Rak i konspiracija
Rak je odmah poslije srčane bolesti glavni uzrok smrti u SAD. Prihvaćene metode liječenja od raka: kemoterapija, zračenje i kirurgija su vrlo agresivne za čovjeka. Kemoterapija koristi otrove poput iperita koji ubija stanice raka. Stanice raka su slabije od zdravih stanica te ih otrov ubija prije nego zdrave stanice. Naravno u tom procesu stradaju i zdrave stanice kao i čovjekov obrambeni mehanizam protiv bolesti. Radioaktivno zraćenje djeluje po sličnom principu dok kirurgija odstranjuje kancerogeno tkivo.
Prema statistici Američkog udruženja protiv raka, rak preživi oko 60% ljudi. Ta statistika može biti pretjerana zato što Američkom udruženju protiv raka odgovaraju bolji rezultati liječenja raka nego što se realno ostvaruju. Na primjer, ljudi koji prežive 5 godina nakon otkrivanja raka se smatraju izliječenim. Ako se rak povrati poslije tog perioda radi se o novom slučaju. Ovo govori da je preživljavanje od raka realno ispod 60%. Nadalje, pod utjecajem lijekova protiv raka, ljudi ponekad dožive srčani udar od kojeg umru. Ako se takav ili slični slučajevi ne pripisuju raku, što je moguće jer je to sivo područje, onda je realno preživljavanje od raka znatno ispod 60%. Od ukupnog broja umrlih 3% je mlađe od 45 godina, dok je 70% umrlih od raka starije od 65 godina zato što je stariji organizam slabiji i teže podnosi agresivno liječenje protiv raka.
Američko udruženje protiv raka predviđa da će od današnje populacije svaki drugi muškarac za života razboliti od raka dok će svaki četvrti umrijeti od te bolesti, i svaka treća žena će se razboliti od raka a umrijet će svaka peta.
Ovi podaci bi morali pozvati američku vladu na uzbunu koja će akumulirati sve resurse u borbi protiv raka ali ona to ne čini. Pretpostavljam da je američka vlada uvjerena da se na polju borbe protiv raka dovoljno čini. U 40 godina SAD su potrošile preko $200 milijardi dolara pokušavajući izlijećiti rak, ali lijeka nema. Kao da prevladava apatija da se tu više ne može učiniti. Istina je da je sva borba protiv raka pod kontrolom krupnog kapitala kome usvojene nedovoljno uspješne metode liječenja donose velike profite i to mu je važnije nego životi ljudi. Dr. Peter Glidden je to ukratko lijepo objasnio.
***
Poznate su mnoge teorije nastanka raka kao i alternativne metode prevencije i liječenja raka u koje se ne ulaže ništa.
Dr. Otto Heinrich Warburg (1883 – 1970), jedan od vodećih staničnih biologa dvadesetog stoljeća, u svom djelu „Metabolizam tumora“ tvrdi da je osnovni uzrok raka nedostatak kisika u ćelijama. Normalne stanice ne mogu opstati bez kisika dok stanice raka mogu. Glavni uzrok raka je promjena normalne respiracije kisika u stanici sa anaerobnom fermentacijom šećera. Karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji imaju neke tjelesne stanice kako bi preživjele bez prisustva kisika. U prilog toj tezi govori činjenica da je srce jedini organ koji teško može imati rak zato što nedovoljno prisustvo kisika u srcu izaziva infarkt i smrt.
Dr. Warburg je pokazao da nedostatak kisika stvara kiselost stanica. Stanice tumora su vrlo kisele. Normalna razina kiselosti pH (potencijal vodika) u ćeliji ima vrijednost 7. Sve vrijednosti manje od toga su kisele što znači nezdrave. Niži pH znači manju koncentraciju molekula kisika što uništava zdrave stanice i pogoduje rastu raka. Sve vrijednosti iznad 7 predstavljaju alkalno (lužnato) stanje koje ima veću koncentraciju molekula kisika što pogoduje rastu zdravih stanica i sprečava rast raka. Prema Dr. Warburgu stanice tumora ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.
Dr. Otto Heinrich Warburg je 1931. godine dobio Nobelovu nagradu iz fiziologije ili medicine. On je također bio direktor odjela za fiziologiju stanice na Institutu Cara Wilhelma u Berlinu. Začuđuje činjenica da rad tako velikog autoriteta u istraživanju raka kao što je Dr. Warburg nije podržan više od 80 godina. Da se razumijemo, nije lako dovesti kisik u stanicu organizma jer bubreg odbacuje višak kiselosti i bazičnosti u tijelu. Ali nema opravdanja za to što se na polju povećanja bazičnosti organizma, koja će prema Dr. Warburgu ukloniti bolest raka, ne radi ništa.
Dr. Theodore A. Baroody napisao je u svojoj knjizi “Alkalizirati ili umrijeti” objavljenoj u 2002: “Svaki stres koji um ili tijelo prihvati ostavlja kisele reakcije u tijelu.” Pa nastavlja: „U stvari, nisu važna bezbrojna imena bolesti, ono što je važno, da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselih otpadaka u tijelu.”
***
Ovo uvodno izlaganje govori da je rak rezultat nezdravog načina života. Nezdrava hrana, fizička neaktivnost i stres umanjuju opskrbu stanica kisikom i tako pogoduju nastanku raka. Dakle možemo spriječiti rak pomoću zdrave prehrane i fizičke aktivnosti. Vježbanje ubrzava disanje i tako daje više kisika tijelu što pogoduje jačanju zdravih stanica.
Hrana stvara kiselost i alkalnost u tijelu. Sve ovisi o tome što čovjek jede. Nezdrava hrana koja proizvodi kiselost organizma i koju treba izbjegavati je meso, mlijeko, šećer, rafinirano brašno, sol i sve njihove prerađevine. Zdrava alkalna hrana koju treba više konzumirati je sirovo voće i povrće, integralne žitarice, med. Sa time u vezi bolest raka može suzbiti ili smanjiti pretežna konzumacija hrane koja stvara alkalno stanje u organizmu. Stariji i bolesni ljudi trebaju konzumirati uglavnom takvu hranu.
Dr.George W.Crile (1864-1943) jedan od najvećih američkih kirurga tvrdi: “Sve su prirodne smrti samo terminalna točka kisele zasićenosti tijela. Svaki oblik lošeg zdravlja ukazuje na poremećeno stanje ravnoteže kemije tijela – općenito tu se radi o kiselom stanju. U stvari, svi zdravstveni problemi tijela su bazirani na pretjeranoj kiselosti organizma. Dijete ima vrlo alkalno tijelo dok je 80-godišnja osoba vrlo kisela. Smrt je 100% kiselost organizma.“ Nadalje Dr. Crile tvrdi: “Potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja izbjegava hranu koja proizvodi kiselost i koja oslobađa tijelo svih kiselosti zdravom alkalnom prehranom. Općenito, rak se ne naslijeđuje. Ono što su naslijeđuje su prehrambne navike i načina života. To može rezultirati rakom.“
***
Oduvijek se zna što je zdrava hrana i zdrav život. Vlada koja je zabrinuta za živote ljudi bi morala informirati javnost o razlici između zdravog i nezdravog načina življenja. Ne može se reći da se vlade u zapadnom svijetu ne trude suzbiti rak. Kanadska vlada na primjer, donekle preporuča zdravu hranu, sport i rekreaciju građana. Poziva na besplatna klinička ispitvanja za rano otkrivanje raka. Besplatno liječi sve građane Kanade. (Ali ja se ne mogu oteti dojmu da kanadska vlada plačanjem računa svih bolesnika prvenstveno pomaže kanadsku medicinsku industriju.) Zabranila je pušenje u javnim prostorima i uvela visoke takse na cigarete. Ali vlade moraju puno više stimulirati zdrav način života.
Vlade zapadnih zemalja bi trebale stimulirati proizvodnju zdrave hrane visokim porezom na nezdravu hranu i zabranom korištenja nezdravih sastojaka u hrani. Industrija hrane danas preradjuje pretežno hranu sa kiselim svojstvima, zatim iz meni još uvijek nedovoljno razumljivog razloga iz nje uklanja hranjive sastojke i ubacuje nezdrave. Na primjer, iz pšenice odstranjuju proteine, masti, minerale tako da na kraju ostaje samo kiseli škrob. Zatim je izbjeljuju pomoću klora koji uništava hranjive sastojke i u čovjekovom organizmu. Takva hrana se daleko više konzumira od cigareta pa je stoga najvjerojatnije veći izvor raka od pušenja. Ali taksirati nezdravu hranu znači smanjiti profite industriji hrane jedne od najprofitabilnijih industrija krupnog kapitala. On će se zasigurno suprotstaviti takvim pokušajima. Krupni kapital financira predizborne kampanje zapadnih vlada i one neće djelovati protiv njegovog interesa. One neće oporezovati nezdravu hranu.
U svrhu stvaranja većih profita krupni kapital lobira u parlamentima zapadnih zemalja dozvole za korištenje antibiotika, pesticida, konzervansa i otrova u proizvodnji hrane. Oni su kreirali Codex Alimentarius, međunarodni standard za proizvodnju hrane sa kojim nastoje nametnuti nezdrave sastojke hrane cijelom čovječanstvu. Tako će obolijevati ljudi cijelog svijeta. Nadalje, bolesni ljudi donose profite farmaceutskoj i medicinskoj industriji. Te industrije u stvari nemaju interes da izliječe ljude jer ih zdravi ljudi ne trebaju. Industrija hrane, ljekova i medicine se nadopunjuju u stvaranju profita a ne u zdravom odnosu prema ljudima. Mi živimo u jako nezdravom i nemoralnom društvu, fizički i duhovno.
Krupni kapital podržava samo one metode liječenja raka na kojima može profitirati i odbacuje metode koje ne donose novac. Prosječno početno liječenje od raka usvojenim metodama košta oko $50,000. Veliki profiti zasigurno obeshrabruju medicinske industrije da pronađu lijek od raka a pogotovo nisu zainteresirane da pronađu jeftin lijek.
Dr. Tullio Simoncini, italijanski doktor i onkolog rođen 1951, prakticira upotrebu praška za pecivo u borbi protiv raka. Prašak za pecivo ili natrijev karbonat ima pH vrijednost 10 i kao takav je prema Dr. Warburgu vrlo pogodan za liječenju raka. Dr. Simoncini tvrdi da je uzrok raka gljivica Candida albicans što je obrazložio u svojoj knjizi: „Cancer Is A Fungus“. Prašak za pecivo je uistinu najbolji poznati lijek protiv gljivica i tradicionalna medicina ga priznaje kao lijek za mnoge zdravstvene probleme. Prašak za pecivo je uz to vrlo jeftin i uz pravilnu terapiju ni na koji način ne može štetiti zdravlju ljudi.
Učenje Dr. Simoncinija je tokom dvadeset godina privuklo mnogo ljudi oboljelih od raka iz cijelog svijeta. Postoje mnogobrojna svjedočenja ljudi koje je Dr. Simoncini izliječio od raka. Mnogi od njih su bili otpisani od strane moderne medicine. Na nesreću jedan pacijent je poslije njegove terapije umro. Ja ne znam da li je Dr. Simoncinija pogriješio u terapiji ali na sudu je izgubio doktorsku titulu i osuđen je na zatvorsku kaznu od tri godine zato što njegova metoda liječenja nije imala dozvolu talijanskih vlasti. U Americi godišnje umre 600.000 ljudi oboljelih od raka i naravno ni jedan doktor zbog toga nije izgubio radnu dozvolu niti je osuđen na zatvorsku kaznu zato jer koriste dozvoljene metode liječenja.
Regulacija liječenja od raka u svijetu je uglavnom bazirana na američkim pravilima jer je SAD prihvaćena kao vodeća država u razvoju moderne medicine. U Americi lijećenje ljudi je regulirano od strane Food and Drugs Administration (FDA), the American Medical Association (AMA), the American Chemical Society (ACS), the National Cancer Institute (NCI), itd. Krupni kapital je pomoću svoje ekonomske moći uspostavio kontrolu nad tim institucijama i sistematski potisnuo ili zabranio sve prirodne načine liječenja od raka. Moderna medicina smatra nedokazivim ljekovita svojstva prirodnih materijala i zabranjuje doktorima upotrebu prirodnih ljekova iako postoje brojni dokazi o uspješnosti liječenja.
Nauka se potpuno ograđuje od Dr.Simoncinija. Ovdje treba naglasiti prvo da su nauke vrlo konzervativne a drugo da ih krupni kapital usmjerava stoljećima. Bez novca nema nauke a krupni kapital podržava samo one nauke koje mu koriste, zanemaruje nauke koje mu ne koriste, dok nauke koje djeluju protiv njegovog interesa korumpira ili sabotira. Tako je velika količina pogrešnog ili nedovoljno ispravnog znanja ugurana u znanstvene knjige. Znanstvenik koji usvoji pogrešno ili nedovoljno ispravno znanje će to teško sam sebi priznati čak i kad toga postane svjestan.
Doktori medicine kritiziraju rad Dr.Simoncinija sa tezom on nije podržan od strane nauke i kliničke prakse i da je u suprotnosti sa široko prihvaćenim činjenicama onkologije i mikrobiologije. Osim toga naučni krugovi tvrde da rad Dr.Simoncinija nema znanstvene dokaze podržane od vjerodostojnih eksperimenata i kliničkih ispitivanja. Kako on može dokazati svoje tvrdnje sa znanstvenim dokazima i kliničkim ispitivanjima kad njegova metoda liječenja nije dozvoljena, kada je klinikama zabranjeno da koriste njegovu metodu liječenja? Tako medicinske nauke sprečavaju liječenje ljudi.
Dr. Nicholas Gonzalez, američki nutricionist, više od 30 godina liječi ljude oboljele od raka samo upotrebom prirodne zdrave hrane. On tvrdi da su njegovi rezultati liječenja raka gušterače bolji od rezultata što ih postiže kemoterapija. On nema problema sa vlastima jer ga nitko ne može optužiti za liječenje ljudi zdravom hranom. Ali nema podršku američkih instituta bez koje se ne može efikasno boriti protiv raka.
Dr. Gonzalez, optužuje konvencionalnu medicinu da ne samo da ne podržava prirodne metode liječenja već se trude da ih obezvrijede. U knjizi “What Went Wrong” prikazuje svoju borbu za priznanje liječenja raka zdravom hranom od strane Nacionalnog centra za komplementarne i alternativne medicine i Nacionalnog instituta za rak. Ali nije uspio u tome jer su znanstvenici svojom pristrasnošću sabotirali njegov rad. Oni su potpuno dezavuirali pozitivne rezultate njegovog rada. Alternativne metode liječenja raka ne mogu dobiti podršku.
***
Ne smije postojati nikakva prepreka da se prirodne metode liječenja oboljelih od raka usvoje i da se provedu klinička ispitivanja pogotovo zato što ne postoje neželjeni efekti takvih terapija. Pritom nije nužno eliminirati kemoterapiju i radijaciju kao prihvaćene metode borbe protiv raka. Klinička ispitivanja proširena novim metodama liječenja mogu pokazati da li je rezultat takve borbe protiv raka bolji. Ja vjerujem da mogu biti bolji. Ja sam kao filozof došao do zaključka da su istine u prirodi jako jednostavne samo ih treba vidjeti, pa tako vjerujem da je lijek protiv raka tu negdje među nama i samo ga treba pokupiti.
Vjerujem da bi lijek protiv raka bio otkriven ili bar dobra prevencija, da krupni kapital ne sprečava efikasnu borbu protiv raka. Krupni kapital je tajno udružen u jednu cjelinu i uspjeva lobirati svoje interese u svim vladama, institutima, univerzitetima i medijima zapadnog svijeta i tako ostvaruje moć koja vlada zapadnim svijetom. Da postoje dva centra moći oni bi se međusobno borili za prevlast i mi bi to vidjeli. Vidjeli ste kako su završili nekooperativni Slobodan Milošević, Sadam Husein, Moamar Gadafi. Tu se radi o nevjerojatnoj konspiraciji krupnog kapitala. Ja sam o njoj pisao u članku: „Jacob Rothschild je kriv za zavjeru protiv čovječanstva.“
Analizirajući neuspješnost borbe protiv raka ne mogu se oteti dojmu da krupni kapital koristi rak također da bi smanjio prekomjernu populacije planete Zemlje. Krupnom kapitalu odgovara rak jer ubija marginalizirane ljude, one koji nemaju dovoljno novca za zdrav život i naročito neproduktivne starije ljude. To je rezultat filozofije kapitalizma prema kojoj je profit najveća vrijednost. Nedovoljna zainteresiranost državnih vlada, znanstvenih institucija i medija da se suoče sa problemom raka govori da su svi oni pod kontrolom istog centra i prešutno sudjeluju u zločinu ubijanja ljudi. Konspiracija je zahvatila svaku poru današnjeg društva i ja ne vidim mogućnost uspješne borbe za dobrobit čovječanstva ukoliko se ne suočimo sa izvorom te konspiracije. To je Jacob Rothschild
12.10.2014
Povezan video materijal na engleskom jeziku:
Suppressed Cancer Cures – Dr. Simoncini – Fungal Hypothesis
What the Cancer Industry doesn’t want YOU to know
Every Cancer Can be Cured in Weeks explains Dr. Leonard Coldwell
Proven Cancer Cure vs Corruption of The United States Government
SHOCKING Cancer Cures – 100 Years of Suppressed Medicine – Watch This!
A World Without Cancer — the Story of Vitamin B-17 by G. Edward Griffin
