EXT. ULICA JUTRO
Novopridošlice izlaze iz svojih stanova i odlaze u individualne akcije istraživanja i djelovanja na Nebu. Šeću kroz gradić i razgledaju okolinu.
Ulica bez automobilskog prometa. Zelenilo svuda. Djeca bezbrižno voze bicikle i koturaljke. Ljudi sjede po klupama i ugodno ćaskaju. Čuje se smijeh odraslih i radosna vriska djece.
John brzim korakom odlazi direktno kod gradonačelnika.
INT. URED SEKRETARICE GRADONAČELNIKA DAN
Veliki ured pun dokumentacije. Sekretarica Anica sjedi za stolom i kuca na tastaturi kompjutera. Ima jednostavan komplet. Ured je pun cvjeća. John žurno ulazi kroz otvorena vrata.
JOHN
Dobar dan. Jeli
gradonačelnik ovdje?
ANICA
Tu je, samo sada nije
slobodan.
JOHN
Hitno je…
John se ne obazire više na Anicu već produžava prema vratima na kojima piše Gradonačelnik Aleksandar…
ANICA
Stanite molim vas…
John kuca na vrata i ulazi bez čekanja.
INT. URED GRADONAČELNIKA
Ured je velik. Klasični rustikalni namještaj. Radni stol sa kompjuterskim monitorom i još jedan niski stol sa četiri fotelje za goste. Zidovi su ukrašeni slikama. Police su pune knjiga. Ogroman prozor sa pogledom na more. Gradonačelnik ima tamnoplavo odijelo i kravatu. Čita elektronsku poštu.
JOHN
Dobar dan Aleksandre!
Aleksandar podigne oči sa računala.
JOHN
Ja sam John. Želio bih
postati gradonačelnik
umjesto vas.
ALEKSANDAR
(pogleda Johna začuđeno)
A jeli…
JOHN
Da. Kako da to postignem?
Aleksandar ustaje od stola. Rukuju se.
ALEKSANDAR
Dobar dan. Izvolite
sjesti…
(pokazuje prema fotelji)
Sjedaju u fotelje.
ALEKSANDAR
(nastavlja)
Najbolji način da postanete
gradonačelnik jest da se
dogovorimo.
JOHN
Hajde da se dogovorimo.
ALEKSANDAR
Prvo mi trebate pokazati
vaš program i u njemu veću
produktivnost nego što je
moja. Ako me uverite da ste
bolji ja ću vas podržati i
povući se.
JOHN
To mi izgleda previše
komplicirano. Ovdje je meni
rečeno da ja mogu postati
gradonačelnik kad god to
poželim. Niko nije
spominjao pokazivanje
programa i dogovore…
ALEKSANDAR
Pa dobro su vam rekli…
Ako upišete u kompjuterski
centar komune samo jedan
posto veću produktivnost i
odgovornost nego što je
moja i ako je ja ne budem
mogao slijediti, ovo radno
mjesto je automatski vaše.
Ali tamo gdje nema dogovora
rizik je puno veći.
JOHN
Kako mjerite produktivnost
i odgovornost?
ALEKSANDAR
Mjerimo ih pomoću ocjena
koje dobijamo od ljudi za
svoj rad.
JOHN
Znači trebam ponuditi veću
ocjenu?
ALEKSANDAR
Da.
JOHN
Kako?
ALEKSANDAR
Ako ponudite 1% višu ocjenu
od moje i 1% veću
odgovornost stječete pravo
na ovo radno mjesto…
JOHN
Hoću!
ALEKSANDAR
Ali nije to tako
jednostavno kao što izgleda
jer sistem strogo proziva
odgovornost. Gradonačelnik
direktno upravlja svim
djelatnostima u komuni i
odgovoran je za realizaciju
svih djelatnosti. Ovo je
jako vruća stolica…
(pokaže na svoju stolicu)
JOHN
OK! (kaže samouvjereno)
ALEKSANDAR
(nastavlja)
Ako vam ljudi za vaš rad
daju manju ocjenu nego što
ste je predložili ova kapa
na glavi (crvena) će vam
se povećati…
JOHN
(John se više ne obzire na
upozorenja)
Gdje je taj kompjutorski
centar?
ALEKSANDAR
Svaki kompjuter kojem
pristupite je povezan sa
centrom.
JOHN
Hvala… (nasmije se i kreće)
ALEKSANDAR
(dobronamjerno dodaje)
Sistem nagrađuje dobar rad.
Ako postignete veću
produktivnost komune ta kapa
će vam se smanjiti…
Ali ponovo vas upozoravam,
ako ponudite veću
produktivnost nego što je
možete ostvariti povećat
će vam se ta kapa na glavi.
John odmahuje rukom samouvjereno i napušta prostoriju.
INT. URED SEKRETARICE GRADONAČELNIKA DAN
John prolazi pored sekretarice Anice bez riječi. Anica ga jako začuđeno gleda.
INT. HODNIK GRADSKE UPRAVE DAN
John nasumice ulazi u jednu kancelariju u kojoj ugleda službenika za radnim stolom i povlači se u hodnik bez riječi. U drugom pokušaju naiđe na praznu kancelariju i uđe.
INT. KANCELARIJA DAN
John sjeda za kompjutor. Ukuca povećanje produktivnosti za radno mjesto gradonačelnika 1%. Malo razmisli pa doda jednu nulu. Još malo razmisli pa doda još jednu nulu i registrira svoju ponudu pritiskanjem tipke na tastaturi. Tako je pohlepa natjerala Johna da ponudi 100% veću produktivnost za radno mjesto gradonačelnika. Zatim otvori stranicu koja definira njegovu odgovornost i bez razmišljanja ukuca porast 1.000%. Omaklo mu se. Napravi grimasu ali mahne rukom nehajno i registrira svoju ponudu.
INT. URED GRADONAČELNIKA DAN
Istovremeno kompjutor gradonačelnika Aleksandra počne davati svjetlosni i zvučni alarm. Aleksandar se jako začudi kad ugleda na svom monitoru koju produktivnost i odgovornost John nudi. Pokupi svoje stvari i napusti kancelariju kolutajući očima.
INT. HODNIK GRADSKE UPRAVE DAN
Na izlazu Aleksandar susreće Johna, rukuje se sa njime ćutke i odlazi.
INT. URED GRADONAČELNIKA DAN
John se zasjedne na mjesto gradonačelnika, stavi noge na stol, trlja zadovoljno dlanovima i samodopadljivo se nasmije.
EXT. PJEŠAČKA ULICA DAN
Ulica puna malih lokala. Prijatna mirnoća ispunjava zrak.
Kevin zaustavlja prolaznika Bogdana. Bogdan je sredovječan čovjek, nemarno obučen, malo spor u rasuđivanju. Flegmatik.
KEVIN
Dobar dan. Izvinite molim
vas gdje je ovdje najbliža
policijska stanica?
BOGDAN
(flegmatično)
Nemamo mi policijsku
stanicu.
KEVIN
(iznenađen)
Kako mogu pronaći
policajce?
BOGDAN
(flegmatično)
Nemamo mi policajce.
KEVIN
(iznenađen)
Kako nemate?
BOGDAN
Lijepo…
(kaže kao da je to
najnormalnija stvar)
KEVIN
(je vrlo iznenađen)
Pa ko vas čuva od
kriminala?
BOGDAN
(flegmatično)
Nemamo mi kriminal.
KEVIN
Dobro, ko osigurava
provođenje zakona?
BOGDAN
(flegmatično)
Nemamo mi zakone.
KEVIN
(jako iznenađen)
Šta?
BOGDAN
Nemamo mi zakone.
(ponovi kao da je to
najnormalnija stvar)
KEVIN
Kako nemate?
BOGDAN
Kako? (razmisli malo) Eto
kako! Mi smo nekad imali
zakone ali smo razvili naše
odnose toliko da ih niko
više nije koristio. Postali
su nepotrebni.
KEVIN
(je jako iznenađen)
Pa kako opstajete bez
zakona?
BOGDAN
Evo baš kao što vidiš…
Mi sami stvaramo,
sprovodimo i mijenjamo
pravila ponašanja u
društvu. Sami!
KEVIN
(je jako iznenađen)
Kako?
BOGDAN
Svakome je jasno što je
dobro a što ne i toga se
pridržavamo. Ponekad
slušamo savjete stručnjaka
pa se dogovorimo šta i kako
ćemo raditi. Na kraju pravo
ocjenjivanja ljudi daje
vlast svakome od nas…
KEVIN
Onda sam i ja vlast ovdje?
BOGDAN
Da. To osigurava dobre
odnose u društvu.
KEVIN
(je jako iznenađen)
I to samo tako radi?
BOGDAN
Da to samo tako radi.
(razmisli malo pa doda)
To izvrsno radi, daleko
bolje nego što je to bilo
kod vas.
Sa druge strane ulice prolaze Brandom i Frances. Domahuju rukama Kevinu. Kevin se malo opusti kad ih ugleda i mahne im.
KEVIN
(dovikuje im)
Gdje ćete!
BRANDON
(dovikuje Kevinu)
Odosmo do nogometnog
stadiona!
Kevin im odmahne. Zatim se okrene se prema Bogdanu, razmisli malo pa ga upita…
KEVIN
A ima li posla u vojsci?
BOGDAN
(kaže flegmatično)
Nemamo mi vojsku.
KEVIN
(sad se više ne čudi)
To sam mogao i pomisliti…
BOGDAN
(nasmije se na to i doda)
Kad smo mi stanovnici ovog
mirnog mjesta odlučili
prestati davati novac za
vojsku to je bio njen kraj.
Raspustili smo je a oružje
smo uništili…
KEVIN
Nemate oružje?
BOGDAN
Ne… Nije baš da nemamo
baseball palice i
kuhinjske noževe ali
nikome ne pada na pamet
da to koristi kao oružje.
KEVIN
Pa što vas čuva?
BOGDAN
(flegmatično)
Niko nas ne napada.
KEVIN
?
BOGDAN
Mi smo naučili da najveća
opasnost dolazi od velikih
vođa, onih kojima je
vlastita nacija ili
domovina najvažnija stvar
na svijetu.
KEVIN
Zašto?
BOGDAN
Takvi ljudi samo koriste
naciju za svoje megalomaske
ciljeve i ništa dobro ne
mogu donijeti…
KEVIN
Pa kako se branite od njih?
BOGDAN
Jednostavno, mi lako
prepoznamo takve ljude…
Damo im vrlo negativne
ocjene… To im začepi
usta puno prije nego što
mogu učiniti bilo kakvo
zlo.
KEVIN
(razmišlja malo pa pita)
Pa što ću ja raditi? Ja ne
znam ništa osim policijskog
posla!
BOGDAN
(se duboko zamisli)
Ne moraš raditi ništa ako
nećeš. Kad pronađeš ono
šta želiš raditi, radit ćeš
to jer ćeš to voljeti da
radiš.
KEVIN
?
BOGDAN
(nastavlja)
Ništa ne brini. Ako ti
nešto zatreba samo potraži
Bogdana. Ja sam uvijek tu
negdje.
Bogdan mu mahne rukom i produži dalje.
KEVIN
(dovikuje)
Hvala ti.
Kevin odlazi na drugu stranu ali je i dalje zabrinut. Pokraj njega prolaze djeca vesela i nasmijana. Kevin ih zamišljeno gleda, nakon nekoliko trenutaka i on se nasmije…
INT. MIKIJEV URED
Miki sjedi u svom uredu i slaže nekakve papire. Na stolu se nalazi slika njegove supruge Mirjane. Namještaj moderan, fotelje udobne. Svijetle zavjese na prozoru lelujaju na laganom vjetru. Čuje se cvrkut ptica.
Neko kuca na vrata.
MIKI
Slobodno.
Ulazi Diane. Izgleda čarobno u žarko crvenoj haljini.
DIANE
Izvinite što smetam, imate
li malo vremena za mene.
MIKI
Da naravno.
Rukuju se.
MIKI
Izvolite sjesti.
Diane sjeda u fotelju.
MIKI
(nastavlja)
Piće?
DIANE
Ne hvala…
Sjeda i Miki.
MIKI
Što mogu učiniti za vas?
DIANE
Prilično sam zbunjena ovdje
u novoj sredini…
MIKI
Razumijem to jako dobro i
ja sam bio zbunjen kad sam
došao…
DIANE
Vi ste pretpostavljam
čovjek na položaju ovdje?
Dok to pita prekriži noge tako da Mikiju padaju u oči lijepe butine.
MIKI
Ma da tako nešto…
(odgovara poluzbunjeno
poluproračunato)
DIANE
Možete li mi savjetovati
što bih ja ovdje mogla
raditi?
MIKI
A šta ste radili do sada?
DIANE
Uglavnom sam pomagala
uspješnim ljudima…
(zamisli se)…nije
li ovdje malo vruće…
Otkopča gornje dugme na haljini, protrese rub i pokaže mjesto na kojem se spajaju njene lijepe grudi. Mikiju udara krv u glavu ali se suzdržava jer je u braku sa Mirjanom. Ustane i otvori prozor malo šire.
DIANE
(nastavlja)
Što ste vi prije radili?
MIKI
Bio sam partijski
funkcioner, nešto kao
direktor.
DIANE
Tako sam nešto i mislila…
Odmah prepoznam uspješnog
čovjeka.
MIKI
(pokušava biti skroman)
Ma nije to baš tako…
DIANE
A ne, ne varam se ja!
(smiješi se) Prepoznam ja
odmah čovjeka na položaju.
Miki se skromno nasmije i klimne glavom samodopadljivo. Diane malo razmisli pa nastavi sramežljivo.
DIANE
Oduvijek sam željela biti
glumica. Odslušala sam
dio tečaja glume kod
gospodina Blabingera.
Trebala sam izaći na ispit
kod njega ali nisam mogla
zbog obaveza. Znate, mi
mnogo putujemo…
Gospodin Blabinger je
uvijek ukazivao veliko
poštovanje prema mojim
sposobnostima. Nudio mi
je da glumim u jednoj
njegovoj kazališnoj
predstavi. Nije to trebala
biti velika uloga ali
govorio mi je da bi to
bila vrlo zapažena uloga
koja se pamti.
MIKI
Kakva je to uloga trebala
biti?
DIANE
Trebala sam glumiti
striptizetu. No kao što
rekoh zbog obaveza…
Sad imam više vremena pa
bih mogla prihvatiti neku
značajniju filmsku ulogu…
Možete li mi pomoći?
Napeta tišina…
MIKI
(kaže proračunato)
Potražit ću nešto…
DIANE
Oh, puno vam hvala…
MIKI
(smiješi se)
Ništa, ništa.
DIANE
Nemate pojma koliko mi
to znači. To mi je najveća
želja. Ako mi pomognete bit
ću vaš veliki dužnik. Samo
recite kako da vam se
odužim i ja ću to učiniti.
Diane zavodnički ustane sa stolice da “prijateljski” zagrli Mikija. Miki se malo iznenadi, također ustane i spontano zagrli Diane oko struka. Ona ga poljubi u obraz.
Napetost doživljava kulminaciju…
Ona primjeti da je on jako osjetljiv na njenu blizinu, dvoumi se što da radi, malo razmisli a zatim polako približi svoju glavu Mikiju i poljubi ga u usne. On malo odmakne glavu. Ona ga ponovo polako poljubi u usne. On opet malo odmakne glavu. Kad ga je treći put poljubila u usne on više nije odmicao glavu…
EXT. PJEŠAČKA ULICA ISPRED LAZAROVE KUĆE DAN
Kamenom popločena ulica. Dva reda kamenih kuća. Svaki balkon je okićen cvijećem. Prozori, vrata i grilje kuća su svježe obojeni.
Al se jako trudi smanjiti veličinu svoje crvene kape. Sada ima smetlarsku uniformu i triciklu sa kantom. Čisti ulicu metlom ispred Lazarove kuće. Nailazi Lazar koji ga simpatizira još iz mladosti. Lazar je bivši komunist i kriminalac. Sada gotovo uzoran suprug i radnik. Oblači se pomalo vojnički. Nosi zvijezdu petokraku na kapi titovki. Vrlo je ugodno iznenađen kad ugleda Ala. Raširi ruke.
LAZAR
Al!
Al ga pogleda poluznatiželjno.
LAZAR
Ti si idol moje
mladosti!
Al ne mijenja izraz lica. Lazar pokušava imitirati Ala. Smijeh mu se pojavljuje na licu jer nije vičan glumi. Uperi kažiprst u svoja prsa i upita…
LAZAR
Are you talking to me?
Are you talking to me?
Are you talking to me?
Ali Lazar pogađa Roberta de Nira u filmu Taksist.
AL
(kaže sjetno)
To nisam bio ja…
LAZAR
Nema veze…
(odmahuje rukom veselo)
Da si ti meni živ i zdrav!
Al pogleda Lazara malo bolje…
AL
Znam li te ja?
LAZAR
Surađivali smo malo. Sjećaš
li se kokaina preko
Kolumbije?
AL
(uvjerljivo)
Ja se sa kokainom nikad
nisam bavio!
LAZAR
Hajde hajde, nisam ti ja
sudac. Osim toga zajedno
smo prebacivali oružje u
Irak…
AL
(sad prepozna Lazara)
A sad se sjećam, ti si
komunist iz Jugoslavije.
…Lazar?
LAZAR
(kaže ponosno)
Taj sam!
Rukuju se srdačno.
AL
Pa kako ide?
LAZAR
Evo nije loše.
AL
Jeli, znaš li nešto o
mojima?
LAZAR
Otac ti je dobro. Nije
daleko odavde… Ne znam za
ostale… Pitaj njega.
Al je zadovoljan odgovorom pa nastavlja…
AL
Vi komunisti ste meni
uvijek jako imponirali.
Kako ste vi uredili vaše
podzemlje mi to nismo mogli
ni sanjati. Niko vam se
nije mogao miješati u
poslove…Niko!
LAZAR
Dobra su to vremena bila.
A i ti si meni ostao u
sjećanju kao vrlo moralan
čovjek. Uvijek si pomagao
prijatelje i ubijao
neprijatelje.
AL
Dobra su to vremena bila,
ali ovdje to ne priznaju.
(pokazuje svoju veliku kapu)
LAZAR
(negoduje)
Ne, ovde ne možeš ubiti
čovjeka ko čovjek!
Odmah šalju tamo desno u
pakao…Odmah!
Al se zamisli malo…
AL
Tja, kad bi ja bio ovdje
na vlasti, ja bih vratio
natrag stare dobre
vrijednosti. Na prvom
mjestu hijerarhiju.
Autoriteti bi imali
neprikosnovenu moć. Ja bih
uspostavio red i
disciplinu. Znalo bi se ko
šta treba raditi i šta
može raditi. Sve bi
procvjetalo. Cvijeće bi
raslo posvuda, ptice bi
cvrkutale kao u stara
vremena. (oči mu se
zacakle na trenutak)
LAZAR
Učini to majke ti, ja ću
te snažno podržati.
Prekida ih Anica, Lazarova žena, sa balkona njihove kuće.
ANICA
Lazare nisi oprao suđe…
LAZAR
(bezvoljno)
Sad ću…
ANICA
Odmah da si ga oprao,
usmrdit će se!
LAZAR
(govori tiho da žena ne
čuje) Kume, nastavimo
ovaj razgovor kasnije.
Al odobrava i nastavi mesti ulicu.
EXT. ULICA DAN
Na ulici velika zgrada sa tablom “Salon automobila”. Kroz staklo izloga vide se izloženi primjerci.
Danny stoji ispred salona. U staklu izloga ugleda svoj lik sa velikom crvenom kapom. Nezadovoljan je. Razmisli malo i skine kapu, zavrne rub kape nekoliko puta tako da izgleda manja i ponovo je stavi na glavu. Sada je zadovoljan.
Ulazi u salon automobila.
INT. SALON AUTOMOBILA
Moderno uređena prostorija. Tu na usluzi stoji Rade, šef salona, elegantno obučeni gospodin u odjelu i kravati.
DANNY
Dobar dan.
RADE
Dobar dan. Mogu li vam
pomoći?
DANNY
Ja bih trebao deset
Mercedesa.
RADE
Deset Mercedesa?
DANNY
Da.
RADE
Šta će vam deset Mercedesa?
DANNY
Trebam.
RADE
Automobile trebate
unaprijed naručiti. Ovo su
ovdje sve izložbeni modeli.
DANNY
Nema problema, uzet ću ih.
RADE
Ne mogu vam ih dati.
DANNY
Uh…
RADE
Ako vam je hitno potreban
jedan mogu vam ga dati iz
rezerve.
DANNY
Meni hitno treba deset
komada.
RADE
Žao mi je. Ne mogu vam
pomoći.
Danny ugleda na njegovom sakou radnu značku sa imenom Rade. Povuče šefa salona sa strane.
DANNY
(govori povjerljivo)
Rade, daću vam jednog
Benjamina Franklina ako se
potrudite. (pokazuje
novčanicu od sto dolara)
RADE
Hahahahaha… Novac ovdje
ne vrijedi ništa!
Danny se posrami zbog loše procjene situacije i pokuša se izvući.
DANNY
Ne nudim vam novac nego
umjetničku sliku Benjamina
Franklina.
RADE
(sada ozbiljno)
Ne možete me potkupiti.
Osim toga moram vam reći
da je vaša orjentacija
prilično nezdrava ovde.
Ta kapa (crvena) će vam
rasti.
Danny pokušava završiti razgovor.
DANNY
OK dajte mi onda jedan
lijepi novi model, ali
veliki molim!
RADE
Molim vas popunite
formular.
DANNY
(gunđa)
Ah ta birokracija!
Danny popunjava formular a Rade donosi ključeve…
RADE
Evo ključeva. Auto je na
parkiralištu.
Danny uzima Mercedes kabriolet i odlazi fućkajući.
EXT. NOGOMETNI STADION DAN
Veliki stadion. Tribine mogu primiti jedno 35.000 ljudi. Natkrivene su rešetkastom metalnom konstrukcijom. Može se reći da pokrov izgleda kao da je neko stavio dvije papuče krajevima jednu u drugu. Brandon i na Nebu želi igrati nogomet.
INT. SVLAČIONICA DAN
Bradon ulazi u svlačionicu kluba. Prostrana prostorija. Ormarići, klupe, vješalice. Na jednim vratima piše masaža, na drugim sauna, na trećim tuševi…
Tu susreće jednog igrača.
BRANDON
Zdravo, ja sam Brandon.
Brandon pruža ruku.
SRĐAN
Srđan, drago mi je…
Rukuju se.
BRANDON
Može li se ovdje igrati
nogomet?
SRĐAN
Naravno da može ako si
dobar. Jesi li već igrao
negdje?
BRANDON
Naravno! Igrao sam u
Manchester Unitedu, u
Barceloni i u Zaprešiću.
SRĐAN
Molim?
BRANDON
(uvjerljivo)
Stvarno!
SRĐAN
Igrao si sa Ronaldinjom?
BRANDON
Da.
SRĐAN
Na kojoj poziciji?
BRANDON
Desno krilo.
SRĐAN
(vrlo je zadovoljan)
Primljen si. Evo ti dres.
Utakmica samo što nije
započela!
EXT. NOGOMETNI STADION DAN
Na stadionu samo jedan gledalac. To je Frances koja je došla navijati za Brandona zato što ga voli.
BRANDON
(pita Srđana)
Gdje je publika?
SRĐAN
Nema publike.
BRANDON
Vidim, ali zašto?
SRĐAN
Publika rijetko dolazi.
Ovdje ljudi žive
aktivno…
BRANDON
Što to znači?
SRĐAN
Više vole sami igrati
nogomet ili raditi nešto
drugo nego gledati nas
kako igramo.
BRANDON
(pravi grimasu)
Pa šta će vam ovoliki
stadion?
Osjeti da je Brandon naivan pa ga počne zafrkavati.
SRĐAN
Ostao je tu od ranije. Ja
sam se nudio prenijeti ga
dole kod vas ali nisu dali…
BRANDON
Molim?
SRĐAN
(smije se)
Kažu da je pretežak za
mene…
BRANDON
(shvaća i nasmije se)
Ja znam, ti se šališ sa
mnom.
SRĐAN
Nekad sam bio Đavo ali sam
se popravio…
(čini grimasu Đavola)
Hahahaha…
Brandon učini grimasu čuđenja. Srđan se malo umiri pa nastavi ozbiljno.
SRĐAN
Stadion bi trebalo ukloniti
ali nikad se ne zna da li
će zatrebati za nešto.
(slegne ramenima)
Počinje utakmica. Brandon ubrzo zabija lijepi gol. Suigrači ga plješću po ramenu. Frances na tribini plješće dlanovima.
SRĐAN
(čudi se)
Ti imaš obožavateljku.
To nisam dugo vidio.
BRANDON
To je Frances, moja
djevojka.
(malo razmisli pa upita)
Nema ovdje obožavatelja?
SRĐAN
Ne. Ovde su ljudi prilično
samosvjesni i ne trebaju
idole.
Brandon slegne ramenima. Okrene se prema Frances i mahne joj.
BRANDON
(kaže sam sebi)
Brandon je dobar, Frances
je najbolja.
EXT. PARK DAN
Poslije utakmice Brandon i Frances šetaju parkom. Stari borovi. More je u blizini. Brandon pogleda Frances u oči.
BRANDON
Volim te više nego ikada.
Frances se nasmiješi ali lice joj pokazuje zabrinut izraz.
BRANDON
Što je bilo?
FRANCES
(kaže zabrinuto)
Ako se ne vratim u
ponedjeljak izgubit ću
posao…
BRANDON
Ma nije valjda tako loše.
FRANCES
Još je gore. Firma mi je u
velikoj krizi. Samo čekaju
izgovor za otpuštanje…
BRANDON
Naći ćeš bolji posao…
FRANCES
Nema dobrih poslova na
tržištu. Sa poslovima koji
se nude neću moći zaraditi
ni za stan…
BRANDON
Uh…
FRANCES
Morat ću se preseliti u sobu
kao kad sam studirala…
BRANDON
Brandon dobro zarađuje.
Naći će neko rješenje…
FRANCES
Baš si zlatan ali ja to ne
mogu prihvatiti.
BRANDON
Smislit ćemo nešto. Prvo
treba pronaći izlaz odavde.
(zamišljeno nastavlja)
Ali čini se da je i ovdje
dobro…
Zamišljeni odlaze.
Nebo Dio IIII
