Kreirao sam novi socijalno ekonomski sistem koji će napraviti raj na zemlji. Promoviram taj sistem evo već 12 godina ali ipak znanost ga ne prihvaća. Slijedeći mogući korak u promociji sistema jest da prikažem sebe kao genija ili možda čak Mesiju. Tko god pročita bilo šta od mog rada može zaključiti da sam ja kandidat za takve titule.
Problem leži u tome što niko osim mene ne vidi da li sam ja više nego kandidat zato što niko osim mene ne vidi kakve će rezultate donijeti sistem koji sam predložio. Ali ako jednog dana moj sistem spasi svijet, tada se može prihvatiti da sam ja genij ili možda čak Mesija, ako ne, tada sam ja najvjerojatnije glupan ili luđak. Kako nije moguće dokazati što će se dogoditi u budućnosti ja ću sada dati argumante koji pokazuju da nisam ni glup ni lud.
Meni se čini da me posebnim čini moja nezavisnost. Ja nisam mogao prihvatiti nikakve ideje koje nisam osjetio da su logične i dobre. To nije u stvari nikad bila svjesna odluka, to je nešto što je ugrađeno u mene. Neki bi to nazvali lijenost. Nisam imao nikakav interes u školi i kao posljedica bio sam najgori učenik u svim razredima i iz svih predmeta. Pokušavao sam mnogo puta da budem dobar učenik ali nisam uspio u tome. Nije bilo ugodno biti loš učenik ali mi je to donijelo neke prednosti koje obični ljudi nemaju. Odbijanjem da prihvatim nametnuto znanje u školi nisam opteretio svoj mozak sa otuđenim idejama, sačuvao sam slobodu svojih misli, svoje prirodne instinkte, percepciju i osjete što mi je omogućilo da odaberem ispravan put.
Sa druge strane kada sam volio nešto da radim ja sam u to ulagao ogromnu energiju. Tako sam trenirao svoju logiku i inteligenciju. Tako sam razvio sposobnosti da kreiram ”čuda” tamo gdje sam imao interes.
Najveće prihvaćeno ”čudo” koje sam do danas napravio je pobjeda na jugoslovenskom arhitektonskom natječaju za uređenje glavnog trga u Zagrebu, Hrvatska. U to vrijeme ja sam bio samo loš student treće godina Arhitektonskog fakulteta. Natječaj je bio jako atraktivan tako da su na njemu sudjelovali najbolji jugoslovenski arhitekti uključujući i moje profesore. Moja pobjeda je zato bila velika senzacija. Loš student arhitekture koji postane najbolji arhitekt Jugoslaviaje bi trebao nagovijestiti genija. Nije li tako?
Da sam ostao u arhitekturi to bi vjerojatno bilo lakše za vidjeti danas. Ali ovdje nema ni malo razloga za žaljenje. U arhitekturi nema tako puno prostora za napredovanje dok je filozofija o kojoj govorim veliki prazni prostor, danas praktično “vakuum”. Osim toga filozofija me interesira daleko više nego arhitektura i zato sam tu napravio daleko bolji rezultat nego što bih ga mogao napraviti u arhitekturi. Jedini problem je što to ljudi ne mogu vidjeti. Pokušat ću to ilustrirati sa jednim primjerom; kada bi običan čovjek danas ugledao planinu napravljeni od zlata on bi jurio da prikupi zlata koliko god može. Ja moram da kažem da je moja knjiga daleko vrijednija od zlatne planine zato što može svima donijeti daleko bolji život nego što to može zlatna planina, ali to niko ne vidi. Tu se samo radi o percepciji gdje su stvarne vrijednosti.
Cijeli život me moja priroda usmjerava protiv struja koje su prihvaćene u društvu. To me učinilo vrlo drugačijim od ostalih ljudi a to nije lako biti. Morao sam se suprotstaviti velikim teškoćama. To je razvilo moje znanje i snagu da djelujem protiv struja i na kraju rezultati su potvrđivali da sam u pravu.
To me sada učinilo prilično samouvjerenim da proglasim sebe genijem. Može se reći da genij nije daleko od luđaka, ali pobjeda na jugoslovenskom arhitektonskom natjećaju zahtjeva jako razvijenu objektivnu spoznaju i razum što isključuje ludilo. Tri profesora sa beogradskog univerziteta su već pisanjem recenzija moje knjige potvrdili da ja nisam ni glup ni lud. To sve zajedno bi trebalo u najmanju ruku učiniti ljude jako znatiželjnim kada kažem da će sistem koji sam predožio promijeniti svijet i učiniti ga prekrasnim mjestom za život.
Sada dolazi teško pitanje: Jesam li ja Mesija sa velikim “M”, onaj iz religije? Pred godinu dana, u svrhu privlačenja veće pažnje na svoj rad, prijavio sam se za radno mjesto Isusa Krista u članku ovdje: Jesam li ja Isus Krist?
Ja mislim da sam izvanredno ispunio zahtjeve koje bi Isus Krist trebao učinIti na planeti Zemlji. Na primjer, objasnio sam kako socijalno dobro može jednostavno i trajno pobijediti socijalno zlo, nešto što je povijest čovječanstva uzalud pokušavala naučiti. Moja knjiga “Humanizam” će spasiti svijet a to se prema Bibliji očekuje od Isusa Krista.
Ali, zakazao sam po pitanju znanja o drugom svijetu. Ja bih bio jako sretan da me je Bog pozvao i rekao: ”Sine, hajde da popijemo po pivo, imam nešto važno da ti kažem”, jer to bi me nedvojbeno učinilo Mesijom i direktno bi mi dalo moć da promijenim svijet. Nažalost, ja nisam nikada čuo ni vidio Boga ili nisam svjetan da se to ikada dogodilo. U tome vjerojatno leži razlog zašto nisam nikoga uvjerio čak ni da prodiskutira sa mnom mogućnost da sam ja Isus Krist.
I to nadalje umanjuje moju šansu da budem Isus Krist zato što prema proročanstvu, kad se vrati na Zemlju, Isus Krist treba da bude prepoznat brzo u cijelom svijetu. Sa druge strane što će se dogoditi ako Isus Krist dođe poslije nego što moja knjiga promijeni svijet i napravi raj na zemlji? Može li On tada reći: “Oprostite što sam zakasnio, promet je bio užasan, ali ja bih učinio sve isto što i Šarović?” U stvari u tom slučaju On je već zakasnio zato jer je svijetla budućnost čovječanstva, koju bi On trebao definirati, već prikazana ovdje u mojoj knjizi. I zašto bi On uopće došao kada ja završim posao za Njega?
Ali ima tu još problema. Muslimani čekaju istoga Isusa Krista koji je prorok a ne Bog. Židovi čekaju Mesiju koji nije Isus Krist ali ima podjednaku misiju kao Isus Krist. Hinduisti čekaju reinkarnaciju Krišne, Budisti čekaju reinkarnaciju Bude koji imaju drugačije metode od Isusa Krista za ostvarenje vrlo sličnih ciljeva. Ko je tu u pravu a ko u krivu? Ja tvrdim da će moja filozofija ostvariti svjetovne ciljeve navedenih spasioca. To znači da ja mogu biti svaki od tih spasioca ali možda nisam ni jedan od njih. Bilo kako bilo, ja sam Aleksandar, čovjek koji će zasigurno promijeniti svijet i napraviti ga prekrasnim mjestom za život
