Mudrost
Mudrost je znanje potrebno za dobar život. Ona je rezultat objektivnog razumijevanja životnog iskustva. Mudrost nas uči gdje su prave vrijednosti u životu. Mudar čovjek respektira prirodu i zakonitosti koje postoje u njoj. On ima produktivnu orijentaciju, konstantno unapređuje sebe i svoju okolinu i zato dobro živi. Mudar čovjek se u kontaktu sa prirodom uvijek odnosi odgovorno. Na primjer, čovjek koji ne zna plivati ne skače u duboku vodu jer mu objektivnost govori da će se udaviti ako to učini. To je mudrost iako mi uglavnom mudrošću zovemo znanje koje je teže razumjeti. Teže dostupnu mudrost obični ljudi ne mogu vidjeti. Samo mudar čovjek može.
Mi smo ponosni na naš intelektualni razvoj, proizvodne kapacitete, i uspjehe koje postižemo i vjerujemo da o tim uspjesima ovisi naš dobar život. Ta ideja je nametnuta od strane autoriteta i ona nije istinita. Danas ljudi imaju veći životni standard nego kraljevi u srednjem vijeku. Stoga bi ljudi trebali biti zadovoljniji svojim životima nego što su kraljevi bili u srednjem vijeku. Jesu li? Sumnjam. Kad su zadovoljene osnovne egzistencijalne potrebe ljudi, tada životni standard gotovo da nema veze sa srećom ljudi.
Pa gdje je problem? Problem je u tome što nas subjektivnost navodi na pogrešan put. Mi lako precjenjujemo uspjehe koje postižemo i potcjenjujemo objektivnu realnost. Lakše je i u kratkom roku pogodnije prihvatiti subjektivni način razmišljanja. Praktično što god čovjek misli može lako postati istinom u njegovoj subjektivnoj svijesti. Što god čovjek učini može lako opravdati u svojoj subjektivnoj svijesti. Subjektivna istina može osloboditi ljude straha i donijeti zadovoljstvo. Pa zašto bi netko gubio svoje vrijeme u pronalaženju objektivne istine kad istinu može formirati kroz svoj subjektivni um? Odgovor leži u činjenici da je subjektivno znanje otuđeno od svoje objektivne stvarnosti. Zbog toga subjektivno znanje lako dolazi u sukob s objektivnom realnošću što često donosi intenzivnije nepogodnosti nego što su bile početne pogodnosti.
Najčešća subjektivnost koja nas otuđuje od objektivne stvarnosti je potreba stvaranja moći nad ljudima. Moć nad ljudima donosi iluziju prevladavanja nemoći u prirodi ili pokušava kompenzirati čovjekovu nemoć u prirodi. Ona je inicijalno izuzetno pogodna i donosi veliku sreću. To je razlog zašto većina ljudi pokušava ostvariti moć nad drugima. Zato roditelji vladaju nad djecom, nastavnici vladaju nad učenicima, šefovi vladaju nad zaposlenicima, predsjednici država vladaju nad građanima. Bogati ljudi vladaju nad siromašnima.
Ljudi jako teško vide mudrost kad je u pitanju njihova moć u društvu jer ta moć u sebi nosi iluziju prevladavanja nemoći u prirodi. Ako sreća leži u moći nad ljudima tada bi najbogatiji i najslavniji ljudi svijeta trebali biti najsretniji ljudi. Jesu li? Što čovjek ima veću moć u društvu to živi u većim iluzijama i zato više dolaze u sukob sa objektivnim zakonima prirode. Tada više postaje razočaran, osjeća veću bol, i postaje više destruktivan. Ako uživate u zarađivanju novca, vi se u stvari borite za vlastitu moć u društvu. Vi težite moći koju ne možete zasititi. Rezultat je stres od kojega vaš organizam stradava. Ili, ako ste zadovoljni svojim izgledom i ulažete veliku energiju da sačuvate ljepotu i mladost, vi se također borite za vlastitu moć u društvu. Kad ugledate prvu boru na licu to donosi bol. Stres koji iz toga proizlazi polako ali sigurno ubija vašu dušu i onda naravno i tijelo. Bogati i slavni ljudi su često najnezadovoljniji ljudi. Oni najviše piju pokušavajući pronaći mir u svojim mislima, oni su depresivni, oni se najviše konfrontiraju sa drugim ljudima jer ne mogu pronaći svoj mir. Oni se najviše razvode, oni žive nezdravim životom i prilično su destruktivni.
Kad se čovjek popne iznad drugih ljudi, daljnji uspon je ograničen i zato teško može donijeti zadovoljstvo. Ali sa velikih visina se lako pada što donosi bol. Čovjek nikada neće izvršiti samoubistvo ukoliko ne može zadovoljiti svoje prirodne potrebe kao što su glad i žeđ ali hoće ako izgubi iluziju moći. Zato mudar čovjek nikada neće pokušati ostvariti moć nad ljudima, isto kao što čovjek koji ne zna plivati neće skočiti u duboku vodu.
Neki ljudi su me pitali kako mogu naučiti mudrost kroz kratak tečaj? To nije moguće ostvariti iako ne postoji ništa komplicirano u mudrosti. Mudrost bi im trebala reći da zaborave na svoj ego i da unapređuju svijet oko sebe. Tako mogu sačuvati svoje zdravlje i sreću. Ali osoba koja je opterećena sobom više ne može uživati u unapređenju svoje okoline. Mudre riječi će teško potaknuti čovjeka koji ima moć u društvu da se odrekne te moći jer se to suprotstavlja njegovom karakteru građenom kroz život u otuđenom društvu. Kada bi to učinio to bi ga boljelo. Intelektualno razumijevanje mudrosti nije dovoljno, potrebno je osjetiti ispravan put. Čovjek postaje mudar živeći ispravan život. Mudrost je posljedica zdravog načina života.
***
Mudrost je teško ostvariti jer nailazi na velike prepreke u svakodnevnom životu. Autoriteti grade svoju moć nametanjem subjektivnog znanja. Takvo znanje je često potpuno beskorisno ali uspješno ljudima oduzima slobodu misli i odvlači pažnju ljudi od stvarnih problema. Autoriteti su oduvijek određivali koji način života će ljudi prihvatiti, što će misliti i što će raditi. Vrlo malo od toga je rezultat slobodnog izbora. Čovek nikada nije bio stvarna osnova ni jednog sistema i ni jedne ideologije. Čovjek je uvek bio samo u službi raznih ideologija i zato ne može biti zadovoljan.
Kad ljudi prihvate otuđeno znanje ono njima postaje vrijednost. Na primjer, bogati ljudi koriste ogromnu propagandnu mašineriju koja nameće novac kao najveću vrijednost. Zato su ljudi opsjednuti novcem. Upravo ta opsjednutost daje moć bogatim ljudima jer oni posjeduju novac. Novac ne može biti najveća vrijednost. Jednom prihvaćene pogrešne vrijednosti u društvu postaju stvarne i teško se mijenjaju. Ali problem je daleko veći. Kad se ljudi naviknu da slijede autoritete oni gube sposobnost da samostalno donose zaključke i zato imaju umanjenu mogućnost da spoznaju objektivnu suštinu. Oni se otuđuju od svoje prirode, od svojih osjećaja i od logike i to ih sprečava u pronalaženju istine u sebi samima.
Oduzimanje slobode ljudi počinje kulturnim nasljeđem a institucionira se sistemom obrazovanja. Sistem obrazovanja nameće znanje što je pogrešno čak i ako je to znanje objektivno potrebno. Jedino ispravno obrazovanje je ono koje slijedi interes učenika. Obrazovanje danas ne samo da ne slijedi interes učenika nego nameće veliku količinu potpuno nepotrebnog znanja. Sistem obrazovanja ima zadatak da optereti učenike beskorisnim informacijama koje zatupljuju učenike i čine ih nemoćnim i poslušnim sljedbenicima autoriteta. Sve suprotno od puta prema mudrosti. Više sam pisao o problemima obrazovanja u članku Moj obračun sa naukama. Kad čovjek počne raditi tada mu borba za posao i količina rada postaje prepreka da posveti dovoljno vremena sebi da bi otkrio što je to mudrost i dobar život. Kad poslije napornog posla čovjek stigne kući mediji ga dopunski opterećuju otuđenim vrijednostima koje ga sprećavaju da bude slijedbenik svojih potreba. Mediji nas uče sve dijametralno suprotno od onoga što je mudrost i dobar život.
Danas je kontrola nad ljudima vrlo organizirana. Autoriteti se jako trude da spriječe razvoj ideja koje im mogu oduzeti moć i privilegije. Autoriteti su prepreke koje sprečavaju ljude da traže istinu i postignu mudrost. Čovjek je naučio da slijedi autoritete i nalazi smisao svog postajanja u nametnutim pogrešnim vrijednostima. On postaje stroj koji živi, nesposoban da bude mudar. Zato se društvo ne može razvijati. Zato su ljudi nezadovoljni bez obzira što su postigli u životu.
***
Čovjek koji želi postati mudar ne smije dopustiti nametnutom znanju da ga vodi. On mora slijediti svoj put. Da bi čovjek mogao biti mudar on mora imati vremena za sebe. Vrijeme da analizira svijet oko sebe i svoje postupke, vrijeme da otkrije gdje su prave vrijednosti, da otkrije što je najbolje za njega samog. On se mora odnositi kritički prema svakom obliku nametnutog znanja. Što više i ranije to počne činiti to je na ispravnijem putu. To nije lako ostvariti ali samo tako se može razviti sposobnost za pronalaženje pravih vrijednosti života i za izbjegavanje pogrešnih. Tako se gradi objektivnost. Objektivnost je dovoljan uvjet za razvoj mudrosti.
Ja sam krenuo upravo tim putem. Od kad znam za sebe slijedio sam svoj put jer mi je on bio vrijedniji od svega što su autoriteti nametali. Na početku to nije bilo ništa značajno. Nisam prihvaćao nametnuto znanje u školi i kao rezultat sam bio loš učenik. To nije bilo ugodno jer društvo ne cijeni ljude koji odstupaju od prihvaćenih normi ponašanja. Ali tako sam sačuvao svoje prirodne osjete i logiku koja me je upućivala na ispravan put. Novac mi nije bio velika vrijednost a moć nad ljudima mi nije bila potrebna, tako da sam u velikoj mjeri izbjegao zamke u koje većina ljudi upada. To mi je olakšalo put prema mudrosti. Otkrio sam da kreativan rad donosi veliko zadovoljstvo i zato sam radio jako puno tamo gdje sam imao interes.
Naravno da sam i ja kao dio društva u kojem živim bio podložan utjecajima autoriteta. Naročito me privlačilo takmičenje. Takmičenje je vjerojatno prirodni čin za mlade ljude. Kao student arhitekture uspio sam pobijediti na jugoslavenskom natječaju za uređenje Trga Republike u Zagrebu, Hrvatska. To mi je donijelo slavu, novac i sreću. Mislio sam u to vrijeme da se nalazim na vrhu svijeta. Sa druge strane taj uspjeh mi je nametnuo potrebu da ostanem na vrhu, što je bilo stresno. U narednim pokušajima nisam uspio ponoviti uspjeh što je donijelo razočarenje. Općenito, ne sjećam se tog razdoblja kao uspješnog i sretnog perioda svog života ali sam na vlastitim greškama učio.
Trudio sam se da proniknem u bit problema iz čega je proizašla moja filozofija na kojoj radim trideset godina. Ona me uputila da ne tražim svoju sreću uspoređujući sebe i svoju moć sa drugim ljudima. Takve usporedbe potiću takmičarski duh koji otuđuje čovjeka od vlastite prirode. Filozofija me naučila da tražim svoju sreću u sebi samome. Čovjek treba da se oslanja na vlastite snage gdje god je to moguće jer je tako neovisniji i u većoj mjeri uživa život. Ja mislim da je to mudrost. Takvo zadovoljstvo je lakše postići nego pobjede na natjecanjima a uz to za razliku od natjecanja, donose stabilnu radost. Ne mogu reći da sam sretan svaki dan ali ukoliko izuzmem situaciju u svijetu, nemam problema koji bi me činili nesretnim. Nisam pod stresom i ne osjećam se depresivno kao mnogi drugi ljudi. Dapače imam svoj unutrašnji mir i često sam radostan samo zato što jesam. To je dovoljno velika nagrada za mene.
***
Ako pojedinac pronađe mudrost, to nije dovoljno za uspjeh društva. Cijelo društvo treba naučiti što je to objektivno dobro da bi se moglo promijeniti i doseći dobar život. Društvo može dosegnuti mudrost mnogo lakše nego pojedinac jer se objektivnost lakše postiže u ravnopravnom odnosu ljudi nego što je pojedinac može ostvariti razmišljanjem. Mudro društvo će se izgraditi pomoću jednakih prava između ljudi. To je ono što nikada nije postojalo i zato društvo nikada nije moglo biti mudro niti dobro. Bez jednakih prava se samo nasilni autoriteti i poslušnost ljudi mogu razvijati što ne može donijeti dobro rješenje. Mi moramo prevladati nasilnu moć autoriteta. Jedini dobri autoriteti su oni koji koji utječu na ljude samo ako to ljudi traže. Svi ostali su nasilnici. Kada ljudi dobiju podjednaku moć da slijede i zastupaju vlastite potrebe, više ni jedan autoritet neće biti nasilan. Većina problema u današnjem društvu će nestati. U životinjskom svijetu jača životinja često jede slabiju, dok jednako jake životinje poštuju i ne napadaju jedna drugu. Nešto slično će se dogoditi ljudima kad se uspostave jednaka prava među ljudima.
Osnova mudrosti leži u činjenici da bez obzira kakav uspjeh čovjek ostvari u životu on nikada za svoje dobro i za dobro svih koji ga okružuju ne smije zaboraviti da je jednak svakom drugom čovjeku. Kada čovjek izgubi mogućnost da ostvari moć nad drugim ljudima on će je prestati tražiti. Jednaka prava među ljudima će eliminirati iluzije moći čovjeka, otuđene vrijednosti, i izgraditi će poštovanje svakog čovjeka prema svakom čovjeku. To će učiti ljude mudrost mnogo više nego što pojedinac to može sam ostvariti kroz kontemplaciju. Tada će se izgraditi dobro društvo.
Kad sam otkrio značaj jednakih prava među ljudima bilo je potrebno pronaći put koji će implementirati jednaka prava u društvu i uspio sam u tome. Formirao sam jednostavne ideje koje će postepeno i bezuvjetno formirati dobro i zdravo društvo. Prva ideja je skraćivanje radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Ova mjera će dovesti do pune zaposlenosti ljudi što je osnova puta prema jednakim pravima među ljudima. Kada nezaposlenost nestane, vlasnici kompanija će morati više plaćati radnike. Radnici će ostvariti veću kupovnu moć pa će i kapitalizam lakše izaći iz krize.
Druga osnovna ideja je formiranje sistema ocjenjivanja među ljudima. Svaki čovjek će dobiti podjednaku moć da može pozitivno ili negativno ocijeniti recimo tri čovjeka. Uz pomoć takvog ocjenjivanja svaki čovjek će se truditi da radi što manje nepogodnosti i što veće pogodnosti drugim ljudima. Tako će se graditi najveća socijalna mudrost: “Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi tebi čine.” Ljudi će postati vrijednost jedni drugima i poštovat će jedni druge bez obzira na kojem se položaju u društvu nalazili. Tako će ljudi učiti što je to objektivno dobro i loše. Razvojem takvog ocjenjivanja ostvarit će se mudro i dobro društvo.
Ove jednostavne ideje promoviram već dvadeset godina. One mogu brzo riješiti najveće probleme današnjeg društva ali ipak nemaju pristup javnosti. U kakvom to svijetu živimo? Ljudima koji zalutaju na moje internet stranice se uglavnom sviđaju moje ideje ali očekuju da one budu promovirane od strane znanstvenih autoriteta i medija. Nudio sam svoj rad hiljadama autoriteta najčešće u formi kratkih članaka kao što je ovaj “Humanizam opsežno.” Taj članak ukratko definira potpuno novi socijalni sistem koji će ostvariti svijetlu budućnost čovječanstva.
***
Socijalni znanstvenici me nisu prihvatili. Zašto? Općenito govoreći znanstveni autoriteti su oduvijek bili privilegirani. Njihove privilegije su ih sprečavale da posvete dovoljan interes jednakim pravima među ljudima bez obzira koju filozofiju razvijali. Svaka filozofija koja je građena na nejednakim pravima u društvu je pogrešna ili nedovoljno ispravna. Što je čovjek više obrazovan, to je više morao prihvatiti pogrešno ili nedovoljno ispravno znanje koje autoriteti nameću. Kada socijalni znanstvenici dobiju priliku da samostalno razmišljaju oni već uveliko misle preko otuđenih premisa, preko teškog tereta otuđenog znanja koje ih sprečava da se prosvijetle. Oni teško mogu razumjeti objektivnu stvarnost i biti mudri. Pod utjecajima pogrešnih ili nedovoljno ispravnih autoriteta, društvene znanosti se nalaze na pogrešnom ili nedovoljno ispravom putu. Zato sociologija danas nema rješenje za probleme društva i društvo ne može prosperirati.
Moram spomenuti profesora Erika Olina Wrighta, izabranog predsjednika Američkog sociološkog udruženja. Pod utjecajem filozofa Karla Marksa on traži “realne utopije” u kojima bi između ostalog sva roba i usluge postale besplatno dostupne svim ljudima. Međutim, slijedeći Marksa on ne predlaže ništa novo što bi moglo čak i malo približiti taj cilj. Ja sam kontaktirao profesora Wrighta i obavijestio ga da sam razvio sistem koji će jednog dana ostvariti Marksovu komunističku utopiju. On mi je odgovorio da nema slobodnog vremena da proučava moj rad. Ali problem je dublji. Ljudi koji su uložili veliki trud da proniknu u bilo koju ideologiju su se zaljubili u svoj trud i ne prihvaćaju promjene ideja koje su usvojili. Profesor Wright je izgradio svoj stav u kojem nema više mjesta za potpuno nove ideje koje negiraju znanje koje je on usvojio. Prihvaćanje takvih ideja bi za njega bilo bolno.
Ponudio sam svoju kritiku marksizma i mnogim časopisima. Između ostalih žurnalu “Science & Society”. Urednik mi je odgovorio da marxizam nije religija i da će rado objaviti moju kritiku. Na temelju njegove podrške napisao sam članak “Pogreške marksizma i ispravan put u socijalizam i komunizam” ali članak ipak nije objavljen. Njihovo prihvaćanje mojih ideja implicira priznanje da je veliki dio onoga što su u životu radili bezvrijedno. Oni za to nisu spremni.
Kontaktirao sam i profesora Noama Chomskog. On je sjajan kritičar američke politike. Nažalost, njegova kritika ne može unaprijediti društvo u kojem živimo zato što on ne predlaže rješenje koje bi moglo donijeti oromjene. Obavijestio sam profesora Chomskog da sam kreirao novi sistem koji će ostvariti dobro društvo. On mi je odgovorio: “Možda ste vi potpuno u pravu, ali ja to jednostavno ne mogu vidjeti.” Ono što profesora Chomskog čini velikim u odnosu na njegove kolege jest da je priznao da ne zna.
Nudio sam svoj društveni sistem i političarima. Oni nisu odgovarili na moja pisma zato što moja filozofija daje moć ljudima, što znači da umanjuje moć političara i oni to naravno ne vole. Osim toga u sistemu koji sam predložio, političari će stvarno po prvi put postati odgovorni ljudima i oni to još manje vole.
Mediji koliko god bili nezavisni, ne mogu biti nezavisni od svojih vlasnika kojima se ideje socijalne pravde ne sviđaju i zato ne žele objaviti moj rad. Dapače njihov interes je potpuno suprotan. Oni ne samo da ne žele podržati moje ideje nego čine sve što je u njihovoj moći da zavedu ljude na pogrešan put. Odjavio sam kablovsku televiziju jer mi je muka od nje. Sada koristim samo internet.
Sistem obrazovanja, mediji, državne institucije i korporacije kontroliraju naše misli pa tako i nas, praktično od rođenja. U članku Jacob Rothschild je kriv za konspiraciju protiv čovječanstva sam optužio Jacoba Rothschilda da on organizira zavjeru koja sprečava razvoj društva. On krije svoju moć tako da ga nitko ne može optužiti za probleme koje stvara svijetu.
Na kraju želim naglasiti da moj rad ne dozvoljava pojedincima da ostvare veću moć u društvu od drugih ljudi. Pojedinci ne mogu ostvariti lični profit iz mog rada i zato oni nisu dovoljno zainteresirani za moje ideje. Zato moje ideje nemaju podršku iako samo one mogu voditi društvo naprijed.
***
Sistem koji sam predložio će po prvi puta u povijesti čovječanstva stvarno preuzeti moć od autoriteta i dati je ljudima. Čovjek će postati centar od kojega sve polazi i kojemu se sve na kraju vraća. Svaki čovjek će imati jednaka prava odlučivanja u društvu i tako će sistem po prvi put zasigurno slijediti potrebe ljudi. Svaki čovjek će imati slobodan pristup do bilo kojeg radnog mjesta što će definitivno ukinuti privilegije i sve nepogodnosti koje one nose. Sistem će demokratski uspostaviti vrlo efikasan sistem podnošenja odgovornosti pojedinaca u društvu što će doprinijeti razvoju kooperacije među ljudima na svim nivoima međuljudskih odnosa. Ljudi će učiti šta su to objektivne vrijednosti. To će učiniti dobro društvo. To će učiti ljude mudrost.
Jednog dana će svijet prihvatiti moje ideje zato što su jednaka prava ljudi uvjet bez kojega se ne može ostvariti dobro društvo. Kada ljudi uvide da je čovjek čovjeku najveća vrijednost, tada će lakše dijeliti vrijednosti koje posjeduju sa drugima i prije će doseći mudrost i dobar život. To će također učiti ljudi da vole. Mudrost je pronaći put do ljubavi. Ljubav je najveća moguća vrijednost nakon što su osnovne čovjekove potrebe zadovoljene. Ljubav donosi radost. Ljudi koji ne osjećaju ljubav nemaju ništa bez obzira kakav uspjeh u životu postigli. Ljudi misle da su sposobni voljeti. Ja sam uvidio da iza njihove ljubavi najčešće leži narcizam i potreba stvaranja moći nad ljudima. To je uglavnom zato što naša kultura podržava razvoj otuđenih vrijednosti i tako sprečava razvoj ljubavi. Vi mislite da volite? Ja sam kreirao mali test koji vam može reći da li volite. Test se nalazi ovdje: Da li volite?
Moja filozofija na kojoj radim već 30 godina mi pruža zadovoljstvo, iako je još uvijek nisam uspio predstaviti svijetu. Od početka sam predviđao da moj rad neće biti lako prihvaćen ali da budem iskren, nisam predvidio da će to biti ovoliko teško. Vjerojatno neću biti u mogućnosti vidjeti implementaciju rezultata moga rada. Ponekad sam tužan zbog toga ali ništa ne mogu učiniti da bih ubrzao proces. To sada ovisi o vama ljudi. Ali moj rad mi je već dao ogromnu nagradu jer mi je pomogao proniknuti dublje u prirodne zakone. Otkrio sam mudrost. Kad god razvijem neke nove misli u svojoj filozofiji osjećam se bolje i volim ovaj svijet više. Uživam u pisanju i zato što znam da će jednog dana moj rad donijeti lijep život svim ljudima.
17.12.2010
Obnovljen
28.02.2013
