Intervju za "Dnevno"

Aleksandar Šarović je, mnogi će reći, ekscentrik. Za sebe kaže da je mesija čija će filozofija u potpunosti ukloniti zlo ovog svijeta i učiniti ga prekrasnim mjestom za život. Na svojoj web stranici već godinama predstavlja rezultate svojih promišljanja koja su rezultat želje za promjenom sustava u kojem živimo. Deset je godina radio na knjizi ‘Humanizam’ u kojoj je predstavio svoju viziju idealnog društva. Ovaj diplomirani arhitekt rođen je u Zagrebu 1955. godine, a danas živi u Kanadi. Posljednjih deset godina obavlja kućanske poslove, brine se o djeci i – filozofira, što mu omogućava suprugina dobra plaća. Zašto se zalaže za ukidanje zatvora, koga vidi kao vladare svijeta, zašto će jednog dana nestati ratovi – pročitajte.

G. Šarović, živite u Kanadi u koju se danas mnogi mladi Hrvati sele u potrazi za boljim životom. Hoće li ga tamo pronaći?

Ovdje se bolje živi nego u Hrvatskoj ali nije dobro. Mislim da su na raspolaganju uglavnom slabo plaćeni poslovi od kojih se ne može dobro živjeti.

Autor ste knjige ‘Humanizam’. Kada je knjiga objavljena, kako ste došli na ideju da je napišete i kako je prošla među publikom? Je li dostupna i u tiskanom izdanju?

Po završetku studija arhitekture shvatio sam da društvo u kojem živim nije dobro i da bi moj trud na polju arhitekture bio besmislen. Kako nisam mogao promijeniti sebe, odlučio sam promijeniti svijet. Trebalo mi je deset godina da napišem knjigu ‘Humanizam’. Završena je 1992 godine. Knjiga prikazuje kako funkcionira dobro društvo. Ona je dostupna samo na mojim Internet stranicama od 2000. godine. Do sada sam besplatno podijelio oko 6.000 kopija. Neki pojedinci su jako zainteresirani za moje ideje, ali oni nemaju nikakav utjecaj u društvu.

Svoju knjigu nazivate ‘čistom znanošću koja definira neizbježnu i svijetlu budućnost čovječanstva’. Ne bojite se kritika koje će to nazvati pretencioznim?

Ja sam mesija, mesija Aleksandar. To tvrdim zato što će moja filozofija u potpunosti ukloniti zlo ovog svijeta i trajno ga učiniti prekrasnim mjestom za život. To će se ostvariti doslovnim provođenjem jednakih prava među ljudima. U pristupu razvoju novog društvenog sustava uzeo sam u obzir glavne elemente postojećih znanosti, ponajviše politologije i ekonomije. Zatim sam ih transformirao u oblike koji će omogućiti dalji napredak društva. Pri tom nisam ukinuo ni jednu postojeću funkciju.

Ne bojim se kritika zato što se osjećam superiorno. Sociolozi se prave da me nema zato što od sociologije nema baš nikakve koristi. Zašto onda postoji? Samo zato da bi istakla poslušne ljude koji bez razmišljanja prihvaćaju gluposti koje autoriteti nameću. Poslušni ljudi su nesposobni da bilo što promijene i zato ih svaka vlast voli. Društvene znanosti su danas potpuno nemoćne i beskorisne za kreiranje dobrog društva.

Knjiga predlaže radikalnu promjenu društveno-ekonomskog sustava. Jeste li zbog toga imali neugodnosti?

Nisam, ja sam potpuno ignoriran od strane znanosti, politike i medija. Ali jednog dana kad moja filozofija pokrene mase, mogao bih imati problema.

Smatrate da bi, pomoću koncepta ‘bodova minulog rada’ mogli ukinuti zatvore? Molim Vas da pojasnite funkcioniranje pravosuđa i koncept ‘bodova minulog rada’.

Zatvorska kazna se nije promijenila od nastanka države. Ona je okrutna i nepotrebna. Predložio sam da se vodi evidencija koliko svaki čovjek doprinosi i šteti ostvarenju dobrog društva. Svako dobro koje čovjek učini će mu donijeti bodove minulog rada, a svako zlo koje učini će mu oduzeti bodove minulog rada. Da bi se takav sistem ostvario potrebno je obaviti studiju kategorija vrijednosti, a rezultat takve studije treba biti prihvaćen od naroda na referendumu. Bodovi minulog rada mogu biti tajna poznata samo čovjeku koji ih posjeduje, ali ako čovjek učini velike nepogodnosti, kao što je kriminal, i upadne u negativnu vrijednost bodova minulog rada, tada ti bodovi više neće biti tajna. Ja predlažem da ljudi koji su upali u negativnu vrijednost bodova minulog budu prisiljeni nositi prepoznatljivu odjeću. U sistemu koji predlažem oni će se takve odjeće jako sramiti tako da to može biti teža kazna nego zatvor. Zatvori više neće biti potrebni. Ljudi će se moći osloboditi takve odjeće samo pomoću vrlo produktivnog rada i izuzetno dobrog ponašanja u društvu.

Zalažete se za neposrednu demokraciju. No, pri održavanju referenduma ne bi svatko imao jednako pravo glasa, iako bi pravo glasa imali svi, bez obzira na godine. Molim Vas da to malo pojasnite.

Ja predlažem da ljudi koji su više doprinijeli stvaranju dobrog društva, oni koji budu posjedovali više bodova minulog rada, imaju proporcionalno veće pravo glasa. Takva mjera bi bila vrlo stimulativna za razvoj društva. Sve ostalo je stvar dogovora. Ukoliko se društvo dogovori da su svi ljudi podjednako doprinijeli stvaranju općeg dobra onda će svi imati podjednaku polaznu količinu bodova minulog rada pa će tako imati i podjednako pravo glasa. Ukoliko narod uvidi da su bodovi minulog rada stimulativni za razvoj društva onda će prihvatiti razlike u pravu glasa u mjeri u kojoj nađu da je to najprihvatljivije za društvo u cjelini. Ne vidim zašto bi godine trebale biti prepreka pravu glasa.

U knjizi ste izrazili nadu da će neka politička stranka usvojiti program izložen u njoj. Smatrate da bi pobjeda takve stranke bila početak velike reforme sustava i društva. Jeste li bili u kontaktu s političarima i nudili im svoj program?

Kontaktirao sam mnoštvo istaknutih političara u svijetu i u Hrvatskoj, kao i političke stranke, ali nisam dobio odgovore od njih. To nije nikakvo čudo jer političari, koliko god se pozivali na javno dobro, u prvom redu zastupaju vlastito dobro. Njima moj sustav ne odgovara zato što ukida privilegije. Političari će i dalje donositi odluke u ime društva, ali će po prvi put podnositi odgovornost svakom pojedincu za ono što čine.

Svaki čovjek će dobiti podjednako pravo da novčano nagradi ili kazni bilo kojeg pojedinca u društvu. Taj iznos će biti jako mali, recimo jedan dolar ili jedan bod minulog rada. Što ćemo sa time dobiti? Svi će se ljudi truditi da čine što manje nepogodnosti i što veće pogodnosti drugim ljudima. Političar koji se zamjeri narodu može biti kažnjen od velikog broja pojedinaca sa velikom sumom dolara ili pomoću velike količine bodova minulog rada. Nesposobni političari i lažljivci će brzo napustiti politiku, samo najsposobniji i najhrabriji će se usuditi da vode narod. Tako da se ne treba čuditi zašto me privilegirani političari ne vole. Ja mislim da će promjene koje predlažem morati biti prihvaćene direktno od naroda jer autoritetima moj društveni sistem ne odgovara.

Može li većina ljudi biti motivirana općim dobrom, umjesto svojim privatnim?

U društvenom sustavu koji sam predložio više neće postojati privilegije, a to znači da nitko više neće moći ostvariti privatno dobro ukoliko ne doprinese stvaranju općeg dobra.

Kažete da ‘knjiga definira sistem koji će zamijeniti kapitalizam i konačno kreirati dobro društvo’. Je li stvaranje ‘dobrog društva’ moguće sa ljudima ovakvim kakvi jesu? Odnosno, je li čovjek spreman na uvođenje ‘dobrog društva’?

Dobro društvo je posljedica dobrog društvenog sustava. Jednom kad se uspostavi dobar sustav društvo će ubrzo postati dobro jer će se sastojati od dobrih pojedinaca.

Bojite li se da će svjetski moćnici još dugo godina stopirati evoluciju kapitalizma prema boljem sustavu, koji god to bio, radi moći koju trenutno posjeduju, a koja se temelji na kapitalu?

Kapitalizam će još dugo biti prisutan zato što je to u ovom trenutku najbolji mogući društveno ekonomski sistem. Ali moguće ga je dosta popraviti jednostavnim reformama. Na prvom mjestu je potrebno skratiti radno vrijeme proporcionalno stopi nezaposlenosti. Nezaposlenost postoji samo zato da bi kapital mogao jeftino platiti radnu snagu. Kad se ukine nezaposlenost, radnici će zarađivati više. To će sa druge strane smanjiti profite vlasnicima kompanija. Čak ni tako jednostavna reforma neće proći lako, ali kapitalizam ne može pobijediti.

Ekonomija novog društva, kako ga Vi vidite, bila bi svojevrsni hibrid planske i tržišne ekonomije. Možete li ukratko objasniti kako bi ona funkcionirala?

Otvoreno tržište rada u suštini znači otvoreno natjecanje radnika za svako javno radno mjesto u svakom trenutku. Radnik koji predvidi i ponudi najveću produktivnost za željeno javno radno mjesto će dobiti posao. Ukoliko je produktivnost ograničena, posao će dobiti radnik koji zatraži najmanju cijenu tekućeg rada i time niži dohodak. Nova ekonomija će nužno zahtijevati efikasan sistem utvrđivanja odgovornosti radnika za realizaciju ponuđene produktivnosti i to će se ostvariti pomoću bodova minulog rada.

Što ćemo sa takvom raspodjelom rada dobiti? Najbolji radnik na svakom radnom mjestu osigurava najveću moguću produktivnost kompanija pa će donijeti i najveću korist društvu. Nadalje, otvoreno tržište rada će eliminirati radne privilegije, a sa njom i korupciju, izvor nemorala današnjeg društva. Tržište rada će uravnotežiti radni interes za svim poslovima. I možda najvažnije, tržište rada će dati ljudima slobodu da biraju poslove koje više vole i tako će daleko više uživati u radu nego što to mogu danas. Rad će postati vrijednost za sebe.

Društveni sistem koji sam predložio predviđa plansku privredu zato jer ona osigurava najstabilniju ekonomiju. Ali ta ekonomija neće imati ništa zajedničko sa sovjetskim modelom privređivanja već će biti bazirana na narudžbi potrošača. Najveći potrošač je država koja ubire poreze i odlučuje o namjeni poreznog novca. U novom društvenom sustavu visinu poreza i njegovu namjenu će određivati svaki radnik. Svaki radnik će vlastitim iskazom sudjelovati u odlučivanju koliko novaca treba izdvojiti iz vlastitog dohotka za porez. Srednja vrijednost iskaza svih radnika će odrediti postotak dohotka koji će svi ljudi izdvajati za porez. Nakon toga će svaki radnik odlučivati koliki dio svog poreza želi izdvojiti za obrazovanje, zdravstvo, javnu sigurnost, infrastrukturu i svu ostalu zajedničku potrošnju.

Obzirom da novi društveni sustav nudi stabilne i dobre odnose među narodima, ljudi više neće izdvajati novac za potrebe vojske pa će vojske prestati postojati. U razvijenoj demokraciji rat više neće biti moguć. Fiskalna politika će po prvi put slijediti interese naroda i narod će biti daleko više zadovoljan sa njom nego što je danas.

Smatrate da bi ljudi dobrovoljno iz svojih dohodaka odvajali novac za poreze?

Minimalni porez ne može biti dobrovoljan zato jer država ne može funkcionirati bez poreza. Ja mislim da će ljudi svojevoljno povećavati porez zbog ostvarenja stabilnije ekonomije i racionalnije potrošnje. Novi društveni sustav će učiti ljude da postoje daleko veće vrijednosti nego što je to novac. Uvjeren sam da će jednog dalekog dana, kada se uspostave prave vrijednosti, ljudi svojom slobodnom voljom izdvojiti sav novac iz svojih bruto dohodaka za potrebe poreza. Tada će sva roba i usluge biti besplatno dostupne svim ljudima.

Koga vidite kao svojevrsne vladare svijeta?

Jacob Rothschild tajno vlada zapadnim svijetom pomoću bogatstva koje je njegova porodica zgrtala stoljećima. On vlada tajno koristeći veliku hijerarhijsku strukturu agenata koji su eksponirani umjesto njega. Tako ga nitko ne može optužiti za probleme koji proizlaze iz njegove vladavine.

Poruka za kraj?

Moje Internet stranice detaljno prikazuju svijetlu budućnost čovječanstva. Posjetite ih.

Na pitanje postoji li nešto iz životopisa što bi želio izdvojiti, Šarović je odgovorio: – Kao student treće godine arhitekture sam pobijedio na jugoslavenskom natječaju za uređenje Trga Republike u Zagrebu (Jelačić plac), ali izvedbu nisam dobio.

Zoran Stupar

Srijeda, 12.12. 2012

Veza do članka