Category: Znacajne Misli

19.10.2006

Hajde da izgradimo demokratsku anarhiju

Demokratska anarhija predstavlja novi oblik društvenog odnošenja koji je baziran na hijerarhijskoj strukturi donošenja odluka o organizaciji društva ali konačna moć će pripadati neposredno svim članovima društva. Mi ne možemo kooperirati svugdje. Na prvom mjestu mi nemamo vremena za to. Također, mi moramo proslijediti svoje pravo participiranja u procesu donošenja odluka u društvu ljudima koji su eksperti u svojim poljima. Hajde da damo ljudima slobodu da urade sve što misle da je najbolje za društvo u cjelini ali ti ljudi nas ne smiju razočarati kada donose odluke u poljima gdje mi imamo svoje vlastite interese.

 

Demokratska anarhija će to osigurati dodjelom jednakog prava svakom čovjeku da ocjenjuje druge ljude. Uzmimo da svaki čovjek dobije pravo da ocjenjuje tri osobe pozitivno i tri osobe negativno mjesečno. Svaka pozitivna ocjena treba donijeti malu nagradu, recimo jedan dolar ocjenjenom čovjeku. Sa druge strane, svaka negativna ocjena će rezultirati istim oblikom kazne.

Što ćemo sa time dobiti? Tako mala moć u rukama ljudi će prisiliti pojedince da poštuju jedni druge. To će usmjeriti svakog čovjeka u društvu da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu, i da umanji ili potpuno ukine stvaranje bilo kakvih oblika nepogodnosti.

 

Ljudi će slobodno suditi drugim ljudima. To znači da nemoralna osoba može ocjenjivati druge ljude nepošteno ali to neće biti značajan nedostatak zato što individualna moć ocjenjivanja u iznosu od jednog dolara ne može prouzročiti veliku štetu nikome. Ako se dvoje ljudi izrazito ne voli, oni mogu ocjenjivati jedno drugog negativno godinama, što neće biti velika šteta. Dobijanje ili gubljenje tri dolara mjesečno u razvijenom svijetu ne znači mnogo. Pojedinci neće imati veliku moć u društvu ali zajedno oni će biti vrlo moćni. Uzgred, osoba koja dobije negativnu ocjenu neće nikada saznati ko joj je tu ocjenu dao. Ipak, rezultat će biti vrlo afirmativan zato što će se ta osoba truditi da popravi svoje ponašanje prema svima.

 

Osoba koja dobije veliki broj negativnih ocjena će još i više izbjegavati da čini bilo što nepogodno drugim ljudima i trudit će se da poboljša život svima. Kao rezultat, nasilnik vas više neće zlostavljati u školi, vaš šef vas neće maltretirati na poslu, vaš susjed neće praviti buku noću, prodavač vas neće varati, političar vas neće lagati, vi dodajte neki primjer. Oni će se svi truditi da vam ugode na najbolji mogući način. To je ono što će ukloniti društveno zlo i učiniti dobro društvo.

 

Što radnik ima višu poziciju u društvu to će postati više odgovoran društvu. Ukoliko ste vi eksponirana osoba, na primjer šef od stotinu radnika, vi se nećete ponašati neprimjereno prema vašim radnicima (što je usput budi rečeno vrlo čest slučaj danas) zato što će vas oni mogu negativno ocjeniti i to bi vas koštalo stotine dolara mjesečno. Pomoću sistema ocjenjivanja, svi šefovi bi trenutno izgubili privilegirani status u odnosu na radnike. Oni više neće imati drugi izbor nego da razvijaju kooperativan odnos sa radnicima.

 

Predsjednik SAD na primjer bi mogao dobiti 100.000.000 negativnih ocjena od američkih građana za svoju lošu politiku, laži, i za kriminalnu agresiju na Irak. To bi ga koštalo 100.000.000 dolara i to samo u jednom mjesecu. Sa druge strane ja ne vjerujem da bi ga njegovi podržavatelji zasigurno pozitivno ocijenjivali zato što mogu lako imati veće prioritete za pozitivno ocjenjivanje pa će potrošiti svoje pozitivne ocjene prije nego što on dođe na red. Takav predsjednik više nebi bio privilegiran ni na koji način. On bi pobjegao sa svoje pozicije tako brzo da se niko više nebi sjećao da je bio predsjednik. Samo najsposobniji i najhrabriji pojedinci, voljni da surađuju sa svim ljudima će se usuditi da budu predsjednici. Oni više neće biti autoriteti nego naši poslužitelji.

Svako će služiti drugom čovjeku koliko god to može. Svako će se truditi da ugodi društvu koliko god može i to će formirati čudesno društvo. Sa vremenom sistem ocjenjivanja će ukinuti državne zakone, vojsku, policiju, pa i samu državu. Nikome to više neće trebati. To će biti perfektna anarhija. Možete više saznati o tome ovdje: Budućnost demokracije.

 

09.10.2006

Hajde da demistificiramo obrazovanje

 

Obrazovanje nam daje potrebno znanje. U otuđenom društvu u kojem mi živimo danas, autoriteti određuju koje je znanje potrebno a društvo nema drugog izbora nega da ga prihvati. Današnji autoriteti su uspostavili obavezan sistem obrazovanja da budu sigurni da će njihov poredak, način razmišljanja, kao i njihove vrijednosti biti usvojene u društvu. Takvo obrazovanje je otuđeno, ono nas otuđuje od naše prirode, sputava razvoj naših prirodnih sposobnosti i sprečava nas da živimo normalan život.


Otuđeno društvo precjenjuje značaj obrazovanja. Najbolje učenje dolazi kroz praksu. Kada čovjek voli ono što radi on brzo uči sve što mu treba da bi svoj rad mogao obavljati. Ali mi jako teško možemo ostvariti pravo na rad tamo gdje imamo interes zato jer je većina radnih mjesta zauzeta i zaštićena. Kada ne možemo izraziti sebe na produktivan način kroz prirodne potrebe kao što je to rad, tada tražimo otuđene oblike vrijednosti koje nas degeneriraju. To je upravo situacija koju imamo danas.


Novi sistem koji sam predložio uvodi otvoreno takmičenje radnika za sva radna mjesta. Radnik koji ponudi najveću produktivnost na željenom radnom mjestu će dobiti posao. Sistem će formirati daleko veću odgovornost radnika za vlastiti rad pa tako i za iskazanu produktivnost, nego što je to danas moguće, pa nikome neće pasti na pamet da nudi produktivnost koju neće moći ostvariti kao što to danas uobičajeno rade političari na primjer.


U takvom sistemu rad više neće biti uvjetovan obrazovanjem. Obrazovanje treba shvatiti samo kao pomoć u radu. To na prvom mjestu znači da obrazovanje neće biti obavezno. Učenici će slobodno pohađati nastavu gdje žele i kad žele. Može se sa velikom sigurnošću pretpostaviti da većina učenika neće pohađati nastavu koja ih ne zanima ili od koje nemaju neposredne koristi. Obrazovanje će u budućnosti imati cilj da upozna učenike sa znanjem koje oni sami smatraju potrebim.


Škole će biti mjesta druženja studenata i nastavnika gdje će oni razmjenjivati znanje iz teorije i iskustva iz prakse. Radna konkurencija će zahtijevati od nastavnika da budu najveći eksperti na svojim poljima. To će se osigurati tako što će učenici ocjenjivanjivati rad svojih nastavnika. Ja mislim da nastavnici više neće ocjenjivati učenike jer to više neće biti potrebno. Učenike će ocjenjivati njihovi klijenti ili mušterije kad jednog dana počnu raditi. Promjene u sistemu obrazovanja će biti velike i suštinske.


Obrazovanje će osposobiti studente da u svakodnevnom životu mogu sami sebi maksimalno pomoći. Može se pretpostaviti da će najposjećenija predavanja biti iz predmeta “budi sam svoj majstor“ u svim prirodnim naukama: mehanici, elektrici, elektronici, prehrani, zdravlju, pa i u medicini. Vjerujem da će ljudi imati potrebe da savladaju osnove medicine u opsegu koji danas koriste liječnici opće prakse da bi se mogli sami liječiti kolko je god to moguće. Društvene nauke će gubiti značaj.


Novi sitem će razgoliti društvene nauke do objektivne suštine i tada ćemo svi postati dobri poznavaoci društvenih nauka. Kao što svi ljudi govore maternji jezik prilično dobro bez obzira na nivo obrazovanja, tako će u novom sistemu svi ljudi postati dobri psiholozi, sociolozi, pravnici, ekonomisti, filozofi, umjetnici, itd. samo zato što žive u novom sistemu.


Za većinu radnih mjesta danas objektivno nije potrebna škola već samo kratak tečaj. Studenti će upisivati takve tečajeve po slobodnoj volji. Studenti će također sami praviti curriculum studija prema vlastitim potrebama i sposobnostima. To će biti slučaj i sa specijaliziranim poslovima velike složenosti. Na primjer uzmimo da neko poželi studirati atomsku fiziku. Počne studije i utvrdi da ne poznaje dovoljno matematiku da bi mogao slijediti predmet. Tada će prekinuti studij atomske fizike i uzeti studij matematike dok je dovoljno ne usavrši da bi mogao nastaviti studij atomske fizike. Princip školovanja u budućnosti će tražiti najkraći put za ostvarenje potrebnog znanja.


Danas se na primjer, prosječan kirurg školuje više od dvadeset godina. Kakvo je to robovanje birokraciji! Kakvo je to gubljenje vremena u najrazvijenijoj stvaralačkoj dobi! Ja mislim da prosječno obrazovan čovjek može u puno kraćem roku savladati znanje potrebno kirurgu specijalisti ukoliko iz programa izbaci sve što nije neophodno potrebno. Kako to ostvariti? Uz obavezna predavanja studenti kirurgije će normalno prisustvovati operacijama iskusnih kirurga.

 

Kada student završi program koji je izabrao za kirurga, sam može procijeniti dali je sposoban za operacije. Pogrešne procjene vlastite sposobnosti kirurga se neće događati zato što će regulacija pitanja radne odgovornosti biti oštrija nego što je to danas. Pacijenti neće biti u opasnosti od nestručnih kirurga i zato što će kirurzi početnici imati nadzor od iskusnih kolega. Osim toga kad se kirurg početnik osjeti sposoban za operacije tada će još uvijek trebati uvijeriti pacijente da je sposoban jer će pacijenti sami birati kirurge. Kirurg koji napravi veliku grešku u radu može zauvijek ostati bez pacijenata. Ako se kandidat za kirurga ne osjeće sposoban da obavlja operacije tada može ići na dopunsko obrazovanje koliko god mu to treba.


Tako treba izgledati demistificirano obrazovanje. Tako će izgledati obrazovanje u budućnosti.


07.07.2005

Hajde da budemo dobri, zdravi i radosni ljudi

Ne postoji drugi put za dosezanje dobrog, zdravog i radosnog života osim prihvatanja političko-ekonomskog društvenog sistema koji sam opisao u svojoj knjizi “Humanizam.”


Ne postoji ni jednostavniji način. Moje rješenje ne zahtijeva pravila, zakone, savjest, inteligenciju, mudrost, autoritete niti učitelje; ono ne zahtijeva snagu, nepogodan rad niti bilo kakvo žrtvovanje. Ono samo treba slobodne ljude koji poštuju druge ljude. Moja ideja uzajamnog ocjenjivanja će to ostvariti.


Život u sistemu koji sam predložio će učiti ljude kako da slijede volju Boga. Vi se možete pitati kako ćete znati što je volja Boga? Odgovor je vrlo jednostavan; kada napravite okruženje u kojem će svi ljudi biti zadovoljni sa svojim životima, živeći u čudesnoj harmoniji, u raju na zemlji, to će biti Božja volja.


06.07.2005

Hajde da budemo slobodni

Sloboda je stanje neovisnosti. Osoba koja ima potrebe ovisi o njima i stoga ona ne može biti apsolutno slobodna. U užem smislu slobodu treba shvatiti kao stanje koje nam dozvoljava da zadovoljimo svoje potrebe.


Čovjek ima subjektivne i objektivne potrebe. Objektivne potrebe su prirodne potrebe. Čovjek ih može prilično uspješno zadovoljiti i tako pronaći svoju prirodnu slobodu. Problemi današnjeg društva proizlaze iz subjektivnih ili otuđenih potreba zato jer ih čovjek ne može zadovoljiti. Generalno govoreći subjektivne potrebe mogu dati ljudima osjećaj prevladavanja nemoći pred prirodom i oslobađaju ljude nepogodnosti koje proizlaze iz takve nemoći. Ali naravno to je lažno oslobađanje.


Kako se ono manifestira? Kada god ljudi ostvare neki cilj u svom životu narcis u njima lako dodjeljuje tom uspjehu, a samim tim i vlastitom egu, značajniju ulogu nego što je objektivno zaslužuje. Ovakva pojava može izgledati nevažno ali u biti ona je izvor svog društvenog zla. Svo društveno zlo ovoga svijeta proizlazi iz prevelikog vlastitog vrednovanja jer ono za sobom neminovno donosi i podcjenjivanje drugih ljudi. Pogrešno vrednovanje ljudi otuđuje ljude od prirode društva i priprema okruženje za sve društvene probleme.


Kada su čovjekove potrebe otuđene one teško mogu biti zadovoljene zato što nikakvo djelovanje ne može zahvatiti prirodu nastanka takvih potreba. Nikakvo djelovanje ne može čovjeku dati veću moć nego što je on po svojoj prirodi može imati. Takva osoba se plaši od mogućnosti gubitka zamišljene otuđene moći i to je prisiljava da djeluje beskrajno u svrhu zaštite svoje pogrešne vizije. Obzirom da na tom putu ona ne može doseći zadovoljenje, takvo djelovanje oduzima slobodu takvoj osobi dok beskonačnost uzalidnog djelovanja ubija dušu takve osobe. Čovjek bez duše je samo mašina koja hoda i pravi neprilike.


Kao kruna svega takva osoba ima tendenciju da nameće otuđene vrijednosti drugim ljudima i na taj način oduzima slobodu drugim ljudima što donosi ogromne probleme zajednici u cjelini. Takve stvari rade predsjednici, nogometaši, znanstvenici, majke; praktično niko nije imun na preuveličavanje vlastite vrijednosti u društvu, niko nije imun na vlastitu narcisoidnost. To je problem koji moramo riješiti.


Bez obzira kakav cilj čovjek ostvari, on ne smije nikada zaboraviti, za svoje dobro i za dobro cijele zajednice, da je on jednak svim drugim ljudima. To je upravo ono što će sistem međusobnog ocjenjivanja koje sam predložio, svakodnevno podsjećati svakog čovjeka. To je prvi korak prema slobodi. Osim toga sistem koji sam predložio će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese. Takvo iskustvo će demistificirati autoritetima nametnute vrijednosti i učiti ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva.


Novi sistem koji sam predložio daje objektivnu slobodu ljudima. Oni će imati izbore opredjeljenja posvuda. Ljudi će imati pravo da odluče da li žele raditi i poslije toga što žele raditi. Njihov opstanak više neće ovisiti o radu, ali oni će izabrati da rade zato što će u novom sistemu voljeti da rade.


Takav život će biti slobodan. On će biti značajno bolji nego život koji mi živimo danas; značajno bolji nego što to itko danas može zamisliti.


25.06.2005

Hajde da uklonimo društveno zlo

Vi ste učenici i huligani vas zlostavljaju u školi? Ili vaš šef vas zlostavlja na poslu? Ne može se naći osoba koja će negirati da su to danas vrlo učestale pojave. Da bi se zaštitili od takvog nasilja vi to morate prijaviti autoritetima. Naša kultura koju smo naslijedili daje autoritetima veću moć nego što je drugi ljudi imaju. Sistem u kojem živimo daje autoritetima pravo da znaju bolje nego vi šta je dobro ili loše za vas. To je pogrešno.


Nadalje, autoriteti vrlo često vole svoju moć daleko više nego vas tako da lako mogu biti korumpirani. Osim toga čak i sudovi vas teško mogu obraniti od sofisticiranog nasilja. Da, vi možete promijeniti školu ili posao ako postoji takva mogućnost, ali drugi nasilnik ili šef vas mogu i tamo zlostavljati. Ako vas netko naziva pogrdnim imenom, ili vaš susjed pravi buku noću, ili vi možete dati neki sličan primjer, vi nemate odgovarajuću zaštitu od takvog zlostavljanja u svakodnevnom životu danas nigdje.


Sistem međusobnog ocjenjivanja koji sam osmislio će vas zaštititi od svog gore navedenog zla i od puno više toga. To je u stvari anarhija zato što ljudi neće slijediti nikakva pisana pravila prilikom ocjenjivanja drugih ljudi. To će pružiti ljudima znatno jednostavniju i efikaniju zaštitu od pisanih pravila i autoriteta. Svako će prestati raditi ono što drugim ljudima ne odgovara i truditi će se da radi stvari koje drugi ljudi vole. To je ono što će učiniti dobro društvo.


Ali vi sada možete biti zabrinuti na primjer što ako se nekome ne sviđa to što vi pjevate bolje od njega. Hoće li vas on ocijeniti negativno samo zato što je ljubomoran na vaše umijeće? Prvo moram reći da će svaka osoba imati ograničeno pravo da negativno ocijeni recimo tri osobe mjesečno. To bi zahtijevalo da ste vi njemu gora osoba od šefa koji ga zlostavlja, od prodavača koji mu je prodao pokvarenu hranu, i od političara koji ga je lagao, što je teško za očekivati. Prosječna osoba vas nikada neće negativno ocijeniti zato što pjevate bolje od nje.


Ipak u otuđenom izopačenom društvu u kojem mi danas živimo, neprikladno ocjenjivanje se može dogoditi ali ocjena pojedinaca neće imati moć da napravi veliku štetu nikome. Sa druge strane ukoliko ste vi eksponirana osoba i činite stvari koje mnogi ljudi ne vole, vi ćete dobiti veliki broj negativnih ocjena od tih ljudi. To će vas zaboliti i prisiliti će vas da promijenite svoje ponašanje.


Konačno, novi sistem će učiniti sve dobre sposobnosti čovjeka podjednako prihvatljivim u društvu. Ukoliko pjevate bolje od nekog drugog čovjeka to ga neće smetati jer će on imati priliku da bude bolji od vas u nečemu drugome i tamo će pronaći svoje zadovoljstvo. Na kraju treba reći da će sistem međusobmog ocjenjivanja učiti ljude da eventualne sporove rješavaju sporazumima na zadovoljstvo svih sudionika bez arbitraže autoriteta. Hrabrost i dobre sposobnosti u služenju ljudima će se cijeniti i pozitivno ocjenjivati.


U stvari ja ne vidim ni jedan problem koji može proizaći iz sistema međusobnog ocjenjivanja osim otpora malog narcisa u vama kojem se ne sviđa to što će vas drugi ljudi ocjenjivati. Ali to ocjenjivanje je upravo ono što će konačno dati svakoj osobi jednaka prava i moć u društvu. Taj nedostatak je bio glavni uzročnik koji je sprečavao formiranje dobrog društva u cjelokupnoj povijesti čovječanstva.


Ljudi zlostavljaju druge ljude samo kada se osjećaju superiorni i ne zlostavljaju ljude koji im mogu podjednako uzvratiti. Sistem međusobnog ocjenjivanje će učiti ljude da poštuju druge ljude i to će spriječiti nastajanje loših odnosa u društvu. Ipak ako ste još uvijek zabrinuti zbog prava ocjenjivanja među ljudima mi ga možemo probati bez uključivanja ikakvih nagrada i kazni. Hajde da vidimo samo koliko će pozitivnih i negativnih ocjena svaka osoba dobiti i to će već napraviti značajno poboljšanje društva. Mi to možemo probati sutra i znatno bolja budućnost će početi sutra. Sistem međusobnog ocjenjivanja će jednog dana ukloniti svo zlo.


13.06.2005

Hajde da uklonimo nemoral

Čovjek je nemoralan kada nema slobodu da bude moralan, kada mu sistem u kojem živi ne dozvoljava da koristi svoju moć produktivno. Nemoć u društvu je nemoralna sama po sebi i ona nužno širi nemoral. U današnjem zatvorenom neslobodnom otuđenom društvu gotovo svi ljudi oduzimaju neku moć drugim ljudima. To je razlog zašto su gotovo svi ljudi nemoćni u društvu pa zato ne treba čuditi u kakvom nemoralu živimo. Nemoral je maligni karcinom za svako društvo.


Sistem koji sam predložio daje neograničenu slobodu ispoljavnja čovjekovih produktivnih moći u društvu i pronalaženja zadovoljstva koje iz toga proizlazi. Sa druge strane sistem ne daje slobodu nepogodnog ili destruktivnog ponašanja u društvu. U novom sistemu svaki čovjek će imati moć da ocjenjuje bilo kojeg drugog čovjeka. Ta ocjena će predstavljati takvu vrijednost u društvu da će se svako izbjegavati da učini bilo šta nepogodno drugom čovjeku ili društvu u cjelini, i truditi će se da učini što veće pogodnosti drugom čovjeku i drušvu u cjelini. Ono što se daje to se prima natrag i zato će društvo postati dobro. Ljudi će tako vlastitom praksom spoznati prirodne vrijednosti. To će definitivno zaustaviti svaki oblik nemorala.


01.06.2005

Hajde da uklonimo otuđenje

Subjektivnost stvara otuđenje. Čovjek teško prihvaća svoju nemoć u prirodi i zato nepoznatim ili superiornim pojavama u prirodi lako dodjeljuje određenja koja mu pogoduju. Takva određenja mogu dati čovjeku privid moći i osloboditi ga neugodne napetosti življenja, ali takva određenja su otuđena od svoje objektivne biti i zato otuđuju čovjeka od svoje prirode. Nitko nije imun na ovaj proces i zato svaki čovjek gradi neki oblik otuđenja. U svrhu ostvarenja veće moći, otuđeni ljudi nameću svoju otuđenu viziju, vrijednosti, potrebe drugim ljudima. Tu je ishodište neizmjernog otuđenja u kojem mi danas živimo.


Otuđenje počinje sa odgojem. Roditelji normalno uče djecu što je dobro a što ne. Roditelji koji žive više prirodnim načinom života su uglavnom zadovoljni sa svojim životima. Oni se brinu o svojoj djeci i dozvoljavaju slobodan razvoj djece što predstavlja uvjet za prosperitet djece. Ali takvi roditelji su danas rijetkost.


Danas su roditelji uglavnom otuđeni od svoje prirode i zato su zasigurno manje zadovoljni sa svojim životima. Oni često nemaju vremena za svoju djecu pa prepuštaju društvu da se stara o njima. Nedostatak ljubavi stvara veliku štetu u razvoju djece. Ukoliko otuđeni roditelji nađu vrijeme za djecu to je uglavnom zato da bi prisilli djecu da ostvare ono što su sami propustili. Oni prisiljavaju djecu da prihvate otuđene vrijednosti i potrebe više nego što su ih i sami usvojili. Takvi roditelji stvaraju neprirodne zahtjeve koji tlače djecu i otuđuju je od svoje prirode. To stvara ogromnu štetu za mentalni razvoj djece. Tu počinje nesreća današnjeg društva.


Poslije dolazi obrazovanje sa institucionaliziranim zahtjevom za nametanje nataloženog otuđenog znanja. To je nasilje nad psihom studenata. Uspješniji studenti u školama su uglavnom oni koji imaju razvijeniju inteligenciju i koji često manje osjećaju svoju prirodu pa zato lakše prihvaćaju otuđeno znanje. Poslije završenog školovanja takvi studenti imaju veće šanse da preuzmu vodeće uloge u društvu. Oni su intelektualno sposobni unaprijediti otuđena polja ali to u pravilu ima malo zajedničkog sa unapređenjem društva. Naprotiv, obzirom da takvi ljudi imaju više poteškoća da osjete i razumiju priprodne procese, oni sprečavaju prirodan razvoj društva i šire otuđenje.


U zrelom dobu se nastavlja ugnjetavanje ljudi gdje vi dragi čitaoci nosite i razvijate svo otuđenje koje dolazi od vaših predaka. To otuđenje vas čini nemoćnim. U današnjem zatvorenom otuđenom društvu vi gotovo da nemate šansu da živite prirodni život. Sve u svemu vi ste samo slijedeća cigla u zidu (Pink Floyd).


Zidovi su posvuda oko vas a što je najgore oni su i u vašim glavama. Autoriteti vas uče cijeli život samo da se borite za bolju poziciju u zidu. Ali ne postoji bolja pozicija u zidu; vama se samo čini da ona postoji prvenstveno zato što nemate mogućnost da je isprobate. Vi niste slobodni i ne dozvoljavate nikom drugom ko vam je na bilo koji način podređen da bude slobodan. Vi ste prividno dobri ljudi za autoritete jer vas oni obilato koriste, ali teško možete biti dobiri ljudi za sebe ili za društvo u cjelini. Ovdje se nalazi izvor svih društvenih problema današnjice. To je ono što sprečava vas i druge ljude da koristite svoje sposobnosti i potencijale. To je ono što sprečava vas i druge ljude da imate dobar, zdrav, zadovoljan i radostan život.


Sistem koji sam predložio će porušiti ove zidove. On će vas osloboditi od autoritativnog pritiska i dati će vam slobodu da slijedite vlastite interese ali će vas u isto vrijeme prisiliti da poštujete druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati vrijednosti koje su autoriteti nametnuli i učiti će vas da živite u skladu sa vlastitom objektivnom prirodom što će vas osloboditi od svih oblika otuđenja današnjeg društva. Ovaj sistem će vas nadalje učiti da formirate objektivne potrebe u skladu sa vlastitim mogućnostima zadovoljenja. To je glavni uvjet prevladavanja destruktivnosti u društvu jer ukoliko konstantno budete zadovoljavali svoje potrebe vi više nećete biti destruktivni. Predloženi sistem će vam dati moć da budete dobri ljudi. On obećava prirodan, harmoničan i visoko prosperitetan razvoj društva.


29.05.2005

Hajde da uklonimo strah

Nama više ne treba strah da bi osigurali vlastiti opstanak ali mi ga ipak imamo. U današnjoj obilnoj produkciji to je umjetni nepotreban strah koji osigurava moć privilegiranom sloju ljudi. Preplašeni ljudi nisu u stanju koristiti vlastiti mozak. Svaki strah blokira moć rasuđivanja i zato preplašeni ljudi traže spas u autoritetima. To je začarani krug siromaštva u kojem živimo. U sistemu koji sam predložio svako će primati minimalni dohodak koji osigurava ekonomski opstanak bez obzira da li radi ili ne. Visina minimalnog dohotka će se u sistemu koji sam predložio utvrditi neposreno demokratski.


Ali zašto bi iko radio ako ostvaruje dohodak i bez rada? Odgovor je jednostavan; oni koji rade će primati veći dohodak od onih koji ne rade. Osim toga novi sistem će dati ljudima priliku da izaberu poslove koje vole i oni će ga raditi primarno zato što će uživati da ga rade. Neko bi rekao: “Da, ali malo ko voli svoj posao cijeli život”. To je tačno zato novi sistem omogućava svakome da lako pronađe novi zanimljiv posao. Neko bi dodao: “Da, ali daleko najveći problem danas leži u činjenici da mi radimo praktično cijele dane i čak i kada bi imali jako dobar posao sa vremenom on će postati više teški teret nego zadovoljstvo.”


Novi sistem koji sam predložio ima jednostavno rješenje za taj problem. On će omogućiti demistifikaciju današnjeg sistema vrijednosti. To znači da će se smanjiti potrošački mentalitet a to će zahtijevati i redukciju proizvodnje. Osim toga nova organizacija rada će ostvariti značajno skraćivanje potrebnog radnog vremena. Jednom kada novi sistem unaprijedi društvo i društvo značajno unaprijedi novi sistem natrag, vjerojatno će dva sata radni dan biti dovoljan da zadovolji sve ljudske potrošačke potrebe. Osim toga taj rad će predstavljati zadovoljstvo i proizvesti će daleko bolje rezultate nego što ga može proizvesti bilo kakav strah. Tada će ljudi imati daleko više vremena za unapređenje vlastite produktivne orjentacije i za druženje sa drugim ljudima.


Jedan učestali strah u današnjem društvu je strah od gubitka statusa u društvu. Ako ste nekakav predsjednik, filmaska zvijezda, ili imate bilo koji drugi privilegirani položaj u društvu, vi ste ostvarili otuđene pogodnosti koje donose sreću ali i strah od gubitka takvog statusa. Privilegirani status donosi objektivno prilično nepostojeće pogodnost i nepotreban strah. U novom sistemu ljudi će normalno imati različite poslove i položaje u društvu ali oni neće cijeniti svoj posao niti status više ni manje nego posalove i statuse drugih ljudi. Sa time u vezi, gubitak bilo kakvog posla ili statusa u novom društvu neće više nikome biti značajna nepogodnost pa tako ni strah od takvog gubitka neće postojati. U novom sistemu ljudi će cijeniti druge ljude po onome što oni jesu a ne kakav status oni posjeduju. To će omogućiti svakome da ima normalan dobar život.


Sistem međusobnog ocjenjivanja koji sam predložio će svakome dati konačnu moć koju niko ne može prevladati. Ljudi će jako respektirati jedni druge. Niko se više neće plašiti drugih ljudi bez obzira kakve slabosti imao. Ali šta da radimo sa drugim strahovima, apstraktnim i konkretnim, racionalnim i iracionalnim, svjesnim i nesvjesnim, velikim i malim? Autoriteti stvaraju ili održavaju većinu takvih strahova u svrhu pokoravanja ljudi kroz cijeli život. Takvi strahovi u novom društvu gdje ljudi vole jedni druge, gdja konstantno pomažu jedni drugima, će teško postojati.


Možete li zamisliti život bez straha? To će biti prekrasan život.


21.05.2005

Hajde da spriječimo korupciju

Kada počnem diskusiju o svom sistemu sa ljudima najčešće dobijam primjedbe da Raj na Zemlji nije moguć zato što su ljudi slabi i vole da korumpiraju ili da budu korumpirani. Korupcija stvara nemoralne destruktivne odnose u društvu koji sprečavaju društvo da bude dobro. Korupcija je otrov svakog društva.


Ali kada je čovjek slab? On je slab kada ne može zadovoljiti svoje potrebe. To je slučaj u zatvorenom otuđenom društvu gdje vladaju privilegije koje imamo danas. Privilegije daju čovjeku moć nad ljudima koja korumpira. Privilegije su gnijezda korupcije. U svijetu privilegija pojedinac ne može dobiti ono što želi ukoliko nije pokoran privilegiranim ljudima ili ukoliko ih ne potkupi. To je pogrešno.


U sistemu koji sam predložio više neće postojati nadmoć nad ljudima, neće biti privilegiranih ljudi, pa će i korupcija nestati. Onaj ko ne zadovolji nečije potrebe na svom radnom mjestu će dobiti negativne ocjene od nezadovoljnih ljudi. Te ocjene će biti toliko utjecajne koliko je to potrebno da sistem dobro funkcionira. Svako će se truditi da pomogne drugim ljudima koliko god može bez korupcije.


Nadalje, novi sistem nudi otvoreno radno takmičenje radnika za svako radno mjesto u javnim kompanijama. Ni jedno javno radno mjesto više neće biti privilegirano. Ako neki radnik na svom poslu ipak ne zadovolji potrebe drugog čovjeka isti ga može zamijeniti ukoliko ponudi veću produktivnost. Niko neće moći ostvariti korist zbog privilegiranog položaja u društvu. Ni jedan pojedinac neće imati kontrolu nad drugim ljudima, niti nad sredstvima koja pripadaju društvu. Kakvog bi smisla imala korupcija kada niko ne može ostvariti privilegirani status i moć u društvu? Osim toga u takvom društvu niko više neće biti slab i zato korupcija više neće imati razlog svog postojanja.


Radna konkurancija je vjerojatno najteži dio sistema koji sam predložio ali daleko od toga da se ona ne može ostvariti. Ona će donijeti veću produktivnost nego što je kapitalizam može ostvariti tako da će postati kapitalizam u povijest. Ona će omogućiti radu da postane vrijednost za sebe pa će ljudi uživati u radu. Tržište rada će učiniti sve poslove jednako traženim. Život u takvom sistemu će razotuđiti ljude i pokazati im gdje su prave vrijednosti. Takav sistem će zasigurno zaustaviti korupciju. Pogodnosti koje će novi sistem donijeti društvu su praktično neograničene. Možete pronaći više o tome u mojoj knjizi “Humanizam”. Sistem je potpuno nov i zato ga vjerojatno neće biti lako implementirati ali ne postoji drugi dobar put. Mi moramo ići tim putem ako želimo da gradimo dobru budućnost čovječanstva.


16.04.2005

Hajde da razgovaramo

Ove su internet stranice već godinama dobro posjećene. Trenutno imam u prosjeku 150 posjetitelja dnevno koji zajedno uzmu dvije knjige “Humanizam“. Ali rijetko primam mišljenje o mojim stranicama od čitaoca. Zašto je to tako?

 

Pretpostavljam da su ideje toliko nevjerojatne da čitaoci misle da je najbolje prepustiti raspravu o novom sistemu autoritetima, bilo liderima ili stručnjacima. Ovdje odmah nastaje problem. Bez obzira kako su lideri izabrani ili koliko su stručnjaci dobri oni ništa bolje ne razumijevaju novi sistem od ostalih ljudi zato što je su moje ideje potpuno drugačije od znanja koje su oni usvojili.

Osim toga autoriteti imaju privilegirane položaje u društvu. Sistem koji sam predložio oduzima privilegije i zahtijeva odgovornosti koje oni ne vole. Zbog toga autoriteti danas uglavnom ne žele ni znati da moj sistem postoji.

 

Svi ljudi nastoje ostvariti moć u društvu i mogu u tome uspjeti na nekom polju. Ukoliko uspiju oni štite svoje privilegije od utjecaja druguh ljudi i vladaju. Tako vladaju i svi ostali autoriteti; vlasnici, šefovi, profesori, roditelji. Na taj način gotovo sav ljudski životni prostor biva ograničen ili čak nepristupačan za ljude. Tako čovjek čovjeku oduzima slobodu mišljenja, odlučivanja i djelovanja. Ali naravno, autoriteti uvjeravaju ljude da žive u slobodi vjerojatno zato da nikome ne padne na pamet da je traži. Istina je da mi živimo u zatvorenom društvu u kojem caruju privilegije otuđenih moći čovjeka nad čovjekom. To nas čini siromašnim. To nas degenerira kao ljudska bića. To se mora promijeniti.

 

Svako tko je izgradio neku privilegiju može imati rezerve prema sistemu koji sam predložio. Dali i vi zbog tog razloga ne želite podržati ovakav sistem? Vi se sada možda pitate da li će novi sistem vama oduzeti moć i nad psom kojeg posjedujete? Pogrešno pitanje. Ispravno pitanje bi glasilo zašto vama treba moć nad bilo kim? Odgovor je vrlo jednodstavan, zato što vam društvo u kojem živite ne daje dovoljnu mogućnost ispoljavanja produktivne moći. Vi oko sebe možete vidjeti samo otuđene moći i zato tražite moć na otuđenim poljima.

 

Da, privilegije vam daju osjećaj moći i sreće. Međutim ta moć i sreća su privremene iluzije. Njihov utjecaj je isti kao utjecaj droge. Kada djelovanje prestane dolazi bol. Zato mi ne trebamo tražiti moć nad bilo kime; mi trebamo moć za ostvarenje naše produktivne orjentacije. Mi trebamo slobodu izbora i djelovanja, slobodu ispoljavanja naših produktivnih bivstvenih moći. Ta sloboda će se ostvariti po prvi puta tek sa sistemom koji sam predložio. Sistem će donijeti društvu neograničene produktivne mogućnosti koje će ostvariti danas nezamislive pogodnosti. Vjerovali ili ne to je tako.

 

Za ostvarenje tog cilja samo je nužno onemogućiti autoritete da prisvajaju moć koja pripada drugim ljudima. Sistem koji sam predložio garantira ravnopravnost među ljudima. To je ono što autoriteti današnjice javno propovijedaju i protiv čega se tajno i uspješno bore. Zato se u traženju bolje budućnosti ne treba oslanjati na autoritete.

 

“Veliki“ vođa više nije potreban; da ne spominjem da je on čak i štetan. Sistem koji sam predložio daje moć narodu i neće više nikome dozvoliti da je oduzme od naroda. Ljudi će se moći takmičiti ko će bolje služiti narodu. Ja znam da ovo zvuči kao otrcana fraza ali probajte se malo uživiti u predloženi sistem pa ćete vidjeti da sam u pravu. Stvaranje pogodnosti drugim ljudima će postati najveća vrijednost u društvu. Tako će dobro zauvijek pobijediti zlo. To će ostvariti veće pogodnosti društvu nego što se danas može zamisliti.

 

Nije potrebno visokoškolsko obrazovanje da bi se razumio novi sistem. On je vrlo jednostavan zato što su i zakonitosti prirode čovjeka i društva vrlo jednostavne. Zakonitosti prirode čovjeka i društva postaju komplicirane kada ih ne razumijemo zato jer tada gradimo znanje koje ne odgovara njihovoj biti. Takvo znanje nas otuđuje od naše prirode i komplicira nam život.

Molim vas ne ustručavajte se da postavljate pitanja, da dajete svoje primjedbe ili komentare. Kažite mi šta vam se ne sviđa u mojim idejama; možda možemo naći zajednički jezik! Meni stvarno nije jasno zašto sistem koji sam predložio nije prihvaćen još prije dvanaest godina kada sam napisao ovu knjigu? Otvorimo dijalog. Pišite mi. Svaka primjedba će mi pomoći da bolje objasnim novi sistem.

 

Jako tešku bitku vodim da stignem do čitatelja. Molim vas preporučite ove stranice svojim prijateljima. Na žalost uz sve medije koji danas postoje izgleda da mi jedino preostaje ovaj način širenja ideja. Što prije novi sistem postane poznat, prije će se pojaviti želja da se on usvoji i bolja budućnost će prije započeti.