosti, čovjek često nepoznatim pojavama u prirodi dodjeljuje subjektivna određenja koja mu pogoduju. Ukoliko takva određenja ne dođu u direktan konflikt sa prirodom, čovjek ih lako prihvaća kao stvarna i ostvaruje pogodnosti kao da je stvarno prevladao svoju nemoć u prirodi. Na taj način nastaje otuđeno znanje od objektivne realnosti. Ovo je osnova moje teorije otuđenja.

Autoriteti često svjesno kreiraju otuđeno znanje da bi ostvarili nadmoć u društvu. Vlast predstavlja jedan od najvećih oblika otuđenja zato što u subjektivnoj svijesti čovjeka vlast poprima obilježja nadmoći u prirodi. Jednom kada čovjek pomisli da ima veću moć nego što je objektivno zaslužuje ostvaruje iluziju velikih pogodnosti.

U svrhu uspostavljanja moći nad ljudima autoriteti kreiraju ideologije u kojima definiraju vrijednosti u drustvu i pravila zajedničkog djelovanja. Ideologije mogu imati svoje opravdanje jer pravila koja nastaju sprečavaju kaos u društvu. Tako su nastale sve religije i svi politički sistemi. Negativna strana ideologija proizlazi iz činjenice da one uvijek podržavaju interese njenih kreatora i osiguravaju im moć u društvu. Tako one otuđuju kreatore ideologija i narod od svoje prirode. Otuđenje društva od svoje prirode ne može donijeti dobar rezultat društvu. Dapače svo zlo ovog svijeta proizlazi iz otuđenja društva od svoje prirode.

Dobar rezultat može proizaći samo iz jednakih prava ljudi. Jednaka prava među ljudima će formirati objektivne vrijednosti u društvu. Ona će odstraniti otuđenje i formirati dobro društvo. Ja sam formirao ideologiju baziranu na jednakim ljudskim pravima ali autoriteti sprečavaju formiranje jednakih ljudskih prava jer ona po definiciji oduzimaju moć autoritetima. Jednaka prava među ljudima su bila potiskivana kroz cijelu povijest čovječanstva i to je jedini razlog zašto dobro društvo nikad nije uspostavljeno.

Umjesto toga imamo stalne bitke izmedju autoriteta koji se silno trude da uspostave vlast u društvu. Na planeti Zemlji nikada nije bilo dovoljno mjesta za sve ljude željne vlasti. Zbog toga se među otuđenim ljudima javlja zavist, mržnja, sukobi i ratovi u kojima stradavaju cijeli narodi a sa njima i autoriteti.

 

Porodica Rothschild

Ona je davno uvidjela da direktna vlast nad ljudima može biti vrlo nepogodna pa je došla do zaključka da je moguće puno efikasnije, sigurnije i trajnije vladati pomoću novca. Bankarska porodica Rothschild je razvila ideologiju kapitalizma. Mayer Amschel Rothschild je navodno rekao 1790 godine “Dozvolite mi kontrolu nad državnim novcem i meni će biti svejedno tko piše zakone.” Porodica Rothschild donosi strategijske odluke za društvo uz pomoć novca koji je generacijama stvarala bankarskim i drugim poslovima i za to ne podnosi odgovornost društvu. Tu leži glavni izvor otuđenja zapadnog svijeta danas.

Rothschildi nastavljaju tu tradiciju nametanjem otuđenih pravila življenja i sprečavanjem formiranja prirodnih humanih pravila koja bi mogla razotuđiti svijet u kojem živimo. Otuđenje se najviše gradi kroz politički sistem, kroz sistem obrazovanja i kroz propagandu putem medija. Porodica Rothschild ima kontrolu nad svim tim sistemima pomoću judi koje pomaže, financira ili zapošljava.

U članku Da li je Antikrist stigao? pisao sam o konspiraciji koju je porodica Rothschild podigla protiv cijelog svijeta. Ovdje prilažem YouTube video Zeitgeist – Film: Federalne Rezerve titlovano na srpskom jeziku, koji također prilično uvjerljivo prikazuje osnove te teorije zavjere. Porodica Rothschild je uspjela tajno zagospodariti zapadnim svijetom više nego bilo koji imperator u povijesti čovječanstva. To znači da je moć koja bi danas trebala pripadati narodu otuđena od naroda bez obzira na kakav se oblik demokracije pozivali.

Porodica Rothschild je još u 18 stoljeću počela financirati kraljeve i tako su zaduživali cijela kraljevstva. Nema boljeg posla od kreditiranja države zato što građani cijele države kroz poreze vraćaju dug sa interesom. Za vrijeme napoleonskih ratova Rothschildi su navodno pomoću burzovnih manipulacija jeftino preuzeli većinu kompanija u Engleskoj i uspostaviti su kontrolu nad Englenskom bankom. U to vrijeme Rothschildi su bili uvjerljivo najbogatiji ljudi svijeta. Danas ih nigdje nema na popisu bogataša. Kako je to moguće? Jednostavno oni kriju svoje bogatstvo i moć.

Porodica Rothschild je vjerojatno prva porodica koja je organizirala svoje poslovanje po cijelom svijetu. Oni nisu mogli sami voditi sve poslove pa su zapošljavali agente eksperte da vode njihove kompanije. Ti agenti dobijaju udio u vlasništvu i postaju partneri. Porodica Rothschild je vjerojatno prvo angažirala porodice Rockefeller i Morgan u devetnaestom stoljeću u SAD. Kada bi vlasnici najvećih svjetskih korporacija kao što su Rockefeller, Morgan ili Warburg bili nezavisni od porodice Rothschild tada bi se oni, prema takmičarskoj prirodi poduzetnika u kapitalizmu, morali međusobno sukobljavati ali toga nema.

Oni su jedno tijelo a glavu čini zasigurno porodica Rothschild zato što su zavladali poslovnim svijetom čitavo stoljeće prije nego su se njihovi partneri pojavili u tom svijetu. Kroz 18, 19 i 20 stoljeće porodica Rothschild je stvorila čitavu hijerarhijsku strukturu partnera a to rade i danas. Neki tu strukturu zovu Masoni a njen hijerarhijski vrh Illuminati. U periodu od gotovo tri stoljeća porodica Rothschild je sa svojim partnerima mogla kupiti pola svijeta a da to nitko ne zna.

U 1913 godini Rothschildi su su uz pomoć korumpiranih političara uspostavili kontrolu nad Američkom Federalnom Bankom. To je centralna emisiona banka u SAD i ona je u privatnom vlasništvu. Tako privatni kapital posuđuje novac američkoj vladi a građani SAD ga vraćaju sa kamatom. Ali ne samo to, SAD troši više novca nego što ga Rothschildi sa svojim partnerima imaju na raspolaganju i zato Američka Federalna Banka štampa novac bez pokrića koji posuđuje američkoj vladi a zatim ubire taj posuđeni novac natrag sa kamatom. Ovo je majstorska prevara Rothschilda koja opstaje i danas.

Rothschildi su praktično u cijelom zapadnom svijetu nametnuli restriktivnu monetarnu politiku. Ta politika sprečava države da štampaju novac za pokriće vlastitog budžetskog manjka. Opravdanje su našli u činjenici da štampanje novca bez pokrića stvara inflaciju u kojoj novac gubi vrijednost a novac je osnovna vrijednost u kapitalističkom svijetu. Države koje vode restriktivnu monetarnu politiku moraju budžetski manjak nadoknađivati posuđenim novcem od banaka i tako Rothschildi opet ubiru profite.

Države se najviše zadužuju kod Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. To su naddržavne institucije u kojima Američka federalna banka ima najveći ulog, utjecaj i interes. Tako Rothschildi nameću svoju volju Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci. Kako mnoge države ovise o pomoći tih banaka tako Rothschildi nameću svoju volju mnogim državama. Tako Rothschildi vladaju gotovo cijelim svijetom i eksploatiraju gotovo cijeli svijet. Naravno države moraju vraćati dugove sa kamatom što uglavnom znači da se sve te države sve više zadužuju a Rothschildi se sve više bogate.

Rothschildi naravno kontroliraju i komercijalne banke koje kreditiraju građane i kompanije u zapadnom svijetu. Većina ljudi kupuju kuće i automobile na kredit, kompanije posuđuju obrtna sredstva na kredit i tu Rothschildi ostvaruju ogromne profite. Sa ogromnom količinom novca koji posjeduju kupuju kompanije koje vrijede u svijetu.

Ali nije to sve, kontrolom novca u svijetu oni su postali gospodari ekonomskih kriza u svijetu. Oni mogu pomoću niskih kamata navući ljude u investicije. Kada se privatni poslovi razgranaju oni povećavaju kamate i smanjuju količinu novca u opticaju čime smanjuju kupovnu moć ljudi i sa time svjesno stvaraju ekonomske krize. Tada poduzeća masovno propadaju a Rothschildi jeftino kupuju one koje trebaju. Rothshildi ostvaruju veliku dobit i zbog povećanog broja nezaposlenih radnika koji prihvaćaju slabo plaćene poslove da bi mogli prehraniti svoje porodice i tako donose veće profite Rothshildima.

 

Otuđenje politike

Pod pritiskom međunarodnih financijskih institucija, raznih organizacija i propagande medija, većina predsjednika država u svijetu poslušno slijede interese porodice Rothschild. Ukoliko se neki predsjednici država suprotstave porodici Rothschild i odluče braniti nezavisnost svojih država tada im agenti Rothschilda mogu namjestiti građanski rat u zemlji. Tako je kreiran građanski rat u Jugoslaviji. O tome sam više pisao u članku Moj dug Jugoslaviji. Agenti Rothschilda pokušavaju svaku zemlju u svijetu staviti pod svoju kontrolu uključujući Rusiju i Kinu. Svi problemi u tim zemljama su zasigurno pomognuti od strane američkih i britanskih tajnih službi iza kojih stoji porodica Rothschild.

U ekstremnom slučaju neposlušnosti, predsjednici država gube svoje živote. Tako je na primjer život izgubio predsjednik SAD John Kennedy. Razlog bi mogla biti njegova izvršna odluka br. 11110 kojom je zatvorio sistem Federalnih rezervi i naredio vladi SAD da povrati konstitutivni mandat nad kontrolom novca. Iako Kennedy nigdje nije spomenuo Rothschilde imenom, ovdje možete čuti njegov govor koji poziva na borbu protiv zavjere. Ubrzo nakon toga John Kennedy je ubijen. Istraga o ubistvu je bila vrlo sumnjiva Michaelu Parentiu u članku The JFK Assassination: Defending the Gangster State.

Također su ubijeni neposlušni predsjednik Rumunije Nikolae Causesku, predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević, predsjednik Iraka Sadam Husein a prije njih mnogi drugi. Naravno takvi ili slični slučajevi čine vlade u svijetu vrlo poslušnim. Porodica Rothschild kontrolira i parlamente u svijetu. Pogledajte vrlo zanimljivi video Izraelski lobi u Americi koji prikazuje kako Američko izraelski komitet za javne poslove utječe na formiranje američke politike. Kontrolom vlada i parlamenata, porodica Rothschild kontrolira kreiranje zakona u svijetu i takvi zakoni naravno odgovaraju poslovanju porodice Rothschild i potpuno su otuđeni od potreba naroda.

Rothschildi su izgradili čitavu hijerarhijsku strukturu agenata koji provode njihove interese. Viši agenti su osnovali Bilderberg grupu koja se sastaje jednom godišnje kako bi uskladili politiku koja će se voditi u zapadnom svijetu. Ta grupa usmjerava programe rada čelnika u politici, bankarstvu, poslovnom svijetu, u vojsci i medijima. Ti sastanci su zatvorni za javnost. Ne treba biti naročito oštrouman da bi se uočilo da takva politika nema nikakve veze sa demokracijom. Ona je potpuno otuđena od naroda. Ti sastanci nisu više ni tajna a to znači da su Rothschildi odlučili javno kreirati elitu koja im omogućava da vladaju svijetom.

Predsjednik Obama je prisustvovao sastanku Bilderberg grupe gdje je uskladio svoj program sa potrebama vladara svijeta. Da to nije učinio ne bi mogao dobiti podršku niti od vlastite demokratske stranke bez koje ne bi imao priliku da postane predsjednik. Rothschildi su poslije predsjednika Busha trebali humanijeg predsjednika da bi umirili nezadovoljan američki narod. U tu svrhu oni su pristali i na male ustupke narodu ali se politika neće značajno mijenjati.

Obama je u predizbornoj kampanji obećao kraj vojne intervencije u Iraku u prvom redu zato što više nema potrebe da se tamo vodi rat jer je neposlušni Sadam Husein uklonjen. Sada Rothschildi trebaju mir da bi mogli eksploatirati iračku naftu. To će ostvariti pomoću korupcije vlasti, ugovora i kredita za obnovu porušene zemlje.

Obama je također najavio i produženje vojne intervencije u Afganistanu sa obrazloženjem da je ta akcija nužna kako bi se sprečile terorističke akcije u svijetu. Ja mislim da razlog za agresiju leži u tome što Afganistan ne pristaje da bude bilo čija kolonija i kao takav ne može biti eksploatiran. Na račun podrške agresije na Afghanistan, predsjednik Obama se najvjerojatnije izborio za neke ustupke u zdravstvenom osiguranju Amerikanaca. To se danas zove demokracija.

 

Otuđenje ekonomije

Tržišna privreda je bazirana na profitu i zato vrednuje profit iznad ljudi. To je otuđenje koje razvija nejednakost u društvu i donosi nepravdu u procesu proizvodnje, raspodjele rada i dohodaka. Radnici uglavnom ne mogu participirati u raspodjeli profita u slučaju dobrog poslovanja poduzeća, ali zato u slučaju lošeg poslovanja poduzeća radnici zasigurno ostvaruju dohodovne gubitke ili gubitke posla i tu ništa ne mogu učiniti. Odnosi između poslodavca i radnika nisu niti moralni zato što su poslodavci kupci rada a radnici su prodavači vlastitog rada. Tako radnici postaje roba i to je neprihvatljivo. Obzirom da u tržišnoj ekonomiji čovjek za sebe nije prihvaćen kao vrijednost, proizvođači u svrhu ostvarenja većih profita vode beskrupuloznu eksploataciju radnika.

 

Otuđenje nauka

Otuđenje se temeljito provodi pomoću obrazovanja. Autoriteti nauka su kroz povijest pokušavali definirati zakonitosti u prirodi pisanjem beskonačnog broja knjiga. Ali oni često nisu bili uspješni u tome pa su otuđili svoje nauke od objektivne realnosti. Prirodne nauke su još uvijek zadovoljavajuće jer njihov razvoj donosi profite. Društvene nauke su potpuno sputane u svom razvoju jer autoritetima ne odgovaraju promjene društvenog sistema. Društvene nauke bi trebale biti nosioci unapređenja društva ali one su se toliko otuđile od svog smisla da i ne pokušavaju pronaći rješenje koje bi moglo unaprijediti društvo. One su beskorisne. Kada bi neko sutra ukinuo sociologiju, političke nauke, filozofiju, kao nauke nikakva šteta se ne bi dogodila. Dapače to bi donijelo korist društvu jer se ljudi više ne bi oslanjali na beskorisne autoritete na polju društvenih nauka i počeli bi misliti svojom glavom.

Autoritetima uglavnom nisu potrebni pametni ljudi već pokorni sljedbenici. Oni koriste obrazovanje da bi zagospodarili mislima studenata i tako ih pretvorili u oruđe u vlastitim rukama. Autoriteti održavaju u životu beskorisne nauke zato zato što one podržavaju sistem u kojem autoriteti ostvaruju privilegije. Svejedno je koja ideologija stoji iza toga. Svi autoriteti žele vlast i ne dozvoljavaju da se ljudi oslobode te vlasti. Već samim time što autoritet učitelj ocjenjuje znanje učenika podržava se autoritativan sistem koji uči da je normalno da autoriteti imaju moć nad ljudima. Kao posljedica obrazovanje je danas otuđeno od prirodnih potreba društva. Ono je vrlo birokratizirano, predugo, i nepotrebno kompleksno.

Studenti su prisiljeni da prihvate beskorisno otuđeno znanje na kojima se gradi današnje otuđeno društvo ukoliko žele biti uspješni studenti. Što su studenti više vremena proveli u školi to su nakupili više otuđenog znanja to manje mogu razumjeti objektivne zakonitosti kretanja u društvu i prihvatiti promjene društvenog sistema. Autoriteti to znaju i tako osiguravaju otuđeni poredak koji su nametnuli. Zatim autoriteti regrutiraju ponajbolje studente, takozvane odlikaše, da provode u društvu načela koja su nametnuli. Odlikaši su programirani tako da ne mogu prihvatiti ništa više od kozmetičkih promjena usvojenog znanja.

Sad možete zaključiti koliko je pogrešna tvrdnja usvojena praktično od svih ljudi ovoga svijeta da je postojeći sistem obrazovanja jako važno za razvoj čovjeka. Glavna funkcija sistema obrazovanja jest da ljudi dokažu da su pokorni sljedbenici autoriteta i kao takvi da su podobni za rad u otuđenom društvu. Učinak današnjeg obrazovanja je u stvari štetan za razvoj čovjeka jer ga otuđuje od vlastite prirode i pretvara ga u stroj za življenje.

Ljudi koji vjeruju autoritetima i pokorno ih slijede ne mogu ostvariti dobar život prvo zato što autoriteti uglavnom zastupaju svoje interese a drugo zato što slijepo slijedeći autoritete zapostavljaju vlastite osjete i sposobnosti nalaženja ispravnog puta. Oni se tako otuđuju od vlastite prirode, od sebe. Kao rezultat društvene nauke su danas toliko nespješne da ne mogu prepoznati moj rad, jedino dobro rješenje za čovječanstvo, a obrazovanje je toliko neuspješno da sprečava ljude da prepoznaju moj rad, jedino dobro rješenja za čovječanstvo.

Porodica Rothschild jako voli beskorisne nauke jer one udaljuju ljude od stvarnih problema i zato snažno podržavaju razvoj takvih nauka. Uz pomoć vlasti koje drže pod kontrolom oni kontroliraju i sistem obrazovanja. Kontrola nad obrazovanjem je neupućenim ljudima naizgled bezazlena ali ona stvara duboke posljedice na formiranje budućnosti čovječanstva.

 

Otuđenje medija

Agenti porodice Rothschild ne žale novac za preuzimanje medija jer kontrolom medija formiraju javno mnijenje a poslije toga mogu raditi praktično što god žele. Porodica Rothschild je počela sa kontrolom novina a zatim televizije. Možda ste primijetili kako je brzo nastala velika televizijska stanica CNN na primjer, koja od samog početka ima ogromna financijska sredstva na raspolaganju i propagira po cijelom svijetu vrijednosti koje porodica Rothschild zagovara. Takve TV stanice vode sve sami ”odlikaši” koji su dobro naučili kako da zastupaju interese krupnog kapitala trudeći se ujedno da se ne konfrontiraju sa potrebama naroda. Pristup medijima imaju samo ljudi koje je sistem korumpirao i kojima ne pada na pamet da nešto u tom sistemu mijenjaju.

Kad pomislite da ste vi odlučili za kojeg kandidata ćete glasati na izborima to su predstavnici Rothshilda već prije odlučili umjesto vas. Baš sve što znate o kandidatima je do vas stiglo putem medija koje oni kontroliraju. Rothshildima nije čak ni naročito važno za kojeg ćete kandidata glasati jer svi kandidati ionako moraju provoditi njihovu politiku. Njima je važno da vas uvjere da vi imate “slobodu“ odlučivanja u svom životu i da ste sretni dok slijedite njihovu volju. Oni vas pripremaju za vaše “dobre“ odluke praktično od rođenja i to tako lukavo rade da vi to ne možete ni primijetiti.

Svakodnevnom propagandom mediji uvjeravaju ljude da je novac najveća ako ne i jedina vrijednost. Novac je platno sredstvo koje regulira promet roba i usluga i zato objektivno predstavlja vrijednost ali ona je u današnjem otuđenom društvu jako preuveličana. Ako malo razmislite uvidjet ćete da je zrak sigurno veća vrijednost od novca jer bez zraka ne bi bilo nas. Ali zrak nitko ili gotovo nitko ne smatra vrijednošću i to ponajviše zato jer se ne može privatizirati i zarađivati novac na njemu.

Čovjek čovjeku bi trebao biti najveća vrijednost ali novac daje moć nad ljudima koja negira vrijednost čovjeka. Ljubav i prijateljstvo su sigurno prirodne vrijednosti ali novac kao vrijednost stvara pohlepu koja uništava ljubav i prijateljstvo. Preuveličavanje vrijednosti novca unosi otuđenje u svaku poru društva i društvenih odnosa. Ljudi koji su pod pritiskom propagande prihvatili novac kao najveću vrijednost su sami sebi veliki neprijatelji jer djeluju protiv vlastite prirode i protiv prirode društva u kojem žive.

Dogadjanja koja ne odgovaraju porodici Rothschild kao što je na primjer moja filozofija nemaju pristup do zapadnih medija pa tako ni do ljudi. Mediji u zapadnom svijetu su vrlo ujenačeni i selektivni u prezentaciji zbivanja u svijetu što ukazuje da su pod kontrolom uskog kruga ljudi. Pada mi na pamet na primjer kako su Srbi bili deset godina optuživani za etničko čiščenje u bivšoj Jugoslaviji praktično od svih zapadnih medija. U isto vrijeme Turska je izvršila etničko čišćenje Kurda koje je prošlo gotovo neprimjećeno od strane medija. Kao rezultat Srbija je zbog ”pritiska javnosti” bila bombardirana a Turska nije pretrpjela nikakve sankcije. U čemu je u stvari bila bitna razlika? Srbija se nije htjela povinovati diktatu zapadnog svijeta a Turska je kooprativna kao većina država u svijetu.

Od kako se pojavio internet Rothschildi se trude da i tu ostvare najveći utjecaj. Njihovi agenti otkupljuju utjecajne internet stranice i užurbano formiraju potpuno nove u namjeri da zagospodare distribucijom informacija internetom. U zadnje vrijeme su me naročito privukle stranice change.com, changemakers.com, GOOD.is, i slične. Sve te internet stranice pozivaju na pozitivne promjene u društvu i navodno se naročito zalažu da pomognu obespravljenim ljudima na dnu ”piramide”. Ali to je sve samo maska. Iza svih tih internet stranica stoji moćna organizacija privatnih sponzora koji imaju svoje privatne interese.

Changemakers.com je čak i objavio neke moje članke i prihvatio je dva moja projekta Humanistička poduzeća i Demokratska anarhija na takmičenju novih ideja ali oni moj rad ignoriraju. Rothschildi planiraju moje ideje kao i sve ostale koje se zalažu za stvarne promjene ignorirati i ugušiti u moru drugih ideja. Ni jedna ideja na takmičenjima changemakers.com se ne može mjeriti sa mojim ali to ”odlikaši” otuđenog sistema obrazovanja ne mogu vidjeti. Rothschildi se pouzdaju u nesposobnost ljudi koju su odgajali generacijama.

Osim toga Rothschildi su mogli u zadnja tri stoljeća kupiti pola svijeta i da na taj način mogu direktno kontrolirati pola čovječanstva. Rukovodioci njihovih kompanija i organizacija možda i ne znaju da su oni agenti Rothschilda ali znaju jako dobro da su privilegirani i ne žele ništa učiniti što bi moglo oneraspoložiti njihove poslodavce. Tako Rothschildi sprečavaju prihvaćanje ideja koje mogu unaprijediti društvo. Internet stranice koje se zalažu za promjene društva i većina lijevo orijentiranih medija koje žive od donacija kompanija i organizacija, najvjerojatnije će kočiti bilo kakve promjene društva.

Rothschildi vole otpor koji im pružaju odlikaši koje su sami odgojili. Naomi Klein na primjer je napisala knjigu ”No Logo”. U toj knjizi ona poziva ljude da ne kupuju proizvode brandova kao što je Nike na primjer jer se ta novonastala multinacionalna korporacija enormno bogati na račun jeftine radne snage u zemljama u razvoju. Rothschildi su vjerojatno i vlasnici Nikea i ne bi trebali podržati takvo pisanje. Pa zašto njen rad ipak podržavaju mediji i izdavači? Zato što je šansa za uspjeh njene ideje nikakva. Rothschildi obožavaju nemoćnu kritiku i pomažu je. Takve ideje daju privid slobode javnog izražavanja, usmjerava društvo u borbu koja ne može uspjeti.

Postoje veliki broj “odlikaša“ koji se zalažu za ljudska prava, ženska prava, prava homoseksualaca, prava siromašnih, koji su su također podržani od agenata porodice Rothschild zato što svi ti ljudi ne mogu ostvariti uspjeh u poboljšanju ovog svijeta. Oni su korisni Rothschildima zato jer toliko zatrpavaju javni prostor da se rad koji može unaprijediti društvo ne može probiti.

***

Ukoliko se pojavi mogućnost da se moj rad značajno približi javnom mnijenju tada na scenu stupa stvarna moć porodice Rothschild. Prije dvije godine Google je otvorio natječaj pozivajući dobre ideje koje mogu promijeniti svijet. Sudjelovao sam sa svojim projektom zajedno sa više od 150.000 drugih projekata. Pobjednik je poslije dvije godine progašen i moj rad nije među njima. Zašto? Google ne želi prihvatiti moje ideje jer one predstavljaju kraj kapitalizma, sistema u kojem je Google nastao. Ali moj projekt ni na koji način ne ugrožava Google niti njegove vlasnike. Moj projekt će jednog dana neizbježno potpuno promijeniti svijet i učiniti ga prekrasnim mjestom za život. Ne priznati taj rad je nemoralno. Zašto je Googlu toliko važno da brani kapitalizam? Ja mislim da je odluka o natječaju donesena iznad Googla. Rothschildi ostvaruju veliki utjecaj na sve kompanije pa tako i na Google čak i ako nisu pretežni vlasnici. Rothschildi sa svojim agentima brane kapitalizam po svaku cijenu.

Porodica Rothschild kreira i kulturu cijelog svijeta. Ako obratite pažnju možete primijetiti da sve zemlje u svijetu poprimaju jedinstvenu modu, muziku, film i televizijski program. Tako zemlje postaju i kulturne kolonije Rothschilda. Možete prepoznati koje su to zemlje po tome što one imaju istovjetne emisije na televiziji poput Milionera ili Idola. Jedinstvena kultura stvara jedinstvenu orjentaciju ljudi i tako olakšava posao velikim manipulatorima. Ta kultura ima cilj zaokupiti misli ljudi i ne dati im slobodu da osjete što je to dobro za njih same. Ona će im servirati “odgovore“ na sva njihova pitanja i ponuditi će im sve što im “treba“.

Današnja kultura propagira iluzije, nemoral, površnost, kič, tračeve, nasilje, okrutnost, pohlepu, plitkost, izvještaćenost i situacija se svakodnevno pogoršava zato jer mediji ne mogu ponuditi ništa bolje. Društvo je duboko otuđeno od svoje prirode i zato traži izopačene vrijednosti. Ono ne može prepoznati prave vrijednosti zato što je generacijama živjelo bez slobode i sistematski zatupljivano kako se ne bi mogli osloboditi onih koji vladaju.

***

Konspiracija Rothschilda sprečava razvoj civilizacije i degenerira ljudska bića. To je put u totalno otuđenje, u erupciju nezadovoljstva i destrukciju. Rothschildi imaju cilj zavladati cijelim svijetom i oni ne mogu biti zadovoljni dok taj cilj ne ostvare. Ali taj cilj oni ne mogu ostvariti zato što svi ljudi ne mogu biti poslušni sljedbenici, poslušni konzumenti ideja, slika, okusa i zvukova. To je zato što ljudi trebaju slobodu. Ljudi će se prije ili kasnije žestoko suprotstaviti Rothschildima jer čovjek po svojoj prirodi ne može živjeti u kavezu pa bio on napravljen i od zlata.

Kapitalizam nemoralan i zato mu nema spasa. Osim toga kapitalizam je razvio do te mjere kada više ne može ostvariti dovoljno poboljšanje društva, on više nije dovoljno racionalan sistem i kao takav predstavlja kočnicu razvoja civilizacije. U članku Kraj kapitalizma sam prikazao zašto je vrijeme da kapitalizam ode u povijest. Također sam prikazao osnove novog sistema Humanizam koji će ga zamijeniti. Taj sistem će također prevladati otuđenje.

U današnjem društvu pojam riječi otuđenje je vrlo nerazvijen. Smisao riječi otuđenje se u engleskom govornom području potiskuje do te mjere da ne postoji riječ razotuđenje koja definira stanje koje prevladava otuđenje. Na taj način se potiskuje ideja koja može izraziti potrebu društva da bude u suprotnom stanju od stanja otuđenosti. Ja riječ razotuđenje puno koristim u svom jeziku pa sam je morao prevesti u engleski kao “disalienation“ iako se takva riječ ne može pronaći u engleskom riječniku.

 

Proces razotuđenja

Postoji samo jedan izlaz iz otuđenja današnjeg društva a to je uspostavljanje jednakih prava među ljudima. Postoje samo jedna jednaka prava ili ona to nisu. Ne postoje djelomično jednaka prava ili gotovo jednaka prava jer se tada radi o nejednakim pravima. I najmanje nejednaka prava stvaraju privilegije sa vrlo negativnim posljedicama koji će prije ili kasnije izazvati probleme u društvu. Više sam o tome pisao u članku Privilegije su zlo. Ja sam uspio definirati društvo sa jednakim pravima ljudi. Zato je moj put jedini dobar put za čovječanstvo. Prikazao sam to društvo u svojoj knjizi Humanizam – Filozofsko etičko političko ekonomska studija razvoja društva. Knjiga je dostupna besplatno.

 

Razotuđenje Politike

Čak i najsiromašnije države svijeta mogu voditi nezavisnu ekonomsku politiku. Takve države mogu akumulirati ekonomske resurse bez obzira koliko mali oni bili i ekonomski konkurirati i moćnim zemljama svijeta. Dobra socijalna politika se prvenstveno bazira na demokratskoj volji građana. Građani mogu neposredno odlučiti da većinu novčanog kapitala koji zajedno posjeduju ulože u razvoj privrede dok bi za potrebe vlastitog standarda ostavili minimalnu količinu novca dovoljnu za preživljavanje. To znači da bi se ti građani odrekli svakog luksuza u periodu koji oni smatraju potrebnim da razviju svoju privredu. Na taj način bi se oslobodili ovisnosti od privatnih financijskih centara moći. Oslobodili bi se eksploatacije, vanjskih pritisaka bilo koje vrste i sami bi postali gospodari svog prosperiteta. To je također put u razotuđenje društva.

Narod može neposredno odlučivati koji postotak od svojih plaća želi davati za poreze. Da budem jasniji, neće svako plaćati porez koliko želi; nego će sudjelovati u formiranju ukupne porezne mase novca a zatim će se taj novac prikupljati od ljudi proporcionalno njihovim dohodcima. Nadalje svaki čovjek će odlučiti koliki dio vlastitog poreza želi izdvojiti za: obranu države, javnu sigurnost, obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, rekreaciju, izgradnju infrastrukture, itd. Slijedeći životno iskustvo ljudi će spoznati koliko novaca treba izdvajati za porez i kako taj novac na najbolji način potrošiti. Tako će ljudi po prvi put sami voditi makroekonomsku politiku društva što će predstavljati jednu od osnova razotuđenja društva. Takva politika će sigurno na najefikasniji način slijediti potrebe ljudi pa će značajno unaprijediti društvo.

Danas, čelnici zemalja dodjeljuju većinu poreznog novca za potrebe armija. Kada narod bude odlučivao o raspodjeli poreznog novca, armije više neće postojati i vođenje ratova će biti nemoguće. Jednom kada ljudi dobiju moć da neposredno odlučuju u društvu oni će biti toliko zadovoljni da više ni jednom autoritetu neće dozvoliti da im otuđi takvu moć.

 

Demokratska anarhija

Novi sistem predviđa i jako efikasan sistem podnošenja odgovornosti svih ljudi za svoje djelovanje. Jedan dio odgovornosti će biti baziran na demokratskoj anarhiji. To je sistem u kojem svaka osoba dobiva jednako pravo da ocjenjuje bilo koju drugu osobu. Pozitivna ocjena treba donijeti nagradu od recimo jednog dolara ocjenjenoj osobi a negativna ocjena će donijeti kaznu od jednog dolara. Neka svaki čovjek dobije pravo da dodijeli tri pozitivne i tri negativne ocjene mjesečno. Na tako jednostavan način svaka osoba će dobiti stvarnu moć u društvu i stoga će biti poštivana. Ova mjera će usmjeriti ljude da proizvode najveće moguće pogodnosti drugim ljudima i da ukinu stvaranje nepogodnosti.

Sistem demokratske anarhije će specijalno zahvatiti autoritete. Što višu poziciju autoriteti u društvu budu imali to će oni veću odgovornost podnositi društvu. Na primjer: Predjednik SAD može dobiti 100.000.000 loših ocjena od američkih građana za lošu politiku, laži, i kriminalnu agresiju na druge zemlje. To će ga koštati 100.000.000 dolara u samo jednom mjesecu. Neprivilegirani predsjednik se više neće usuditi da slijedi loše sponzore ili da vodi lošu politiku. I ako ipak gadno pogriješi on će pobjeći sa svoje pozicije jako brzo. Samo najsposobniji i najhrabriji pojedinci će se usuditi voditi zemlje. Samo oni više neće biti autoriteti nego naši poslužitelji. Više sam o tome pisao u članku: Budućnost demokracije.

 

 

Razotuđenje Ekonomije

U kapitalizmu jednaka ljudska prava podrazumjevaju najmanje jednako pravo svakog čovjeka na rad. Nezaposlenost će biti eliminirana pomoću skraćivanja radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Poslodavci će se truditi da zadrže radnike i to će postići povećanjem njihovih plaća. To će ukinuti eksploataciju radnika. Više o tome možete pročitati u mom članku: Uklonimo nezaposlenost.

Sistem koji sam predložio nudi više tržišta nego što ga kapitalizam može podnijeti. Posebno će se razvijati tržište javnih radnih mjesta koje predviđa otvoreno takmičenje radnika za svako javno radno mjesto uključujući radna mjesta političara i predsjednika korporacija. Radnik koji ponudi veću dobit, više proizvedene robe, bolju, čišću ili jeftiniju proizvodnju u bilo kojem trenutku za bilo koji posao u javnim poduzećima, će dobiti željeni posao. Ovakva raspodjela rada predstavlja samo tehnički problem. Razvio sam sistem koji će efikasno valorizirati produktivnost radnih ponuda, uskladiti nagrađivanje za rad i definirati radne odgovornosti radnika. Novu raspodjelu rada sam detaljno razradio u knjizi Humanizam. Više o tome možete pročitati u mom članku: Budućnost ekonomije.

Nema ekonomije koja može biti produktivnija od one u kojoj svako javno radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju. Takva ekonomija će biti profitabilnija od kapitalističke pa će kapitalizam biti prisiljen na povlačenje u povijest i sa njim će otići ogromno otuđenje koje je kapitalizam izgradio. Privatne kompanije će se pridružiti javnim kompanijama a vlasnici će biti zadovoljavajuće kompenzirani. U takvom društvu više neće postojati autoriteti koji bi mogli širiti otuđenje društva od svoje prirode.

 

Razotudjenje nauka

Jedino što čovjek jako teško uči jest da poštuje druge ljude. Ta najvažnija društvena potreba naprosto brzo i lako nestaje u svakom društvu bez ozira kakav oblik obrazovanja je uspostavljen. Sistem demokratske anarhije koji sam ja osmislio, daje podjednaku moć svakom čovjeku u društvu. Ta moć se bazira na jednakom pravu svakog čovjeka da ocjenjuje bilo kojeg čovjeka. Svaka pozitivna ocjena će ocjenjenom čovjeku donijeti malu nagradu a negativna ocjena malu kaznu. Pomoću takve mjere ljudi će poštovati jedni druge. Tako će izgraditi dobro i zdravo društvo neovisno od sistema obrazovanja.

Ljudi specijaliziraju svoje znanje. U svrhu savladavanja specijaliziranog znanja škole su nužne kao sredstvo obrazovanja ljudi. U budućnosti, škole više neće biti mjesta u kojima autoriteti birokratski određuju program nastave već će se program formirati na temelju interesa učenika. Škole više neće biti ustanove koje garantiraju znanje studenata kao što se to danas nameće već samo mjesta gdje je znanje pristupačno. Sistem koji sam predložio će zahtijevati veliku odgovornost radnika na svojim radnim mjestima, daleko veću nego što je to danas slučaj. U takvom sistemu radnici se neće usuditi takmičiti za poslove za koje nemaju dovoljno znanja.

Sve što čovjek treba naučiti u svom životu je proizvod njegovog interesa. Kad čovjek ima interes on nema poteškoća da stekne znanje koje mu je potrebno ako je ono pristupačno. Studenti će moći pohađati nastavu koju žele kad god im to treba u životu. Više sam o tome pisao u članku: Moj obračun sa naukama.

 

Razotudjenje porodice

U životinjskom svijetu roditelji uče mlade osnovama potrebnog znanja. Ljudsko društvo je krenulo u jako pogrešnom smjeru jer su škole preuzele od roditelja pravo učenja osnova potrebnog znanja djece. Smjer je pogrešan prvo zato što je program nastave škola otuđen od potreba djece. A još je više pogrešan zbog toga što je upućivanje djece u život treba biti zadatak roditelja a ne škola. Roditeljska ljubav koja se manifestira i kroz obrazovanje djece je jedan od glavnih uvjeta prosperiteta djeteta pa tako i društva u cjelini.

Da bi roditelji mogli učiti djecu osnovama potrebnog znanja potrebno je u prvom redu da roditelji imaju slobodno vrijeme koje mogu posvetiti djeci. Danas roditelji rade po cijele dane i djecu praktično ne vide tokom dana. Iz toga proizlazi veliki broj današnjih problema. Ubrzo nakon prihvaćanja sistema koji sam predložio radno vrijeme će se značajno smanjiti tako da će roditelji imati daleko više vremena da posvete svojoj djeci.

Drugi uvjet uspostavljanja ispravnog obrazovanja u društvu jest da roditelji u sebi nose ljubav prema djeci. U današnjem otuđenom društvu ljubav je vrlo rijetka jer otuđeno društvo razvija narcisoidnost, vrlo nerazvijeni a često i izopačeni oblik ljubavi. Nepostojanje ljubavi je rijetko u životinjskom svijetu dok je u ljudskom društvu zbog ogromnog otuđenja u kojem živimo vrlo raširena pojava. Nedostatak ljubavi je vrlo poguban za razvoj čovjeka i ljudskog društva. Zato je društvo u kojem živimo vrlo loše. Novi sistem koji sam predložio će naučiti ljude da vole i to će iz temelja promijeniti društvo u kojem živimo. Više sam o tome pisao u članku Da li volite?

 

Razotuđenje društva

Razotuđenje društva će se ostvariti kad svi ljudi ostvare jednaka prava. To će se ostvariti kad svi ljudi dobiju jednako pravo na rad na svakom radnom mjestu, kad svi ljudi dobiju jednaku zakonodavnu, pravosudnu i izvršnu vlast u društvu kroz jednako pravo ocjenjivanja, i kad svi ljudi dobiju jednako pravo participiranja pri donošenju odluka od zajedničkog interesa. Sva ova prava su kompletno suprotna pravima koja su autoriteti uspostavili za sebe u svrhu vladanja društvom i zato se ne mogu lako usvojiti. Ali nema drugog dobrog puta. Tek kada se usvoje jednaka prava među ljudima, društvo će se osloboditi otuđenja i tada će ovaj svijet unaprijediti ispred najsmionijih današnjih snova.

 

 

25.07.2010

 

Natrag na početak

Vječni život?

Vječni život?

Prema Ivanu (14,6) Isus Krist je rekao: »Ja sam put, istina i život; niko ne dolazi Ocu osim kroz Mene.« Ovdje se najvjerojatnije radi o slobodnoj interpretaciji Isusove tvrdnje koja bi vjerojatno trebala glasiti da je Njegov put, a ne On, jedini put do Boga Oca. Formalna razlika između te dvije tvrdnje je neznatna ali suštinski ona je jako velika. Ja mislim da je pogrešno očekivati da samo sljedbenici Isusa Krista mogu stići do Boga Oca. Šta bi u tom slučaju bilo sa slijedbenicima ostalih religija ili sa onima koji nikada nisu čuli za Isusa Krista? Da li oni zbog toga nemaju pristup do Boga Oca? Bez obzira koliko Bog Otac volio svog Sina Isusa Krista to bi bilo nepravedno, a Bog nije nepravedan.

 

Put ljubavi koji je Isus Krist propovijedao je bio poznat i prije njega. Isus Krist je spoznao važnost ljubavi zato što je živio u vrlo destruktivnim vremenima. Prema Bibliji njegovo najveće postignuće je žrtvovanje svog života kako bi čovječanstvo očistio grijeha. Sa time je prikazao svoju ljubav prema ljudima i značaj koji ljubav treba imati u životu ljudi. Ali to žrtvovanje nije dovoljno da bi dokazalo njegovo božansko porijeklo. U povijesti čovječanstva mnogi ljudi su žrtvovali svoje živote u ime ideja u koju su vjerovali.

 

Giordano Bruno je na primjer spaljen na lomači zato što nije mogao opozvati svoje viđenje svemira. Isus za svog života nije pokazao takvu moć koja bi nedvosmisleno ukazala da je Božji Sin iako je ostvario veliko djelo. Žrtvujući sebe On je privukao veliku pažnju na svoje učenje. Njegovo učenje je formiralo kršćansku religiju sa kojom je usmjerio svoje sljedbenike kršćane na dobar put. Tako je postao najutjecajnija osoba svih vremena. Svaki čovjek koji je pod utjecajem Isusa Krista prihvatio ljubav prihvatio je put do Boga Oca.

 

Pa kako je Isus Krist postao jedini put do Boga Oca? Velikim vjernicima odgovara da Isus Krist bude jedini put do Boga Oca jer ih takav stav oslobađa straha proizašlog iz neizvjesnosti i to im uveliko olakšava život. Velikim manipulatorima također odgovara da Isus Krist bude jedini put do Boga oca. Oni slijede učenje Isusa Krista i tumače njegove riječi kako to njima odgovara. Često se događa da prevaranti, kriminalci i ubojice pozivajući se na Isusa Krista prikazuju svoj kriminalni put kao ispravan i postaju najutjecajniji ljudi u društvu. Predsjednik George W. Bush jedan od takvih ljudi. Isus Krist nikad neće blagosloviti agresivan put i zato svi ljudi koji su agresivni ne mogu biti sljedbenici Isusa Krista.

 

Ljubav je jedini dobar put ali pod utjecajem loših autoriteta malo ljudi prepoznaje ljubav. Ukoliko vi dragi čitaoci mislite da znate šta je to ljubav ja sam napravio jedan test koji će vam odgovoriti da li ste u pravu. Test se nalazi u mom članku Da li volite?

 

Danas ljudi često poistovjećuju ljubav i narcisoidnost i to je jako pogrešno. Ljubav je dobro a narcisoidnost je zlo. Ako provodite dosta vremena diveći se svojoj ljepoti, moći ili bogatstvu tada ste narcisoidni. Takvo divljenje vam donosi zadovoljstvo ali ste ujedno sa tim zadovoljstvom rezervirali u svojoj budućnosti najmanje isto toliko vremena koje ćete provesti u bolu i patnji. To je prirodni zakon koji proizlazi iz narcisoidne osobine karaktera ljudi. Zašto je to tako? Narcisoidan čovjek sve uspjehe u svom životu tumači kao oblik prevladavanja vlastite nemoći u prirodi. Tada ostvaruje veliku sreću ali takvo prevladavanje nemoći je uglavnom samo iluzija. Iluzije prevladavanja nemoći u prirodi se prije ili kasnije nužno sukobljavaju sa realnošću i tada neminovno dolazi bol. Kad se čovjek sam sebi divi upada u zamku koja vodi u nesreću.

 

Ljudi to ne vide jer bi u suprotnom izabrali drugi put. Najuspješniji ljudi danas u pravilu najviše pate. Oni uzimaju ljekove i piju alkohol da bi mogli umanjiti bol koja ih proganja. Bol ih čini vrlo destruktivnim prema sebi i prema svojoj okolini. Tada se život pretvara u pakao. To je upravo stanje koje imamo danas u društvu. Sa takvim životom niko ne može stići do Boga Oca.

Čovjek koji nauči da voli ima uspješno cjepivo protiv narcisoidnosti i ne može upasti u njenu pogubnu zamku. Kada bi društvo u cjelini naučilo da voli ono više ne bi imalo problema. Zato je Isus Krist učio ljude da vole. U ime širenja ljubavi On je pozivao ljude da čine dobro, da izbjegavaju grijeh, i na molitvu Bogu. U vrijeme kad se Isus Krist pojavio izgradnja ljubavi je bila stvar savjesti. To je bio jedini mogući put širenja ljubavi. Ukoliko su ljudi bili savjesni oni su slijedeći Isusa mogli razvijati ljubav ali čovječanstvo je pokazalo da savjest nije dovoljno uspješna u stvaranju ljubavi. Zato je Isus Krist bio uspješan koliko je u to datim okolnostina bilo moguće.

 

***

Ljubav se može izgraditi bezuvjetno. Došao sam do zaključka da se ljubav može razviti samo jednakim pravima među ljudima. Jednaka ljudska prava su osnovni uvjet za stvaranje ljubavi.

 

Najveći napredak društva u povijesti čovječanstva će se ostvariti pomoću sistema ocjenjivanja među ljudima koji sam kreirao. Svaki čovjek će imati jednako pravo da ocjeni djelovanje bilo kojeg drugog čovjeka. Svaka pozitivna ocjena će automatski donijeti neku malu nagradu pozitivno ocjenjenom čovjeku a svaka negativna ocjena će rezultirati nekom malom kaznom. To će usmjeriti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje bilo kakvih oblika nepogodnosti. Tehnički gledano ovo već jako liči na ljubav jer se ljubav bazira na nediskriminiranoj brizi za druge i u davanju.

 

Sistema ocjenjivanja koji sam predložio ima idejne sličnosti sa Biblijom. Biblija je ponudila rješenje koje može formirati dobro društvo pomoću zlatnog pravila koje glasi: “Ne čini drugima ono što ne bi volio da drugi tebi čine.“ Ali ova je rečenica također pozivala na savjest ljudi jer u to doba nije mogla drugačije i zato je zlatno pravilo bilo prilično nemoćno. Ljudi do danas nisu spoznali kako to jednostavno zlatno pravilo sprovesti u djelo. Ja sam to otkrio! Sistem ocjenjivanja među ljudima će u potpunosti ispuniti zahtjev zlatnog pravila i to će uklanjati zlo i graditi raj na zemlji.

 

Sa uspostavom jednakih prava ljudi dobijaju jednaku moć u društvu što će stvarati ujednačeni respekt među ljudima. Ljudi se više neće osjećati superiorni u odnosu na druge ljude niti će se plašiti drugih ljudi. Sistem ocjenjivanje će učiti ljude da bez obzira kakav uspjeh ostvarili u svojim životima oni ne smiju zaboraviti da su ravnopravni članovi društva. To će osloboditi ljude narcisoidnosti i omogućiti razvoj ljubavi. Produktivna orjentacija ljudi koju moj sistem nudi kroz slobodu i ravnopravnost će sa vremenom bezuvjetno stvarati ljubav među ljudima. Tako sam uz pomoć tehnologije kreirao daleko efikasniji put za upoznavanje i širenje ljubavi nego što je to Isus Krist mogao ostvariti.

 

Kad ljudi prihvate sistem koji sam predložio, bezuvjetno će se formirati raj na zemlji gdje će zlo biti potpuno izbrisamo. Možete ukratko saznati o čemu se tu radi u mom članku Humanizam opsežno. Svi ljudi će biti sposobni da vole i kao takvi će vjerojatno otići na drugi svijet do Boga Oca gdje će ostvariti vječni život.

 

Unatoč tome što moj rad daje nadu u bolju budućnost čovječanstva nisam uspio pobuditi interes ljudi. U svrhu privlačenja pažnje na svoj rad čak sam postavio pitanje Da li sam ja Isus Krist? i ni to nije donijelo uspjeh. Zašto je to tako? Ljudi su prisiljeni prihvaćati znanje roditelja, učitelja, šefova, svećenika, pa nisu naučili sami prepoznati istinu. Nekritički prihvaćeno znanje je skup informacija koje ne može doprinijeti razumijevanju. Zato ljudi ne mogu prepoznati moj rad.

 

Autoriteti ne vole moj rad jer im on oduzima privilegiranu moć. Zato je svijetla budućnost čovječanstva zaustavljena. Da bi bilo kakav napredak u društvu bio moguć ljudi se moraju osloboditi jarma autoriteta. Autoritete ne treba bezuvjetno slijediti već ih treba provjeriti i poštivati ako to oni zaslužuju. To se isto odnosi i na mene. Ja ne tražim ništa drugo.

 

Moja teorija je vrlo jednostavna i relativno se lako može provjeriti. Jednog dana će se sistem koji sam predložio nužno ispitati i to zato što ne postoji drugi dobar put. Ako provjera mog rada pokaže da sam ja u pravu, da li to znači da sam ja Isus Krist? Ako ja nisam Isus Krist a moja filozofija učini raj na zemlji da li onda krščanska religija gubi smisao?

 

***

Opstanak kršćanske religije ovisi i o tome da li je Isus Krist uskrsnuo tri dana poslije smrti. Njegovo uskrsnuće bi potvrdio vječni život koja je jedna od temeljnih postavki krščanske religije. Prema Bibliji sve ljude koji vjeruju u Isusa Krista čeka vječni život. Internet stranice Beyong Today u članku Šta se događa poslije smrti? bezuvjetno potvrđuju takvu tezu. Oni vjeruju da će po povratku Isusa Krista, Bog kreirati potpuno novi materijalni svijet u kojem će ljudi ostvariti vječni život. Oni navode primjer skeptičnih ljudi koji misle da je ovaj naš život previše bolan i težak i zašto bi onda bilo tko želio živjeti zauvjek? Oni odgovaraju takvim ljudima da će Bog učiniti vječni život boljim i ljepšim od naših najsmionijih snova. Mi možemo vjerovati u to ili ne ali to nam neće pomoći u nalaženju istine.

 

U prirodi materija se stalno kreće i prelazi iz jednog stanja u drugi. Ništa nije neuništivo u materijalnom svijetu, ni dijamanti, ni zvijezde, pa ne može biti ni čovjek. Bog bi trebao u najmanju ruku potpuno zaustaviti kretanje materije da bi materiji dao vječnost. To znači da bi On morao zaustaviti atome i cijeli svemir. Ja bih lako rekao da je to nemoguće da Biblija nije rekla da je Bog svemoguć. Ali kad bi Bog to učinio On bi zaustavio svjetlost pa se takav svijet ne bi mogao vidjeti. Zaustavljeno kretanje prirode bi zaustavilo disanje. To znači da bi vječni materijalni život zaustavio život koji je Bog kreirao i zato ja ne vjerujem da će Bog ići tim putem. Ja bih rekao da iz tog razloga većina kršćana vjeruje da je vječni život počiva u duhovnom svijetu.

 

Iako sam se prijavio za radno mjesto Isusa Krista ja na žalost ne mogu ništa zasigurno reći o drugom svijetu jer tamo nisam bio ili se ne sjećam da sam tamo bio. Ovo je naravno težak udarac bilo kakvoj šansi da bih ja mogao biti Isus Krist. Ili možda nije?

 

Vrlo studiozne internet stranice 2001 Translation Bible koje ponovo prevode originalnu Bibliju pisanu na grčkom jeziku tvrde u članku Da li Biblija obećava vječni život? da “vječni život ne postoji ili barem ne u egzaktnom obliku. Zašto ne? Jer grčka riječ “aionos” koju biblijski prevodioci prikazuju kao “vječan” jednostavno ne znači vječan. Ta riječ je osnova za našu riječ “eon” koja znači “dugo vrijeme.” Zbog različitog značenja srodnih riječi na različitim jezicima, prevodioci Biblije su ponekad slobodno interpretirali stihove. Dalje je u članku postavljeno pitanje: “Pa šta se onda događa sa vjernicima?” Članak nudi ovakav odgovor: “Biblija jednostavno o tome ne govori, ali mi možemo biti sigurni da Isus Krist neće uništiti one koje voli.”

 

***

Razlike u tumačenju Biblije su jako velike tako da je moguće prihvatiti vrlo različite interpretacije koje zadiru u sam temelj religije. Ono što je sasvim sigurno, Bog je kreirao čovjeka dajući mu optimalan život. Ni kraći ni duži životi nisu poželjni jer Bog najbolje zna koliko je za čovjeka najbolje da živi. Ali da bi čovjek imao dobar život on mora poštovati prirodne zakone koje je Bog kreirao.

 

Ja sam siguran da je Bog namijenio ljudima jednaka prava u društvu a to je ono što nikada nije formirano. Zato je povijest čovječanstva bila tako loša i destruktivna. Ljudi koji su prisiljeni slijediti autoritete zato što autoriteti imaju moć, ili ljudi koji slijede autoritete zato što se plaše da naprave samostalan korak se nalaze na pogrešnom putu. Takvi ljudi u pravilu usvajaju otuđene vrijednosti od Boga kao što novac, moć ili slava. Takve potrebe su otuđene od prirode ljudi i zato se ne mogu zadovoljiti. Ljudi koji prihvate takve vrijednosti ne mogu biti zadovoljni sa svojim životom. Iz toga proizlazi veliko siromaštvo života bez obzira šta su ti ljudi u životu postigli. Oni žive neprirodne, neispunjene živote i zato se plaše smrti.

 

Ljudi moraju ispravno ispuniti prirodu svoga života koji im je Bog dao. Radi se o produktivnom načinu života i o ljubavi o čemu govore Biblija i još više moje internet stranice www.sarovic.com. Ljudi koji žive prirodnim životom uglavnom lako zadovoljavaju svoje potrebe i u trenutku svog kasnog života oni ne trebaju više ništa. Njihova duša je spokojna i tada oni postaju slobodni ljudi u najširem smislu riječi. Život koji su proživjeli im je dovoljna nagrada. Takvi ljudi se ne plaše smrti jer znaju da nisu ništa propustili u životu.

 

Ukoliko poslije toga dođe vječni život i ukoliko taj život bude bio ljepši i bolji od naših najsmionijih snova kao što tvrde neki krščanski autoriteti onda će takav život biti dobrodošao. Na ovom svijetu spas donosi svaki čovjek sam sebi produktivnim načinom života. Tko čini dobro, dobro će mu se vratiti i obrnuto.

 

24.09.2010

 

Nastavlja se ovdje: Što Bog želi?

Otvoreno pismo

Sljedeće pismo sam poslao Lordu Jacobu Rothschildu 6.7.2010. Obzirom da do danas 23.10.2010 nisam dobio odgovor, otvaram pismo javnosti.

 

Poštovani gospodine Jacob Rothschild,

 

Kreirao sam novi socijalni sistem koji će zamijeniti kapitalizam i učiniti ovaj svijet prekrasnim mjestom za život. Sistem će riješiti sve probleme kapitalizma i donijeti će pogodnosti svim ljudima, uključujući i vas. Sistem je definiran u mojoj knjizi “Humanizam – Filozofsko-etičko-političko-ekonomska studija razvoja društva.” Posljednjih 10 godina sam promovirao novi sistem širom svijeta kroz svoje internet stranice www.sarovic.com, ali nisam postigao uspjeh. Razlog leži u tome što vi sprečavate razvoj društva. Možete to negirati ali neće pomoći.

 

Kapitalizmu je suđeno da propadne i ne možete ga spasiti. Ako mislite da ćete prikupljanjem materijalnih sredstava iz cijelog svijeta ostvariti konačnu moć da vladate svijetom onda ste u krivu. Vaš program nije dovoljno dobar. Stvar je u tome da vi oduzimate slobodu ljudima i na njihovom nezadovoljstvu stvarate zločine, pobune i ratove. Ja sam pisao o tome koliko sam mogao. Rezultat vašeg rada je zlo za većinu ljudi širom svijeta. Ako niste zabrinuti zbog toga trebali bi biti. Vaše ime je sve više povezano s problemima našeg svijeta. Prije ili kasnije ljudi će otkriti da napad na vas i vaše partnere može biti više isplativ nego nego bilo što drugo, a pogotovo isplativiji od napada na zgrade pune nevinih ljudi.

 

Ja se trudim da pišem ovo pismo kao prijatelj. Sistem koji sam predložio je neizbježna budućnost čovječanstva. U novom sistemu vi nećete moći tajno nametati svoju volju svijetu kao što ste navikli. Ali ako razmislite o prihvaćanju novog sistema možete sudjelovati u njegovom razvoju i zaštiti svoje interese na najbolji mogući način. Ja ne mislim da bi vi trebali biti protiv mog sistema jer sam ponudio postepeno udruživanje svih kompanija svijeta a vi bi bili daleko najjači dioničar. U novom sistemu vi ćete i dalje biti najbogatiji čovjek svijeta. Vi bi također mogli otvoreno vladati cijelim svijetom. Sistem koji sam predložio treba nekoga da to čini, samo ovaj put ta osoba će biti direktno odgovorna svim ljudima.

 

Ako odbijete moju ponudu možete izgubiti sve. Vi ne možete sprečavati razvoj društva zauvijek. Moj sistem je ne samo najbolje rješenje za čovječanstvo, on je također jedino dobro rješenje, tako da će ga ljudi jednog dana prihvatiti. Kada prihvate moj sistem ljudi će se dobro organizirati i biti u stanju da žive bez vas, ali vi nećete moći živjeti bez njih. Prije nego se to dogodi, vi ćete se vjerojatno suprotstaviti kako bi zaštitili svoje interese ali ne možete pobijediti. Sa druge strane moj sistem će sigurno imati poteškoća pobijediti vas. Ali zašto bi se međusobno borili kada se najbolje rješenje za sve strane mora ostvariti putem dogovora? Zašto ne bismo umjesto borbe udružili naše snage i na taj način omogućili da svijetla budućnost čovječanstva dođe brže? Vaše sudjelovanje u kreiranju novog sistema može također kompenzirati vaše odgovornosti za zlo koje ste činili u prošlosti i učiniti vas časnim čovjekom svijeta.

 

Kada se novi sistem prihvati, početi će nova era u kojoj socijalno zlo više neće postojati. Nova era će učiniti ovaj svijet prekrasnim mjestom za život ispred najsmionijih današnjih snova.

 

Srdačan pozdrav,

 

Aleksandar Šarović

Marina i Ivana

Marina i Ivana

Mudrost

Mudrost

Mudrost je znanje potrebno za dobar život. Ona je rezultat objektivnog razumijevanja životnog iskustva. Mudrost nas uči gdje su prave vrijednosti u životu. Mudar čovjek respektira prirodu i zakonitosti koje postoje u njoj. On ima produktivnu orijentaciju, konstantno unapređuje sebe i svoju okolinu i zato dobro živi. Mudar čovjek se u kontaktu sa prirodom uvijek odnosi odgovorno. Na primjer, čovjek koji ne zna plivati ne skače u duboku vodu jer mu objektivnost govori da će se udaviti ako to učini. To je mudrost iako mi uglavnom mudrošću zovemo znanje koje je teže razumjeti. Teže dostupnu mudrost obični ljudi ne mogu vidjeti. Samo mudar čovjek može.

 

Mi smo ponosni na naš intelektualni razvoj, proizvodne kapacitete, i uspjehe koje postižemo i vjerujemo da o tim uspjesima ovisi naš dobar život. Ta ideja je nametnuta od strane autoriteta i ona nije istinita. Danas ljudi imaju veći životni standard nego kraljevi u srednjem vijeku. Stoga bi ljudi trebali biti zadovoljniji svojim životima nego što su kraljevi bili u srednjem vijeku. Jesu li? Sumnjam. Kad su zadovoljene osnovne egzistencijalne potrebe ljudi, tada životni standard gotovo da nema veze sa srećom ljudi.

 

Pa gdje je problem? Problem je u tome što nas subjektivnost navodi na pogrešan put. Mi lako precjenjujemo uspjehe koje postižemo i potcjenjujemo objektivnu realnost. Lakše je i u kratkom roku pogodnije prihvatiti subjektivni način razmišljanja. Praktično što god čovjek misli može lako postati istinom u njegovoj subjektivnoj svijesti. Što god čovjek učini može lako opravdati u svojoj subjektivnoj svijesti. Subjektivna istina može osloboditi ljude straha i donijeti zadovoljstvo. Pa zašto bi netko gubio svoje vrijeme u pronalaženju objektivne istine kad istinu može formirati kroz svoj subjektivni um? Odgovor leži u činjenici da je subjektivno znanje otuđeno od svoje objektivne stvarnosti. Zbog toga subjektivno znanje lako dolazi u sukob s objektivnom realnošću što često donosi intenzivnije nepogodnosti nego što su bile početne pogodnosti.

 

Najčešća subjektivnost koja nas otuđuje od objektivne stvarnosti je potreba stvaranja moći nad ljudima. Moć nad ljudima donosi iluziju prevladavanja nemoći u prirodi ili pokušava kompenzirati čovjekovu nemoć u prirodi. Ona je inicijalno izuzetno pogodna i donosi veliku sreću. To je razlog zašto većina ljudi pokušava ostvariti moć nad drugima. Zato roditelji vladaju nad djecom, nastavnici vladaju nad učenicima, šefovi vladaju nad zaposlenicima, predsjednici država vladaju nad građanima. Bogati ljudi vladaju nad siromašnima.

 

Ljudi jako teško vide mudrost kad je u pitanju njihova moć u društvu jer ta moć u sebi nosi iluziju prevladavanja nemoći u prirodi. Ako sreća leži u moći nad ljudima tada bi najbogatiji i najslavniji ljudi svijeta trebali biti najsretniji ljudi. Jesu li? Što čovjek ima veću moć u društvu to živi u većim iluzijama i zato više dolaze u sukob sa objektivnim zakonima prirode. Tada više postaje razočaran, osjeća veću bol, i postaje više destruktivan. Ako uživate u zarađivanju novca, vi se u stvari borite za vlastitu moć u društvu. Vi težite moći koju ne možete zasititi. Rezultat je stres od kojega vaš organizam stradava. Ili, ako ste zadovoljni svojim izgledom i ulažete veliku energiju da sačuvate ljepotu i mladost, vi se također borite za vlastitu moć u društvu. Kad ugledate prvu boru na licu to donosi bol. Stres koji iz toga proizlazi polako ali sigurno ubija vašu dušu i onda naravno i tijelo. Bogati i slavni ljudi su često najnezadovoljniji ljudi. Oni najviše piju pokušavajući pronaći mir u svojim mislima, oni su depresivni, oni se najviše konfrontiraju sa drugim ljudima jer ne mogu pronaći svoj mir. Oni se najviše razvode, oni žive nezdravim životom i prilično su destruktivni.

 

Kad se čovjek popne iznad drugih ljudi, daljnji uspon je ograničen i zato teško može donijeti zadovoljstvo. Ali sa velikih visina se lako pada što donosi bol. Čovjek nikada neće izvršiti samoubistvo ukoliko ne može zadovoljiti svoje prirodne potrebe kao što su glad i žeđ ali hoće ako izgubi iluziju moći. Zato mudar čovjek nikada neće pokušati ostvariti moć nad ljudima, isto kao što čovjek koji ne zna plivati neće skočiti u duboku vodu.

 

Neki ljudi su me pitali kako mogu naučiti mudrost kroz kratak tečaj? To nije moguće ostvariti iako ne postoji ništa komplicirano u mudrosti. Mudrost bi im trebala reći da zaborave na svoj ego i da unapređuju svijet oko sebe. Tako mogu sačuvati svoje zdravlje i sreću. Ali osoba koja je opterećena sobom više ne može uživati u unapređenju svoje okoline. Mudre riječi će teško potaknuti čovjeka koji ima moć u društvu da se odrekne te moći jer se to suprotstavlja njegovom karakteru građenom kroz život u otuđenom društvu. Kada bi to učinio to bi ga boljelo. Intelektualno razumijevanje mudrosti nije dovoljno, potrebno je osjetiti ispravan put. Čovjek postaje mudar živeći ispravan život. Mudrost je posljedica zdravog načina života.

 

***

Mudrost je teško ostvariti jer nailazi na velike prepreke u svakodnevnom životu. Autoriteti grade svoju moć nametanjem subjektivnog znanja. Takvo znanje je često potpuno beskorisno ali uspješno ljudima oduzima slobodu misli i odvlači pažnju ljudi od stvarnih problema. Autoriteti su oduvijek određivali koji način života će ljudi prihvatiti, što će misliti i što će raditi. Vrlo malo od toga je rezultat slobodnog izbora. Čovek nikada nije bio stvarna osnova ni jednog sistema i ni jedne ideologije. Čovjek je uvek bio samo u službi raznih ideologija i zato ne može biti zadovoljan.

 

Kad ljudi prihvate otuđeno znanje ono njima postaje vrijednost. Na primjer, bogati ljudi koriste ogromnu propagandnu mašineriju koja nameće novac kao najveću vrijednost. Zato su ljudi opsjednuti novcem. Upravo ta opsjednutost daje moć bogatim ljudima jer oni posjeduju novac. Novac ne može biti najveća vrijednost. Jednom prihvaćene pogrešne vrijednosti u društvu postaju stvarne i teško se mijenjaju. Ali problem je daleko veći. Kad se ljudi naviknu da slijede autoritete oni gube sposobnost da samostalno donose zaključke i zato imaju umanjenu mogućnost da spoznaju objektivnu suštinu. Oni se otuđuju od svoje prirode, od svojih osjećaja i od logike i to ih sprečava u pronalaženju istine u sebi samima.

 

Oduzimanje slobode ljudi počinje kulturnim nasljeđem a institucionira se sistemom obrazovanja. Sistem obrazovanja nameće znanje što je pogrešno čak i ako je to znanje objektivno potrebno. Jedino ispravno obrazovanje je ono koje slijedi interes učenika. Obrazovanje danas ne samo da ne slijedi interes učenika nego nameće veliku količinu potpuno nepotrebnog znanja. Sistem obrazovanja ima zadatak da optereti učenike beskorisnim informacijama koje zatupljuju učenike i čine ih nemoćnim i poslušnim sljedbenicima autoriteta. Sve suprotno od puta prema mudrosti. Više sam pisao o problemima obrazovanja u članku Moj obračun sa naukama. Kad čovjek počne raditi tada mu borba za posao i količina rada postaje prepreka da posveti dovoljno vremena sebi da bi otkrio što je to mudrost i dobar život. Kad poslije napornog posla čovjek stigne kući mediji ga dopunski opterećuju otuđenim vrijednostima koje ga sprećavaju da bude slijedbenik svojih potreba. Mediji nas uče sve dijametralno suprotno od onoga što je mudrost i dobar život.

 

Danas je kontrola nad ljudima vrlo organizirana. Autoriteti se jako trude da spriječe razvoj ideja koje im mogu oduzeti moć i privilegije. Autoriteti su prepreke koje sprečavaju ljude da traže istinu i postignu mudrost. Čovjek je naučio da slijedi autoritete i nalazi smisao svog postajanja u nametnutim pogrešnim vrijednostima. On postaje stroj koji živi, nesposoban da bude mudar. Zato se društvo ne može razvijati. Zato su ljudi nezadovoljni bez obzira što su postigli u životu.

 

***

Čovjek koji želi postati mudar ne smije dopustiti nametnutom znanju da ga vodi. On mora slijediti svoj put. Da bi čovjek mogao biti mudar on mora imati vremena za sebe. Vrijeme da analizira svijet oko sebe i svoje postupke, vrijeme da otkrije gdje su prave vrijednosti, da otkrije što je najbolje za njega samog. On se mora odnositi kritički prema svakom obliku nametnutog znanja. Što više i ranije to počne činiti to je na ispravnijem putu. To nije lako ostvariti ali samo tako se može razviti sposobnost za pronalaženje pravih vrijednosti života i za izbjegavanje pogrešnih. Tako se gradi objektivnost. Objektivnost je dovoljan uvjet za razvoj mudrosti.

 

Ja sam krenuo upravo tim putem. Od kad znam za sebe slijedio sam svoj put jer mi je on bio vrijedniji od svega što su autoriteti nametali. Na početku to nije bilo ništa značajno. Nisam prihvaćao nametnuto znanje u školi i kao rezultat sam bio loš učenik. To nije bilo ugodno jer društvo ne cijeni ljude koji odstupaju od prihvaćenih normi ponašanja. Ali tako sam sačuvao svoje prirodne osjete i logiku koja me je upućivala na ispravan put. Novac mi nije bio velika vrijednost a moć nad ljudima mi nije bila potrebna, tako da sam u velikoj mjeri izbjegao zamke u koje većina ljudi upada. To mi je olakšalo put prema mudrosti. Otkrio sam da kreativan rad donosi veliko zadovoljstvo i zato sam radio jako puno tamo gdje sam imao interes.

 

Naravno da sam i ja kao dio društva u kojem živim bio podložan utjecajima autoriteta. Naročito me privlačilo takmičenje. Takmičenje je vjerojatno prirodni čin za mlade ljude. Kao student arhitekture uspio sam pobijediti na jugoslavenskom natječaju za uređenje Trga Republike u Zagrebu, Hrvatska. To mi je donijelo slavu, novac i sreću. Mislio sam u to vrijeme da se nalazim na vrhu svijeta. Sa druge strane taj uspjeh mi je nametnuo potrebu da ostanem na vrhu, što je bilo stresno. U narednim pokušajima nisam uspio ponoviti uspjeh što je donijelo razočarenje. Općenito, ne sjećam se tog razdoblja kao uspješnog i sretnog perioda svog života ali sam na vlastitim greškama učio.

 

Trudio sam se da proniknem u bit problema iz čega je proizašla moja filozofija na kojoj radim trideset godina. Ona me uputila da ne tražim svoju sreću uspoređujući sebe i svoju moć sa drugim ljudima. Takve usporedbe potiću takmičarski duh koji otuđuje čovjeka od vlastite prirode. Filozofija me naučila da tražim svoju sreću u sebi samome. Čovjek treba da se oslanja na vlastite snage gdje god je to moguće jer je tako neovisniji i u većoj mjeri uživa život. Ja mislim da je to mudrost. Takvo zadovoljstvo je lakše postići nego pobjede na natjecanjima a uz to za razliku od natjecanja, donose stabilnu radost. Ne mogu reći da sam sretan svaki dan ali ukoliko izuzmem situaciju u svijetu, nemam problema koji bi me činili nesretnim. Nisam pod stresom i ne osjećam se depresivno kao mnogi drugi ljudi. Dapače imam svoj unutrašnji mir i često sam radostan samo zato što jesam. To je dovoljno velika nagrada za mene.

 

***

Ako pojedinac pronađe mudrost, to nije dovoljno za uspjeh društva. Cijelo društvo treba naučiti što je to objektivno dobro da bi se moglo promijeniti i doseći dobar život. Društvo može dosegnuti mudrost mnogo lakše nego pojedinac jer se objektivnost lakše postiže u ravnopravnom odnosu ljudi nego što je pojedinac može ostvariti razmišljanjem. Mudro društvo će se izgraditi pomoću jednakih prava između ljudi. To je ono što nikada nije postojalo i zato društvo nikada nije moglo biti mudro niti dobro. Bez jednakih prava se samo nasilni autoriteti i poslušnost ljudi mogu razvijati što ne može donijeti dobro rješenje. Mi moramo prevladati nasilnu moć autoriteta. Jedini dobri autoriteti su oni koji koji utječu na ljude samo ako to ljudi traže. Svi ostali su nasilnici. Kada ljudi dobiju podjednaku moć da slijede i zastupaju vlastite potrebe, više ni jedan autoritet neće biti nasilan. Većina problema u današnjem društvu će nestati. U životinjskom svijetu jača životinja često jede slabiju, dok jednako jake životinje poštuju i ne napadaju jedna drugu. Nešto slično će se dogoditi ljudima kad se uspostave jednaka prava među ljudima.

 

Osnova mudrosti leži u činjenici da bez obzira kakav uspjeh čovjek ostvari u životu on nikada za svoje dobro i za dobro svih koji ga okružuju ne smije zaboraviti da je jednak svakom drugom čovjeku. Kada čovjek izgubi mogućnost da ostvari moć nad drugim ljudima on će je prestati tražiti. Jednaka prava među ljudima će eliminirati iluzije moći čovjeka, otuđene vrijednosti, i izgraditi će poštovanje svakog čovjeka prema svakom čovjeku. To će učiti ljude mudrost mnogo više nego što pojedinac to može sam ostvariti kroz kontemplaciju. Tada će se izgraditi dobro društvo.

 

Kad sam otkrio značaj jednakih prava među ljudima bilo je potrebno pronaći put koji će implementirati jednaka prava u društvu i uspio sam u tome. Formirao sam jednostavne ideje koje će postepeno i bezuvjetno formirati dobro i zdravo društvo. Prva ideja je skraćivanje radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Ova mjera će dovesti do pune zaposlenosti ljudi što je osnova puta prema jednakim pravima među ljudima. Kada nezaposlenost nestane, vlasnici kompanija će morati više plaćati radnike. Radnici će ostvariti veću kupovnu moć pa će i kapitalizam lakše izaći iz krize.

 

Druga osnovna ideja je formiranje sistema ocjenjivanja među ljudima. Svaki čovjek će dobiti podjednaku moć da može pozitivno ili negativno ocijeniti recimo tri čovjeka. Uz pomoć takvog ocjenjivanja svaki čovjek će se truditi da radi što manje nepogodnosti i što veće pogodnosti drugim ljudima. Tako će se graditi najveća socijalna mudrost: “Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi tebi čine.” Ljudi će postati vrijednost jedni drugima i poštovat će jedni druge bez obzira na kojem se položaju u društvu nalazili. Tako će ljudi učiti što je to objektivno dobro i loše. Razvojem takvog ocjenjivanja ostvarit će se mudro i dobro društvo.

 

Ove jednostavne ideje promoviram već dvadeset godina. One mogu brzo riješiti najveće probleme današnjeg društva ali ipak nemaju pristup javnosti. U kakvom to svijetu živimo? Ljudima koji zalutaju na moje internet stranice se uglavnom sviđaju moje ideje ali očekuju da one budu promovirane od strane znanstvenih autoriteta i medija. Nudio sam svoj rad hiljadama autoriteta najčešće u formi kratkih članaka kao što je ovaj “Humanizam opsežno.” Taj članak ukratko definira potpuno novi socijalni sistem koji će ostvariti svijetlu budućnost čovječanstva.

 

***

Socijalni znanstvenici me nisu prihvatili. Zašto? Općenito govoreći znanstveni autoriteti su oduvijek bili privilegirani. Njihove privilegije su ih sprečavale da posvete dovoljan interes jednakim pravima među ljudima bez obzira koju filozofiju razvijali. Svaka filozofija koja je građena na nejednakim pravima u društvu je pogrešna ili nedovoljno ispravna. Što je čovjek više obrazovan, to je više morao prihvatiti pogrešno ili nedovoljno ispravno znanje koje autoriteti nameću. Kada socijalni znanstvenici dobiju priliku da samostalno razmišljaju oni već uveliko misle preko otuđenih premisa, preko teškog tereta otuđenog znanja koje ih sprečava da se prosvijetle. Oni teško mogu razumjeti objektivnu stvarnost i biti mudri. Pod utjecajima pogrešnih ili nedovoljno ispravnih autoriteta, društvene znanosti se nalaze na pogrešnom ili nedovoljno ispravom putu. Zato sociologija danas nema rješenje za probleme društva i društvo ne može prosperirati.

 

Moram spomenuti profesora Erika Olina Wrighta, izabranog predsjednika Američkog sociološkog udruženja. Pod utjecajem filozofa Karla Marksa on traži “realne utopije” u kojima bi između ostalog sva roba i usluge postale besplatno dostupne svim ljudima. Međutim, slijedeći Marksa on ne predlaže ništa novo što bi moglo čak i malo približiti taj cilj. Ja sam kontaktirao profesora Wrighta i obavijestio ga da sam razvio sistem koji će jednog dana ostvariti Marksovu komunističku utopiju. On mi je odgovorio da nema slobodnog vremena da proučava moj rad. Ali problem je dublji. Ljudi koji su uložili veliki trud da proniknu u bilo koju ideologiju su se zaljubili u svoj trud i ne prihvaćaju promjene ideja koje su usvojili. Profesor Wright je izgradio svoj stav u kojem nema više mjesta za potpuno nove ideje koje negiraju znanje koje je on usvojio. Prihvaćanje takvih ideja bi za njega bilo bolno.

 

Ponudio sam svoju kritiku marksizma i mnogim časopisima. Između ostalih žurnalu “Science & Society”. Urednik mi je odgovorio da marxizam nije religija i da će rado objaviti moju kritiku. Na temelju njegove podrške napisao sam članak “Pogreške marksizma i ispravan put u socijalizam i komunizam” ali članak ipak nije objavljen. Njihovo prihvaćanje mojih ideja implicira priznanje da je veliki dio onoga što su u životu radili bezvrijedno. Oni za to nisu spremni.

 

Kontaktirao sam i profesora Noama Chomskog. On je sjajan kritičar američke politike. Nažalost, njegova kritika ne može unaprijediti društvo u kojem živimo zato što on ne predlaže rješenje koje bi moglo donijeti oromjene. Obavijestio sam profesora Chomskog da sam kreirao novi sistem koji će ostvariti dobro društvo. On mi je odgovorio: “Možda ste vi potpuno u pravu, ali ja to jednostavno ne mogu vidjeti.” Ono što profesora Chomskog čini velikim u odnosu na njegove kolege jest da je priznao da ne zna.

 

Nudio sam svoj društveni sistem i političarima. Oni nisu odgovarili na moja pisma zato što moja filozofija daje moć ljudima, što znači da umanjuje moć političara i oni to naravno ne vole. Osim toga u sistemu koji sam predložio, političari će stvarno po prvi put postati odgovorni ljudima i oni to još manje vole.

 

Mediji koliko god bili nezavisni, ne mogu biti nezavisni od svojih vlasnika kojima se ideje socijalne pravde ne sviđaju i zato ne žele objaviti moj rad. Dapače njihov interes je potpuno suprotan. Oni ne samo da ne žele podržati moje ideje nego čine sve što je u njihovoj moći da zavedu ljude na pogrešan put. Odjavio sam kablovsku televiziju jer mi je muka od nje. Sada koristim samo internet.

 

Sistem obrazovanja, mediji, državne institucije i korporacije kontroliraju naše misli pa tako i nas, praktično od rođenja. U članku Jacob Rothschild je kriv za konspiraciju protiv čovječanstva sam optužio Jacoba Rothschilda da on organizira zavjeru koja sprečava razvoj društva. On krije svoju moć tako da ga nitko ne može optužiti za probleme koje stvara svijetu.

 

Na kraju želim naglasiti da moj rad ne dozvoljava pojedincima da ostvare veću moć u društvu od drugih ljudi. Pojedinci ne mogu ostvariti lični profit iz mog rada i zato oni nisu dovoljno zainteresirani za moje ideje. Zato moje ideje nemaju podršku iako samo one mogu voditi društvo naprijed.

 

***

Sistem koji sam predložio će po prvi puta u povijesti čovječanstva stvarno preuzeti moć od autoriteta i dati je ljudima. Čovjek će postati centar od kojega sve polazi i kojemu se sve na kraju vraća. Svaki čovjek će imati jednaka prava odlučivanja u društvu i tako će sistem po prvi put zasigurno slijediti potrebe ljudi. Svaki čovjek će imati slobodan pristup do bilo kojeg radnog mjesta što će definitivno ukinuti privilegije i sve nepogodnosti koje one nose. Sistem će demokratski uspostaviti vrlo efikasan sistem podnošenja odgovornosti pojedinaca u društvu što će doprinijeti razvoju kooperacije među ljudima na svim nivoima međuljudskih odnosa. Ljudi će učiti šta su to objektivne vrijednosti. To će učiniti dobro društvo. To će učiti ljude mudrost.

 

Jednog dana će svijet prihvatiti moje ideje zato što su jednaka prava ljudi uvjet bez kojega se ne može ostvariti dobro društvo. Kada ljudi uvide da je čovjek čovjeku najveća vrijednost, tada će lakše dijeliti vrijednosti koje posjeduju sa drugima i prije će doseći mudrost i dobar život. To će također učiti ljudi da vole. Mudrost je pronaći put do ljubavi. Ljubav je najveća moguća vrijednost nakon što su osnovne čovjekove potrebe zadovoljene. Ljubav donosi radost. Ljudi koji ne osjećaju ljubav nemaju ništa bez obzira kakav uspjeh u životu postigli. Ljudi misle da su sposobni voljeti. Ja sam uvidio da iza njihove ljubavi najčešće leži narcizam i potreba stvaranja moći nad ljudima. To je uglavnom zato što naša kultura podržava razvoj otuđenih vrijednosti i tako sprečava razvoj ljubavi. Vi mislite da volite? Ja sam kreirao mali test koji vam može reći da li volite. Test se nalazi ovdje: Da li volite?

 

Moja filozofija na kojoj radim već 30 godina mi pruža zadovoljstvo, iako je još uvijek nisam uspio predstaviti svijetu. Od početka sam predviđao da moj rad neće biti lako prihvaćen ali da budem iskren, nisam predvidio da će to biti ovoliko teško. Vjerojatno neću biti u mogućnosti vidjeti implementaciju rezultata moga rada. Ponekad sam tužan zbog toga ali ništa ne mogu učiniti da bih ubrzao proces. To sada ovisi o vama ljudi. Ali moj rad mi je već dao ogromnu nagradu jer mi je pomogao proniknuti dublje u prirodne zakone. Otkrio sam mudrost. Kad god razvijem neke nove misli u svojoj filozofiji osjećam se bolje i volim ovaj svijet više. Uživam u pisanju i zato što znam da će jednog dana moj rad donijeti lijep život svim ljudima.

 

17.12.2010

Obnovljen

28.02.2013

Buduća demokracija

Budućnost demokracije

 

Riječ demokracija potjeće od grčke riječi i doslovno znači “narod vlada“. Općenito je usvojeno u svijetu da je demokratski način odlučivanja najbolji mogući i stoga najprihvatljiviji. Problem je samo u tome što nitko tačno ne zna šta to znači. Idealno bi bilo da se narod na ravnopravnoj osnovi međusobno dogovori o pravilima koja će vrijediti u njihovoj zajednici ali to je nemoguće ostvariti zato što se u svakom društvu donosi neograničeni broj odluka o kojima svi ljudi ne mogu odlučivati bilo zbog nedostatka interesa, znanja ili vremena.

 

Zato je danas uglavnom prihvaćen posredni oblik demokracije u kojem narod bira na izborima svoje predstavnike u organima vlasti. Kandidati koji osvoje najveći broj glasova naroda dobijaju mandat da vladaju u ime naroda u određenom periodu. Predstavnici naroda na vlasti bi trebali zastupati interese svojih birača ali oni to ne mogu uspješno činiti jer nemaju dovoljan uvid u želje glasača koji su ih izabrali. Ne treba isticati da izabrana vlast nema nikave potrebe ispunjavati želje onih ljudi koji nisu glasali za njih. Osim toga predstavnici naroda su prilično privilegirani i kao takvi često više zastupaju svoje vlastite interese ili interese privilegiranog sloja ljudi koji im pomažu u izborima nego interese naroda. Tako u praksi posredni oblici demokracije ne slijede u dovoljnoj mjeri volju naroda i zato nisu zadovoljavajući. Povrh toga, demokratski izabrane vođe mogu nanijeti veliku štetu narodu od čega narod nema zadovoljavaću obranu. Na primjer demokratski izabrani Hitler i Bush se pamte najviše po destrukcijama koje su pokrenuli “u ime naroda.”

 

Volja naroda se može u većoj mjeri slijediti neposrednim oblikom demokracije pomoću referenduma u kojem narod neposredno odlučuje o pitanjima od vlastitog interesa. Volja većine ljudi prihvaća ili odbacuje predložene odluke. Ovaj oblik demokracije također ima velike mane. Prvo bih spomenuo da većina može preglasati manjinu i na taj način nanijeti nepogodnosti manjini što je neprihvatljivo. Princip koncenzusa predstavnika naroda o pitanjima o kojima narod treba glasati čini takav oblik demokracije prihvatljivijim. Ali neposredna demokracija se rijetko primjenjuje, prvenstveno zato što vlast ne voli da mu se narod miješa u posao a zatim zato što organiziranje referenduma nije jednostavan proces. I na kraju svako društvo donosi ogroman broj odluka o kojima se ne mogu raspisivati referendumi jer građani nemaju dovoljno saznanja o tim odlukama, ili nemaju interesa, ili nemaju vremena u njima participirati. Tako da odluke u društvu uvijek donose privilegirani autoriteti na vlasti koji ne slijede u dovoljnoj mjeri volju naroda.

 

Da li to znači da se volja naroda ne može provesti? Da se demokracija ne može razvijati? Znanstvenici društvenih nauka ne vide rješenje problema demokracije i ne mogu uspostaviti nikakav koncenzus o tome kako bi trebala izgledati razvijena demokracija. Uspostavljanje razvijenog oblika demokracije zahtijeva otkrivanje novih puteva koji će omogućiti da se efikasno provodi volja naroda. Za to je nužno iskočiti iz uobičajenih načina razmišljanja. Ja sam uspio osmisliti vrlo jednostavan i originalan put koji vodi u potpuno razvijenu demokraciju.

 

Dozvolimo mi svakom čovjeku koji u svom djelovanju ima mogućnost da utječe na nas u bilo kom obliku, da to čini slobodno po svojoj volji. Mi tu čak i nemamo puno izbora jer se ne možemo miješati u slobodu djelovanja predsjednika država, liječnika i mehaničara ili bilo kojeg drugog radnika, niti imamo sposobnosti da to činimo, niti vremena, niti pravo a vjerojatno niti želje da se sa time bavimo. Ali svi ti ljudi svojim djelovanjem mogu pojedincima i društvu u cjelini stvarati pogodnosti i nepogodnosti. Mi zasigurno imamo razvijenu sposobnost da osjetimo da li je djelovanje koje su predsjednik, liječnik, mehaničar ili bilo koji drugi čovjek obavili, nama donio nekakve pogodnosti ili nepogodnosti. I mi bi na temelju toga trebali imati pravo da nagradimo čovjeka koji nam je svojim djelovanjem učinio pogodnosti i da kaznimo čovjeka koji nam je učinio nepogodnosti. Takvo pravo bi zasigurno usmjerilo sve ljude da čine što manje nepogodnosti i što veće pogodnosti drugim ljudima. Takva orjentacija društva bi zasigurno slijedila volju ljudi na najbolji mogući način i zato bi predstavljala razvijenu demokraciju.

 

Moja filozofija je bazirana na jednakim pravima ljudi jer je to jedina ispravna orjentacija društva. Sa time u vezi neka svaki čovjek dobije podjednako pravo da može neposredno kazniti recimo tri čovjeka koji su mu najviše naudili u svakom mjesecu i nagraditi recimo tri čovjeka koji su mu ostvarili najveće pogodnosti u svakom mjesecu. To je suština a ostalo je tehnička stvar koja će biti provodena putem aplikacije na internetu. Svatko će biti u mogućnosti negativno ocijeniti ljude koje ne vole, na primjer, svog premijera, susjeda ili šefa. I obrnuto, svi će moći pozitivno ocijeniti ljude koje vole, na primjer, svog prijatelja, učitelja ili pjevača. Suma svih pozitivnih i negativnih ocjena koju će pojedinci primiti će reći svakom pojedincu kaliko je cijenjen u društvu.

 

Ja prelažem da nagrade i kazne imaju vrijednost od recimo jednog dolara. Svaka nagrada koju čovjek dobije od bilo koga će mu donijeti jedan dolar a svaka kazna će mu oduzeti jedan dolar. Tako će svi ljudi postati podjednaki autoriteti koji imaju malu neposrednu vlast u društvu. Obzirom da će svi ljudi imati podjednako pravo i moć ocjenjivanja ljudi i da mogu davati nagrade i kazne drugim ljudima neovisno od bilo kakvih pisanih pravila, takva demokracija će poprimiti formu anarhije. Zato sam ja takav sistem ocjenjivanja nazvao demokratska anarhija. Ja sam uvjeren da je to jedini mogući put prema punoj demokraciji i dobrom društvu.

 

Demokratska anarhija će uputiti svakog člana društva da poštuje druge ljude. Ljudi će postati vrijednost svim ljudima. Svi ljudi će se truditi da stvaraju maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanje ili ukinu stvaranje svih oblika nepogodnosti. Ovakva mjera će definitivno umanjiti nekontrolirane ili nedovoljno kontrolirane moći pojedinaca proizašlih iz bilo kakvog povlaštenog statusa u društvu. Treba naglasiti da je privilegirani status po svojoj prirodi jedan od glavnih uzroka nastanka velikih nepogodnosti i problema u društvu. Narod će tako na vrlo jednostavan način po prvi puta u povijesti čovječanstva ostvariti neposrednu moć u društvu koja će rezultirati visoko harmoničnim i konstruktivnim odnosima u društvu.

 

Mnogi ljudi uključujući univerzitetske profesore su mi davali primjedbe u smislu da ljudi nisu sposobni objektivno suditi drugim ljudima. Ja sam im odgovarao da je objektivnost poželjna ali nije nužna. Ljudi će suditi drugima onako kako osjećaju i svaki čovjek je dužan uvažavati kakve posljedice njegovo djelovanje može imati na druge ljude. Prihvaćanjem ovog sistema to će se dogoditi i upravo to će donijeti velike pogodnosti društvu. Nadalje sistem koji podržava jednaka prava ljudi će razvijati objektivnost u društvu i kada u tome uspije tada će ljudi sasvim sigurno objektivno suditi drugim ljudima.

 

Pojedinci neće imati značajnu moć u društvu ali njihove ocjene udružene zajedno će biti vrlo moćne. Osoba koja primi veliki broj negativnih ocjena će se jako truditi da izbjegne činiti nepogodnosti drugim ljudima. Osim toga osoba koja dobije lošu ocjenu neće nikada saznati ko joj je tu negativnu ocjenu dao pa će se truditi da ispravi svoje ponašanje prema svim ljudima. Kao rezultat, nasilnici više neće napadati djecu u školama, šefovi više neće maltretirati radnike na poslu, susjedi više neće galamiti noću, prodavači više neće varati svoje kupce, političari više neće lagati biračima, itd. Svi će se truditi da ugode drugim ljudima na najbolji mogući način. To je ono što će oduzeti privilegirane moći od ljudi; to je ono što će ukloniti socijalno zlo i kreirati dobro društvo.

 

Sistem demokratske anarhije će specijalno zahvatiti autoritete. Što višu poziciju autoriteti u društvu budu imali to će oni veću odgovornost podnositi društvu. Na primjer: Predjednik SAD može dobiti 100.000.000 loših ocjena od američkih građana za lošu politiku, laži, i kriminalnu agresiju na druge zemlje. To će ga koštati 100.000.000 dolara u samo jednom mjesecu. Sa druge strane ja ne vjerujem da će ljudi koji podržavaju politiku takvog predsjenika zasigurno dati takvom predsjedniku pozitivne ocjene zato što oni lako mogu imati veće prioritete pozitivnog ocjenjivanja pa će potrošiti pozitivne ocjene prije nego što on dođe na red. Neprivilegirani predsjednik se više neće usuditi da vodi lošu politiku. I ako ipak gadno pogriješi on će pobjeći sa svoje pozicije jako brzo. Samo najsposobniji i najhrabriji pojedinci će se usuditi voditi zemlje. Samo oni više neće biti autoriteti nego naši poslužitelji.

 

Ljudi će ocjenjivati druge ljude potpuno slobodno. Sa time u vezi dobijao sam mnogo primjedbi u smislu da ljudi mogu iz pakosti ili zavisti ocjenjivati druge ljude zlonamjerno. Odgovarao sam da takva opasnost postoji ali sam dodavao da individualna ocjena u iznosu od jednog dolara ne može nikome nanijeti značajnu štetu. Šteta koju mogu učiniti pojedinci je neznatna u usporedbi sa štetom koju mogu učiniti autoriteti jer oni za sobom često povlače cijelo društvo. Uzmite opet na primjer Hitlera i Busha. Ti ljudi bi u sistemu koji sam predložio već na početku karijere dobili toliko negativnih ocjena od ljudi da se više ne bi usudili činiti zlo. Njihovi sljedbenici bi također primili negativne ocjene pa bi se organizirano zlo jako teško moglo razviti u takvom društvu. Moguće je ljudima koji dobiju veliki broj negativnih ocjena i uskratiti mogućnost obavljanja rukovodećih funkcija. Na taj način autoriteti se više neće usuditi pozivati i vršiti agresije i ratove.

 

Da li je vrijedno dozvoliti pojedincima da pogrešno sude drugima u iznosu od jednog dolara ako će takva suđenja ukinuti sve oblike destruktivnosti u društvu? Svakako da jeste. Osim toga u novom sistemu razvijat će se objektivne vrijednosti i savjest ljudi gdje će pakost i zavist teško postojati. I ako tako nešto ipak bude postojalo, svaki čovjek će moći ispraviti eventualno pogrešno ocjenjivanje koje je dao drugim ljudima pomoću ispravne ocjene čak i nakon mnogo godina kad doživi prosvjetljenje pod utjecajem novog sistema. I hoće.

 

A što ako moćni ljudi koji posjeduju sredstva javnog informiranja nepravedno optuže nekoga za zlo u društvu i na taj način nahuškaju ljude na pogrešnu osobu? Tako nešto je lako moguće u današnjem društvu. Ali postoji jedna uzrečica koja kaže: “U laži su kratke noge.” Jednog dana će se laž otkriti i ja tada ne bih volio biti u koži tih ljudi koji su lagali jer će ih narod zasigurno teško kazniti.

 

Demokratska anarhija će konačno bezuvjetno omogućiti kreiranje dobrog društva i zato predstavlja najveći izum svih vremena.

 

Pod pritiskom demokratske anarhije izabrana vlast će zasigurno slijediti potrebe naroda. Organi vlasti se sigurno neće usuditi donositi najbitnije odluke za društvo samostalno jer mogu lako pogriješiti što bi im moglo navući gnjev naroda i veliki broj negativnih ocjena. Ukoliko organi vlasti ne budu bili sigurni kakve su potrebe naroda onda će ih vlastita odgovornost, čvrsto definirana strahom od kazni naroda, uputiti da otkriju ljubav prema participaciji naroda u procesu odlučivanja kroz referendume. Sa time u vezi oni će razraditi jednostavnu, brzu i efikasnu metodu neposrednog odlučivanja naroda najvjerojatnije preko interneta.

 

Makroekonomsku politiku društva će zasigurno neposredno formirati narod zato što je to osnova koja usmjerava ekonomiju a to znači i kompletno društvo. Kako? Vrlo jednostavno, prvo treba omogućiti svakom čovjeku da sam odluči koliko novca od svog bruto dohotka želi izdvojiti za porez. Srednja vrijednost koju su dali svi ljudi će utvrditi koliki postotak od dohotka treba svaki zaposleni čovjek izdvojiti za porez. Nadalje na isti način svaki čovjek može odlučivati o tome kako taj porezni novac potrošiti. Svaki čovjek će odlučiti koliki dio poreznog novca koji plaća treba izdvojiti za: obranu države, javnu sigurnost, obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, rekreaciju, izgradnju infrastrukture, itd.

 

Teoretski, narod može odlučivati o zajedničkoj potrošnji unutar potrošačkih grupa koliko god bude imao interes. Sve te grupe zajedničke potrošnje će imati daleko veći ukupni efekat ako budu demokratski usmjeravane. Slijedeći životno iskustvo, ljudi će spoznati koliko novaca treba izdvajati za porez i kako taj novac na najbolji način potrošiti. Ta potrošnja će sigurno na najefikasniji način slijediti potrebe ljudi jer više neće biti otuđena od društva. Ljudi će postati aktivni članovi društva pa će daleko više prihvaćati svoje zajednice. Obzirom da novi sistem nudi stabilne i dobre odnose među nacijama, ljudi više neće alocirati novac za potrebe armija pa će armije prestati da postoje. U demokraciji koju predlažem ratovanje više neće biti moguće.

 

Narod mora samostalno donositi strateške odluke u društvu jer samo na taj način politika društva može sa sigurnosću slijediti interese društva. Sve ostale odluke mogu donositi profesionalci i za te odluke će biti neposredno odgovorni narodu. Jednom kada ljudi budu imali moć da participiraju u donošenju odluka od vlastitog interesa i kada budu imali moć da sude onima koji donose odluke u njihovo ime, to će predstavljati najrazvijeni oblik demokracije. Ne postoji bolji politički put. Takva demokracija će ostvariti snove svih sanjara u povijesti čovječanstva. Jednom kada se takva demokracija usvoji, ljudi će postati toliko zadovoljni da više nikome neće dozvoliti da im je oduzme.

 

***

Ovo je samo osnovna ideja o budućnosti demokracije. Ona se ne može dovoljno dobro razumijeti bez čitanja i analize moje knjige “Humanizam”, besplatno dostupne ovdje: Sadržaj.

 

15.01.2011

Intervju za "Dnevno"

Moj Intervju za „Dnevno”, Zagreb. 12.12.2012

Dekonstrukcija kapitalizma: ‘Ja sam mesija Aleksandar, moja filozofija će ukloniti zlo iz svijeta’

Aleksandar Šarović je, mnogi će reći, ekscentrik. Za sebe kaže da je mesija čija će filozofija u potpunosti ukloniti zlo ovog svijeta i učiniti ga prekrasnim mjestom za život. Na svojoj web stranici već godinama predstavlja rezultate svojih promišljanja koja su rezultat želje za promjenom sustava u kojem živimo. Deset je godina radio na knjizi ‘Humanizam’ u kojoj je predstavio svoju viziju idealnog društva. Ovaj diplomirani arhitekt rođen je u Zagrebu 1955. godine, a danas živi u Kanadi. Posljednjih deset godina obavlja kućanske poslove, brine se o djeci i – filozofira, što mu omogućava suprugina dobra plaća. Zašto se zalaže za ukidanje zatvora, koga vidi kao vladare svijeta, zašto će jednog dana nestati ratovi – pročitajte.

 

G. Šarović, živite u Kanadi u koju se danas mnogi mladi Hrvati sele u potrazi za boljim životom. Hoće li ga tamo pronaći?

 

Ovdje se bolje živi nego u Hrvatskoj ali nije dobro. Mislim da su na raspolaganju uglavnom slabo plaćeni poslovi od kojih se ne može dobro živjeti.

 

Autor ste knjige ‘Humanizam’. Kada je knjiga objavljena, kako ste došli na ideju da je napišete i kako je prošla među publikom? Je li dostupna i u tiskanom izdanju?

 

Po završetku studija arhitekture shvatio sam da društvo u kojem živim nije dobro i da bi moj trud na polju arhitekture bio besmislen. Kako nisam mogao promijeniti sebe, odlučio sam promijeniti svijet. Trebalo mi je deset godina da napišem knjigu ‘Humanizam’. Završena je 1992 godine. Knjiga prikazuje kako funkcionira dobro društvo. Ona je dostupna samo na mojim Internet stranicama od 2000. godine. Do sada sam besplatno podijelio oko 6.000 kopija. Neki pojedinci su jako zainteresirani za moje ideje, ali oni nemaju nikakav utjecaj u društvu.

 

Svoju knjigu nazivate ‘čistom znanošću koja definira neizbježnu i svijetlu budućnost čovječanstva’. Ne bojite se kritika koje će to nazvati pretencioznim?

 

Ja sam mesija, mesija Aleksandar. To tvrdim zato što će moja filozofija u potpunosti ukloniti zlo ovog svijeta i trajno ga učiniti prekrasnim mjestom za život. To će se ostvariti doslovnim provođenjem jednakih prava među ljudima. U pristupu razvoju novog društvenog sustava uzeo sam u obzir glavne elemente postojećih znanosti, ponajviše politologije i ekonomije. Zatim sam ih transformirao u oblike koji će omogućiti dalji napredak društva. Pri tom nisam ukinuo ni jednu postojeću funkciju.

Ne bojim se kritika zato što se osjećam superiorno. Sociolozi se prave da me nema zato što od sociologije nema baš nikakve koristi. Zašto onda postoji? Samo zato da bi istakla poslušne ljude koji bez razmišljanja prihvaćaju gluposti koje autoriteti nameću. Poslušni ljudi su nesposobni da bilo što promijene i zato ih svaka vlast voli. Društvene znanosti su danas potpuno nemoćne i beskorisne za kreiranje dobrog društva.

 

Knjiga predlaže radikalnu promjenu društveno-ekonomskog sustava. Jeste li zbog toga imali neugodnosti?

 

Nisam, ja sam potpuno ignoriran od strane znanosti, politike i medija. Ali jednog dana kad moja filozofija pokrene mase, mogao bih imati problema.

 

Smatrate da bi, pomoću koncepta ‘bodova minulog rada’ mogli ukinuti zatvore? Molim Vas da pojasnite funkcioniranje pravosuđa i koncept ‘bodova minulog rada’.

 

Zatvorska kazna se nije promijenila od nastanka države. Ona je okrutna i nepotrebna. Predložio sam da se vodi evidencija koliko svaki čovjek doprinosi i šteti ostvarenju dobrog društva. Svako dobro koje čovjek učini će mu donijeti bodove minulog rada, a svako zlo koje učini će mu oduzeti bodove minulog rada. Da bi se takav sistem ostvario potrebno je obaviti studiju kategorija vrijednosti, a rezultat takve studije treba biti prihvaćen od naroda na referendumu. Bodovi minulog rada mogu biti tajna poznata samo čovjeku koji ih posjeduje, ali ako čovjek učini velike nepogodnosti, kao što je kriminal, i upadne u negativnu vrijednost bodova minulog rada, tada ti bodovi više neće biti tajna. Ja predlažem da ljudi koji su upali u negativnu vrijednost bodova minulog budu prisiljeni nositi prepoznatljivu odjeću. U sistemu koji predlažem oni će se takve odjeće jako sramiti tako da to može biti teža kazna nego zatvor. Zatvori više neće biti potrebni. Ljudi će se moći osloboditi takve odjeće samo pomoću vrlo produktivnog rada i izuzetno dobrog ponašanja u društvu.

 

Zalažete se za neposrednu demokraciju. No, pri održavanju referenduma ne bi svatko imao jednako pravo glasa, iako bi pravo glasa imali svi, bez obzira na godine. Molim Vas da to malo pojasnite.

 

Ja predlažem da ljudi koji su više doprinijeli stvaranju dobrog društva, oni koji budu posjedovali više bodova minulog rada, imaju proporcionalno veće pravo glasa. Takva mjera bi bila vrlo stimulativna za razvoj društva. Sve ostalo je stvar dogovora. Ukoliko se društvo dogovori da su svi ljudi podjednako doprinijeli stvaranju općeg dobra onda će svi imati podjednaku polaznu količinu bodova minulog rada pa će tako imati i podjednako pravo glasa. Ukoliko narod uvidi da su bodovi minulog rada stimulativni za razvoj društva onda će prihvatiti razlike u pravu glasa u mjeri u kojoj nađu da je to najprihvatljivije za društvo u cjelini. Ne vidim zašto bi godine trebale biti prepreka pravu glasa.

 

U knjizi ste izrazili nadu da će neka politička stranka usvojiti program izložen u njoj. Smatrate da bi pobjeda takve stranke bila početak velike reforme sustava i društva. Jeste li bili u kontaktu s političarima i nudili im svoj program?

 

Kontaktirao sam mnoštvo istaknutih političara u svijetu i u Hrvatskoj, kao i političke stranke, ali nisam dobio odgovore od njih. To nije nikakvo čudo jer političari, koliko god se pozivali na javno dobro, u prvom redu zastupaju vlastito dobro. Njima moj sustav ne odgovara zato što ukida privilegije. Političari će i dalje donositi odluke u ime društva, ali će po prvi put podnositi odgovornost svakom pojedincu za ono što čine.

 

Svaki čovjek će dobiti podjednako pravo da novčano nagradi ili kazni bilo kojeg pojedinca u društvu. Taj iznos će biti jako mali, recimo jedan dolar ili jedan bod minulog rada. Što ćemo sa time dobiti? Svi će se ljudi truditi da čine što manje nepogodnosti i što veće pogodnosti drugim ljudima. Političar koji se zamjeri narodu može biti kažnjen od velikog broja pojedinaca sa velikom sumom dolara ili pomoću velike količine bodova minulog rada. Nesposobni političari i lažljivci će brzo napustiti politiku, samo najsposobniji i najhrabriji će se usuditi da vode narod. Tako da se ne treba čuditi zašto me privilegirani političari ne vole. Ja mislim da će promjene koje predlažem morati biti prihvaćene direktno od naroda jer autoritetima moj društveni sistem ne odgovara.

 

Može li većina ljudi biti motivirana općim dobrom, umjesto svojim privatnim?

 

U društvenom sustavu koji sam predložio više neće postojati privilegije, a to znači da nitko više neće moći ostvariti privatno dobro ukoliko ne doprinese stvaranju općeg dobra.

 

Kažete da ‘knjiga definira sistem koji će zamijeniti kapitalizam i konačno kreirati dobro društvo’. Je li stvaranje ‘dobrog društva’ moguće sa ljudima ovakvim kakvi jesu? Odnosno, je li čovjek spreman na uvođenje ‘dobrog društva’?

 

Dobro društvo je posljedica dobrog društvenog sustava. Jednom kad se uspostavi dobar sustav društvo će ubrzo postati dobro jer će se sastojati od dobrih pojedinaca.

 

Bojite li se da će svjetski moćnici još dugo godina stopirati evoluciju kapitalizma prema boljem sustavu, koji god to bio, radi moći koju trenutno posjeduju, a koja se temelji na kapitalu?

 

Kapitalizam će još dugo biti prisutan zato što je to u ovom trenutku najbolji mogući društveno ekonomski sistem. Ali moguće ga je dosta popraviti jednostavnim reformama. Na prvom mjestu je potrebno skratiti radno vrijeme proporcionalno stopi nezaposlenosti. Nezaposlenost postoji samo zato da bi kapital mogao jeftino platiti radnu snagu. Kad se ukine nezaposlenost, radnici će zarađivati više. To će sa druge strane smanjiti profite vlasnicima kompanija. Čak ni tako jednostavna reforma neće proći lako, ali kapitalizam ne može pobijediti.

 

Ekonomija novog društva, kako ga Vi vidite, bila bi svojevrsni hibrid planske i tržišne ekonomije. Možete li ukratko objasniti kako bi ona funkcionirala?

 

Otvoreno tržište rada u suštini znači otvoreno natjecanje radnika za svako javno radno mjesto u svakom trenutku. Radnik koji predvidi i ponudi najveću produktivnost za željeno javno radno mjesto će dobiti posao. Ukoliko je produktivnost ograničena, posao će dobiti radnik koji zatraži najmanju cijenu tekućeg rada i time niži dohodak. Nova ekonomija će nužno zahtijevati efikasan sistem utvrđivanja odgovornosti radnika za realizaciju ponuđene produktivnosti i to će se ostvariti pomoću bodova minulog rada.

 

Što ćemo sa takvom raspodjelom rada dobiti? Najbolji radnik na svakom radnom mjestu osigurava najveću moguću produktivnost kompanija pa će donijeti i najveću korist društvu. Nadalje, otvoreno tržište rada će eliminirati radne privilegije, a sa njom i korupciju, izvor nemorala današnjeg društva. Tržište rada će uravnotežiti radni interes za svim poslovima. I možda najvažnije, tržište rada će dati ljudima slobodu da biraju poslove koje više vole i tako će daleko više uživati u radu nego što to mogu danas. Rad će postati vrijednost za sebe.

 

Društveni sistem koji sam predložio predviđa plansku privredu zato jer ona osigurava najstabilniju ekonomiju. Ali ta ekonomija neće imati ništa zajedničko sa sovjetskim modelom privređivanja već će biti bazirana na narudžbi potrošača. Najveći potrošač je država koja ubire poreze i odlučuje o namjeni poreznog novca. U novom društvenom sustavu visinu poreza i njegovu namjenu će određivati svaki radnik. Svaki radnik će vlastitim iskazom sudjelovati u odlučivanju koliko novaca treba izdvojiti iz vlastitog dohotka za porez. Srednja vrijednost iskaza svih radnika će odrediti postotak dohotka koji će svi ljudi izdvajati za porez. Nakon toga će svaki radnik odlučivati koliki dio svog poreza želi izdvojiti za obrazovanje, zdravstvo, javnu sigurnost, infrastrukturu i svu ostalu zajedničku potrošnju.

 

Obzirom da novi društveni sustav nudi stabilne i dobre odnose među narodima, ljudi više neće izdvajati novac za potrebe vojske pa će vojske prestati postojati. U razvijenoj demokraciji rat više neće biti moguć. Fiskalna politika će po prvi put slijediti interese naroda i narod će biti daleko više zadovoljan sa njom nego što je danas.

 

Smatrate da bi ljudi dobrovoljno iz svojih dohodaka odvajali novac za poreze?

 

Minimalni porez ne može biti dobrovoljan zato jer država ne može funkcionirati bez poreza. Ja mislim da će ljudi svojevoljno povećavati porez zbog ostvarenja stabilnije ekonomije i racionalnije potrošnje. Novi društveni sustav će učiti ljude da postoje daleko veće vrijednosti nego što je to novac. Uvjeren sam da će jednog dalekog dana, kada se uspostave prave vrijednosti, ljudi svojom slobodnom voljom izdvojiti sav novac iz svojih bruto dohodaka za potrebe poreza. Tada će sva roba i usluge biti besplatno dostupne svim ljudima.

 

Koga vidite kao svojevrsne vladare svijeta?

 

Jacob Rothschild tajno vlada zapadnim svijetom pomoću bogatstva koje je njegova porodica zgrtala stoljećima. On vlada tajno koristeći veliku hijerarhijsku strukturu agenata koji su eksponirani umjesto njega. Tako ga nitko ne može optužiti za probleme koji proizlaze iz njegove vladavine.

 

Poruka za kraj?

 

Moje Internet stranice detaljno prikazuju svijetlu budućnost čovječanstva. Posjetite ih.

 

Na pitanje postoji li nešto iz životopisa što bi želio izdvojiti, Šarović je odgovorio: – Kao student treće godine arhitekture sam pobijedio na jugoslavenskom natječaju za uređenje Trga Republike u Zagrebu (Jelačić plac), ali izvedbu nisam dobio.

 

Zoran Stupar

Srijeda, 12.12. 2012

 

Veza do članka

 

Budućnost vrijednosti

Vrijednosti u budućnosti

Vrijednost je potrebnost. Ono što više trebamo ima veću vrijednost. Vrijednosti mogu biti objektivne i subjektivne. Objektivne vrijednosti su ispravne i one nas usmjeravaju na dobar put i čine da naš život bude dobar. Ali čovjek ima veliku misaonu sposobnost da uspostavi subjektivne vrijednosti tamo gdje one ne postoje i zatim ima potrebu da ih nameće drugim ljudima. Takve vrijednosti su otuđene od svoje objektivne biti i jednom kada se usvoje u društvu one usmjeravaju ljude na pogrešno djelovanje. Ljudi na pogrešnom putu ne mogu dobro živjeti. To se upravo događa nama. Da bi popravili naš život mi moramo napraviti generalnu inventuru vrijednosti koje smo usvojili. Mi moramo demaskirati otuđene vrijednosti i podržati prirodne. To će usmjeriti društvo na ispravan put.

 

Pokušat ću objasniti u čemu se tu radi na primjeru koji uspoređuje vrijednosti zraka i novca. Novac ima prometnu vrijednost zato što ga možemo prisvojiti i ostvariti moć u društvu dok zrak ne možemo prisvojiti i zato nema nikakvu prometnu vrijednost. Ali ako usporedimo upotrebnu vrijednost novca i zraka uvidjet ćemo da je zrak neograničeno vrijedniji od novca zato što bez zraka ne možemo živjeti.

 

Zamislimo sada dva čovjeka od kojih jedan posjeduje 1.000 puta više novca nego drugi čovjek. U društvu gdje je novac prihvaćena vrijednost a zrak nije, to znači da prvi čovjek vrijedi 1.000 puta više nego drugi čovjek. U otuđenom društvu posjedovanje vrijednosti daje moć u društvu a to znači da prvi čovjek ima 1.000 puta veću moć od drugog čovjeka. To je pogrešno, nemoralno i nepravedno. Ali to je u principu ono što imamo danas. Danas ljudi vrednuju vlastita dostignuća daleko više nego vrijednost zraka i to je jako pogrešno jer bez zraka nema života. Obzirom da se zrak ne cijeni dovoljno ljudi se odnose neodgovorno prema njemu a to znači i prema vlastitoj budućnosti. Ako bi ta dva čovjeka postala svjesna važnosti zraka onda bi se mogli dogovoriti da ukupna količina zraka koju zajednički posjeduju i dišu vrijedi recimo najmanje isto kao i količina novca koji zajedno posjeduju. Tada odnos vrijednosti koji ta dva čovjeka posjeduju ne bi bio 1:1.000 kada je uzeta u obzir samo prometna vrijednost novca nego 1:3 kada je uzeta u obzir i upotrebna vrijednost zraka. Takva arbitražna raspodjela vrijednosti bi bila pravednija, moralnija i ispravnija sa ljudskog stanovišta i dugoročno bi doprinijela zaštiti zraka a to naravno znači i zaštiti nas ljudi.

 

Vama se dragi čitaoci može učiniti da je takva arbitraža vrijednosti neprirodna i neostvariva. Mogu se složiti da je takva arbitraža neprirodna ali ona je nužna zato što živimo u neprirodnom društvu. Na taj način društvo u kojem živimo bi počelo učiti kako da cijeni zrak kao prirodnu vrijednost. Onima koji misle da je takva arbitraža neostvariva ja bih rekao da se slične arbitraže već dugo i uspješno provode. Osiguravajuća društva u svakom trenutku precizno znaju u cent koliko vrijedi ljudski život iako objektivno to nije moguće utvrditi. Takva arbitraža je ipak korisna jer ljudi primaju od osiguravajućih kompanija financijsku pomoć za smrt partnera bez koje bi neki ljudi teško izlazili na kraj u okrutnom svijetu u kojem živimo. Ili na primjer, sudovi mogu precizno izračunati koliko u novcu vrijedi život čovjeka. To mogu izračunati tako da usporede vremensku kaznu zatvora za ubistvo sa jednakom vremenskom kaznom zatvora za novčanu krađu. Nema ničega objektivnog u tome ali korist od takve arbitraže je velika jer strah pred kaznama krivičnog zakona sprečava mnoge ljude da ubijaju druge ljude što je nesumljivo velika korist.

 

Tako bi slično bilo korisno arbitražom vrednovali zrak koji nas okružuje. Obzirom da zrak nije definiran kao tržišna vrijednost mi ga ne prihvaćamo dovoljno kao vrijednost i jako se neodgovorno odnosimo prema njemu. Kada ljudi shvate da ravnopravno posjeduju zrak koji je jedna od najvećih prirodnih vrijednosti tada će više cijeniti zrak. Kada zrak postane definirana vrijednost u društvu tada će se ljudi odnositi odgovorno prema njemu. To je uvjet našeg opstanka!

 

Novac ima otuđenu vrijednost jer daje moć u društvu. To ne znači da bi mi trebali negirati novac kao vrijednost jer bi tako samo znatno pogoršali situaciju u današnjem otuđenom društvu. Mi trebamo uspostaviti takvo društvo koje će demistificirati vrijednost novca, u kojem će vrijednost zraka postati neograničena u odnosu na novac. To je prirodna orjentacija društva koju će društvo usmjereno na ispravan put jednog dana prihvatiti.

 

***

U svrhu formiranja boljeg društva potrebno je definirati sve oblike vrijednosti koje su prihvaćene u društvu ili bi trebale biti prihvaćene u društvu. Prvo je potrebno utvrditi vrijednosti koje ljudi posjeduju u zajedničkom vlasništvu na nekoj teritoriji. Te vrijednosti uključuju zemlju, vodu, zrak, i sve što ljudi zajednički posjeduju na određenoj teritoriji bilo da su to sami izgradili ili zatekli kao vrijednost. Zatim je potrebno utvrditi sve vrijednosti koje ljudi posjeduju u privatnom vlasništvu na istoj teritoriji. Zašto je to nužno? Prvo, da bi se utvrdilo što su vrijednosti. Ako definiramo vrijednosti koje su korisne društvu svaki čovjek će se truditi da dosegne veće vrijednosti na dobrobit društva. To je put u dobro društvo. Drugo, to je nužno da bi se utvrdilo koliki dio tih vrijednosti svaki čovjek posjeduje. Čovjek postaje svjestan svoje vrijednosti tako što se uspoređuje sa drugim ljudima. To je otuđena potreba ali ona postoji i zato je moramo prihvatiti. Vrijednosti koje svaki čovjek ostvari tokom života treba sumirati. Ja sam sumu takvih vrijednosti nazvao produktivna vrijednost čovjeka (PVČ).

 

Vrijednost zajedničkog vlasništva koji uključuje zemlju, vodu, zrak, itd. se ne može objektivno komparirati sa vrijednošću privatnog vlasništva. Zato će se vrijednost zajedničkog vlasništva utvrditi arbitražom. Ta će se arbitraža bazirati na omjeru između ukupne vrijednosti zajedničkog vlasništva na teritoriji neke regije i ukupne vrijednosti privatnog vlasništva. Najprihvatljiviji omjer će predložiti stručnjaci. Zatim političke partije mogu kroz međusobne pregovore utvrditi raspon mogućih vrijednost tog omjera, a konačni rezulatat se može utvrditi neposredno demokratski. Svaki čovjek će iskazati omjer koji mu se čini najprihvatljiviji. Treba naglasiti da će veća vrijednost zajedničkog vlasništva smanjiti vrijednost privatnog vlasništva i obratno. Srednja veličina takvih iskaza svih ljudi će odrediti ukupnu vrijednost svega što ljudi zajedno posjeduju na teritoriji neke regije. Takva arbitraža ne može biti objektivna kakvu god vrijednost da društvo usvoji ali ona će donijeti velike pogodnosti društvu u cjelini zato jer će ljudi početi cijeniti vrijednosti koje danas ne cijene.

 

Obzirom zajedničko vlasništvo pripada ravnopravno svim ljudima, potrebno je svim ljudima osigurati ravnopravni udio u tom vlasništvu. Ravnopravni udio u zajedničkom vlasništvu će postati osnovna vrijednost PVČ svakog čovjeka. Zašto je to važno? Takvim činom svi ljudi bi prihvatili činjenicu da je čovjek vrijednost i još važnije, da je on rođenjem postao ravnopravan svakom drugom čovjeku u zajednici. Ovo je osnovni uvjet prosperiteta društva.

 

Svaki čovjek može uvećati svoj PVČ tako što će svojom slobodnom voljom prodati svoj privatni kapital regiji u kojoj živi. Tako će za svoje kompanije, nekretnine, novac, akcije, i sve aktive koje kapitalizam prepoznaje kao vrijednosti ostvariti protuvrijednsot izraženu u PVČ. Vlasnici privatnog vlasništva mogu pronaći interes u ustupanju svog privatnog vlasništva društvu zato jer će PVČ predstavljati neki oblik humanističkih akcija udružene javne kompanije na području određene regije. Uvećani PVČ će donositi proporcionalno veći dohodak. Osim toga PVČ će se nasljeđivati kroz generacije. Tako će vlasnici privatnog kapitala prihvatiti PVČ kao prihvatljivu univerzalnu vrijednost.

 

Ukoliko vlasnici privatnih sredstava za proizvodnju neće biti zainteresirani da ustupe svoja sredstva za proizvodnju društvu oni će to ipak učiniti pod pritiskom veće produktivnosti javnih kompanija. Naime javne kompanije će usvojiti princip radne konkurencije radnika za svako radno mjesto u svakom trenutku. Ne postoji produktivnija privreda od one u kojoj svako radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju. Takva privreda će ostvariti produktivnost koju privatne kompanije neće moći slijediti te će iste biti prisiljene da se pridruže javnim kompanijama. Ne manje važna činjenica jest da će radna konkurencija omogućiti svim radnicima da biraju poslove koje više vole, što je danas gotovo nemoguće postići. Tako će rad postati neposredna vrijednost što je vrlo važno za formiranje dobrog i zdravog društva.

 

Ponuda najveće moguće produktivnosti radnika za svako radno mjesto ne bi imala smisla ako bi radnici bili neodgovorni prema ostvarenju produktivnosti koju su predložili. Pomoću PVČ moguće je formirati efikasni sistem podnošenja odgovornosti radnika za ostvarenje ponuđene ekonomske produktivnosti u procesu proizvodnje u javnim poduzećima. U slučaju da radnici ne ostvare predloženu produktivnost oni će podnositi odgovornost gubitkom odgovarajuće protuvrijednosti vlastitog PVČ. U slučaju da poduzeće ostvari gubitke radnici će podnositi odgovornost proporcionalno numerički predloženoj veličini odgovornosti koju će sami predložiti za svoj rad. Ukoliko radnici predlože veću odgovornost za svoj rad oni će u slučaju gubitaka poduzeća ostvariti normalno veći gubitak vrijednosti PVČ. Tako će PVČ osigurati vrlo odgovorne odnose u procesu proizvodnje koji su osnova prosperiteta društva. I obratno, u slučaju ostvarenja profita kompanije, radnici koji predlože veću odgovornost za svoj rad će ostvariti veće dobitke vrijednosti PVČ. PVČ u stvari predstavlja produktivnu moć radnika tako da će biti vrlo stimulativan pokretač produktivnog društva. Više sam o tome pisao u članku Budućnost ekonomije.

 

PVČ će tako postati jednostavna i lako primjenjiva mjera koja prikazuje koliko su pojedinci doprinijeli stvaranju vrijednosti u društvu i prirodi. Veći PVČ će donijeti čovjeku veći ugled u društvu. Ali uzevši u obzir da neki ljudi vjerojatno neće biti voljni da njihova PVČ bude uspoređivana sa PVČ drugih ljudi, takva se vrijednost može držati u tajnosti koja će biti poznata samo posjedniku takve moći.

 

***

Ne može se dobra budućnost čovječanstva bazirati samo na vrijednosti prirode i kapitala. Potrebno je vrednovati sve oblike unapređenja koje čovjek ostvaruje prirodi i društvu i zatim ih pridodati vrijednosti njegove PVČ. Na primjer, svaka nagrada se može valorizirati pomoću PVČ i zatim pridodati vrijednosti PVČ osobi koja je nagradu dobila. I obratno ukoliko čovjek čini štetu u prirodi i društvu, potrebno je regulirati kazne za to u vrijednosti PVČ. Takve mjere će se automatski primijeniti kad god je to potrebno. Tako će PVČ stimulirati ljude da čine dobro i spriječavati ih da čine zlo. Tako će PVČ doprinijeti stvaranju značajno bolje budućnosti čovječanstva. Ovo ću podrobnije objasniti u slijedećim primjerima.

 

Ukoliko neka regija ima na primjer preniski natalitet, društvo može odlučiti da stimulira roditelje koji žele djecu pomoću određene vrijednosti koja prikazuje PVČ. Ali u ovom trenutku to je teško za očekivati jer na planeti Zemlji živi oko 6,5 milijardi ljudi i taj broj svakim danom ubrzano raste. Generalno uzevši u jednom trenutku Zemlja više neće moći hraniti sve stanovnike. Zato se već danas nalazimo ispred dileme koja to ne bi trebala biti: ili ćemo ograničiti natalitet međusobnim dogovorom ili ćemo se morati međusobno ubijati. Ja mislim da je ograničenje nataliteta na dvoje djece po porodici bilo razumno i ono bi u nekom periodu smanjilo broj stanovnika planete Zemlje na razumnu granicu. Nemojte ograničenje nataliteta smatrati zabranom rađanja ali one porodice koje bude željele imati više od dvoje djece će platiti porez koji u zadnjoj instanci može uključiti vrijednost PVČ. Ta cijena može biti tako velika da održi razuman broj stanovnika planete Zemlje. Ali naravno to je uvjetovano time da cijeli svijet prihvati takvu orijentaciju. Ukoliko se to ne dogodi neće biti dobrog rješenja za probleme nataliteta.

 

PVČ će specijalno biti ugrožen ukoliko čovjek ne bude poštivao zakone. Ukoliko čovjek djeluje protiv zakona, vrijednost njegove PVČ će biti umanjena proporcionalno veličini protuzakonitog djela. Svaki kriminal će biti presuđen pomoću postojećih zakona i zatim preračunat u vrijednost koja prikazuje PVČ. Ukoliko čovjek počini veliko krivično djelo on može izgubiti svu vrijednost koja prikazuje njegov PVČ i čak upasti u negativnu vrijednost. Upad u negativna vrijednost PVČ neće moći biti tajna. Ako se to nekome dogodi svi ljudi će to znati. Tako negativna PVČ može postati znatno neugodnija i bolnija nego što je to zatvor, pa zatvori više neće biti potrebni. Svaki čovjek će znatno više izbjegavati da počini bilo kakav kriminal. Ukoliko čovjek ipak upadne u negativnu vrijednost PVČ on će jako nastojati da se iz njega izvuče, a to će biti moguće samo pomoću izrazito produktivnog rada i ekstremno dobrog ponašanja kroz duži period.

 

Pomoću PVČ se može jako uspješno regulirati zaštita čovjekove okoline od zagađenja svih vrsta. Biti će potrebno napraviti studiju i prihvatiti regulaciju maksimalno dozvoljenih onečiščenja zraka, vode i zemlje. Zatim će se čovjeku koji prekrši takva ograničenja naplatiti novčana kazna koja u zadnjoj instanci može uključiti vrijednost PVČ u iznosu koji je reguliran zakonom ili propisima. Moguće je tako kazniti cijela poduzeća i cijele regije pa i države. Takva regulacija će zasigurno štititi planetu zemlju od onečišćenja. Ukoliko cijeli svijet ne prihvati efikasan sistem zaštite čovjekove okoline tada se zaštita neće moći osigurati i posljedice će biti loše za sve ljude.

 

***

Društvo može kreirati kompleksnu regulaciju koja će nagradama i sankcijama ljudi pomoću vrijednosti PVČ utjecati na kreiranje dobrog društva. Ali ne mogu se sve vrijednosti regulirati zato što ljudi imaju različite potrebe. Iz tog razloga vrijednost koja prikazuje PVČ treba ovisiti također i o nereguliranim vrijednostima koje će biti bazirane na mišljenju koje pojedinci u društvu imaju o slobodnom djelovanu drugih pojedinaca. Ovo je kompletno nova mjera i po mom mišljenu možda najvažnija mjera u budućnosti. Ja sam je nazvao demokratska anarhija.

 

Demokratska anarhija je novi oblik društvenih odnosa u kojem svaki čovjek ostvaruje podjednaku neposrednu moć u društvu. Kada ljudi dobiju takvu moć oni će biti respektirani i kao takvi će konačno postati vrijednost u društvu. To je moguće ostvariti na taj način da svaki čovjek dobije pravo da ocjenjuje djelovanje bilo kojeg čovjeka. Neka svaki čovjek dobije pravo da dodijeli recimo šest ocjena ukupno mjesečno. Tri pozitivne i tri negativne ili pet pozitivnih i jednu negativnu, itd. Svaka pozitivna ocjena treba automatski donijeti mali porast u PVČ dobitniku takve ocjene. Sa druge strane svaka nepovoljna ocjena će rezultirati istim oblikom kazne. Neka nagrade i kazne takvih ocjena budu u ekvivalentnoj vrijednosti od recimo jednog dolara.

 

Naravno da će svaki čovjek težiti da dobije što više pozitivnih i što manje negativnih ocjena od ljudi i zato će takvo ocjenjivanje uputiti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje svih oblika nepogodnosti. Kao rezultat, nasilnici više neće napadati djecu u školama, šefovi više neće maltretirati radnike na poslu, susjedi više neće galamiti noću, prodavci više neće varati svoje kupce, političari više neće lagati biračima, itd. Svi oni će se truditi da ugode drugim ljudima na najbolji mogući način. To je ono što će ukloniti socijalno zlo i kreirati dobro društvo.

Sistem demokratske anarhije će specijalno zahvatiti autoritete. Što višu poziciju autoriteti u društvu budu imali to će oni veću odgovornost podnositi društvu. Na primjer: Predsjednik Bush je na kriminalan način napao Irak i Afganistan. Tako je nanio smrt i patnju milionima ljudi a milioni Amerikanaca ga nisu mogla spriječiti u njegovom naumu. U društvu u kojem je novac praktično jedina prihvaćena vrijednost, čovjek lako postaje bezvrijedan u očima drugog čovjeka i zato mu se događaju ružne stvari. U sistemu demokratske anarhije predsjednik Bush bi mogao dobiti 100.000.000 loših ocjena od američkih građana za laži i kriminalnu agresiju na Irak i Afganistan. To bi umanjilo njegov PVČ za protuvrijednost od 100.000.000 dolara i to u samo jednom mjesecu. Sa druge strane ja ne vjerujem da bi ljudi koji podržavaju politiku predsjednika Busha zasigurno dali takvom predsjedniku pozitivne ocjene zato što oni lako mogu imati veće prioritete pozitivnog ocjenjivanja pa će potrošiti pozitivne ocjene prije nego što on dođe na red. Primjenom sistema ocjenjivanja Predsjednik Bush se više ne bi usudio voditi lošu politiku. I ako ipak gadno pogriješi on će pobjeći sa svoje pozicije jako brzo. Samo najsposobniji i najhrabriji pojedinci će se usuditi voditi zemlje. Samo oni više neće biti autoriteti nego naši poslužitelji.

 

Demokratska anarhija će u stvari biti najmoćnije oružje pravde svih vremena. Zašto? Postoji izreka: “Tiha rijeka brege valja”. Stalna moć ocjenjivanja čak i sa tako malom moći od jednog dolara će prisiliti ljude da poštuju jedni druge. Ljudi će postati vrijednost. Svako će se jako truditi da ugodi društvu na najbolji mogući način. Takva društvena orjentacija već jako liči na ljubav. Ljubav se može definirati kao nediskriminirana pažnja za druge ljude a to će demokratska anarhija zasigurno i ostvariti. Kada se jednom uspostavi ljubav u društvu ona će će ostvariti dobro i zdravo društvo. U budućnosti, sistem ocjenjivanja će vjerojatno ukinuti zakone, policiju, pa čak i države. Niko ih više neće trebati jer će se formirati perfektno društvo.

 

Vrlo je razumljivo i poželjno da PVČ postane jako važna vrijednost u društvu i zato je treba dopunski stimulirati. To će se ostvariti tako da svaki čovjek dobije glasačku moć u društvu proporcionalnu njegovoj PVČ. Privilegirani članovi društva će na taj način lakše prihvatiti punu demokraciju. Više sam o novom obliku demokracije i o demokratskoj anarhiji pisao u članku Budućnost demokracije.

 

***

Novi sistem vrijednosti će omogućiti uspostavu kompletne produktivne orijentaciju društva. Što to konkretno znači? Čovjek će postati vrijednost od koje sve polazi i kojemu se sve na kraju vraća. Svaki čovjek će imati neposredna prava odlučivanja u društvu i tako će sistem po prvi put zasigurno slijediti potrebe ljudi. Svaki čovjek će imati slobodan pristup do bilo kojeg radnog mjesta u bilo kojem trenutku što će definitivno ukinuti privilegije i sve nepogodnosti koje one nose. To će omogućiti ljudima da biraju rad koji više vole i tako će rad postati neposredna vrijednost. Sistem će demokratski uspostaviti vrlo efikasan sistem podnošenja odgovornosti pojedinaca u društvu što će doprinijeti razvoju kooperacije među ljudima na svim nivoima međuljudskih odnosa. Takav život će oslobađati ljude pritisaka autoriteta pa će omogućiti demistifikaciju otuđenih vrijednosti koje su autoriteti kroz povijest nametali ljudima. Novi život će prosvijetliti ljude. Autoriteti će izgubiti moć nad ljudima. Idoli će gubiti značaj. Svi oni će postati obični ljudi. Novac i roba će gubiti svoju otuđenu vrijednost. Ljudi će učiti da žive u skladu sa vlastitom prirodom. To će formirati dobro društvo i donijeti radost života.

 

Može se očekivati da će razvojem prirodnih vrijednosti, čovjek prestati da uspoređuje sebe sa drugim ljudima. Usporedba sa drugim ljudima je uvijek bila samo otuđena potreba. Kao rezultat prosvijetljenja čovjek će možda jednog dana izgubiti potebu da ocjenjuju druge ljude ili da bude ocjenjivan. Ljudi će vjerojatno odbaciti PVČ kao zadnju otuđenu vrijednost. Tada će ljudi pažnju posvetiti prirodnim vrijednostima. Čovjek će čovjeku postati najveća vrijednost. Briga za druge ljude, dijeljenje sa drugima, pomoć drugima, prijateljstvo i bratstvo će postati najvažnije potrebe čovjeka. Čovjek će nalaziti veliko zadovoljstvo u slobodnom produktivnom djelovanju i u činu ljubavi. On će voljeti druge ljude bezuvjetno samo zato što oni jesu. Ljubav je konačni rezultat vrijednosti koje sam predložio. Ljubav je najveća vrijednost koju čovjek može ostvariti za sebe i za druge. Jednom kada ljudi počnu voljeti jedni druge oni će napraviti kompletno novi svijet, vrijednosti koje su u današnjem otuđenom društvu praktično nesagledive.

 

12.02.2011

 

Budućnost ekonomije

Budućnost ekonomije

Tržišna ekonomija je prihvaćena kao najproduktivnija jer donosi najveće pogodnosti društvu. U tržišnoj privredi poslodavci nude posao a radnici nude radne sposobnosti. Ravnoteža između ponude i potražnje rada se osigurava pomoću cijene rada. Po definiciji tržišta rada, poslodavci i radnici zajedno surađuju za uzajamnu dobrobit koja bi trebala optimalno zadovoljti njihove potrebe. U praksi to nije tako. zato što nezaposlenost stavlja poslodavce u privilegirani položaj u kojem oni eksploatiraju radnike.

 

Dobra ekonomija zahtijeva punu zaposlenost radnika. Skraćivanje radnog vremena radnika proporcionalno stopi nezaposlenosti će formirati jednaki broj radnih mjesta sa brojem radnika. Ona će donijeti punu zaposlenost radnika i balans izmedju ponude i potražnje rada koja je nužna za pravednu raspodjelu u tržišnoj ekonomiji.

 

Ali nikome danas u svijetu ne pada na pamet da je većina problema današnje tržišne ekonomije prvenstveno bazirana na nerazvijenosti tržišne ekonomije. Ja ću u ovom članku pokušati prikazati da glavni problem današnje tržišne ekonomije nije previše tržišta nego premalo tržišta.

 

Radna mjesta u kapitalizmu su također zaštićena i privilegirana iako u manjoj mjeri nego u socijalizmu. Zato ni kapitalizam ne može dovoljno efikasno alocirati resurse i ne može ostvariti dovoljno efikasnu produktivnost. To je pogrešno. Treba štititi egzistenciju radnika a ne radna mjesta. Razvoj tržišne ekonomije zahtijeva razvoj tržišta rada! Razvoj tržišta rada će prirodnim putem unaprijediti ekonomiju; donijeti pravdu u proizvodni proces i stabilnost društvu. O tome govori ovaj članak.

 

***

Bolja budućnost čovječanstva nužno zahtijeva da radnici postanu ravnopravni subjekti u procesu proizvodnje. To će ostvariti kada svi radnici budu imali podjednaku mogućnost izbora rada u javnim kompanijama. U sistemu u kojem radna mjesta gotovo nikada nisu na tržištu je nemoguće slobodno birati rad. Zato je potrebno radna mjesta permanentno otvoriti na tržištu. Ne postoji pravednija niti bolja raspodjela rada nego što je takmičenje radnika pomoću vlastite radne produktivnosti za rad na svakom radnom mjestu.

 

Kapitalizam ljude uči da vole konkurenciju, a pobjeda donosi ogromno zadovoljstvo. Ljudi se ne ustručavaju uložiti ekstremne napore da postignu takav cilj. Zašto ne bismo otvorili natječaje za svako javno radno mjesto u bilo kojem trenutku? Ostvarivanje takve ideje je samo tehnički problem, a donijeti će ogromne koristi društvu.

 

Da bismo postigli takav ekonomski sistem, moramo pronaći efikasan način procjene ponuđenih produktivnosti radnika za posao koji žele, definirati radne odgovornosti i uskladiti nagrade za rad u bilo kojem trenutku. Ukratko, radnici koji ponude najveću produktivnost i odgovornost i zahtijevaju najnižu plaću trebali bi u bilo kojem trenutku dobiti posao u javnim preduzećima koji žele. To ne bi bilo ništa drugo nego razvijeno tržište rada. Međutim, trebat će vremena da se tržište rada dovoljno razvije i da ga ljudi prihvate.

 

Natjecanje na tržištu rada će potjecati radnike na rad puno više nego što kapitalizam može kroz plaće. Rgsistencija radnika nebi mogla biti ugrožena jer će svaki radnik moći pronaći posao u potpuno zaposlenom okruženju. Uspostavio bi se tako efikasan oblik odgovornosti radnika da se nitko ne bi usudio ponuditi ponude za rad koje ne bi mogli ispuniti. Tržište će također regulirati plaće radnika na najobjektivniji način. Životni standard svih ljudi će se povećati na neviđen način. Ljudi će biti oduševljeni životom u takvom sistemu.

 

***

Ne postoji poštenija niti bolja podjela rada od konkurencije radnika kroz njihovu produktivnost rada za bilo koje radno mjesto u bilo koje vrijeme. Produktivnost bi se mjerila zarađenim novcem, količinom i kvalitetom proizvedene robe ili ocjenjivanjem produktivnosti radnika od strane potrošača. Radnik koji nudi veću dobit, više proizvedene robe, bolju, čistiju i jeftiniju proizvodnju dobit će željeni posao. Usporedba produktivnosti radnika može biti složena, ali i vrlo jednostavna.

 

Vjerojatno se vama dragi čitaoci ovakva raspodjela rada odmah čini neostvariva jer tako nešto nikada nije postojalo. To što takva raspodjela rada nikada nije postojala jest samo zato što niko nije dovoljno vjerovao da je tako nešto moguće i nije uložio trud da razvije takvu ideju. Ja jesam. Ja sam uzeo u obzir moguće probleme koje takva raspodjela rada može donijeti i formirao sam rješenja koja će ukloniti takve probleme. Jednom kada se takva raspodjela rada prihvati ona će donijeti ogromne pogodnosti za sve.

 

Naravno ovakva raspodjela rada će se odnositi samo na javna preduzeća jer kada bi se primijenila na privatna poduzeća to bi praktično značilo otimanje privatnog vlasništva. Privatna poduzeća će nastaviti svoje poslovanje kao što to rade danas. Novu raspodjelu rada u javnim poduzećima je potrebno regulirati i demokratski prihvatiti zakonom. To neće biti jednostavno za provesti zbog inercije društva na promjene u ali sam siguran da će jednog dana nova raspodjela rada biti prihvaćena od društva zato što je to najbolja moguća raspodjela rada. Ja ću u ovom članku prikazati prednosti koje će takva raspodjela donijeti a na vama je dragi čitaoci da odlučite da li je takva raspodjela rada za vas prihvatljiva ili nije.

 

Radnik koji predvidi i ponudi najveću produktivnost za bilo koje radno mjesto u bilo kojem trenutku odmah postaje primarni kandidat za to radno mjesto bez obzira da li je to radno mjesto zauzeto ili nije. Ukoliko se na takvom radnom mjestu već nalazi zaposleni radnik koji ne želi napustiti svoje radno mjesto on će morati prihvatiti produktivnost koju je konkurent ponudio i u tom slučaju će nastaviti da radi na svom radnom mjestu. Ukoliko nije u stanju preuzeti nove obaveze ili to ne želi, on treba odmah napustiti posao i prepustiti ga konkurentu.

 

Egzistencijalna sigurnost radnika je nužnost kao uvijet stabilnosti društva i zato će je društvo garantirati. U sistemu koji sam predložio svi radnici će biti automatski ekonomski zbrinuti poslije napuštanja bilo kog posla. Radnici koji izgube posao će postepeno dobijati manji dohodak dok ne dosegnu demokratsko dogovoreni minimalni dohodak. Kad ponovo pronađu posao dohodak će im postepeno rasti dok ne dosegnu nivo koji su tražili. Ekonomski gledano gubljenje posla više neće biti dohodovni stres a svaki radnik će imati veliku mogućnost da brzo pronađe novi posao. To će ukloniti veliki strah koji danas vlada svijetom. Kapitalizam pronalazi glavnu motivaciju za rad upravo u strahu za ekonomski opstanak pa ne može garantirati ekonomsku stabilnost ljudima. Novi sistem će graditi radnu motivaciju prvenstveno u slobodnom izboru rada i u zadovoljstvu koji iz toga proizlazi.

 

***

Prednosti takve raspodjele rada će biti ogromne. Najbolji radnik na svakom radnom mjestu osigurava najveću moguću produktivnost kompanija i već zbog toga ovakva raspodjela rada ima svoje opravdanje.

 

Osim toga tržište rada će dati ljudima slobodu da biraju poslove koje više vole i tako će daleko više uživati u radu nego što to mogu danas. Rad će postati neposredna vrijednost za sebe.

 

Nadalje, otvoreno tržište rada će eliminirati radne privilegije. To će eliminirati korupciju, izvor nemorala današnjeg društva. Danas ljudi mogu doživjeti gubitak privilegija kao veliku nepogodnost. Međutim, treba reći da su privilegije jedan od vodećih uzroka problema u društvu. Ukidanje privilegija znači smanjenje, ako ne i uklanjanje, korupcije, nemorala i destruktivnih problema u današnjem društvu.

 

Ali sa vremenom ljudi će uvidjeti da će gubitak takvih privilegija značajno povećati mogućnost nalaženja posla koji će oživotvoriti bivstvene potrebe radnika. Bivstvene radne potrebe razvijaju stvaralačku kreativnost i donose velike i stabilne pogodnosti koje privilegije ne mogu ostvariti. Zato će jednog dana tržište rada koje predlažem biti prihvaćeno i donijeti će praktično neograničene pogodnosti cijelom društvu.

 

***

Tržište rada će regulirati i cijenu rada. U slučaju da je za željeno radno mjesto produktivnost ograničena takvo radno mjesto će dobiti radnik koji zatraži najmanju cijenu tekućeg rada i time niži dohodak. Cijena tekućeg rada će biti jedan od faktora koji određuju visinu dohodaka radnika. Sa time u vezi pogodniji poslovi će ostvariti relativno niže dohotke a nepogodniji poslovi će biti kompenzirani sa relativno većim dohodcima. Tako će razvijeno tržište rada formirati objektivnu tržišnu cijenu rada i uravnotežiti radni interes za svim poslovima.

 

Obzirom da će radnici sami određivati visinu svojih dohodaka, oni će ujedno biti najzadovoljniji zaradom. Sindikati kao posrednici između poslodavca i radnika više neće biti potrebni.

 

Rad mora postati lako pristupačan svima. U svrhu uspostavljanja ravnoteže između ponude i potražnje rada biti će potrebno izjednačiti broj radnih mjesta sa brojem radnika. U suprotnom moglo bi doći do nepotrebne borbe za radna mjesta. Ukoliko kreiranje novih radnih mjesta neće biti potrebno, puna zaposlenost će se uspostaviti skraćivanjem radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Ovo je politička mjera koja se mora odnositi podjednako na javni i privatni sektor. Takva mjera će ostvariti punu zaposlenost radnika. Uz to ona će smanjiti do ukidanja eksploataciju radnika od strane poslodavaca i omogućiti će uspostavu prihvatljive raspodjela dohodaka za sve radnike. Ovakva mjera će konačno uspostaviti opću stabilnost u društvu.

 

***

Sistem ne bi imao nikakvog smisla bez efikasnog reguliranja pitanja odgovornosti radnika. Ukoliko bi radnici na putu ostvarenja veće konkurentske moći za zauzimanje željenih radnih mjesta, nudili jako velike produktivnosti koje ne bi mogli realizirati sistem bi propao. Upravo to čine današnji političari na primjer i to je jedan od vodećih uzroka nemorala i razočaranja društva.

 

Nova ekonomija će formirati jako efikasni sistem odgovornosti radnika za realizaciju ponuđene produktivnosti tako se oni neće usuditi nuditi neostvarive produktivnosti. To će se realizirati na taj način što će radnici garantirati ponuđenu produktivnost pomoću nove vrijednosti koju sam nazvao “produktivna vrijednost radnika.”

 

Produktivna vrijednost radnika je numerička veličina koja prikazuje ukupan doprinos koji je svaki radnik ostvario u kreiranju prihvaćenih vrijednosti u društvu. To će biti nešto slično kao akcije korporacija. Te akcije će im redovito donositi dohodak koji će između ostalog biti proporcionalan produktivnoj vrijednosti koju posjeduju. Ljudi će također naslješivati te akcije od svojih predaka.

 

Pomoću produktivne vrijednosti radnika moguće je formirati efikasni sistem podnošenja odgovornosti radnika za ostvarenje ponuđene produktivnosti u procesu proizvodnje. U slučaju da radnici ne ispune predloženu produktivnost oni će podnositi odgovornost gubitkom produktivne vrijednosti koju posjeduju proporcionalno produktivnosti koju nisu ostvarili ili drugim rječima proporcionalno šteti koju su počinili. Mogući gubitak produktivne vrijednosti radnika će spriječiti radnike da nude produktivnost koju ne mogu ostvariti.

 

Radnici će numerički odrediti visinu svojih odgovornosti u proizvodnim procesima javnih poduzeća. Što radnici imaju veću odgovornost za željeno radno mjesto, to će imat veća prava na rad. U slučaju da se prihodi poduzeća povećaju, radnici će podijeliti profit u javnim preduzećima, proporcionalno numerički ponuđenim odgovornostima koje su predložili za svoj rad. I obrnuto, u slučaju gubitaka u proizvodnji, radnici koji predlaže veću odgovornost za svoj rad ostvariti će značajnije gubitke u vrijednostima koje predstavljaju njihovu proizvodnu snagu.

 

***

Na kraju se postavlja pitanje da li je formalno obrazovanje nužno za rad? Da li radnici mogu konkurirati za svako radno mjesto bez obzira na stupanj obrazovanja koji posjeduju? Ili može li čovjek koji posjeduje znanje strojobravara konkurirati za radno mjesto stomatologa? Naravno da ne može, ali ipak ne treba uvjetovati ničije zapošljavanje posjedovanjem diplome. Prvo zato što diploma nije garancija znanja a drugo, uvjetovanje rada posjedovanjem diplome nepotrebno birokratski otežava pristup radnika do željenih radnih mjesta. Ograničenje zapošljavanja sa posjedovanjem diploma se danas razvilo do nivoa apsurda što u ogromnoj mjeri limitira radne slobode čovjeka.

 

Osim toga najveća količina znanja koju sistem obrazovanja nameće nema nikakve veze sa budućim zanimanjem ljudi već služi da bi osigurao opstanak autoritarnog sistema i predstavlja nepotreban balast koji otuđuje studente. Sa time u vezi potrebno je ukloniti obrazovanje kao birokratski uvjet koji daje pravo na rad.

 

Novi sistem će razviti tako veliku odgovornost radnika za poslove koji obavljaju da nikome neće pasti na pamet da se javi za radno mjesto za koje nema dovoljno znanja. To znači da će formalno obrazovanje u budućnosti biti dobrodošlo ali neće biti nužno jer se znanje može steći samostalno ili najbolje kroz radnu praksu.

 

***

Ni jedna ekonomija ne može biti produktivnija od one u kojoj svako radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju koji za svoju produktivnost podnosi objektivnu odgovornost kolektivu. Zato će javna poduzeća postati znatno produktivnija i profitabilnija od privatnih poduzeća. Vlasnici privatnih kompanija će pod pritiskom konkurencije profitabilnijih javnih kompanija pokušati povećati vlastitu produktivnost na sličan način kao i javne kompanije ali neće moći ići dovoljno daleko naprosto zato jer nemaju operativnu mogućnosti da se suprotstave javnim kompanijama. Naime privatni poduzetnici neće moći prihvatiti participaciju radnika u procesu odlučivanja i podjeli profita kompanije jer u tom slučaju oni više ne bi mogli ostvariti prednost u vlastitim komanijama u odnosu na radnike. Čemu onda privatno vlasništvo? Obzirom da radnici u privatnim kompanijama ne mogu imati slobode kao što to nudi zapošljavanje u društvenim kompanijama i ne mogu sudjelovati u raspodjeli profita, oni će biti manje zainteresirani da rade u privatnim kompanijama.

 

Ja se nadam da će neka regija u svijetu radije prije nego kasnije prihvatiti sistem otvorenog tržišta rada zato što ne postoji bolja raspodjela rada. Ja vjerujem da će već na početku takve implementacije, mnoge privatne kompanije u regiji dobrovoljno pridružiti novom sistemu. One će to činiti pod pritiskom veće produktivnosti javnih kompanija. Vlasnici privatnih kompanija će u zamjenu za svoje vlasništvo dobiti protuvrijednost u vrijednosti koja prikazuje njihovu produktivnu moć što će proporcionalno povećati njihove prihode u javnim preduzećima.

 

Uz to vlasnici privatnih kompanija će uvidjeti da je velika kompanija stabilnija na promjene konjunkture što će osigurati veću stabilnost privređivanja i vrijednosti koje posjeduju. Kad bi se vlasnici privatnih kompanija danas mogli udružiti u takvu zajedničku kompaniju, oni bi to navjerojatnije i učinili jer bi tako više sačuvali vrijednost svog kapitala u učestalim krizama kapitalizma.

 

Može se očekivati da će se u sistemu koji sam predložio sve kompanije u nekoj regiji sa vremenom udružiti u jednu veliku kompaniju. Ta kompanija će imati centralizirano rukovodstvo koje će uspostaviti najefikasniju koordinaciju rada. Ono će otvarati radna mjesta tamo gdje je to najpotrebnije i zatvarati će nedovoljno potrebna radna mjesta. Tako će zajednica ostvariti najveću produktivnost privrede. Takvom organizacijom privrede će se smanjivati tržišna konkurencija između kompanija ali će se efikasnost proizvodnje osigurati spuštanjem tržišne konkurencije sa nivoa poduzeća na nivo radnih mjesta.

 

Odgovornost koju će novi sistem raspodjele rada zahtijevati od svih radnika će biti tako velika da će prisiliti proizvođače da izbjegnu gubitke privrede na nepredvidivom tržištu roba tako što će u većoj mjeri organizirati svoju proizvodnju po naruđbi potrošača. Narod će neposredno demokratski usmjeravati novčana sredstva namjenjana zajedničkoj potrošnji za obrazovanje, zdravstveno osiguranje, sigurnost građana, infrastrukturu, itd. Nadalje od pojedinih potrošača će se sve više zahtijevati da naručuju svoje specijalne potrebe unaprijed. Proizvodnja bazirana na naruđbi potrošača je najstabilnija moguća privreda.

 

Nadalje velika odgovornost u procesu proizvodnje će prisiliti radnike da baziraju međusobne odnose više na kooperaciji nego na takmičenju na svim nivoima proizvodnih procesa i tako će doprinijeti produktivnom razvoju društva. Slobodan razvoj tržišne privrede će tako razvijati demokratsku plansku privredu.

 

Kompletna implementacija jednakih ljudskih prava u ekonomiji bi se trebala nazivati socijalizam. Ništa drugo ne zaslužuje to ime. Socijalizam će nastupiti spontano kao krajnji rezultat pune zaposlenosti radnika.

 

Ovo je samo osnovna ideja o budućnosti ekonomije. Ona se može bolje razumijeti čitanjem i analizom moje knjige “Humanizam”, besplatno dostupne ovdje: Sadržaj.

 

12.02.2011

 

Google Projekt 10^100

I. Humanizam 1/3: Hajde da izgradimo demokratski anarhizam

1. Koja rečenica najbolje opisuje vašu ideju? (najviše 150 slova)

 

Povijest čovječanstva je loša zato što je kreirana u borbama za privilegije; kad ukinemo privilegije dobiti ćemo dobro i zdravo društvo: Humanizam

 

2. Opišite svoju ideju dublje (najviše 300 riječi)

 

Kreirao sam sistem koji sam nazvao demokratska anarhija. Sistem je baziran na vrlo jednostavnom i moćnom alatu koji svakom čovjeku daje jednaku zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast u društvu. Svaka osoba će dobiti pravo da ocijeni recimo tri osobe pozitivno i tri osobe negativno svaki mjesec. Svaka pozitivna ocjena treba automatski donijeti malu nagradu, recimo jedan dolar, ocjenjenoj osobi. I svaka negativna ocjena će rezultirati istim oblikom kazne. Što ćemo sa time dobiti? Tako mala moć u rukama ljudi će učiti ljude da poštuju jedni druge. To će usmjeriti svakog člana društva da stvara najveće moguće pogodnosti drugim ljudima, i da umanji ili ukine stvaranje svih oblika nepogodnosti.

Ljudi će ocjenjivatu druge ljude slobodno. To znači da nemoralna osoba može nečasno ocijeniti druge ljude ali to ocjenjivanje neće biti značajno zato što individualna ocjena u iznosu od jednog dolara ne može nikome nanijeti veliku štetu. Pojedinci neće imati značajnu moć u društvu ali njihove ocjene udružene zajedno, će biti vrlo moćne. Osoba koja primi veliki broj negativnih ocjena će se jako truditi da izbjegne činiti nepogodnosti drugim ljudima. Osim toga osoba koja dobije lošu ocjenu neće nikada saznati ko joj je tu negativnu ocjenu dao pa će se truditi da ispravi svoje ponašanje prema svim ljudima. Kao rezultat, nasilnici više neće napadati djecu u školama, šefovi više neće maltretirati radnike na poslu, susjedi više neće galamiti noću, prodavci više neće varati svoje kupce, političari više neće lagati biračima, itd. Svi oni će se truditi da ugode drugim ljudima na najbolji mogući način. To je ono što će ljudima oduzeti privilegirane moći; to je ono što će ukloniti socijalno zlo i kreirati dobro društvo.

 

3. Koji problem ili pitanje vaša ideja rješava? (najviše 150 riječi)

 

Sistem demokratske anarhije će posebno utjecati na vlast. Što autoriteti budu imali veći položaj u društvu, to će podnositi veću odgovornost društvu. Na primjer: Predsjednik SAD bi mogao dobiti 100.000.000 loših ocjena od američkog naroda i 1.000.000.000 od drugih ljudi širom svijeta za lošu politiku, laži, i za kriminalnu agresiju na druge zemlje. To bi ga koštalo 1.100.000.000 dolara u samo jednom mjesecu. Sa druge strane, ja sumnjam da bi ga njegovi podržavatelji zasigurno pozitivno ocijeniti, jer oni mogu lako imati druge prioritete za pozitivno ocjenjivanje pa će potrošiti svoje pozitivne ocjene drugdje. Neprivilegirani predsjednici se više neće usuditi da provode lošu politiku. I ako se to ipak dogodi, oni će brzo pobjeći sa svoje pozicije. Samo najsposobniji i najhrabriji pojedinaci će se usuditi voditi države. Oni više neće biti autoriteti nego naši poslužitelji.

 

4. Ako se vaša ideja realizira tko će ostvariti najveće pogodnosti i kako? (najviše 150 riječi)

 

Demokratska anarhija se može odmah ispitati u zemljama koje nemaju jake zakona o privatnosti ljudi. Sve što je potrebno je jednostavna internet aplikacija i dobra volja. Ljudi će zatražiti registraciju na toj internet stranici gdje će dokazati svoj identitet pomoću dokumenata. Tu će dobiti svoj identifikacijski broj i privremenu lozinku. Tada će dobiti pravo da pozitivno ocijene recimo tri osobe pozitivno i tri osobe negativno mjesečno unošenjem informacija o njima na toj internet stranici. Na početku neće biti nikakvih novčanih nagrada i kazni. To se ne može provesti dok vlada i narod formalno ne prihvate demokratsku anarhiju. Međutim, rezultat će i dalje biti vrlo pozitivan. Pretraživanjem tih internet stranica, korisnici će moći pronaći najpozitivnije i najnegativnije ocjenjuene ljude u državi, u gradu, u preduzećima, po imenu, itd. Nitko se neće željeti nalaziti na strani loših ocjena. Taj rezultat će doprinijeti stvaranju primjetnih poboljšanja svim ljudima u tim zemljama.

 

5. Koji su početni koraci potrebni da bi se vaša ideja realizirala? (najviše 150 riječi)

 

Google-ova nagrada dodijeljena ovom projektu može proizvesti profitabilan film “Nebo”. Lokacija scenarija je prikazana u priloženom YouTube videu. Film se temelji na mojim idejama i prezentira svijetlu budućnost čovječanstva kroz vrlo smiješnu priču. Film bi trebao izazvati veliki interes javnosti, što bi trebalo izvršiti pritisak na znanstvenike da shvate moje ideje ozbiljno. Naučnici bi trebali više razviti moj sistem. Onda bi neka politička stranka negdje u svijetu mogla predložiti novi sistem narodu. Prije ili kasnije neki narod će izabrati tu stranku i prihvatiti demokratsku anarhiju. Njihov parlament će uspostaviti potrebne zakone, ljudi će isprobati novi sistem, i to će se početi graditi humanizam. Taj narod će učiniti svoju zajednicu prekrasnim mjestom za život. Kada ostatak svijeta to uvidi on će slijediti primjer. Tako će cijeli svijet početi izgradnju svijetle budućnosti čovječanstva.

 

6. Opišite optimalni rezultat koji bi vaša ideja ostvarila u slučaju da bude izabrana i uspješno provedena. Kako biste ga izmjerili? (najviše 150 riječi)

 

Demokratska anarhija će u stvari biti najmoćnije oružje pravde svih vremena. Zašto? Postoji izreka: “Tiha rijeka brege valja”. Stalna moć ocjenjivanja čak i sa tako malom moći od jednog dolara će prisiliti ljude da poštuju jedni druge. Ljudi će postati vrijednost. Svako će se truditi da ugodi društvu na najbolji mogući način. To će kreirati čudo koje ni jedno oruđe pravde nikada nije uspjelo ostvariti. To će ostvariti dobro i zdravo društvo.

U budućnosti, sistem ocjenjivanja će vjerojatno ukinuti zakone, policiju, vojsku, pa čak i države. Niko ih više neće trebati. Moje ideje će formirati perfektno društvo i svako će to uvidjeti. Ostvariti će se prosperitet u cijelom svijetu iznad najsmionijih očekivanja danas. Svijet će postati Raj na Zemlji.

 

7. Možete poslati YouTube video koji će objasniti vaš projekt.(najviše 30 sekundi dug) 

 

http://ca.youtube.com/watch?v=DZ-FDAUgHt4

 

 

II. Humanizam 2/3: Hajde da izgradimo tržište radnih mjesta

 

1. Koja rečenica najbolje opisuje vašu ideju? (najviše 150 slova)

 

Povijest čovječanstva je loša zato što je kreirana u borbama za privilegije; kad ukinemo privilegije dobiti ćemo dobro i zdravo društvo: Humanizam

 

2. Opišite svoju ideju dublje (najviše 300 riječi)

 

Razvio sami ideju tržišta radnih mjesta. Ideja se može primijeniti samo u poduzećima u javnom vlasništvu. Nema bolje podjele rada od otvorenog tržišnog natjecanja radnika za svako radno mjesto. Radnik koji ponudi najveću produktivnost za bilo koje javnu radno mjesto u bilo kojem trenutku, će preuzeti posao. Produktivnost se može mjeriti zarađenim novcem, kvalitetom ili količinom proizvedene robe, ili ocjenom produktivnosti radnika koju daju kupci roba ili korisnici usluga. Radnik koji ponudi najveći profit, više proizvedene robe, bolju, jeftiniju, ili čistiju proizvodnju će odmah preuzeti posao.

Nova ekonomija će formirati novi efikasan sistem utvrđivanja odgovornosti radnika za realizaciju predloženih produktivnosti. Ta odgovornost će donositi veće profite onima koji više doprinose boljitku društva i veće kazne onima koji proizvode veće štete društvu.

Radina mjesta s ograničenim produktivnostima će dobiti radnici koji budu zahtijevali najniže cijene tekućeg rada i prema tome niže dohotke. Bolji poslovi će ostvariti relativno niže dohotke a lošija radna mjesta će biti bolje kompenzirana višim dohodcima. Na taj način tržište rada će uravnotežiti interes za svim radnim mjestima. To je ideja. Kako napraviti da takve promjene donesu najveće moguće pogodnosti i najmanje nepogodnosti društvu je samo tehničko pitanje.

Novi sistem će ostvareiti punu zaposlenost radnika. Ako otvaranje novih radnih mjesta neće biti potrebno, puna zaposlenost će se postići skraćivanjem radnog vremena u javnim poduzećima proporcionalno stopi nezaposlenosti. Javna poduzeća će razvijati svoju proizvodnju po narudžbama kupaca i time će postići najstabilniju proizvodnju. Radna konkurencija će osigurati najveću produktivnost proizvodnje, pa će stoga ostvariti najveće potrošačke pogodnosti društvu.

 

3. Koji problem ili pitanje vaša ideja rješava? (najviše 150 riječi)

 

Novi sistem koji sam predložio nudi mnogo više tržišta nego što ga kapitalizam može podnijeti. Ne postoji produktivnija privreda od one gdje najbolji radnik dobiva svaki posao. Takva ekonomija će lako postati znatno profitabilnija od kapitalističke tako da će ista biti prisiljena na odstupanje. Osim toga radnici više neće biti zainteresirani za rad u privatnim preduzećima gdje nemaju dovoljno slobode birati poslove, gdje ne mogu odlučivati o vlastitim zaradama, niti imaju priliku ostvariti udio u raspodjeli profita. Vlasnici sredstava za proizvodnju koji dobrovoljno predaju svoje privatne imovine društvu će biti pravedno kompenzirani za svoje vlasništvo. Ovdje se u stvari radi o mirnoj revoluciji. U dobrom društvu čovjek je glavna vrijednost a ne kapital. Kada kapitalizam ode, humanizam će nastupiti i započeti će nezamislivo bolja budućnost čovječanstva.

 

4. Ako se vaša ideja realizira tko će ostvariti najveće pogodnosti i kako? (najviše 150 riječi)

 

Radna konkurencija predstavlja najbolju moguću podjelu rada. Vjerojatno je neće biti lako provesti ali daleko od toga da se ona ne može ostvariti. Radna konkurencija je ujedno jedina dobra raspodjela rada. Ona će ostvariti neograničene koristi društvu. Ona će ostvariti najbolju i najprofitabilniju moguću produkciju privrede. Otvoreno tržište rada će eliminirati privilegije, koje će eliminirati korupciju kao najveći izvor nemorala u današnjem svijetu. Tržište rada će ljudima dati slobodu da izaberu rad koji više vole raditi. Tako će rad postati neposredna vrijednost sama za sebe, i ljudi će uživati u radu. Sloboda rada će otvoriti proces razotuđenja. Ona će omogućiti ljudima da pronađu gdje su stvarne vrijednosti. Visok nivo odgovornosti radnika će neminovno dovesti do suradnje na svim nivoima proizvodnog procesa, pa će tako doprinijeti visoko produktivnom razvoju društva.

 

5. Koji su početni koraci potrebni da bi se vaša ideja realizirala? (najviše 150 riječi)

 

Google-ova nagrada dodijeljena ovom projektu može proizvesti profitabilan film “Nebo”. Lokacija scenarija je prikazana u priloženom YouTube videu. Film se temelji na mojim idejama i prezentira svijetlu budućnost čovječanstva kroz vrlo smiješnu priču. Film bi trebao izazvati veliki interes javnosti, što bi trebalo izvršiti pritisak na znanstvenike da shvate moje ideje ozbiljno. Naučnici bi trebali više razviti moj sistem. Onda bi neka politička stranka negdje u svijetu mogla predložiti novi sistem narodu. Prije ili kasnije neki narod će izabrati tu stranku i prihvatiti tržište radnih mjesta. Njihov parlament će uspostaviti potrebne zakone, ljudi će isprobati novi sistem, i to će se početi graditi humanizam. Taj narod će učiniti svoju zajednicu prekrasnim mjestom za život. Kada ostatak svijeta to uvidi on će slijediti primjer. Tako će cijeli svijet početi izgradnju svijetle budućnosti čovječanstva.

 

6. Opišite optimalni rezultat koji bi vaša ideja ostvarila u slučaju da bude izabrana i uspješno provedena. Kako biste ga izmjerili? (najviše 150 riječi)

 

Opisani politički i ekonomski model će poboljšati efikasnost i stabilnost proizvodnje, uvesti pravdu u proces proizvodnje i raspodjele, i pribaviti značajno veće pogodnosti svim članovima društva. Generalno rečeno, opisani sistem će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese ali će prisiliti ljude da poštuju druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati autoritetima nametnute vrijednosti i učiti ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva. Ovaj sistem će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa njihovom mogućnostima zadovoljenja. To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni. Predloženi sistem obećava prirodan, harmoničan i visoko prosperitetan razvoj društva.

 

7. Možete poslati YouTube video  koji će objasniti vaš projekt. (najviše 30 sekundi dug)

 

http://ca.youtube.com/watch?v=DZ-FDAUgHt4

III. Humanizam 3/3: Hajde da izgradimo neposrednu demokraciju

 

1. Koja rečenica najbolje opisuje vašu ideju? (najviše 150 slova)

 

Povijest čovječanstva je loša zato što je kreirana u borbama za privilegije; kad ukinemo privilegije dobiti ćemo dobro i zdravo društvo: Humanizam

 

2. Opišite svoju ideju dublje (najviše 300 riječi)

 

Budućnost demokracije se više neće bazirati na izabranim liderima. Ljudi će autoritetima oduzeti privilegije. Razvoj kompjutorske tehnologije omogućava ljudima da neposredno participiraju u donošenju svih važnih odluka od zajedničkog interesa. Vjerojatno najvažnija odluka će biti utvrđivanje makroekonomske politike društva. Svaki radnik će odlučiti koji postotak svog bruto dohotka želi odvojiti za poreze. Prosječna vrijednost svih pojedinačnih odluka će odrediti postotak bruto prihoda koje će svi ljudi izdvajati za poreze .

Narod može odlučiti o raspodjeli poreznog novca za razne grupe zajedničke potrošnje: ulaganje u proizvodnju, održavanje i izgradnja objekata i usluga: zdravstvo, obrazovanje, stanovanje, rekreacija, infrastruktura i sl. Teoretski, ljudi mogu odlučivati o daljnjoj raspodjeli poreznog novca unutar potrošačkih grupa potrošnje dokle god za to budu imali interes. Što više pojedinci u društvu budu demokratski povećavali poreze to će više razvijati demokratsku planisku ekonomiju i stoga stvariti racionalniju i stabilniju proizvodnju. Slijedeći svakodnevno iskustvo, ljudi će učiti koliko novca treba biti dodjeljeno za poreze i kako ga na najbolji način potrošiti.

Svaki čovjek također može neposredno sudjelovati u utvrđivanu raspona između dohodaka radnika određujući visinu najmanjeg dohotka. Srednja vrijednost takvih odluka svih radnika će utvrditi minimalan dohodak. Ukoliko u društvu nebi postojao dovoljan interes za radom, narod može smanjiti minimalni dohodak što će povećati radni interes i obratno, ukoliko radni interes bude preveliki narod može neposredno ujednačavati visine dohodaka što će smanjiti dohodovni interes za radom.

Što više ljudi dobiju moć odlučivanja u društvu, to će se više osjećati kao dio društva, to će više prihvatiti svoje društvene zajednice.

 

3. Koji problem ili pitanje vaša ideja rješava? (najviše 150 riječi)

 

Svi pojedinci u društvu će neposredno odlučivati o raspodjeli svih zajedničkih novčanih sredstava koja se prikupljaju kroz poreze uključujući novčana sredstava za potrebe armija. Imajući stabilne i dobre odnose među narodima, koje novi sistem nudi, narodi više neće dodjeljivati novac za potrebe armija i armije će prestati da postoje. U novom sistemu vođenje ratova će biti potpuno nemoguće.

Novi porezni sistem će postepeno zamjenjivati nestabilnost tržišne privrede sa stabilnom proizvodnjom koja će se bazirati na planiranju od strane svih ljudi. Ali nije od najveće važnosti kakve će odluke ljudi donositi o porezima, daleko veća važnost leži u omogućavanju ljudima da odlučuju o porezima. Jednom kada ljudi dobiju moć da neposredno odlučuju u društvu, oni će u tome pronaći veliko zadovoljstvo i nijedan autoritet više neće moći oduzeti tu moć od ljudi jer oni to više neće dozvoliti.

 

4. Ako se vaša ideja realizira tko će ostvariti najveće pogodnosti i kako? (najviše 150 riječi)

 

Novi sistem će utjecati na cijeli svijet. Ne samo da je moj sistem najbolje rješenje za probleme današnjeg svijeta, on je također jedino dobro rješenje. Dobro rješenje za čovječanstvo mora dati moć ljudima i moj sistem u potpunosti to ostvaruje. Zato je moj sistem condition sine qua non za dobru budućnost čovječanstva. Moj sistem sprečava glad, strah, korupciju, narcizam, rasizam, nemoral, kriminal, rat, i sve oblike destruktivnosti u društvu i potiče razvoj produktivnih ljudskih moći. Ukratko, sistem svima obećava bolji život i harmoniju u društvu. On će okrenuti naglavce sve glavne principe na kojima je čovječanstvo do sada bilo uspostavljeno. Utjecaj na ljude će biti tako velik da će buduće generacije nazvati sve prije implementacije predpovijest i sve poslije implementacije će se zvati civilizacija.

 

5. Koji su početni koraci potrebni da bi se vaša ideja realizirala? (najviše 150 riječi)

 

Google-ova nagrada dodijeljena ovom projektu može proizvesti profitabilan film “Nebo”. Lokacija scenarija je prikazana u priloženom YouTube videu. Film se temelji na mojim idejama i prezentira svijetlu budućnost čovječanstva kroz vrlo smiješnu priču. Film bi trebao izazvati veliki interes javnosti, što bi trebalo izvršiti pritisak na znanstvenike da shvate moje ideje ozbiljno. Naučnici bi trebali više razviti moj sistem. Onda bi neka politička stranka negdje u svijetu mogla predložiti novi sistem narodu. Prije ili kasnije neki ljudi će izabrati tu stranku i prihvatiti neposrednu demokraciju. Njihov parlament će uspostaviti potrebne zakone, ljudi će isprobati novi sistem, i to će se početi graditi humanizam. Taj narod će učiniti svoju zajednicu prekrasnim mjestom za život. Kada ostatak svijeta to uvidi on će slijediti primjer. Tako će cijeli svijet početi izgradnju svijetle budućnosti čovječanstva.

 

6. Opišite optimalni rezultat koji bi vaša ideja ostvarila u slučaju da bude izabrana i uspješno provedena. Kako biste ga izmjerili? (najviše 150 riječi)

 

Moj humanizam će spasiti planetu Zemlju od društvenog zla i stvoriti će ljubav, radost, mir, zdravlje, ljepotu, slobodu, sigurnost, pravdu, jednakost, slogu, obilje; on će učiniti Raj na Zemlji.

 

7. Možete poslati YouTube videokoji će objasniti vaš projekt. (najviše 30 sekundi dug) 

 

http://ca.youtube.com/watch?v=DZ-FDAUgHt4