Dobar Socijalizam

Scenario “Dobar Socijalizam” – Nastavlja scenarij kapitalizam i prikazuje najviši stadij humanog socijalizma kroz priču. Scenarij je u izradi, ali možete pročitati dio koji prikazuje o čemu se tu radi.

 

Humanistička partija uviđa da se kapitalizam ne može dalje razvijati jer nezavisni proizvođači ne mogu osigurati stabilnu ekonomiju. Zato počinje propagirati socijalizam kao slobodniji, profitabilniji, stabilniji i racionalniji sistem od kapitalizma.

 

Socijalizam u prvom redu znači da su sredstva za proizvodnju u rukama radnika. Svako javno radno mjesto će postati dostupno svakom radniku u svakom trenutku. Kako na pojedinom radnom mjestu može raditi samo jedan radnik potrebno je otvoriti permanentni natječaj gdje će najbolja radna ponuda radnika ostvariti pravo na rad. Isto kao što svaka roba na tržištu dobija najboljeg kupca tako i svaki posao treba dobiti najboljeg radnika.

 

Vama se dragi čitaoci vjerojatno čini da takvu raspodjelu rada nije moguće ostvariti ali u stvari radi se samo o tehničkom problemu tržišne ekonomije. Potrebno je prihvatiti sistem koji će efikasno valorizirati radne ponude i definirati radne odgovornosti radnika. To će samo po sebi riješiti veliki dio problema današnjeg društva.

 

Ni jedna ekonomija ne može biti produktivnija od one u kojoj svako radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju. Javna poduzeća će postati znatno produktivnija i profitabilnija od privatnih poduzeća. Vlasnici privatnih kompanija će svoje kompanije prepustiti društvu jer neće biti dovoljno konkurentne javnim kompanijama. U zamjenu oni će dobiti prihvatljive protuvrijednosti.

 

Udružena privreda će ostvariti stabilnu ekonomiju baziranu na planu proizvodnje koju će formirati neposredno narod. Otvoreno tržište rada će eliminirati radne privilegije. To će eliminirati korupciju, izvor osnovnih problema današnjeg društva. Osim toga tržište rada će ljudima dati slobodu da biraju poslove koje više vole i tako će daleko više uživati u radu nego što to mogu danas. Rad će postati neposredna vrijednost za sebe.

 

Humanistička partija prepušta narodu da prihvati socijalizam kroz referendum kada bude spreman za to.

 

Uzmite nedovršeni Scenarij “Dobar Socijalizam u pdf formatu.

Dobar Kapitalizam

Scenario “Dobar Kapitalizam” – Scenario prikazuje najviši stadij humanog kapitalizma kroz priču. Scenario je završen u decembru 2011.

 

Radnja scenarija govori o Humanističkoj partiji koja želi riješiti političku i ekonomsku krizu u zemlji pomoću novih ideja. Ona uspijeva pobijediti na izborima za parlament i za položaj predsednika države. Scenario prikazuje mnoštvo problema sa kojima se Humanistička partija sukobljava u naporu da realizira svoje ciljeve. Na kraju uspjeva jer su njene ideje superiorne idejama koje danas vladaju u društvu.

 

Humanistička partija nudi humanu zamjenu za postojeći sistem formiranjem novih pravila igre koje će pomoći narodu. Na prvom mjestu je potrebno značajno unaprijediti demokraciju. Sve ključne odluke u društvu treba donositi neposredno narod. Kada bi narod odlučio da skrati radno vrijeme proporcionalno stopi nezaposlenosti to bi eliminiralo nezaposlenost i postavilo sve ljude u ravnopravniji položaj. Poslodavci bi se morali više truditi da zadrže radnike. To će ostvariti podizanjem plaća radnika. Radnici će tada ostvarili veću kupovnu moć koja će takošer pomoći ekonomiji.

 

Sljedeća važna mjera koja se predlaže u ovom scenariju će omogućiti radnicima da sami odluče koliko od svog dohotka žele izdvojiti za porez i kako taj novac potrošiti. Danas centri moći odlučuju o porezu i zato porez nedovoljno slijedi potrebe društva. Oni koji plačaju porez moraju odlučivati o porezu i o načinu kako se porezni novac troši. Porez će tada na najbolji mogući način slijediti potrebe cijelog društva.

 

Sljedeća važna mjera je ocjenjivanje među ljudima. Svaki čovjek će dobiti pravo da ocjeni troje ljudi pozitivno i troje ljudi negativno svaki mjesec. Ovo je vjerojatno najvažnija mjera svih vremena jer daje ravnopravnu moć svakom čovjeku. Uz pomoć ove mjere svi ljudi će se truditi da čine što manje nepogodnosti i što veće pogodnosti drugim ljudima. Ova mjera će izgraditi dobro društvo i nove vrijednosti u društvu.

 

Nadam se da vas je ovaj uvod dovoljno zainteresirao da pročitate scenarij.

 

Uzmite Scenarij “Dobar Kapitalizam” u pdf formatu.

Scenariji

Scenariji

 

Moja knjiga “Humanizam” prikazuje razvoj društva od kapitalizma, preko socijalizma do najrazvijenijeg društva komunizma. Knjiga uvodi mnoštvo novih ideja u političkom i ekonomskom planu tako da ona nije lako razumljiva prosječnom čitaocu. Zbog tog razloga sam kreirao tri priče koje, jednostavno kroz dijalog, prikazuju najznačajnije karakteristike sva tri sistema. One zajedno prikazuju svijetlu budućnost čovječanstva.

 

Obzirom da se danas više gledaju filmovi nego što se čitaju knjige, priče sam prikazao u obliku scenarija za film. Sada pokušavam pronaći režisere ili producente za ove filmove. Dok u tome ne uspijem, čitanjem ovih scenarija možete saznati kako će se društvo razvijati u budućnosti.

 

Scenario  “Dobar Kapitalizam – Scenario prikazuje najviši stadij humanog kapitalizma kroz priču. Nezaposlenost će biti eliminirana pomoću kraćeg radnog dana. Poslodavci će se truditi da zadrže radnike i to će postići povećanjem plaća što će svima donijeti bolji život. Scenario je završen u decembru 2011.

 

Scenario “Dobar Socijalizam” – Scenario prikazuje najviši stadij humanog socijalizma kroz priču. Socijalizam će pobijediti kapitalizam pomoću više tržišta rada nego što ga kapitalizam može podnijeti. Tako će socijalizam postati produktivniji od kapitalizma pa će poslati kapitalizam u povijest. Scenarij je u izradi ali možete pročitati njegov dio.

 

Scenario “Dobar Komunizam” – Scenario prikazuje humani komunizam kroz priču. Komunizam je finalni stadij socijalizma. Da bi ga ostvarili ljudi trebaju sve svoje dohotke dobrovoljno dodijeliti za porez. To će učiniti svu robu i usluge besplatne za ljude. Scenarij je završen u septembru 2006.

Komunizam Dio IIII

INT. URED GRADONAČELNIKA DAN

 

John uživa u svojoj fotelji i ništa ne radi. Ulazi sekretarica Anica i podjeća Johna na njegove dnevne obaveze.

 

ANICA

Šefe, u deset imate

sastanak sa direktorom

javne prehrane. U jedan i

trideset ručak sa

direktorom javnog

prijevoza. U tri sastanak

sa direktorom gradske

kanalizacije…

 

JOHN

Otkaži sve. Neka sve rade

kao i do sada.

 

ANICA

Oni mogu raditi kao i do

sada ali to neće povećati

produktivnost komune u

mjeri u kojoj ste vi to

ponudili.

 

JOHN

(odmahuje rukom i pita)

Ko je ovdje glavni?

 

ANICA

Kako mislite ko je glavni?

 

JOHN

Ko odlučuje u Nebu?

 

ANICA

Bog?

 

JOHN

Nisam mislio na Boga ni na

Isusa Krista nego ko je

glavni među vama ovdje?

 

ANICA

Nitko, mi smo svi ovdje

ravnopravni.

 

JOHN

Dobro kad smo ravnopravni

što ti ne odeš na te

sastanke?

 

ANICA

To je vaš posao…

 

JOHN

Eto vidiš, to znači da ipak

nismo svi ravnopravni!

Ko je ovdje glavni?

 

ANICA

Vi.

 

JOHN

Ne, ja sam po svojoj

profesiji onaj koji

treba moćnike. Neko

mora da me štiti. Ko

su ti ljudi ovdje?

 

ANICA

Nema takvih ljudi ovdje.

Ovdje nema ni moćnih ni

nemoćnih, ni bogatih ni

siromašnih, ni utjecajnih

ni neutjecajnih.

 

JOHN

Kako to?

 

ANICA

Tako mi živimo!

 

JOHN

(pita preplašeno)

Pa ko će mi onda kazati

što da radim?

 

ANICA

Kod nas takve stvari svako

sam sebi govori.

 

JOHN

(kaže iskreno)

Ja ne znam ništa o ovom

poslu!

 

ANICA

Brzo ga naučite jer će vam

u suprotnom ta kapa na

glavi jako porasti.

 

JOHN

OK. Primit ću te ljude.

 

U kancelariju ulazi direktor javne prehrane Slavko. On je čovjek u svojim četrdesetim. Odijelo, kravata. Ozbiljan i poslovan.

 

SLAVKO

Dobar dan.

 

JOHN

(ne ustaje iz stolice)

Dobar dan. Što mogu učiniti

za vas?

 

SLAVKO

Gdje je Aleksandar?

 

JOHN

(kaže vrlo arogantno)

Ja sam sada Aleksandar.

 

SLAVKO

(začuđeno)

Oh, nisam to znao…

(prelazi brzo na stvar)

Ja sam Slavko, direktor

prehrane. Ljudi se žale da

palačinke nisu dovoljno

ukusne. Napadaju našeg

kuhara a on jadan nije

kriv nego je krivo brašno.

Trebalo bi nabaviti novo a

ovo poslati za stočnu

hranu…

 

John ga arogantno prekida.

 

JOHN

Vi bi se rasipali jeli?

 

SLAVKO

(ljubazno)

Ne, ne…

 

John ga ne sluša.

 

JOHN

Ne može to tako!

 

SLAVKO

Ali…

 

JOHN

Recite kuharu da stavi

malo šećera.

 

SLAVKO

Dobro, ali…

 

John ga opet prekida.

 

JOHN

Oprostite vrlo sam zauzet

danas. Imate li drugi

problem?

 

SLAVKO

Nemam ali…

 

John ustaje sa stolice i tako opet prekida Slavka. Ispraća Slavka prema vratima. Pogled mu zaokupira njegova kravata…

 

JOHN

Lijepa kravata. Gdje ste je

nabavili?

 

SLAVKO

Naručio sam je preko

interneta.

 

JOHN

Nešto sam baš zauzet ovih

dana, možete li meni

naručiti takvu jednu?

 

SLAVKO

Mogu, nije mi teško…

 

JOHN

Bit ću vam vrlo zahvalan…

Drago mi je što smo se

upoznali…

Slavko je zbunjen i izlazi bez teksta.

John se rukuje sa Slavkom i zatvara mu vrata pred nosem. Zatim se vrati za svoj stol, zavali se u fotelju, stavi noge na stol.

 

JOHN

(kaže sam sebi)

Nije lako danas biti

gradonačelnik.

 

INT. UČIONICA DAN

 

Ogromna srednjoškolska učionica. Neobično je namještena. Svaka klupa ima ladice, kompjutor i tapacirane stolice. Uz rub učionice nalaze se dvosjedi i trosjedi gdje se učenici odmaraju i vode diskusije. U uglu je frižider sa osvježavajućim pićima. Učenici su vrlo veseli. Jedan učenik uzima piće iz frižidera.

 

U taj čas ulazi Kathy. Kathy je odlučila da bude profesor književnosti.

 

KATHY

Dobar dan, ja sam vaša nova

profesorica književnosti.

Nadam se da ćemo se lijepo

slagati…

 

Učenici sjedaju u svoje klupe. U razredu žamor. Kathy nastavlja…

 

KATHY

Danas ćemo raditi

Shakespeara. Znate li vi ko

je rekao “Biti ili ne biti,

pitanje je sad?”

 

Niko se ne javlja pa izabire jednog učenika.

 

UČENIK I

Moj stari je to reko prije

nego što je pokušao upaliti

veš mašinu… …popravljao

ju je cijeli dan.

 

KATHY

To je čuvena rečenica. Da

li znaš gdje ju je on čuo?

 

UČENIK I

Ne.

 

KATHY

U kazalištu.

(naglasi ona srdačno)

 

UČENIK I

Ja sumnjam da je on bio

u kazalištu. On samo dere

narodnjake…

 

KATHY

Te je riječi izgovorio

Hamlet u istoimenoj drami.

 

UČENIK II

(postavlja pitanje Kathy)

A znate li ko je rekao

“Piti ili ne piti pitanje

je sad?”

 

KATHY

Ne…

 

UČENIK II

Tu čuvenu rečenicu sam

rekao ja!

 

Učenici umiru od smijeha…

 

KATHY

(ozbiljno)

Nije smiješno!

 

UČENIK II

Opustite se malo, možda

vam postane smiješno…

(smije se)

 

Kathy se pravi da to nije čula ali se jako naljutila.

 

KATHY

Sad ću vam podijeliti uloge

iz Hamleta. Za slijedeći put

ćete ih naučiti napamet pa

ćemo ovdje napraviti malu

predstavu.

 

UČENIK I

Ne pada mi na pamet…

 

KATHY

Molim?

 

UČENIK I

(ponavlja)

Ne pada mi na pamet…

 

Sada njena ljutnja dolazi do izražaja.

 

KATHY

Ti ćeš meni naučiti Hamleta

napamet!

(kaže prijetećim glasom)

 

UČENIK I

Odoh ja u park.

(počinje skupljati svoj

školski pribor)

 

KATHY

Ti ne možeš napustiti

nastavu!

(ona je izrazito ljuta)

 

UČENIK I

Gledaj pa vidi da li mogu…

 

Odlazi sa sata. Učenici ga jedan po jedan slijede. Kathy ostaje iznenađena bez teksta…

 

EXT. CESTA DAN

 

Vijugava cesta prati obalu mora. More udara o stjene. Pinije, borovi, čempresi se povijaju na lahoru. Nebo plavo bez i jednog oblačka. Gotovo da nema automobilskog prometa.

 

Danny vozi svoju ženu Bette u Mercedesu kabrioletu.

 

BETTE

Vidi što je lijepa priroda

ovdje…

 

DANNY

(nezainteresirano)

Je, je…

 

BETTE

Ne mogu se nadisati ovog

čistog i opojnog zraka…

…mirisa bora i soli…

 

Danny ne obraća pažnju na njene riječi. Pogledom traži nešto…

 

BETTE

(nastavlja)

Jesi li primjetio da smo

samo par automobila sreli…

…mirno je…

 

Danny je ni ne sluša. Osmjeh mu ozari obraz kad su se približili jednoj velikoj garaži. Parkira automobil…

 

DANNY

Bette, dođi da vidiš ovu

ljepotu.

 

BETTE

Što si pronašao?

 

Danny stane pokraj vrata garaže, pogleda Bette značajnim pogledom i počne imitirati fanfare.

 

DANNY

Tu tu ru tu tu tu tu

tu tu ru tu tu tu,

Tu tu ru tu tu tu tu

tu tu ru tu tu.

Boeeeing (imitira gong)

 

Danny otvara vrata garaže i ponosno pokazuje Bette deset Mercedesa koje je prikupio i sakrio u garaži. Smije se a ona ne može vjerovati svojim očima…

 

BETTE

Što je to?

 

DANNY

Mercedesi!

 

BETTE

(sumnjičavo)

Čiji su?

 

DANNY

Naši dušo!

(odgovara vrlo sretan)

 

BETTE

Odakle ti?

 

DANNY

(skromno)

Težak rad.

 

BETTE

Molim?

 

DANNY

Dobro, malo mi je pomoglo

i ovo čudesno mjesto…

 

BETTE

Što će ti to Danny?

 

DANNY

a?

 

BETTE

Što će ti to?

 

DANNY

Pa da imam…

 

BETTE

Što će ti to, jesi li

poludio?

 

DANNY

(počinje se zabrinjavati)

Dušo ovo sam cijeli dan

prebacivao…

 

BETTE

Što će ti to?

 

DANNY

Može zatrebati ako se jedan

pokvari…

 

BETTE

Vraćaj to odmah!

 

Danny očajan traži neki izlaz.

 

DANNY

Dušo mogu li zadržati bar

tri?

 

Bette koluta očima…

 

DANNY

Dva?

 

BETTE

Vraćaj sve osim jednog!

 

Danny nezadovoljan klima glavom.

 

INT. STAN MIRJANE I MIKIJA DAN

Vrlo moderno opremljen stan. Odmah se vidi da je namještaj biran i aranžiran sa puno ukusa. Stan je vrlo uredan.

 

Mirjana ulazi u stan. Miki sjedi u fotelji i čita novine.

 

MIRJANA

Zdravo Miki.

 

MIKI

Zdravo.

 

Mirjana skida cipele i oblači papuče.

 

MIRJANA

Jesi li očistio tepih?

 

MIKI

Jesam dušo, jesam.

 

MIRJANA

Sigurno?

 

MIKI

Sigurno!

 

MIRJANA

(nasmije se izazovno)

Dobit ćeš nagradu večeras…

 

Miki se zadovoljno nasmije na to.

 

Mirjana nešto traži po stanu. Zaviri u ormar i tu otkrije da se Mikijeva plava kapa malo smanjila. Uzima je i pokazuje Mikiju.

 

MIRJANA

(začuđeno)

Šta to bi sa tvojom kapom?

 

MIKI

(nevino)

Ne znam, mora da se skupila

od pranja…

 

MIRJANA

(kaže ljutito)

Skupila se od pranja! Sad ćeš

da vidiš šta je to skupljanje

od pranja!!! Hoćeš, hoćeš…

 

Mirjana žurno odlazi u kuhinju, grabi valjak za tijesto, vraća se i prijeti njime Mikiju.

 

MIKI

(preplašeno)

Nisam kriv!

 

MIRJANA

Šta je bilo odmah kaži!

(prijeti i dalje valjkom)

 

MIKI

Nisam kriv! (kuka)

 

Mirjana zamahuje valjkom za tijesto.

 

MIRJANA

Šta je bilo!

 

MIKI

(preplašeno)

Ona me napala,

ona me napala…

 

MIRJANA

(pita ljutito)

Ko te napao?

 

MIKI

Diane!

 

MIRJANA

(ljutito)

Kako te napala?

 

MIKI

(preplašeno)

U kancelariji…

 

MIRJANA

(ljutito)

Pitam, kako te napala?

 

MIKI

(pokušava biti uvjerljiv)

Žestoko!

 

MIRJANA

(ljutito)

Kako te napala?

 

MIKI

(slomljen)

Pa kao što žensko napada…

 

MIRJANA

Aaah, sad će kučka dobiti

svoje! Hoće, hoće…

 

Mirjana hvata Mikija za ruku i vuče ga na ulicu.

 

EXT. ULICA DAN

 

Mirjana nosi valjak za tijesto preko cijelog mjesta i vuče Mikija za sobom. To privlači pažnju ljudi pa se stvara publika. Hvata Dianu u ćošku između dvije kuće. Ona ima na glavi povećanu crvenu kapu.

 

MIRJANA

(viče)

Stoj kučko!!!

 

Diane se iznenađeno okrene.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Slušaj kučko! Miki je moj

čovjek i samo moj čovjek…

Ako još jednom priđeš

Mikiju na tri metra, prvo

ću te polomiti sa ovim

(pokazuje valjak) a onda

ću te lično poslati tamo

desno u Pakao!!!

 

DIANE

Ovo je nesporazum…

 

Tada ugleda Mikija i shvaća da nema smisla lagati.

 

DIANE

Oprosti, neću više nikad…

(kaže preplašeno)

 

MIRJANA

Samo se usudi kučko.

(okreće se Mikiju)

A ti marš u kuću!

 

MIKI

Idem dušo idem…

 

Publika oko njih se smije…

 

MIRJANA

Ova te napala je li?

 

Miki šuti.

 

MIRJANA

Nisi se mogao obraniti, je

li?

 

Miki šuti manji od makova zrna.

 

Na povrtku kući prolaze pokraj djece 10-15 godina starosti koja sade cvijeće u parku.

 

INT. SPAVAĆA SOBA JUTRO

 

John se budi pokraj Diane, tušira, pjevuši, oblači se i trgne kad ugleda svoju crvenu kapu. Njegova crvena kapa je postala dugačka metar i po. Odjuri na posao.

 

INT. URED GRADONAČELNIKA DAN

 

John utrčava u kancelariju sekretarice Anice. Ona je tu. Kapa mu stoji na glavi a rukom drži coflek, ispruži ruku sa strane a sredina kape visi jer je mnogo duža od njegove ruke.

 

JOHN

Anice, što je ovo?

 

ANICA

Kapa.

 

JOHN

(kaže preplašeno)

Znam, ali zašto je ovakva?

 

ANICA

Ljudi su jako nezadovoljni

vašim odlukama. Niste

ostvarili ponuđenu

produktivnost. Bojim se da

će vam kapa još rasti.

 

JOHN

Stop, stop, stop…

Zaustavite ovaj nepravedan

proces.

 

ANICA

To sami možete učiniti ako

date ostavku na položaj…

 

JOHN

Hoću, hoću, sada, sada!

 

ANICA

To će vam donijeti kaznu

koja će još malo uvećati

kapu ali će se proces

zaustaviti.

 

JOHN

Dobro, dobro!

Gdje?

 

ANICA

Na vašem kompjuteru…

 

John dohvati tastaturu i ukuca otkaz. Napušta kancelariju bez riječi. Na izlazu iz zgrade sretne Aleksandra. Neugodno mu je, gleda u pod ali ga ipak pozdravi.

 

JOHN

Dobar dan.

 

ALEKSANDAR

Dobar dan gospodine 100%,

kako ide?

 

John bježi bez riječi.

 

EXT. ULICA UZ PARK DAN

 

John izlazi na ulicu gdje duboko izdahne i osjeti olakšanje. Ali velika crvena kapa izaziva veliku pažnu ljudi. Svi se trzaju iznenađeno kad je ugledaju na njegovoj glavi jer je takva pojava velika rijetkost. John se srami, skida i sakriva crvenu kapu u ručnu torbu. Nailazi Jack. Vidi da John nema kapu na glavi pa se nasmije…

 

JACK

(kaže cinično)

Johne bolje stavite kapu na

glavu. Ona je korisna.

Ako se budete dobro ponašali

ljudi će vam davati dobre

ocjene pa ćete se izvući.

 

John prihvaća lekciju skrušeno stavlja kapu na glavu i zamišljeno odlazi. Kad je Jack vidio kako veliku crvenu kapu ima John nije mogao odoliti pa mu se naruga iza leđa.

 

EXT. PARK DAN

 

Kevin vozi gradski autobus. Zaustavlja na stanici. Lazar izlazi iz autobusa. Kevin se ljubazno nasmije…

 

KEVIN

Želim vam ugodan dan!

Lazar mahne Kevinu. Kevin mu odmahne. Lazar nastavlja prema parku. Tu sreće zamišljenog Ala. Lazar mu prilazi sa osmjehom.

 

LAZAR

Šta te muči kume?

 

Rukuju se.

 

AL

Dugo sam razmišljao što da

radim…

 

LAZAR

(veselo)

I šta si smislio?

 

AL

Ne mogu protiv ovog

sistema.

 

LAZAR

Zašto?

 

AL

Prejak je a nije ni loš…

 

LAZAR

Šta jest jest, ali nešto se

ipak može učiniti!

 

AL

Još mi nešto smeta…

 

LAZAR

Šta?

 

AL

Proganja me moja prošlost.

 

LAZAR

Kako to?

 

AL

Duboko žalim zbog toga što

sam bio mafijaš.

 

LAZAR

Znači gotovo je?

 

AL

(klima potvrdno glavom)

Želim se potpuno posvetiti

duhovnom životu. Odlučio

sam postati sveštenik.

 

LAZAR

Pa kud u sveštenike?

Dođi bolje kod nas u

komunističku partiju.

Što mi imamo duhovan život

to ga niko nema…

 

AL

Odlučio sam.

 

LAZAR

Ajd kad si odlučio sa

srećom ti bilo…

(smije se) Da popijemo

po jednu u to ime?

 

Al se nasmije, zagrli Lazara oko ramena i povede ga na piće.

 

EXT. TRG NOĆ

 

Srednjovjekovni grad opasan bedemima. Kamene kuće. Vrlo jednostavna arhitektura. Na kraju glavne ulice barokna crkva. Tu se John sastaje sa Diane. Kasna noć, prazan grad.

 

JOHN

Izgleda da sam se totalno

zajebo…

 

DIANE

Vidim… (crvena kapa od

metar i po sve sama govori)

 

JOHN

Garant ću završit u paklu.

Jeli boga ti, reče li neko

koliki je probni rok ovdje?

 

DIANE

Miki je spomenuo godinu

dana, ali nisam sigurna…

 

JOHN

Uh onda možda još nije sve

izgubljeno…

 

DIANE

Sad si isti kao Al. Ako on

ima šansu imaš i ti. Moramo

se opametiti pod hitno.

 

JOHN

Slažem se, ali kako?

 

DIANE

Nabolje da se ponašamo isto

kao i ostali pa što bude…

 

JOHN

Slažem se, to je najbolje.

 

Odlaze zamišljeni.

 

EXT. PARK UZ PLAŽU POPODNE

 

Sunčan dan, more uzburkano. Organiziran je piknik sa roštiljem, zabavnim i sportskim sadržajima. Hrane ima u izobilju, pivo teče u potocima. Prisutni su svi karakteri. Sjede zajedno za stolovima i okolo po travi. Neko svira gitaru i pjeva. Mnogi se pridružuju kad prepoznaju pjesmu. Sve se odvija u savršenoj harmoniji, veselju i smijehu.

 

BETTE

(pita Dannya)

Jesi li vratio Mercedese?

 

DANNY

Jesam dušo. Znaš, cijelu

sam noć razmišljao što će

mi oni Mercedesi…

 

BETTE

I što si smislio?

 

DANNY

Ne trebaju mi ništa.

 

BETTE

Dobro si smislio.

 

DANNY

Još sam nešto smislo.

 

BETTE

Što?

 

DANNY

(kaže nježno)

Ti uvijek znaš što je dobro

a što ne. Ti si moje sunce.

 

Bette je jako polaskana i radosna.

 

Kevin upoznaje djevojku koja mu se sviđa. Stalno nešto šapuće sa njom i smješka se. Vrlo je zadovoljan.

 

Iznenada neko vrisne. U moru se pojavio veliki vrtlog. Jedan dječak u sandolini pokušava izbjeći vrtlog. Snažno vesla ali sandolina se prevrće. Dječak ne pliva dobro. Vrtlog ga polako privlači. Samo dobar plivač može izvući dijete iz vode prije nego što ga vrtlog povuče na dno. Nitko se ne usuđuje pomoći. John baca odijelo, hvata dasku za jedrenje, skače u vodu i spašava dijete. Svi plješću.

 

Lazar i Brandon slučajno stoje jedno blizu drugoga i gledaju Johna kako izlazi iz mora zajedno sa dječakom.

 

LAZAR

(negoduje)

Opet krade vodu!

 

BRANDON

Izvinite, što ste rekli?

 

LAZAR

Sotona krade vodu.

 

BRANDON

Ko?

 

LAZAR

Sotona!

 

BRANDON

Zašto to radi?

 

LAZAR

Ljudi su jako žedni dole.

 

BRANDON

Oni piju slanu vodu?

 

LAZAR

Zato se to zove Pakao.

 

Brandon ostavlja zbunjen izraz lica.

 

Neki ljudi čestitaju Johnu, neki gledaju u Johna dok vade mobitele i ukucavaju nešto. Čuje se kako neko govori da je John heroj. Diane gleda Johna ponosno. On se briše i oblači. Traži gdje mu je kapa. Nije je prepoznao jer se smanjila na normalnu veličinu. Ponosno je pokazuje Diani. Ona mu radosno pokazuje ispružen palac prema gore i upita ga…

 

DIANE

Jesi li znao da je to bio

ulaz u Pakao?

 

John je pogleda zabezeknuto i ništa ne kaže.

 

Ljudi nastavljaju sa zabavom i pićem. Kathy razgovara sa Jackom.

 

KATHY

Kako smiju piti pivo u

parku?

 

JACK

Kathy ovo nije Amerika, ovo

je Raj.

 

Jack pogleda prema nebu i kaže bezglasno mimikom usta “Hvala ti”.

 

Kathy na to negoduje klimajući glavom.

 

Odjednom Kathy ugleda učenika sa kojim je imala nesporazum kako prolazi u blizini. Digne se i priđe mu.

 

KATHY

Zdravo!

 

UČENIK I

Zdravo!

 

KATHY

Oprosti mi, bila sam jako

arogantna na predavanju.

 

UČENIK I

Nema problema.

 

KATHY

To se više neće ponoviti…

Molim te dođi na predavanje

i povedi drugove.

 

UČENIK

Hoću, nema problema.

 

To čuje Jack i ne može vjerovati svojim ušima.

 

JACK

Ovako lijepe riječi nisam

od tebe čuo u životu.

 

KATHY

(kaže iskreno smijući se)

Nikad nije kasno za učenje.

 

Jack pokazuje veliko zadovoljstvo. Popne se na stolicu i doziva…

 

JACK

Ljudi slušaj vamo!

 

Svi se okreću prema njemu.

 

JACK

(nastavlja)

Kathy i ja smo proveli

četrdeset godina u braku…

To je bio brak pun

previranja, lijepih i onih

manje lijepih trenutaka.

Nikad neću zaboraviti

koliko mi je pažnje

posvetila kad sam slomio

nogu na skijanju prije 30

godina. Ali sjećam se i da

je provela dosta vremena sa

učiteljem skijanja dok sam

ja ležao u krevetu…

Mnogo voli raditi sa

djecom ali svoju nije mogla

roditi. Bog mi je svjedok

ja sam se jako trudio na

tom polju… Ponekad kuha

hranu koju ja ne podnosim,

prigovara mi kad malo

popijem, ali ako izuzmemo

ove male nedostatke ona je

dobra žena…

I zato sada svečano

izjavljujem

– Kathy ja te volim.

 

To kaže glasno, razgovjetno i ponosno.

Na to svi veselo zaplješću.

 

Jack se nakloni prema njoj i prema svima. Kathy zasuze oči.

 

Kad je Brandon čuo ovu izjavu ljubavi dobije inspiraciju, klekne na koljeno ispred Frances.

 

BRANDON

Frances ja te volim. Hoćeš

li se udati za mene?

 

FRANCES

Brandone ja te puno volim.

Udat ću se za tebe.

 

Brandon skoči do neba. Oboje se jako vesele, pa se ljube. Brandon iz džepa vadi prsten i daje ga Frances. Opet se ljube. Opet svi plješću.

 

BRANDON

(obraća se svima)

Svi ste pozvani na naše

vjenčanje.

 

Svi plješću i nazdravljaju.

 

Al dolazi u park u crnoj mantiji. Ima kardinalsku crvenu kapu sa crvenom pletenom kuglicom na vrhu.

 

AL

(pokazuje mantiju Kevinu)

Jeli mi dobro stoji?

(nasmije se)

 

KEVIN

Super, ni majka vas nebi

prepoznala! (nasmije se)

 

Uz Ala u mantiji stoji Lazar. Lazar i dalje nosi titovku sa petokrakom. Njih dvoje čine vrlo neobičnu sliku.

 

AL

(upita Lazara)

Ako je ovo Nebo gdje je

Isus Krist?

 

LAZAR

A navrati on ponekad do

nas…

 

AL

Jel u kontrolu?

 

LAZAR

Ne, nema potrebe za to.

Navrati koji put na ručak,

popijemo po koju i tako

to…

 

Veselje se nastavlja. Sve je puno smijeha.

 

EXT. PARK UZ MORE DAN

 

Svadba Frances i Brandona. Oltar se nalazi u parku. Gosti sjede u stolicama. Mlada je u bijelom ali ispod vela nosi plavu kapu. Brandon je u tamnom svečanom odijelu i naravno nosi plavu kapu. Svi imaju plave kape. John ima tako malenu kapu da je nosi na vrhu malog prsta. Pokazuje je kameri i namiguje zadovoljno. Jedan čovjek sjedi na sredini stola i ima plavu kapu od tri metra omotanu preko ramena kao lente. Lazar ima plavu kapu sa crvenom petokrakom. Al ima crvenu kardinalsku kapu sa plavim coflekom.

 

Brandon drži Frances za ruku ispred oltara. Ljubi je u obraz. Al počinje izgovarati vjenčanu proceduru uz pomoć knjige i vjenčava ih…

 

AL

Mi smo se danas sastali

ovdje da budemo svjedoci

vjenčanja Brandona i

Frances, čija su srca i

duše spojene u jedno…

Brak je obećanje, dato u

srcima dvoje ljudi koji

vole jedno drugo. U krugu

te ljubavi, brak sadrži

sve najvažnije odnose.

Muž i žena su jedno drugome

ljubavnici, učitelji,

slušaoci, kritičari i

najbolji prijatelji.

 

Frances pogleda Brandona sa ljubavlju u očima. Brandon joj uzvrati isti pogled…

 

AL

(nastavlja)

Da li vi Brandone uzimate

Frances za svoju zakonitu

ženu; da je volite,

poštujete i čuvate koliko

god možete?

 

BRANDON

Da!

 

AL

I vi Frances, da li

uzimate Brandona za svoga

zakonitog muža; da ga

volite, poštujete i

čuvate koliko god možete?

 

FRANCES

Da!

 

AL

Sada možete staviti prstenje

jedno drugome na ruku.

 

Oni stave prstenje jedno drugome sretni i nasmijani…

 

AL

Prsten je simbol sa kojim su

vaša dva života ujedinjena u

jedan neprekinuti krug; u

kojem, gdje god da pođete,

vi ćete se jedno drugome

vratiti. Neka vas ovi

prstenovi zauvijek približe

u ljubavi… …ljubav nema

druge želje nego da ispuni

sebe!

 

Brandon i Frances se zaljubljeno gledaju. Frances ima suzu u oku.

 

AL

(nastavlja)

Neka ovaj dan sija zauvijek

u vašim životima!

Proglašavam vas za muža i

ženu. (gleda u Brandona)

Sada možete poljubiti mladu.

 

Brandon poljubi Frances. Svatovi kliču i plješču. Nakon toga Frances se okreće i baca buketić. Diane hvata buketić i smije se. John se nasmije na to. Jack posuđuje jedan cvijet is buketića i stavlja ga Kathy u kosu. Kathy je vrlo sretna.

 

Svi se kreću prema stolovima za ručavanje koji se nalaze u blizini i sjedaju tamo. Bette pjeva narodne pjesme uz trubački orkestar. Svi nazdravljaju sa šampanjcem, plešu kola (pomažu im profesionalci tako da kola izgledaju savršeno) sretni i zadovoljni. Film završava prepun optimizma prema budućnosti.

 

Pojavljuju se riječi: “NIJE KRAJ”

 

EXT. PARK UZ MORE DAN

 

Potpuna tišina. Lijepa zelena priroda i plavo more. Čuje se cvrkut ptica i tiha uvertira u Bethovenovu IX simfoniju. Kamera zumira in i zaustavlja se na jednom čovjeku. To je onaj isti čovjek koji je imao kapu od tri metra na vjenčanju. Sad je više nema. Nosi jednostavnu majicu i jeans. Stoji na stijeni tijelom okrenut prema moru i kaže u kameru…

 

ČOVJEK

Moj blagoslov.

 

Zatim se malo nakloni i srdačno se nasmije.

 

Muzika KREŠENDO. Zbor pjeva temu “Ode radosti” FORTE. Kamera ima fokus na čovjeku nekoliko sekundi a onda dugi zoom out.

 

Pojavljuju se riječi: “OVO JE POČETAK”

 

 

 

Natrag na početak

 

Komunizam Dio III

EXT. ULICA JUTRO

 

Novopridošlice izlaze iz svojih stanova i odlaze u individualne akcije istraživanja i djelovanja na Nebu. Šeću kroz gradić i razgledaju okolinu.

 

Ulica bez automobilskog prometa. Zelenilo svuda. Djeca bezbrižno voze bicikle i koturaljke. Ljudi sjede po klupama i ugodno ćaskaju. Čuje se smijeh odraslih i radosna vriska djece.

 

John brzim korakom odlazi direktno kod gradonačelnika.

 

INT. URED SEKRETARICE GRADONAČELNIKA DAN

 

Veliki ured pun dokumentacije. Sekretarica Anica sjedi za stolom i kuca na tastaturi kompjutera. Ima jednostavan komplet. Ured je pun cvjeća. John žurno ulazi kroz otvorena vrata.

 

JOHN

Dobar dan. Jeli

gradonačelnik ovdje?

 

ANICA

Tu je, samo sada nije

slobodan.

 

JOHN

Hitno je…

 

John se ne obazire više na Anicu već produžava prema vratima na kojima piše Gradonačelnik Aleksandar…

 

ANICA

Stanite molim vas…

 

John kuca na vrata i ulazi bez čekanja.

 

INT. URED GRADONAČELNIKA

 

Ured je velik. Klasični rustikalni namještaj. Radni stol sa kompjuterskim monitorom i još jedan niski stol sa četiri fotelje za goste. Zidovi su ukrašeni slikama. Police su pune knjiga. Ogroman prozor sa pogledom na more. Gradonačelnik ima tamnoplavo odijelo i kravatu. Čita elektronsku poštu.

 

JOHN

Dobar dan Aleksandre!

 

Aleksandar podigne oči sa računala.

 

JOHN

Ja sam John. Želio bih

postati gradonačelnik

umjesto vas.

 

ALEKSANDAR

(pogleda Johna začuđeno)

A jeli…

 

JOHN

Da. Kako da to postignem?

 

Aleksandar ustaje od stola. Rukuju se.

 

ALEKSANDAR

Dobar dan. Izvolite

sjesti…

(pokazuje prema fotelji)

 

Sjedaju u fotelje.

 

ALEKSANDAR

(nastavlja)

Najbolji način da postanete

gradonačelnik jest da se

dogovorimo.

 

JOHN

Hajde da se dogovorimo.

 

ALEKSANDAR

Prvo mi trebate pokazati

vaš program i u njemu veću

produktivnost nego što je

moja. Ako me uverite da ste

bolji ja ću vas podržati i

povući se.

 

JOHN

To mi izgleda previše

komplicirano. Ovdje je meni

rečeno da ja mogu postati

gradonačelnik kad god to

poželim. Niko nije

spominjao pokazivanje

programa i dogovore…

 

ALEKSANDAR

Pa dobro su vam rekli…

Ako upišete u kompjuterski

centar komune samo jedan

posto veću produktivnost i

odgovornost nego što je

moja i ako je ja ne budem

mogao slijediti, ovo radno

mjesto je automatski vaše.

Ali tamo gdje nema dogovora

rizik je puno veći.

 

JOHN

Kako mjerite produktivnost

i odgovornost?

 

ALEKSANDAR

Mjerimo ih pomoću ocjena

koje dobijamo od ljudi za

svoj rad.

 

JOHN

Znači trebam ponuditi veću

ocjenu?

 

ALEKSANDAR

Da.

 

JOHN

Kako?

 

ALEKSANDAR

Ako ponudite 1% višu ocjenu

od moje i 1% veću

odgovornost stječete pravo

na ovo radno mjesto…

 

JOHN

Hoću!

 

ALEKSANDAR

Ali nije to tako

jednostavno kao što izgleda

jer sistem strogo proziva

odgovornost. Gradonačelnik

direktno upravlja svim

djelatnostima u komuni i

odgovoran je za realizaciju

svih djelatnosti. Ovo je

jako vruća stolica…

(pokaže na svoju stolicu)

 

JOHN

OK! (kaže samouvjereno)

 

ALEKSANDAR

(nastavlja)

Ako vam ljudi za vaš rad

daju manju ocjenu nego što

ste je predložili ova kapa

na glavi (crvena) će vam

se povećati…

 

JOHN

(John se više ne obzire na

upozorenja)

Gdje je taj kompjutorski

centar?

 

ALEKSANDAR

Svaki kompjuter kojem

pristupite je povezan sa

centrom.

 

JOHN

Hvala… (nasmije se i kreće)

 

ALEKSANDAR

(dobronamjerno dodaje)

Sistem nagrađuje dobar rad.

Ako postignete veću

produktivnost komune ta kapa

će vam se smanjiti…

Ali ponovo vas upozoravam,

ako ponudite veću

produktivnost nego što je

možete ostvariti povećat

će vam se ta kapa na glavi.

 

John odmahuje rukom samouvjereno i napušta prostoriju.

 

INT. URED SEKRETARICE GRADONAČELNIKA DAN

 

John prolazi pored sekretarice Anice bez riječi. Anica ga jako začuđeno gleda.

 

INT. HODNIK GRADSKE UPRAVE DAN

 

John nasumice ulazi u jednu kancelariju u kojoj ugleda službenika za radnim stolom i povlači se u hodnik bez riječi. U drugom pokušaju naiđe na praznu kancelariju i uđe.

 

INT. KANCELARIJA DAN

 

John sjeda za kompjutor. Ukuca povećanje produktivnosti za radno mjesto gradonačelnika 1%. Malo razmisli pa doda jednu nulu. Još malo razmisli pa doda još jednu nulu i registrira svoju ponudu pritiskanjem tipke na tastaturi. Tako je pohlepa natjerala Johna da ponudi 100% veću produktivnost za radno mjesto gradonačelnika. Zatim otvori stranicu koja definira njegovu odgovornost i bez razmišljanja ukuca porast 1.000%. Omaklo mu se. Napravi grimasu ali mahne rukom nehajno i registrira svoju ponudu.

 

INT. URED GRADONAČELNIKA DAN

 

Istovremeno kompjutor gradonačelnika Aleksandra počne davati svjetlosni i zvučni alarm. Aleksandar se jako začudi kad ugleda na svom monitoru koju produktivnost i odgovornost John nudi. Pokupi svoje stvari i napusti kancelariju kolutajući očima.

 

INT. HODNIK GRADSKE UPRAVE DAN

 

Na izlazu Aleksandar susreće Johna, rukuje se sa njime ćutke i odlazi.

 

INT. URED GRADONAČELNIKA DAN

 

John se zasjedne na mjesto gradonačelnika, stavi noge na stol, trlja zadovoljno dlanovima i samodopadljivo se nasmije.

 

EXT. PJEŠAČKA ULICA DAN

 

Ulica puna malih lokala. Prijatna mirnoća ispunjava zrak.

 

Kevin zaustavlja prolaznika Bogdana. Bogdan je sredovječan čovjek, nemarno obučen, malo spor u rasuđivanju. Flegmatik.

 

KEVIN

Dobar dan. Izvinite molim

vas gdje je ovdje najbliža

policijska stanica?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi policijsku

stanicu.

 

KEVIN

(iznenađen)

Kako mogu pronaći

policajce?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi policajce.

 

KEVIN

(iznenađen)

Kako nemate?

 

BOGDAN

Lijepo…

(kaže kao da je to

najnormalnija stvar)

 

KEVIN

(je vrlo iznenađen)

Pa ko vas čuva od

kriminala?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi kriminal.

 

KEVIN

Dobro, ko osigurava

provođenje zakona?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi zakone.

 

KEVIN

(jako iznenađen)

Šta?

 

BOGDAN

Nemamo mi zakone.

(ponovi kao da je to

najnormalnija stvar)

 

KEVIN

Kako nemate?

 

BOGDAN

Kako? (razmisli malo) Eto

kako! Mi smo nekad imali

zakone ali smo razvili naše

odnose toliko da ih niko

više nije koristio. Postali

su nepotrebni.

 

KEVIN

(je jako iznenađen)

Pa kako opstajete bez

zakona?

 

BOGDAN

Evo baš kao što vidiš…

Mi sami stvaramo,

sprovodimo i mijenjamo

pravila ponašanja u

društvu. Sami!

 

KEVIN

(je jako iznenađen)

Kako?

 

BOGDAN

Svakome je jasno što je

dobro a što ne i toga se

pridržavamo. Ponekad

slušamo savjete stručnjaka

pa se dogovorimo šta i kako

ćemo raditi. Na kraju pravo

ocjenjivanja ljudi daje

vlast svakome od nas…

 

KEVIN

Onda sam i ja vlast ovdje?

 

BOGDAN

Da. To osigurava dobre

odnose u društvu.

 

KEVIN

(je jako iznenađen)

I to samo tako radi?

 

BOGDAN

Da to samo tako radi.

(razmisli malo pa doda)

To izvrsno radi, daleko

bolje nego što je to bilo

kod vas.

 

Sa druge strane ulice prolaze Brandom i Frances. Domahuju rukama Kevinu. Kevin se malo opusti kad ih ugleda i mahne im.

 

KEVIN

(dovikuje im)

Gdje ćete!

 

BRANDON

(dovikuje Kevinu)

Odosmo do nogometnog

stadiona!

Kevin im odmahne. Zatim se okrene se prema Bogdanu, razmisli malo pa ga upita…

 

KEVIN

A ima li posla u vojsci?

 

BOGDAN

(kaže flegmatično)

Nemamo mi vojsku.

 

KEVIN

(sad se više ne čudi)

To sam mogao i pomisliti…

 

BOGDAN

(nasmije se na to i doda)

Kad smo mi stanovnici ovog

mirnog mjesta odlučili

prestati davati novac za

vojsku to je bio njen kraj.

Raspustili smo je a oružje

smo uništili…

 

KEVIN

Nemate oružje?

 

BOGDAN

Ne… Nije baš da nemamo

baseball palice i

kuhinjske noževe ali

nikome ne pada na pamet

da to koristi kao oružje.

 

KEVIN

Pa što vas čuva?

 

BOGDAN

(flegmatično)

Niko nas ne napada.

 

KEVIN

?

 

BOGDAN

Mi smo naučili da najveća

opasnost dolazi od velikih

vođa, onih kojima je

vlastita nacija ili

domovina najvažnija stvar

na svijetu.

 

KEVIN

Zašto?

 

BOGDAN

Takvi ljudi samo koriste

naciju za svoje megalomaske

ciljeve i ništa dobro ne

mogu donijeti…

 

KEVIN

Pa kako se branite od njih?

 

BOGDAN

Jednostavno, mi lako

prepoznamo takve ljude…

Damo im vrlo negativne

ocjene… To im začepi

usta puno prije nego što

mogu učiniti bilo kakvo

zlo.

 

KEVIN

(razmišlja malo pa pita)

Pa što ću ja raditi? Ja ne

znam ništa osim policijskog

posla!

 

BOGDAN

(se duboko zamisli)

Ne moraš raditi ništa ako

nećeš. Kad pronađeš ono

šta želiš raditi, radit ćeš

to jer ćeš to voljeti da

radiš.

 

KEVIN

?

 

BOGDAN

(nastavlja)

Ništa ne brini. Ako ti

nešto zatreba samo potraži

Bogdana. Ja sam uvijek tu

negdje.

 

Bogdan mu mahne rukom i produži dalje.

 

KEVIN

(dovikuje)

Hvala ti.

 

Kevin odlazi na drugu stranu ali je i dalje zabrinut. Pokraj njega prolaze djeca vesela i nasmijana. Kevin ih zamišljeno gleda, nakon nekoliko trenutaka i on se nasmije…

 

INT. MIKIJEV URED

 

Miki sjedi u svom uredu i slaže nekakve papire. Na stolu se nalazi slika njegove supruge Mirjane. Namještaj moderan, fotelje udobne. Svijetle zavjese na prozoru lelujaju na laganom vjetru. Čuje se cvrkut ptica.

 

Neko kuca na vrata.

 

MIKI

Slobodno.

 

Ulazi Diane. Izgleda čarobno u žarko crvenoj haljini.

 

DIANE

Izvinite što smetam, imate

li malo vremena za mene.

 

MIKI

Da naravno.

 

Rukuju se.

 

MIKI

Izvolite sjesti.

 

Diane sjeda u fotelju.

 

MIKI

(nastavlja)

Piće?

 

DIANE

Ne hvala…

 

Sjeda i Miki.

 

MIKI

Što mogu učiniti za vas?

 

DIANE

Prilično sam zbunjena ovdje

u novoj sredini…

 

MIKI

Razumijem to jako dobro i

ja sam bio zbunjen kad sam

došao…

 

DIANE

Vi ste pretpostavljam

čovjek na položaju ovdje?

 

Dok to pita prekriži noge tako da Mikiju padaju u oči lijepe butine.

 

MIKI

Ma da tako nešto…

(odgovara poluzbunjeno

poluproračunato)

 

DIANE

Možete li mi savjetovati

što bih ja ovdje mogla

raditi?

 

MIKI

A šta ste radili do sada?

 

DIANE

Uglavnom sam pomagala

uspješnim ljudima…

(zamisli se)…nije

li ovdje malo vruće…

 

Otkopča gornje dugme na haljini, protrese rub i pokaže mjesto na kojem se spajaju njene lijepe grudi. Mikiju udara krv u glavu ali se suzdržava jer je u braku sa Mirjanom. Ustane i otvori prozor malo šire.

 

DIANE

(nastavlja)

Što ste vi prije radili?

 

MIKI

Bio sam partijski

funkcioner, nešto kao

direktor.

 

DIANE

Tako sam nešto i mislila…

Odmah prepoznam uspješnog

čovjeka.

 

MIKI

(pokušava biti skroman)

Ma nije to baš tako…

 

DIANE

A ne, ne varam se ja!

(smiješi se) Prepoznam ja

odmah čovjeka na položaju.

 

Miki se skromno nasmije i klimne glavom samodopadljivo. Diane malo razmisli pa nastavi sramežljivo.

 

DIANE

Oduvijek sam željela biti

glumica. Odslušala sam

dio tečaja glume kod

gospodina Blabingera.

Trebala sam izaći na ispit

kod njega ali nisam mogla

zbog obaveza. Znate, mi

mnogo putujemo…

Gospodin Blabinger je

uvijek ukazivao veliko

poštovanje prema mojim

sposobnostima. Nudio mi

je da glumim u jednoj

njegovoj kazališnoj

predstavi. Nije to trebala

biti velika uloga ali

govorio mi je da bi to

bila vrlo zapažena uloga

koja se pamti.

 

MIKI

Kakva je to uloga trebala

biti?

 

DIANE

Trebala sam glumiti

striptizetu. No kao što

rekoh zbog obaveza…

Sad imam više vremena pa

bih mogla prihvatiti neku

značajniju filmsku ulogu…

Možete li mi pomoći?

 

Napeta tišina…

 

MIKI

(kaže proračunato)

Potražit ću nešto…

 

DIANE

Oh, puno vam hvala…

 

MIKI

(smiješi se)

Ništa, ništa.

 

DIANE

Nemate pojma koliko mi

to znači. To mi je najveća

želja. Ako mi pomognete bit

ću vaš veliki dužnik. Samo

recite kako da vam se

odužim i ja ću to učiniti.

 

Diane zavodnički ustane sa stolice da “prijateljski” zagrli Mikija. Miki se malo iznenadi, također ustane i spontano zagrli Diane oko struka. Ona ga poljubi u obraz.

 

Napetost doživljava kulminaciju…

 

Ona primjeti da je on jako osjetljiv na njenu blizinu, dvoumi se što da radi, malo razmisli a zatim polako približi svoju glavu Mikiju i poljubi ga u usne. On malo odmakne glavu. Ona ga ponovo polako poljubi u usne. On opet malo odmakne glavu. Kad ga je treći put poljubila u usne on više nije odmicao glavu…

 

EXT. PJEŠAČKA ULICA ISPRED LAZAROVE KUĆE DAN

 

Kamenom popločena ulica. Dva reda kamenih kuća. Svaki balkon je okićen cvijećem. Prozori, vrata i grilje kuća su svježe obojeni.

 

Al se jako trudi smanjiti veličinu svoje crvene kape. Sada ima smetlarsku uniformu i triciklu sa kantom. Čisti ulicu metlom ispred Lazarove kuće. Nailazi Lazar koji ga simpatizira još iz mladosti. Lazar je bivši komunist i kriminalac. Sada gotovo uzoran suprug i radnik. Oblači se pomalo vojnički. Nosi zvijezdu petokraku na kapi titovki. Vrlo je ugodno iznenađen kad ugleda Ala. Raširi ruke.

 

LAZAR

Al!

 

Al ga pogleda poluznatiželjno.

 

LAZAR

Ti si idol moje

mladosti!

 

Al ne mijenja izraz lica. Lazar pokušava imitirati Ala. Smijeh mu se pojavljuje na licu jer nije vičan glumi. Uperi kažiprst u svoja prsa i upita…

 

LAZAR

Are you talking to me?

Are you talking to me?

Are you talking to me?

 

Ali Lazar pogađa Roberta de Nira u filmu Taksist.

 

AL

(kaže sjetno)

To nisam bio ja…

 

LAZAR

Nema veze…

(odmahuje rukom veselo)

Da si ti meni živ i zdrav!

 

Al pogleda Lazara malo bolje…

 

AL

Znam li te ja?

 

LAZAR

Surađivali smo malo. Sjećaš

li se kokaina preko

Kolumbije?

 

AL

(uvjerljivo)

Ja se sa kokainom nikad

nisam bavio!

 

LAZAR

Hajde hajde, nisam ti ja

sudac. Osim toga zajedno

smo prebacivali oružje u

Irak…

 

AL

(sad prepozna Lazara)

A sad se sjećam, ti si

komunist iz Jugoslavije.

…Lazar?

 

LAZAR

(kaže ponosno)

Taj sam!

 

Rukuju se srdačno.

 

AL

Pa kako ide?

 

LAZAR

Evo nije loše.

 

AL

Jeli, znaš li nešto o

mojima?

 

LAZAR

Otac ti je dobro. Nije

daleko odavde… Ne znam za

ostale… Pitaj njega.

 

Al je zadovoljan odgovorom pa nastavlja…

 

AL

Vi komunisti ste meni

uvijek jako imponirali.

Kako ste vi uredili vaše

podzemlje mi to nismo mogli

ni sanjati. Niko vam se

nije mogao miješati u

poslove…Niko!

 

LAZAR

Dobra su to vremena bila.

A i ti si meni ostao u

sjećanju kao vrlo moralan

čovjek. Uvijek si pomagao

prijatelje i ubijao

neprijatelje.

 

AL

Dobra su to vremena bila,

ali ovdje to ne priznaju.

(pokazuje svoju veliku kapu)

 

LAZAR

(negoduje)

Ne, ovde ne možeš ubiti

čovjeka ko čovjek!

Odmah šalju tamo desno u

pakao…Odmah!

 

Al se zamisli malo…

 

AL

Tja, kad bi ja bio ovdje

na vlasti, ja bih vratio

natrag stare dobre

vrijednosti. Na prvom

mjestu hijerarhiju.

Autoriteti bi imali

neprikosnovenu moć. Ja bih

uspostavio red i

disciplinu. Znalo bi se ko

šta treba raditi i šta

može raditi. Sve bi

procvjetalo. Cvijeće bi

raslo posvuda, ptice bi

cvrkutale kao u stara

vremena. (oči mu se

zacakle na trenutak)

 

LAZAR

Učini to majke ti, ja ću

te snažno podržati.

 

Prekida ih Anica, Lazarova žena, sa balkona njihove kuće.

 

ANICA

Lazare nisi oprao suđe…

 

LAZAR

(bezvoljno)

Sad ću…

 

ANICA

Odmah da si ga oprao,

usmrdit će se!

 

LAZAR

(govori tiho da žena ne

čuje) Kume, nastavimo

ovaj razgovor kasnije.

 

Al odobrava i nastavi mesti ulicu.

 

EXT. ULICA DAN

 

Na ulici velika zgrada sa tablom “Salon automobila”. Kroz staklo izloga vide se izloženi primjerci.

 

Danny stoji ispred salona. U staklu izloga ugleda svoj lik sa velikom crvenom kapom. Nezadovoljan je. Razmisli malo i skine kapu, zavrne rub kape nekoliko puta tako da izgleda manja i ponovo je stavi na glavu. Sada je zadovoljan.

 

Ulazi u salon automobila.

 

INT. SALON AUTOMOBILA

 

Moderno uređena prostorija. Tu na usluzi stoji Rade, šef salona, elegantno obučeni gospodin u odjelu i kravati.

 

DANNY

Dobar dan.

 

RADE

Dobar dan. Mogu li vam

pomoći?

 

DANNY

Ja bih trebao deset

Mercedesa.

 

RADE

Deset Mercedesa?

 

DANNY

Da.

 

RADE

Šta će vam deset Mercedesa?

 

DANNY

Trebam.

 

RADE

Automobile trebate

unaprijed naručiti. Ovo su

ovdje sve izložbeni modeli.

 

DANNY

Nema problema, uzet ću ih.

 

RADE

Ne mogu vam ih dati.

 

DANNY

Uh…

 

RADE

Ako vam je hitno potreban

jedan mogu vam ga dati iz

rezerve.

 

DANNY

Meni hitno treba deset

komada.

 

RADE

Žao mi je. Ne mogu vam

pomoći.

 

Danny ugleda na njegovom sakou radnu značku sa imenom Rade. Povuče šefa salona sa strane.

 

DANNY

(govori povjerljivo)

Rade, daću vam jednog

Benjamina Franklina ako se

potrudite. (pokazuje

novčanicu od sto dolara)

 

RADE

Hahahahaha… Novac ovdje

ne vrijedi ništa!

 

Danny se posrami zbog loše procjene situacije i pokuša se izvući.

 

DANNY

Ne nudim vam novac nego

umjetničku sliku Benjamina

Franklina.

 

RADE

(sada ozbiljno)

Ne možete me potkupiti.

Osim toga moram vam reći

da je vaša orjentacija

prilično nezdrava ovde.

Ta kapa (crvena) će vam

rasti.

 

Danny pokušava završiti razgovor.

 

DANNY

OK dajte mi onda jedan

lijepi novi model, ali

veliki molim!

 

RADE

Molim vas popunite

formular.

 

DANNY

(gunđa)

Ah ta birokracija!

 

Danny popunjava formular a Rade donosi ključeve…

 

RADE

Evo ključeva. Auto je na

parkiralištu.

 

Danny uzima Mercedes kabriolet i odlazi fućkajući.

 

EXT. NOGOMETNI STADION DAN

 

Veliki stadion. Tribine mogu primiti jedno 35.000 ljudi. Natkrivene su rešetkastom metalnom konstrukcijom. Može se reći da pokrov izgleda kao da je neko stavio dvije papuče krajevima jednu u drugu. Brandon i na Nebu želi igrati nogomet.

 

INT. SVLAČIONICA DAN

 

Bradon ulazi u svlačionicu kluba. Prostrana prostorija. Ormarići, klupe, vješalice. Na jednim vratima piše masaža, na drugim sauna, na trećim tuševi…

 

Tu susreće jednog igrača.

 

BRANDON

Zdravo, ja sam Brandon.

 

Brandon pruža ruku.

 

SRĐAN

Srđan, drago mi je…

 

Rukuju se.

 

BRANDON

Može li se ovdje igrati

nogomet?

 

SRĐAN

Naravno da može ako si

dobar. Jesi li već igrao

negdje?

 

BRANDON

Naravno! Igrao sam u

Manchester Unitedu, u

Barceloni i u Zaprešiću.

 

SRĐAN

Molim?

 

BRANDON

(uvjerljivo)

Stvarno!

 

SRĐAN

Igrao si sa Ronaldinjom?

 

BRANDON

Da.

 

SRĐAN

Na kojoj poziciji?

 

BRANDON

Desno krilo.

 

SRĐAN

(vrlo je zadovoljan)

Primljen si. Evo ti dres.

Utakmica samo što nije

započela!

 

EXT. NOGOMETNI STADION DAN

 

Na stadionu samo jedan gledalac. To je Frances koja je došla navijati za Brandona zato što ga voli.

 

BRANDON

(pita Srđana)

Gdje je publika?

 

SRĐAN

Nema publike.

 

BRANDON

Vidim, ali zašto?

 

SRĐAN

Publika rijetko dolazi.

Ovdje ljudi žive

aktivno…

 

BRANDON

Što to znači?

 

SRĐAN

Više vole sami igrati

nogomet ili raditi nešto

drugo nego gledati nas

kako igramo.

 

BRANDON

(pravi grimasu)

Pa šta će vam ovoliki

stadion?

 

Osjeti da je Brandon naivan pa ga počne zafrkavati.

 

SRĐAN

Ostao je tu od ranije. Ja

sam se nudio prenijeti ga

dole kod vas ali nisu dali…

 

BRANDON

Molim?

 

SRĐAN

(smije se)

Kažu da je pretežak za

mene…

 

BRANDON

(shvaća i nasmije se)

Ja znam, ti se šališ sa

mnom.

 

SRĐAN

Nekad sam bio Đavo ali sam

se popravio…

(čini grimasu Đavola)

Hahahaha…

 

Brandon učini grimasu čuđenja. Srđan se malo umiri pa nastavi ozbiljno.

 

SRĐAN

Stadion bi trebalo ukloniti

ali nikad se ne zna da li

će zatrebati za nešto.

(slegne ramenima)

 

Počinje utakmica. Brandon ubrzo zabija lijepi gol. Suigrači ga plješću po ramenu. Frances na tribini plješće dlanovima.

 

SRĐAN

(čudi se)

Ti imaš obožavateljku.

To nisam dugo vidio.

 

BRANDON

To je Frances, moja

djevojka.

(malo razmisli pa upita)

Nema ovdje obožavatelja?

 

SRĐAN

Ne. Ovde su ljudi prilično

samosvjesni i ne trebaju

idole.

 

Brandon slegne ramenima. Okrene se prema Frances i mahne joj.

 

BRANDON

(kaže sam sebi)

Brandon je dobar, Frances

je najbolja.

 

EXT. PARK DAN

 

Poslije utakmice Brandon i Frances šetaju parkom. Stari borovi. More je u blizini. Brandon pogleda Frances u oči.

 

BRANDON

Volim te više nego ikada.

 

Frances se nasmiješi ali lice joj pokazuje zabrinut izraz.

 

BRANDON

Što je bilo?

 

FRANCES

(kaže zabrinuto)

Ako se ne vratim u

ponedjeljak izgubit ću

posao…

 

BRANDON

Ma nije valjda tako loše.

 

FRANCES

Još je gore. Firma mi je u

velikoj krizi. Samo čekaju

izgovor za otpuštanje…

 

BRANDON

Naći ćeš bolji posao…

 

FRANCES

Nema dobrih poslova na

tržištu. Sa poslovima koji

se nude neću moći zaraditi

ni za stan…

 

BRANDON

Uh…

 

FRANCES

Morat ću se preseliti u sobu

kao kad sam studirala…

 

BRANDON

Brandon dobro zarađuje.

Naći će neko rješenje…

 

FRANCES

Baš si zlatan ali ja to ne

mogu prihvatiti.

 

BRANDON

Smislit ćemo nešto. Prvo

treba pronaći izlaz odavde.

(zamišljeno nastavlja)

Ali čini se da je i ovdje

dobro…

 

Zamišljeni odlaze.

 

 

 

Nebo Dio IIII

 

Komunizam Dio II

Svi se vrlo znatiželjni. Neki to pokazuju glasno, neki samo klimanjem glave a neki se plaše pokazati interes. Miki zaključuje da trebaju nastaviti sa upoznavanjem pridošlica sa novim svijetom.

 

MIKI

(nastavlja)

Idemo onda dalje… Mi

ovdje slobodno biramo

poslove koje želimo.

 

DANNY

(upada)

Što to znači?

 

MIKI

Možemo raditi ono što

želimo.

 

DANNY

OK. Ja sam oduvijek želio

biti liječnik. Mogu li?

 

MIKI

A jeste li liječnik?

 

DANNY

Nisam!

 

MIKI

Teoretski možete raditi

taj posao ali praktično ja

vam to ne bih preporučio.

 

DANNY

Zašto ne?

 

MIKI

Zato što ovdje pacijenti

sami biraju doktore. To

zasigurno znači da nećete

imati puno posla. Osim

toga ovdje vas pacijenti

ocjenjuju. Napravite li

pogrešku u radu oni će vam

dati negativne ocjene a to

nije dobro za vas.

Napravite li veliku

pogrešku, cijeli grad vas

može negativno ocijeniti.

Moja preporuka je prvo na

studije…

 

JACK

A što ako se javi deset

ljudi za jedno radno

mjesto liječnika?

 

MIKI

Tada posao dobija onaj

liječnik koji ponudi

najveću produktivnost…

 

JACK

Kako ćete zaboga izmjeriti

produktivnost liječnika?

 

MIKI

Pa najbolje je ocjenom

zadovoljstva pacijenata,

ali može i pomoću

odgovornosti.

 

JACK

Kako?

 

MIKI

Svaki kandidat može

povećati svoju odgovornost.

Dvostruka odgovornost na

primjer će duplirati

utjecaj ocjena dobijenih

od ljudi. Ako uzmete

odgovornost 10 svaka

dobijena ocjena će vam

dati ili uzeti 10 čvorova

na kapi. Veća odgovornost

povećava rizik. Onaj ko

ponudi najviše dobija

posao. To vam je u stvari

razvijeno tržište rada…

 

DANNY

(ruga se)

Uh uh uh…

To vam je tržište rada!!!

 

MIKI

Da, uvijek najbolji ostane

na svakom radnom mjestu.

Zato imamo najbolju moguću

produkciju.

 

DANNY

Onda ipak ne može svatko

raditi što želi!

 

MIRJANA

Ipak može! Onaj tko stvarno

želi neki posao uložit će

više truda da ga dobije.

Ovdje ga ništa ne može

zaustaviti na tom putu…

 

Frances se uključuje u razgovor.

 

FRANCES

Svi mogu naći posao ovdje

i svi mogu birati posao?

 

MIKI

Da, ovde nema ni

privilegiranih ni

nezaposlenih.

 

FRANCES

(veseli se)

Super…

 

John postavi pitanje.

 

JOHN

Imate li vi ovdje

gradonačelnika?

 

MIKI

Imamo.

 

JOHN

I svako može postati

gradonačelnik ako želi?

 

MIKI

Da svako može postati

gradonačelnik. Dovoljno je

da predloži najveću

produktivnost za to radno

mesto.

 

JOHN

(kaže zamišljeno)

Interesantno, počinje mi

se sviđati ovo mjesto.

 

Danny postavi pitanje vrlo arogantnim glasom.

 

DANNY

Ko je vlasnik kompanija?

 

MIKI

Mi smo ravnopravni vlasnici

kompanija.

 

DANNY

Znači vi ste komunjare?

 

MIKI

Mi smo ovde svi

ravnopravni.

 

DANNY

Vidjeli smo mi dobro kako

izgleda ta ravnopravnost!

 

MIKI

Ovdje je sve dobro.

 

DANNY

Ako ja ne želim biti

ravnopravan da li imam

izbora?

 

MIKI

Ovdje imate izbor samo ako

se svi tako dogovorimo. Na

vašu žalost takva mogućnost

je vrlo mala…

 

DANNY

To sam i mislio…

 

MIKI

(razmišlja malo i doda)

Ali ipak postoji izbor. Na

kraju glavnog puta skrenite

lijevo i možda naiđete na

neku komunu koja vam se

više dopadne. Ako skrenete

desno stići ćete do Pakla.

Ne preporučam ulaz!

 

DANNY

Potražit ću nešto bolje…

 

Žamor. Većina odobrava.

 

BETTE

Ništa ti nećeš dok ne

vidimo što je ovo ovdje.

 

Danny je nezadovoljan ali šuti. Svi su zamišljeni.

 

MIKI

Mogli bi sada napraviti

pauzu za ručak pa ćemo

nastaviti kasnije.

 

Svi se slažu, ustaju i napuštaju prostoriju.

 

INT. RESTORAN SAMOPOSLUŽIVANJE DAN

 

Vrlo ugodan restoran samoposluživanje daje domaći ugođaj. Svira diskretna muzika. Restoran je pun raznoraznih primamljivih jela lijepo posloženih na švedskim stolovima. Tu se nalazi i sredovječni krupniji kuhar u bijelom sa velikom kapom koji pomaže oko služenja.

 

BETTE

(pita kuhara)

Jeli ovo organska hrana?

 

KUHAR

Mi imamo samo zdravu hranu.

 

BETTE

(zadovoljno klimne glavom)

Potrovaše nas naši farmeri

sa pesticidima i hormonima.

 

Kuhar, vedar čovjek po prirodi, se nasmije na ovaj komentar, zatim digne ruku i napravi grimasu lica kao znak garancije za kvalitet njegove hrane.

 

Na kraju linije sa hranom Bette otkriva da nema blagajne za naplatu hrane.

 

BETTE

(pita i gleda uokolo)

Gdje je blagajna?

 

Svi se okreću i traže blagajnu ali nje nigdje nema…

 

DANNY

(sliježe ramenima)

Mora da avio kompanija

časti zato što nas je

uvalila u govna…

 

BETTE

Može biti…

 

Nose poslužavnike sa hranom i sjedaju za stolove.

 

BETTE

(nastavlja)

… ali mi se čini da smo

u puno većem problemu.

 

DIANE

(sjedi pokraj Bette)

Kako to mislite?

 

FRANCES

Pa čuli ste što su rekli!

 

Govore glasno tako da svi u sali čuju što se govori. Odgovara joj Jack koji sjedi za susjednim stolom.

 

JACK

Ma ja mislim da se neko

poigrava sa nama. Da nije

ovo skrivena kamera?

 

Svi se obaziru oko sebe nebi li ugledali kameru koja ih snima.

 

BRANDON

Ne vidim kameru.

 

FRANCES

Ni ja…

 

JACK

Pa naravno da je ne vidite!

Ne bi se emisija zvala

skrivena kamera da kamera

nije skrivena.

 

BETTE

(podržava njegov stav)

Istina, zvuči malo

neuvjerljivo da svako može

raditi što hoće!

 

DANNY

Neko se ovdje lijepo

zajebava sa nama…

 

KEVIN

Meni ovo izgleda ozbiljno!

 

AL

I meni…

 

JOHN

Meni se ne čini loše

ovdje…

 

John stavlja zalogaj u usta kao da se ništa neobično nije dogodilo.

 

DIANE

(malo zabrinuta)

Nadajmo se…

 

INT. PRIHVATNI CENTAR (opet)

 

Danny se prvi vratio sa ručka. Sjeda za kompjutor i ukuca e-mail svom poslovnom partneru.

 

Hi George,

 

Nešto jako čudno mi

se dogodilo. Ako primiš

ovu poruku onda možda

nije baš tako jako

čudno…

 

Javi se,

 

Danny

 

Pošalje e-mail i odmah dobije odgovor: “Primalac je nepoznat.” Proguta knedlu, udahne i izdahne nezadovoljno.

 

Uto se vraćaju ostali sa ručka. Mirjana nastavlja govor poslije pauze.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Mi ovde imamo razvijenu

neposrednu demokraciju…

…naročito u ekonomiji…

 

DANNY

(ruga se)

Uh uh uh…

 

MIRJANA

Svi sudjelujemo u raspodeli

zajedničkog novca.

 

DANNY

(opet se ruga)

Uh uh uh…

 

Mirjana gleda u Dannyja i nasmije se

 

MIRJANA

Sad tek dolazi pravo

iznenađenje za vas!

Mi smo neposredno odlučili

sav novac usmjeriti za

potrebe zajedničke

potrošnje.

 

Pokazuje dijagram na velikom ekranu gdje je individualna potrošnja svedena na nulu. Zajednička potrošnja akumulira sav novac.

 

DANNY

Čekajte malo, što to znači

sav novac ide za zajedničku

potrošnju?

 

MIRJANA

To znači da nema plaća.

Svi dobijaju ono što žele

a sve se financira iz

zajedničkog budžeta.

 

DANNY

Nema plaća, svako uzima

što hoće? … Vi ste gori

od komunjara! Vi ste ludi!

 

MIRJANA

Nismo ludi, mi izvrsno

funkcioniramo.

 

DANNY

A ko određuje što će

potrošač konzumirati?

 

MIRJANA

Sam potrošač.

 

DANNY

A jeli! Uzmimo da sam ja

potrošač koji naruči

pljeskavicu i dok čeka

lijepo zamoli da mu

spakirate deset Mercedesa.

Ima li tu problema?

 

MIRJANA

Mi ovde imamo potpuno

drugačije vrijednosti nego

što ste navikli. Kad bi

ovdje neko uzeo deset

automobila to bi izgledalo

jednako suludo kao da ruča

deset puta umjesto jednom.

To niko pametan ne radi…

 

DANNY

Dobro uzmimo da sam ja

sulud i glup i ipak

zatražim deset Mercedesa.

Što će tada biti?

 

MIKI

Automobili se proizvode po

narudžbi. Takvim potezom

možete prouzročiti

nestašicu rezervnih

automobila. Tada se ljudi

mogu naljutiti na vas i

dati vam negativne ocjene.

Puno negativnih ocjena i

eto vas na kraju glavnog

puta desno…

 

Danny ne izgleda zadovoljan sa odgovorom. I ostali su ponešto sumnjičavi…

 

MIKI

(nastavlja)

Kad smo mi došli ovdje

razmišljali smo isto kao i

vi. Sve smo novce usmjerili

na plaće. Potpuno smo

ukinuli poreze. Tako smo

bili puni para. Normalno,

svaka se roba i usluga

neposredno naplaćivala.

Morali smo plaćati doktore,

škole, policiju, sudove,

sve… (malo razmisli)

Da zlo bude gore sve smo

privatizirali. Na putu od

kuće do posla sam morao

stati 13 puta da platim

prijelaz preko nečijeg

privatnog imanja. Onaj

Lazar htjede i zrak

privatizirati ali nije

uspio u tome! Policija

nije htjela ni razgovarati

sa nama ako je prethodno

niste platili. Vatrogasci

nisu htjeli gasiti vatru

dok im niste platili.

Doktori nas nisu htjeli

pogledati dok ih nismo

platili. Napravili smo

situaciju goru nego što je

bila kod vas i umalo nismo

svi završili tamo desno u

Paklu…

 

MIRJANA

Ja ne!

 

MIKI

(ironično)

Oh izvini zaboravio sam

naglasiti da si ti uvjek

bila savršena. Mora da sam

zato presretan sa tobom.

 

Mirjana se pravi se da ne čuje ironiju u njegovom glasu.

 

MIRJANA

A pitaš li se jesam li ja

presretna sa tobom?

(tišim glasom pita)

…jesi li očistio tepih?

 

MIKI

(tiho odgovara Mirjani)

Oh, počeli smo iznositi

prljavo rublje na javnom

mjestu…(nastavlja glasno)

Onda uvidjesmo da gore biti

ne može pa smo počeli

odvajati porez za

zajedničku potrošnju.

 

Mirjana prelazi preko malog konflikta i nastavlja…

 

MIRJANA

Ali nismo dozvolili nikome

da koristi taj novac u naše

ime. Ni predsjednicima, ni

predstavnicima, ni

stručnjacima, nikome! Mi

smo zahtjevali da ga sami

rasporedimo tamo gdje

hoćemo.

 

MIKI

(nastavlja)

Tako smo konačno oduzeli

vođama privilegiranu moć.

Tako su porezi počeli

stvarno služiti nama!

 

DANNY

(ruga se)

Uh, uh, uh…

 

Miki se ne obazire…

 

MIKI

To nam se pokazalo toliko

dobro da smo na kraju sve

svoje novce dali za porez.

Tako smo ukinuli plaće.

Sada svu potrošnju plaćamo

iz zajedničkog budžeta.

Ovo su značajne promjene…

 

DANNY

Ako ovdje budem radio ja

bih ipak želio plaću…

 

MIKI

Što će vam plaća kad je

sve besplatno?

 

DANNY

Ne vjerujem ja u ovaj vaš

sistem. (kaže iskreno)

 

MIKI

Vi svi možete glasati tako

da zadržite svoje plaće ali

vaši glasovi će se utopiti

u moru glasova svih nas

kojima plaća više ne treba.

Rezulatat glasanja svih vas

može u idealnom slučaju

utjecati tako da mi svi

dobijemo plaću u iznosu od

nekoliko dolara. To bi

neznatno smanjilo

zajedničku potrošnju ali bi

i dalje sve bilo besplatno

zato što mi koji živimo

ovdje ne želimo više plaće.

Mi tako živimo. I šta bi

vam značila plaća od

nekoliko dolara u svijetu

gdje je sve besplatno?

Ali ako vi nagovorite

većinu od nas da zadržimo

svoje plaće tada bi se

dohodak vratio i normalno

većina robe bi se kupovala.

Iskreno, mi ne vidimo

takvu mogućnost zato što

znamo da je ovako najbolje.

 

DANNY

Ne vjerujem ja u ovaj vaš

sistem. (ponovi iskreno)

 

MIKI

OK. Plaću vam ne možemo

dati jer to ovde ne

postoji, ali možemo vam

dati novaca koliko god

hoćete sa kojim ne možete

kupiti ništa zato što je

sve besplatno.

 

Danny klimne zadovoljno.

 

JACK

Čekajte malo! Pa kad je

sve besplatno zašto bi se

ljudi mučili raditi kad

mogu imati sve i bez rada?

 

MIRJANA

Ovdje rad nije muka nego

zadovoljstvo. Rad je

vrijednost za sebe.

 

Svi novodošli su zamišljeni. Tajac u sobi prekida Jack…

 

JACK

Koliko je meni poznato

vrijednost rada određuje

tržište.

 

MIKI

I to je točno samo što vi

još uvijek ne znate kako

izgleda slobodno tržište

rada.

 

JACK

(ponavlja začuđeno)

Mi još uvijek ne znamo kako

izgleda slobodno tržište

rada?

 

MIKI

Točno! Tržište rada treba

učiniti ravnotežu između

ponude i potražnje rada.

Jesu li kod vas svi poslovi

podjednako traženi?

 

JACK

Poslovi ne mogu biti

podjednako traženi. Neko

uvijek dobija bolje a

neko gore poslove…

 

MIKI

Nema ovdje boljih i gorih

poslova!

 

JACK

A jeli!

 

MIKI

Vama se čini da su bolji

poslovi oni koji imaju

veći status i utjecaj u

društvu. To su iluzije…

Mi smo ih uklonili.

Radnici na utjecajnim

radnim mjestima dobijaju

više ocjena od ljudi.

Ukoliko gadno zabrljaju

mogu završiti u Paklu…

 

DANNY

(ruga se nemoćno)

Uh uh uh…

 

MIKI

(ne obazire se na to)

Čim smo ukinuli radne

privilegije poslovi su

postali ujednačeno

poželjni.

 

JACK

?

 

MIKI

Niko nebi birao lošije

poslove kad bi takvi

postojali. Ovdje je rad

slobodan.

 

JACK

(uzbuđen je)

A što vi mislite da mi

nismo slobodno radili!

Da sam ja robovao 45

godina?

 

MIKI

(smireno)

Da budem iskren tako je…

Vi ne znate šta je to

slobodan rad!

 

JACK

(pita sarkastično)

Hoćete li biti tako

ljubazni objasniti nama

neznalicama što je to

slobodan rad?

 

MIKI

Mi ovde prvo biramo da li

hoćemo raditi, a zatim

biramo šta hoćemo raditi.

To je slobodan rad.

 

JACK

(nastavlja)

A što ako svi izaberu da

ne rade?

 

MIKI

To je nemoguće! Mi

potvrđujemo svoju životnu

moć radom. Kada bi odustali

od rada tada bi praktično

negirali sebe…

 

JACK

Sve je moguće!

 

MIKI

To bi bilo isto kao kad bi

vaši vrhunski sportaši

odustali od takmičenja.

Mi ovde imamo takmičenje

za svako radno mjesto.

 

JACK

Ovo sad zvuči surovo!

 

MIRJANA

Nije surovo ni malo. Ima

posla za sve. Ni jedan

posao nije bolji od

ostalih. Nikome

egzistencija ne ovisi o

radu. Svako se takmiči

upravo onoliko koliko to

odgovara njegovoj prirodi.

Svi vole svoje poslove i

nalaze zadovoljstvo u

radu…

 

Jack gleda u Mikija sa nevjericom.

 

MIKI

(nastavlja)

Da zaključim, nama rad

vrijedi više nego roba.

Kad to ne bi bilo tako,

tada bi se morali

vratiti na individuale

plaće kao što ste vi

navikli. Ali ovo je Raj i

sve je OK.

 

MIRJANA

To bi ukratko bilo sve.

Imate li pitanja?

 

FRANCES

Rekli ste da sami

usmjeravate proizvodnju i

potrošnju. Nije mi jasno

kako?

 

MIRJANA

Mi ovde imamo fiktivan

novac koji svako

raspoređuje tamo gde misli

da je najpotrebniji.

Čovek koji misli da treba

više unaprijediti

zdravstvo a manje

rekreaciju usmerava više

novca prema zdravstvu a

manje za rekreaciju. Suma

svih takvih iskaza svih

ljudi usmjerava

proizvodnju.

 

FRANCES

Pa kako se tako može

naručiti automobil?

 

MIRJANA

Automobili se naručuju

individualno. Mi uspješno

pokrivamo sve individualne

narudžbe iz fonda

zajedničke potrošnje. Kada

to nebi mogli tada bi se

vratili na plaće…

…što nebi bio nikakav

problem da se razumijemo…

 

Razmisli malo pa nastavi.

 

MIRJANA

Poanta je u tome da smo

formirali demokratsku

plansku privredu koja

ostvaruje najracionalniju

proizvodnju. A sistem radne

konkurencije osigurava

najefikasniju produkciju.

To je najbolja ekonomija.

 

DANNY

E sad ste došli na polje

gdje sam ja ekspert. Stari

dobri kapitalizam ima

najbolju ekonomiju jer

ostvaruje najveći profit.

Pa to je opće poznata stvar!

 

MIKI

Nije točno! Najbolji radnik

na svakom javnom radnom

mjestu stvara profit koji

kapitalizam ne može

slijediti. Javne kompanije

su pobijedile privatne

i kapitalizam je otišao u

povijest…

 

Danny je napravio izraz lica kao da ga je neko udario ali se ne usuđuje upustiti u dalju raspravu.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Kako je kapitalizam

odlazio tako je i profit

gubio značaj…

… čovjek je postajao

osnovna vrijednost. Sada

profit više ne postoji

a čovjek nam je sve…

 

FRANCES

(zaključuje)

Zvuči dobro…

 

DANNY

Zvuči loše!

 

MIKI

(nasmije se pa nastavlja)

Ja mislim da će ovo što ću

vam sada reći biti zadnje

iznenađenje za danas.

Dovoljno je da radnici

ovdje rade samo dva sata

dnevno pa da cijela komuna

zadovolji sve potrebe.

 

DANNY

(sumjičavo)

Vidjet ćemo to…

 

JACK

Pa što radite ostalo

vrijeme ako se smije znati?

 

MIKI

Mi radimo što hoćemo i

koliko hoćemo. Ostalo

vrijeme radimo isto što

i kad radimo – uživamo

život.

 

MIRJANA

Imate li još pitanja?

 

Žamor u prihvatnom centru ali pitanja nema.

 

MIRJANA

Mi znamo da ste puni

izneneđenja, ali ne

brinite, sve će biti u

redu. Mi smo u stvari

jedna velika dobra

porodica, sretni smo i

zadovoljni…

 

MIKI

Sada možete ići gdje god

hoćete i raditi što god

hoćete. Svi stanovnici

Neba će vam rado pomoći

što god vam zatreba…

 

FRANCES

A gdje ćemo spavati?

 

MIRJANA

Uh, hvala vam što ste me

podsjetili…

 

Mirjana ukuca nešto na svojem komjutoru što automatski ubacuje slike i opise slobodnih kuća i stanova na monitore ispred njih.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Upravo sam vam otvorila

stranice sa slobodnim

kućama i stanovima.

Izaberite što vam najviše

odgovara… Ako neko nije

spretan sa kompjutorom ja

ću mu pomoći.

 

Svi se naginju nad monitore i traže.

 

INT. SPAVAĆA SOBA KASNO VEĆE

 

Kathy i Jack su izabrali rustikalalno uređen i vrlo prijatan stan.

 

U krevetu prije spavanja Jack i Kathy gledaju u strop i razmišljaju.

 

KATHY

Jesi li primjetio da su

plave kape dobili nogometna

zvijezda i čuvena pjevačica?

Ovo mi liči na protekciju.

Nema pravde nigdje!

 

JACK

A išli smo svake nedjelje

u crkvu! Pitam se zašto?

 

KATHY

Ja sam išla svake nedjelje

u crkvu. Ti nisi.

 

JACK

Opet počinješ?

 

KATHY

Ti si mene optužio pred

svima da sam ja kriva što

smo dobili crvene kape.

 

JACK

Nego ko je?

 

KATHY

Kako ja? Ja vodim uzoran

život. Ja sam ta koja pere,

kuha i sprema. Ti si taj

koji petkom dolazi kući

pijan!

 

JACK

Ti si ta koja uporno

spremaš “zdravu” hranu koju

ja ne podnosim! Ti si ta

koja me ogovara čim malo

popijem sa društvom! Ti si

jedna čangrizava baba!

Bog sve vidi!

 

KATHY

Ja čangrizava baba! A što

si ti? Ti si taj koji

šalje sve redom do đavola!

Ti si čangrizavi matori

jarac!

 

JACK

Ja čangrizav? Ti nisi u

životu vidjela tolerantniju

osobu od mene!

 

KATHY

(sarkastično)

Da, da. Zato nas rođaci

često posjećuju i uživaju

u našem društvu.

 

JACK

Ne izbjegavaju oni nas nego

ja njih. Nema među njima ni

jednog normalnog čovjeka!

 

KATHY

Uh što si tolerantan.

 

JACK

Jesam, tolerantan sam!

Nisam ja kriv što oni nisu

normalni.

 

Kathy odustaje od dalje diskusije. Okreće se na drugu stranu ljutito.

 

Nebo Dio III

 

Komunizam Dio I

 

 

 

 

EXT. AERODROM LOS ANGELES (LAX) 11:45 NOĆ.

 

Potpuni mrak. Čuje se avion u daljini… buka se pojačava… zaglušujuća buka avionskih motora… Avion Boeing 757 na liniji Los Angeles – New York polijeće. Beskonačna svjetla Los Angelesa…

 

INT. AVION BOEING 757 NOĆ

 

Gotovo prazan avion. Al putuje sam. On je sredovječan čovjek. Ima skupo crno odjelo, bijelu košulju i kravatu. Djeluje elegantno.

 

Stjurdesa mlada, privlačne spoljašnosti služi piće za osvježenje. Prilazi Alu.

 

STJUARDESA

Želite li kavu ili čaj?

 

AL

Kavu molim.

 

STJUARDESA

Šećer, mlijeko?

 

AL

Da molim.

 

Stjuardesa sipa kavu u čašu na poslužavniku koji drži drugom rukom i sa osmjehom na licu pruža je Alu.

 

STJUARDESA

Izvolite.

 

AL

Hvala.

 

Brandon sjedi 2 reda iza Ala. Mlad atletski građen muškarac. Sportski obučen. Frances, jako zgodna brineta drijema naslonjena na njega.

 

Kevin sjedi sa druge strane prolaza pokraj Brandona. On je čovjek u najboljim godinama. Obučen u jeftino odjelo sive boje. Putuje sam. Razgovara sa Brandonom.

 

KEVIN

(sa ponosom ističe)

…nisam nikad naplatio ni

jednu kaznu za nepropisno

parkiranje a da nisam dodao

“Želim vam ugodan dan”.

Dobro ponašanje je na prvom

mjestu…

 

Brandon poluzainteresirano odobrava takvo ponašanje klimanjem glave. U tom trenutku Al prolazi pokraj njih. Kevin malo raširi oči od iznenađenja.

 

KEVIN

(kaže Brandonu povjerljivo

pokrivajući usta)

Ovo vam je Al…

(naglašava)

On je mafijaš…

 

Brandon klimne glavom i dalje nezainteresiran.

 

John sjedi dva reda iza Kevina. Kasne pedesete. Izrazito pomodno obučen. Armani. Rolex. Razgovara sa Diane, dotjeranom atraktivnom plavušom upola mlađom od njega.

 

JOHN

…sve će izgledati potpuno

drugačije. Smanjit ćemo

emisiju CO2 za 80% i to će

zaustaviti globalno

zagrijavanje… Opet će se

moći disati a da ne govorim

o ozonskim rupama…

 

Iza njega sjedi Jack. Po izgledu reklo bi se da je umirovljenik. Ima zgužvano smeđe odjelo.

 

Jack je čuo što je John rekao i to u njemu izazva revolt. Dobaci Johnu sa puno zlobe.

 

JACK

Vi političari ste najveći

lažljivci. Ovaj svijet bi

bio puno bolji da vas

nema…

 

Supruga Kathy sjedi pokraj njega i daje mu znak da ušuti.

 

Ali fitilj je upaljen. Iako se John obuzdava i pokušava dobronamjero odgovoriti njegova sujeta je ranjena.

 

JOHN

Ja sam puno toga dobroga

učinio…

 

JACK

(ne može a da ne doda)

O jeste jeste, mogu si

mislit…

 

Sad John polako gubi živce i reagira burnije.

 

JOHN

Ja sam taj koji je smanjio

kriminal u Washingtonu!

(dodaje više strasti)

Ja sam taj koji je donio

pomoć u New Orleans

poslije Katrine!!

(sada već govori gotovo

u stilu Adolfa Hitlera)

Ja sam taj koji je rekao

Bushu da ne napušta Irak

prije pobjede!!! Ja sam

taj koji je…

 

DIANE

(ga blago prekida)

Johne stani, što ti je?

 

JOHN

…a?

 

John se pribere. Negoduje klimanjem glave.

 

JACK

(upada)

Ma što vi…

 

Kathy hvata Jacka sa rukav i prekida ga prstom na ustima.

 

JACK

(obraća se sada Kathy)

Ma što me ušutkuješ?

Jesmo li se zato borili?

Ovo je slobodna zemlja!

 

KATHY

(ga umiruje)

Ne poznaješ čovjeka.

 

JACK

Svi su oni isti! Prije

izbora su zlatni a poslije

samo na svoje dupe misle…

 

Jack nastavi negodovati mrmljanjem sebi u bradu.

 

Iza njih sjedi dotjeran par u zrelijim godinama. Danny je niskog rasta, bucmast. Razgovara sa svojom suprugom Bette koja čita žurnal.

 

DANNY

…trebalo bi je kupiti za

spavaću sobu.

 

BETTE

Polako, treba prvo

konzultirati S&F, da vidimo

što oni misle…

(nastavlja čitanje novina)

 

DANNY

Jedva čekam da stignem

kući…

 

Kamera prelazi u pilotsku kabinu. Tu sjede pilot i kopilot. Obojica mladolikog izgleda. Rutinski obavljaju svoj posao…

 

PILOT

Delta 704 zove kontrolu

leta New York.

Delta 704 zove kontrolu

leta New York.

 

KONTROLA LETA

Delta 704, ovdje kontrola

leta New York.

 

PILOT

Delta 704 traži dozvolu za

slijetanje na aerodrom

Kennedy.

 

KONTROLA LETA

Roger that. OK Delta 704.

Ubacit ćemo vas. Produžite

istim koridorom.

 

PILOT

Delta 704 primio poruku.

Roger.

 

KOPILOT

(kaže pilotu)

Imamo sjajno vrijeme za

slijetanje…

 

U avionu žamor, buka motora. Preko razglasa se čuje da je vrijeme u New Yorku vedro, temperatura 25 stupnjeva Celsiusa. ODJEDNOM APSOLUTNA TIŠINA I MRAK. Traje jedno 10 sekundi tako da se i gledaoci filma uznemire. Nakon desetak sekundi sve se iznenada vraća kao i što je bilo. Samo sada je dan a ne više noć. Putnici su zbunjeni. Osjećaju da se dogodila neka promjena ali ne znaju što je to. Čuju se komentari…

 

KATHY

(gleda Jacka)

Što bi ovo?

 

JACK

Ni avio kompanije nisu

više što su nekad bile…

 

FRANCES

(govori preplašeno Brandonu)

Nešto jako čudno se

dogodilo…

 

BRANDON

(osvrće se)

Sve izgleda u redu…

 

Pilot aviona također ne shvaća što se dogodilo. Vani je dnevno svjetlo. Pregledava komandnu ploču. Ispituje komande. Sve se čini normalno. Pogleda kopilota upitnim pogledom. Kopilot sliježe ramenima…

 

PILOT

Nije li malo prije bila

noć?

 

KOPILOT

Bila je…

 

PILOT

A sada više nije…

 

KOPILOT

Nije…

 

PILOT

Tako se i meni čini…

 

Pokušava opet uspostaviti vezu sa kontrolom leta.

 

PILOT

Delta 704 zove kontrolu

leta New York.

Delta 704 zove kontrolu

leta New York.

 

Radio uređaj pišti, pucketa, ali nema odgovora. Pilot pokušava ponovo…

 

PILOT

Delta 704 zove kontrolu

leta New York. Da li me

čujete? Roger.

 

KONTROLA LETA

(jaki strani akcent

odgovara)

Ovđe Kondor! Ovđe Kondor!

Nema ovđe Roger…

 

PILOT

(začudi se ali nastavlja)

Roger that. Ovdje Delta 704.

Izgubio sam vezu sa New

Yorkom. Možete li mi

pomoći?

 

KONTROLA LETA

Nema ovđe Roger. Ovđe je

Kondor. Trideset milja

ispred vas se nalazi

aerodrom Nebo. Savjetujem

slijetanje jer je poslije

Pakao.

 

Pilot pogleda kopilota začuđeno. Kopilot odgovara slijeganjem ramena.

 

PILOT

Roger that. Kontrola leta,

gdje je aerodrom John

Kennedy?

 

KONTROLA LETA

Hej, ovđe Kondor. Nema ovđe

John. Savjetujem slijatanje

jer je poslije nas Pakao.

 

PILOT

Roger that. Spuštamo se.

 

Avion prelijeće visoke kršne planine. Vide se lijepa gorska jezera, šume i livade. Spušta se do plavog mora. Frances gleda kroz prozor aviona.

 

FRANCES

(govori Brandonu)

Vidi što je lijepo ovdje.

 

BRANDON

(proviruje preko nje)

Lijepo je ali ne liči mi na

New York… …ne liči ni

na Ameriku…

 

Kapetan se obraća putnicima preko razglasa: “Izgleda da imamo manje teškoće tehničke prirode. Spustit ćemo se na pomoćni aerodrom. Let za New York planiramo ubrzo nastaviti.” Stjuardesa nastavlja: “Molim vas vežite pojaseve i uspravite naslone sjedala… ”

 

Putnici pogledavaju jedni druge ispitivački…

 

EXT. AERODROM DAN

 

Avion Boeing 757 se spušta na pistu. Glavna zgrada je mala. Na njoj se nalazi tabla “Nebo”. Vidi se da to nije prometni aerodrom. Svjetlost, čistoća i ljepota prirode je posvuda.

 

Na aerodromu trubački orkestar svira “Imagine” od Johna Lennona. Putnici izlaze iz aviona.

 

BETTE

(mršti se)

Kakva je ovo muzika?

 

JACK

Čim sam sjeo u avion znao

sam da će biti problema…

 

FRANCES

Pa gdje smo mi ovo?

 

Dočekuju ih sredovječni bračni par Miki i Mirjana. Ljubazni i nasmijani…

 

Miki je bivši funkcioner, zavodnik, prevarant. Sada gotovo uzoran čovjek. Obučen je u svijetlo laneno sportsko odijelo. Dobro mu stoji.

 

Mirjana je nešto mlađa od Mikija. Reklo bi se da je prilično lijepa žena. Na sebi ima lepršavu tirkiznu haljinu koja ističe njenu elegantnu liniju.

 

MIKI

Dobrodošli, ja sam Miki a

ovo je moja supruga

Mirjana. Želimo vam ugodan

boravak…

 

Putnici glasno protestiraju.

 

JACK

Kakav boravak? O čemu vi to

pričate…

 

JOHN

To ne dolazi u obzir…

 

BRANDON

Brandon ima polufinale

kupa u Milanu…

 

DANNY

Ja ne ostajem ovdje…

 

BETTE

Ja imam koncert u Parizu!

 

Al se samo čudi i gleda što se tu događa.

 

Nastaje velika graja.

 

Miki ih pokušava umiriti ali nije najspretniji u tome…

 

MIKI

Mislim da ćete morati

zaboraviti na vaše želje

i obaveze…

 

JACK

Što je ovo?

 

BETTE

Ko ste vi?

 

KEVIN

Meni ne možete prijetiti…

(podigne prst u znak

upozorenja)

 

JACK

Prijavit ću vas policiji

čim stignem kući!

 

KEVIN

Ja sam policija!

Što je ovo?

 

Miki konačno dobija priliku da im u miru odgovori.

 

MIKI

Ovo je Nebo.

 

JACK

Kakvo Nebo?

 

MIKI

Kakvo je takvo je…

Povratka vam nema…

 

Sada protesti prelaze u revolt. Mirjana podiže ruka da smiri situaciju.

 

MIRJANA

Molim vas ljudi…

 

Novodošli se malo umire. Interesira ih što će ona reći…

 

MIRJANA

Niko vas ovdje ne zadržava

na silu. Jednostavno nema

izlaza… I ja sam htjela

natrag kući čim sam došla

ovdje. Svi smo mi tražili

izlaz i nismo ga našli…

 

DANNY

Ja ću ga pronaći…

 

MIRJANA

Vi ste slobodni tražiti ga

koliko god hoćete i ja

vama želim od srca da ga

pronađete…

 

DANNY

(sa olakšanjem kaže)

Uh, već sam pomislio da

sam u zatvoru…

 

MIRJANA

(nasmije se i nastavlja)

Ali ovdje je jako lijepo.

Mi smo ovdje jako sretni

i ne želimo više izaći.

Ovo je Raj.

 

JACK

Kakav raj?

 

MIRJANA

Sada ćemo vas odvesti u

prihvatne cente gde ćemo

vam objasniti gde ste i

što vas ovdje čeka.

 

Svi se čudno gledaju ali sjedaju u dva autobusa i odlaze u prihvatne centre.

 

EXT. PRIHVATNI CENTAR

 

Jedan prihvatni centar se nalazi u gradiću na lijepom malom otočiću. Spojen je sa kopnom umjetno napravljenom šljunčanom prevlakom. Gradić ima jedno tridesetak kuća. Vrlo je lijepo uređen.

Jedan autobus stiže do prihvatnog centra. Novopridošlice silaze sa autobusa i pješice odlaze na otok.

 

Bette gleda niz pješački put prema vrlo neobičnom otoku. Obraća se suprugu.

 

BETTE

Nije li prekrasno ovdje!

…kao u bajci…

 

DANNY

Ništa mi nije jasno…

 

INT. PRIHVATNI CENTAR

 

Prihvatni centar je moderno preuređena stara kamena zgrada. Neobična kombinacija starog i novog. Novopridošlice ulaze u veliku prostoriju koja izgleda kao vrlo moderna učionoca. Svaki stol ima svoj kompjutor sa monitorom. Iza govornice na zidu nalazi se ogroman monitor. Stolice su tapacirane. Soba je vrlo svijetla i ugodna za boravak.

 

Pridošlice sjede kao učenici u školi. Miki i Mirjana govore…

 

MIRJANA

Vi ste stigli u drugi

svijet, u Raj.

 

Na licima čuđenje, nedoumica. U prostoriji apsolutni muk. Frances razbija tišinu tihim bojažljivim pitanjem…

 

FRANCES

Jesmo li mi živi?

 

MIRJANA

Život koji ste imali do

danas je završio. Sada

počinjete novi…

 

Nastupa masovno odbijanje…

 

JACK

Nisam to planirao još…

 

DANNY

Ja odbijam suradnju…

 

JOHN

Neću ni ja…

 

DIANE

Nisam ni face lifting

napravila…

 

MIRJANA

(prekida ih)

Trebali bi biti sretni što

ste ovdje. Većina vas to

ne zaslužuje. Većina vas

je ovdje samo zato što u

Paklu nema dovoljno mjesta.

 

MIKI

(nastavlja)

Tamo slažu četvoricu

jednog povrh drugog.

(pokazuje rukama)

Novodošli idu na dno.

 

Novodošli ljudi se zgražaju. Čuje se žamor. Mirjana gleda novodošle. Malo pričeka da dobije potrebnu pažnju pa nastavi.

 

MIRJANA

Mi imamo podatke o vama i

točno znamo šta ste

zaslužili…

 

DANNY

(ljutito prekida Mirjanu)

Ja vas nisam ovlastio da

skupljate podatke o meni!

 

MIRJANA

Nisam ja skupljala vaše

podatke. Ja sam ih dobila

odozgo. Ja samo radim svoj

posao…

 

DANNY

(odgovara sarkastičnim

glasom)

Ko vam je dao moje podatke

odozgo?

 

Mirjana pogledom pokazuje prema nebu i ništa ne kaže.

Danny je pogleda ispitivački ali ništa ne pita.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Zbog prenatrpanosti Pakla

a i iz humanih razloga

došlo se do zaključka da

lošim pridošlicama treba

pružiti još jednu

priliku…

 

MIKI

(upada)

Vi ste veliki sretnici.

Mnogi nemaju pristup ovdje.

 

MIRJANA

Oni koji nisu zaslužili

boravak u Raju dobiti će

od nas crvenu kapu.

 

Pokazuje pletenu kapu sa coflekom – pletenom kuglicom na vrhu).

 

MIRJANA

(nastavlja)

Oni koji dobiju plavu kapu

(pokazuje plavu kapu)

zaslužili su boravak ovdje.

 

Tiha ali vrlo napeta atmosfera u prostoriji.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Crvena kapa će svima kazati

da ste grešnici u

problemima i da trebate ići

do Đavola…

Ali postoji izlaz!

(naglašava)

Mi ovdje imamo princip

međusobnog ocjenjivanja

među ljudima. Ako budete

radili dobro drugim ljudima

oni će vam davati dobre

ocjene. Svaka pozitivna

ocjena koju dobijete

oduzima jedan čvor na vašoj

crvenoj kapi. Ako crvena

kapa potpuno nestane nećete

ići u Pakao.

 

DANNY

(znatiželjno)

Kako se to ocjenjuje?

 

MIRJANA

Ocjenjivanje je anonimno

preko kompjutora ili

telefona. Svako ima jednako

pravo ocjenjivanja.

 

DANNY

(skoči sa stolice)

Ja neću da mene svatko

ocjenjuje! Mene ocjenjuju

samo vlasnici korporacija!

 

MIRJANA

Ako želite ostati ovdje

nemate izbora…

 

JACK

Ja po ovoj vrućini neću

nositi vunenu kapu!

 

DIANE

Pokvarit će mi frizuru.

(razmaženo dodiruje kosu)

 

MIRJANA

(nastavlja smireno)

Crvena kapa je kazna. Vi je

morate nositi. Ali nošenje

crvene kape je i korisno.

Ljudi će vidjeti da ste u

nevolji i pomoći će vam ako

zaslužite.

 

DANNY

(ironično)

Baš im hvala…

 

MIRJANA

(nastavlja)

Zbog toga mi ovdje jako

nastojimo ugoditi drugim

ljudima i trudimo se

činiti što manje

nepogodnosti…

 

FRANCES

Interesantno…

 

MIRJANA

(nastavlja)

Plavu kapu nosite samo ako

to želite. Dobre ocjene je

povećavaju. Ona u stvari

pokazuje vaše zasluge…

Posjedovanje veće plave

kape govori da ste bolji

čovjek.

 

BRANDON

Nisam siguran da sam ovo

dobro razumio. Možete li

mi to ponoviti?

 

Mirjana sada govori polako i razgovjetno da je svi ozbiljno shvate i da je mogu razumjeti.

 

MIRJANA

Molim vas slušajte me vrlo

pažljivo. Ovo je jako

važno! Ukoliko budete

radili dobro dobijati ćete

pozitivne ocjene od ljudi

i to će smanjivati vašu

crvenu kapu ili će

povećavati vašu plavu kapu.

(pokazuje kape da bi bila

razumljivija) Sa druge

strane, ako budete radili

zlo, dobijat ćete loše

ocjene koje će smanjivati

plavu kapu ili će

povećavati crvenu kapu.

Plava kapa znači ostanak

ovdje…

 

MIKI

Crvena kapa znači da ćete

za godinu dana biti na dnu

ispod trojice…

 

MIRJANA

Jeste li spremni za

podjelu kapa?

 

JACK

Ja jesam. Ja znam da meni

pripada velika plava kapa.

 

Al se stisnuo i šuti.

 

BRANDON

Brandon je spreman.

Svi vole Brandona!

 

MIRJANA

Idemo onda…

 

U prostoriji sablasna tišina, strah isčekivanja.

 

MIRJANA

(nastavlja)

John!

Ovo je vaša kapa.

 

Vadi crvenu kapu iz stola za njega. On se baš naročito i ne obazire na to i uzima kapu.

 

MIRJANA

Diane! Za vas…

 

Daje joj malu crvenu kapicu.

 

DIANE

(gleda kapu i kaže nesigurno)

Baš je slatka…

 

MIRJANA

Al!

 

On se prekrsti i bojažljivo prilazi. Mirjana vadi plavu kapu za njega. Osmjeh olakšanja se pojavi na njegovom licu, ali…

 

MIRJANA

Ups, greška…

 

Mirjana vraća plavu kapu i vadi crvenu kapu dugačku metar i pol. Al zažmuri na trenutak zbog iznenadne neugode i uzdahne.

 

AL

Mogli su mi i džemper

isplesti od ovolike vune…

(uzima kapu)

 

KEVIN

(dobacuje)

Don Corleone, pravda je

spora ali dostižna!

 

MIRJANA

Kevin!

 

Pristupa uvjeren da će dobiti plavu kapu.

 

MIRJANA

(nastavlja)

Vaša kapa…

 

Mirjana vadi manju crvenu kapu za njega.

 

KEVIN

(protestira klimanjem glave)

Ja sam cijeli život bio u

službi zakona. Ovo je

nepravda!

 

MIRJANA

(mirno odgovara)

Vaši zakoni ovdje ne vrijede.

 

MIRJANA

Jack!

 

Sad i on nastupa manje samouvjereno. I on dobija manju crvenu kapu. Jako se ljuti. Verbalno napada svoju suprugu Kathy…

 

JACK

Ti si kriva za ovo! Ti!

Zašto te bog stvorio? Jel’

da mi pakostiš?

 

Kathy šuti.

 

MIRJANA

Kathy!

 

Prilazi utučeno i preplašeno. Dobija crvenu kapu. Vraća se sa suzom u oku.

 

MIRJANA

Brandon!

 

Prilazi samouvjereno i dobija plavu kapu. Vraća se sretan kao i što je prilazio.

 

BRANDON

(smiješi se)

Svi vole Brandona!

 

MIRJANA

Frances!

 

Prilazi malo preplašeno. Dobija plavu kapu i sretna se vraća na svoje mjesto.

 

MIRJANA

Danny!

 

Dobija crvenu kapu. Protestira…

 

DANNY

Ja sam bio predsjednik

mnogih korporacija.

Čovječanstvo je ostvarilo

neizmjerne koristi od mog

rada… Vi ste kriminalci,

lopovi, prevaranti…

 

MIRJANA

Bette!

 

Ona dobija veliku plavu kapu. Vraća se vesela plešući bokovima.

 

MIRJANA

Sada znate kako stoje

stvari…

 

KEVIN

(tužno negoduje)

Ja svake nedjelje idem u

crkvu. Molim Boga za oprost

grijeha. Ovo nije

pravedno…

 

MIKI

A jeste li ga molili da vam

oprosti što se rasipate dok

ljudi gladuju u svijetu?

 

KEVIN

Neka rade pa će i oni imati.

Što ja imam sa time?

 

MIKI

Imate jako puno. Ovde se sve

ocjenjuje… Jeste li

molili Boga da vam oprosti

agresiju na Jugoslaviju,

Irak, Afganistan?

 

KEVIN

Nisam to ja učinio!

 

MIKI

Niste ali ste ipak krivi!

Jesam li ja birao

predsjednike koji su

okupirali te zemlje ili vi?

Jeste li im plaćali poreze

koji su oni koristili za

kupovinu bombi? Da, vi ste

to učinili. Vi ste

odgovorni!

 

KEVIN

Ponekad se mora

upotrijebiti sila da bi se

spriječilo veće zlo…

 

MIKI

To je učinjeno protiv

vaših zakona a da ne

govorimo koliko je to bilo

protiv naših zakona…

 

KEVIN

(izvlači se)

Nismo to mi učinili. To su

učinili naši predsjednici.

 

MIKI

Znamo mi koliko ste vi

krivi a koliko vaši

predsjednici. Vaši

predsjednici nemaju pristupa

ovdje. Oni i njima slični

idu direktno do Đavola!

(zamisli se pa nastavlja)

Niste li vi praktično

svugdje usvojili princip

takmičenja?

 

KEVIN

Moglo bi se reći da je

tako. Što ima loše u tome?

 

MIKI

Loše je što pobjednik uzima

sve. Zato nastojite

pobijediti po svaku cijenu.

To je zlo…

 

JACK

(sarkastično)

Može li se znati kako ste

vi postali tako dobri

ljudi?

 

MIKI

I mi se takmičimo ali

dobitnik ne profitira puno

više od gubitnika. Mi naše

odnose baziramo uglavnom

na dogovoru…

 

JACK

(nastavlja sarkastično)

Dogovorite se da budete

dobri i vi ste dobri?

 

MIKI

Tako nekako…

 

MIRJANA

(nastavlja)

Svi vi koji ste dobili

crvene kape se uz vlastiti

trud možete izvući. Miki

je na početku imao veliku

crvenu kapu. Jeli tako

Miki?

 

MIKI

(promrlja)

Tako je.

 

MIRJANA

Ako se on uspio izvući ja

vam garantiram da se i vi

možete izvući.

 

Mikiju se ne sviđa taj komentar ali šuti.

 

MIRJANA

Mi smo organizirali naš

život ovdje na najvišem

mogućem nivou, daleko

iznad onoga iz kojeg ste

vi došli. Nebo je idealno

mjesto za život. Vjerujem

da vas interesira kako to

izgleda jer će to od sada

biti i vaš život…

 

 

 

 

Nebo Dio II

 

Dobar Komunizam

Scenario Dobar Komunizam (Nebo) – Scenario prikazuje humani komunizam kroz priču. Scenarij je završen u septembru 2006.

 


Radnja filma počinje u avionu koji doživljavaju nesreću i sa putnicima završava na drugom svijetu. Tamo se nalazi vrlo razvijeno društvo, potpuno drugačije od onog iz kojeg su putnici u avionu došli. U novom svijetu nema nepravde, eksploatacije, korupcije, nezaposlenosti, kriminala, zla, nasilja, destrukcije, agresije i ratova. Putnici kroz film uče kako se takvo društvo stvara i kako da se uklope u novi svijet. Uspijevaju u tome zato što je novi svijet superiorniji i prirodniji od onog iz kojeg su došli.


U novom društvu je uspostavljen komunistički sistem. Svako radi koliko hoće i uzima toliko robe i usluga
 koliko mu je potrebno. Znam, vi ste dragi čitaoci odmah pomislili da to nije moguće ostvariti. To je zato što su vam nametane pogrešne vrijednosti pogrešnih autoriteta praktično od rođenja. Sa stanovišta tih vrijednosti ovaj film predstavlja nemoguć sistem. Vi mislim da ćete promijeniti svoje mišljenje nakon nekog vremena življnja u socijalizmu.


Prvo moram reći da u komunizmu ne može biti nikave prisile. Ljudi će sami jednog dana uspostaviti komunizam tako što će sve novce od svojih zarada dobrovoljno namijeniti za porez. Tada će sva roba i usluge biti plaćene iz fonda zajedničke potrošnje i biti će besplatno dostupni svim ljudima. Ako bi samo jedan pojedinac u društvu želio zadržati dohodak tada će svi ljudi i dalje dobijati dohodak koji će biti izrazito mali (recimo 1 cent) jer pojedinac ima mali utjecaj u društvu. Naravno za komunizam je potrebno da ljudi spoznaju gdje se nalaze prave vrijednosti. Na prvom mjestu svatko treba voliti svoj posao toliko da bi ga želio raditi i bez naknade. Ja ne znam kada će takvo društvo nastupiti ali sam 
uvjeren da će ono doći. Tada će započeti najsvijetlija moguća budućnost čovječanstva.


Nadam se da vas je ovo dovoljno zainteresiralo da pročitate scenarij.

 

Uzmite scenarij “ Dobar  Komunizam” (Nebo) u PDF formatu


Uzmite scenarij “
Dobar Komunizam” (Nebo) u RTF formatu

Čitajte scenarij on line:   

Dobar Komunizam Dio I

Dobar Komunizam Dio II

Dobar Komunizam Dio III

Dobar Komunizam Dio IIII