3.2.2 Udruživanje ekonomije
Veća društvena zajednica daje veće mogućnosti razvoja ekonomije pa tako i veći prosperitet društva ali zahtjeva veći napor za ostvarenje koordinacije zajedničkog djelovanja. Svako društvo nastoji ostvariti ekonomski prosperitet ali to nije u stanju učiniti zato što nitko nije definiralo metode koje mogu ostvariti veći i stabilniji ekonomski prosperitet nego što ga nudi kapitalizam.
Socijalizam prikazan u ovoj knjizi definira novu ekonomiju koja može značajno unaprijediti ekonomsku politiku društva. Socijalizam će bit baziran na dogovoru najproduktivnijih proizvođača što omogućava maksimalnu produktivnost privrede i relativnu stabilnost sistema. Stabilnost novog ekonomskog sistema će se temeljiti na poznatim potrebama stanovnika na stabilnoj proizvodnji, stabilnim cijenama proizvoda, i stabilnim prihodima radnika. Stabilna proizvodnja i potrošnja su uvjet stabilnosti države.
Udruživanjem komuna u državu omogućava se viši stupanj podjele rada sa punom zaposlenošću radnika kao što je to prikazano u komuni. Rukovodstvo će usmjeravati rad na taj način da u što većoj mjeri iskoristi regionalne i proizvodne mogućnosti pojedinih komuna. Socijalizam će dovesti do udruživanja poduzeća čime će se umanjiti do potpunog ukidanja konkurencija poduzeća sa jednakim programima proizvodnje. Vertikalna hijerarhijska subordinacija će osiguravati racionalnu proizvodnju i stabilno privređivanje.
Socijalizam donosi veliku produktivnost spuštanjem konkurencije poduzeća na nivo radnih mjesta. Unutar države će vladati jedinstveni princip ostvarenja prava na rad radnom konkurencijom. Svaki stanovnik može konkurirati za svako radno mjesto u državi. Radna konkurencija će sa jedne strane dati objektivnu vrijednost svakog rada a sa druge će unaprijediti produktivnost svakog radnog mjesta. Socijalistička država će na taj način postići produktivniju i stabilniju ekonomiju nego što to može kapitalizam.
Slobodan izbor rada u državi otvara i problem mogućnosti nastanka prekomjernih migracija stanovnika iz smjera privredno nerazvijenih krajeva u privredno razvijene krajeve. Takve migracije bi otežavale planiranje proizvodnje i smanjivale bi stabilnost privređivanja.
Rukovodioci države će biti dužni da uvažavaju interese stanovnika svih komuna pri usmjeravanju regionalnih djelatnosti. Ukoliko rukovodstvo države svojim odlukama ne bude u dovoljnoj mjeri uvažavalo interese svih komuna došlo bi do migracija radnika u krajeve koji su u boljem položaju. To bi svakako povećalo konkurenciju rada za ograničeni broj radnih mjesta u privilegiranim komunama što bi nesumnjivo izazvalo nezadovoljstvo naroda. Rukovodioci država koji nebi pružili podjednaku šansu za razvoj svim komunama bi dobijali negativne ocjene od nezadovoljnog naroda koje će im smanjiti količinu bodova minulog rada. Neuspješni rukovodioci će po prvi puta biti stvarno odgovorni narodu i zato će sami otići a samo uistinu najsposobniji će se usuditi voditi države. To je dovoljno dobra garancija za prosperitet države.
Socijalizam će u potpunosti riješiti problem migracija radnika iz nerazvijenih komuna u razvijene pomoću bodova minulog rada radnika. Radnici u nerazvijenim komunama imaju manje vrijedan minuli rad jer su u manjoj mjeri izgradili privredni sistem, ostvarili manju produktivnost i stoga ostvaruju manju dobit pa tako i dohodak. Manji dohodak donosi manju količinu bodova minulog rada kao trajni oblik prezentacije ukupne moći radnika. Prelaskom iz jedne u drugu komunu radnici prenose i svoje bodove minulog rada koji formiraju dohodak. Radnici će stoga slobodnim prelaskom na rad u razvijene krajeve ostvariti relativno jednaki dohodak na jednakom radu kao i u nerazvijenim krajevima. U socijalizmu radnici neće biti dohodovno stimulirani da migriraju iz nerazvijenih komuna u razvijene.
Dakle migracije radnika će biti moguće ali će biti dohodovno i sa stanovništa posjeda bodova minulog rada destimulativne. Radnici će više biti stimulirani da ostaju u nerazvijenim krajevima jer takvi krajevi mogu upotrebom bespovratnih sredstava namjenjenih razvoju privrede ostvariti bržu i veću stopu rasta privrede pa tako mogu osigurati brži porast dohodka i zatim količine bodova minulog rada.
Sistem u cijelosti predviđa utvrđivanje odgovornosti radnika, poduzeća i komuna za ostvarenje produktivnog življenja kao što je to prikazano u komuni. Odgovornost se podnosi dohodkom i bodovima minulog rada radnika. Sistem također predviđa i utvrđivanje odgovornosti putem međusobnih ocjena stanovnika, potrošača, udruženja, arbitraža i ocjenjivačkih sudova na nivou države. To će biti garancija uspostave odgovornih odnosa u ekonomiji države pa tako i prosperitetu države.
***
Socijalizam može osigurati znatno viši stupanj stabilnosti društva i efikasniju koordinaciju njegovog djelovanja od kapitalizma. To će se ostvariti udruživanjem novca i njegovom demokratskom raspodjelom. Socijalizam formira jedinstvenu masu novca koju društvo raspoređuje svim oblicima potrošnje po tržišnim i demokratski utvrđenim načelima.
Dosad je makroekonomsku politiku države, a to znači i osnovu društvenih odnosa, reguliralo rukovodstvo države. To znači da su društvom uvijek upravljali autoriteti. Kako autoriteti često slijede svoje vlastite interese koji ne predstavljaju u dovoljnoj mjeri interese društva, tako stanovništvo često ostaje nezadovoljno odlukama autoriteta. Osim toga, odluke koje donose autoriteti su otuđene od stanovnika i stoga ih ono ne može prihvatiti kao svoje.
Može se reći da je današnja makroekonomska politika dosegla svoj maksimum efikasnosti i da se dalji razvoj ekonomskih odnosa može omogućiti samo uvođenjem demokracije u ekonomiju. U socijalizmu svaki stanovnik će sudjelovati u kreiranju makroekonomske politike zemlje neposrednom participacijom u raspodjeli udruženog novca. Tako će narod neposredno pomoću raspodjele zajedničkog novca formirati ekonomsku politiku socijalizma
Suma iskaza svih stanovnika u funkciji njihove ekonomske glasačke moći će formirati raspodjelu zajedničkog novca koja će zamijeniti monetarnu, kreditnu, razvojnu, dohodovnu, i fiskalnu politiku kapitalizma. Neposrednom raspodjelom zajedničkog novca će se drastično smanjiti otuđenje u procesu proizvodnje i raspodjele a privreda će dobiti makroekonomske orijentire vlastitog djelovanja i sa time elemente za viši stupanj stabilnog privređivanja.
Država emitira novac. Ukupna masa novca u prometu u državi treba da se formira približno između vrijednosti ukupne proizvedene robe i ukupno ostvarene dobiti na tržištu kako je to već opisano u komuni. Sistem omogućava relativno laku kontrolu količine novca u opticaju i sa time ostvaruje veliku kontrolu nad inflatornim i deflatornim procesima čime se osigurava veća stabilnost poslovanja privrede.
Ukupna masa novca predviđena za promet robe u državi raspoređuje se na novčana sredstva namjenjena komunama i novčana sredstva namjenjena državi. Odnos novca namjenjen komunama i državi određuje se neposredno demokratskim iskazom svih stanovnika države u funkciji ekonomskih glasačkih moći pojedinaca i u okviru mogućih intervala vrijednosti koje određuje rukovodstvo države.
Raspodjela novčanih sredstava namjenjenih komunama vrši se proporcionalno produktivnoj moći komuna, na prvom mjestu proporcionalno ostvarenim novčanim dobitima komuna na zajedničkom tržištu. Ali isto tako na dohodak će utjecati zaštita i unapređenje društva i njegove okoline. Veće unaprijeđenje društva i okoline koja ga okružuje će ostvariti veći udio u raspodjeli novčanih sredstava među komunama. O tome je već bilo riječi u poglavlju “Raspodjela dohodaka“. To znači da će svaka komuna dobiti na raspolaganje onoliku količinu novca koliko je svojom cjelokupnom produktivnom orijentacijom zaslužila.
Udruživanjem novca zarađenog u svim komunama moguća su i mala odstupanja od ostvarene dobiti kao ulog za osiguranje stabilnog dohodka svih komuna. Naime, u slučaju da pojedina komuna uslijed elementarnih nepogoda ili lošeg poslovanja ostvari značajnije novčane gubitke, dohodak takve komune se može pokrivati iz zajedničkog fonda i postepeno smanjivati dok se privreda takve komune ne konsolidira a zatim bi opet postepeno rastao. Na taj način sistem osigurava ekonomsku stabilnost svih komuna.
Stanovništvo produktivnih komuna može doživjeti prelijevanja dohodaka među komunama kao nepogodnim. Međutim, kako takvo prelijevanja ne bi bila značajna niti česta, a omogućila bi dohodovno osiguranje komuna može se pretpostaviti da će stanovnici svih komuna u socijalizmu prihvatiti takvu politiku osiguranja. Ostvarenu zaradu svaka komuna raspoređuje suvereno bazirano na principima koje je stanovništvo usvojilo.
Novčana sredstva namjenjena savezu komuna služe za potrebe zajedničke potrošnje i razvoja cijele države. Takva sredstva se formiraju i raspoređuju neposrednim iskazom svih stanovnika države. Sa time u vezi treba naglasiti da veća sredstva namjenjena državi, proporcionalno smanjuju količinu novčanih sredstava namjenjenih komunama. U dijelu novca koji se izdvaja za potrebe države, komune gube svoj ekonomski suverenitet.
Sredstva namjenjena zajedničkoj robnoj potrošnji države, raspoređuju se po skupinama isto kao i raspodjela sredstava namjenjenih zajedničkoj potrošnji u komuni sa razlikom da sredstva zadovoljavaju potrebe države. Sredstva se koriste za održavanje i izgradnju potreba državne uprave i obrane, infrastrukture, za potrebe, zdravstva, obrazovanja, nauke, kulture i sporta, i za ostale namjene koje su potrebne svim stanovnicima države a predstavljaju preveliki investicioni teret pojedinoj komuni.
Zajednička novčana sredstva se koriste prema mogućnostima a raspoređuje ih neposredno stanovništvo države na istovjetan način kao što je to opisano u komuni. Neposredno izjašnjavanje stanovništva je jedna od najznačajnijih mjera socijalizma. Stanovništvo koje ima moć da upravlja će nastojati da upoznaje potrebe svoje države. Socijalizam će doprinijeti razotuđenju stanovništva od države pa će je stoga u većoj mjeri prihvatiti kao svoju.
Sredstva namjenjena razvoju privrede države služe za potrebe razvoja udružene privrede, zatim za potrebe velikih investicija pojedinih komuna kao i svim poduzećima koja ne mogu ostvariti sredstva namjenjena razvoju privrede u svojim komunama. Sredstva se raspoređuju poduzećima prema veličini koeficijenta razvoja na isti način kao u komuni. Poduzeća koja predviđaju veću dobit uz manja potrebna novčana sredstva u kraćem periodu obrta će osigurati potrebnu količinu novca namjenjenu razvoju privrede.
Novčana sredstva su zajednička i ona se dodjeljuju bespovratno jer se obnavljaju izdvajanjem iz dohotka države u svakom periodu obračuna. Tada će cijela država biti faktično udružena u jednu veliku kompaniju a kompanije ne moraju same sebi vraćati uložena novčana sredstva. Poduzeća će imati obavezu ostvarenja predviđene novčane dobiti u određenom periodu čime bi novčana sredstva namijenjena razvoju privrede ostvarila svoju namjenu a cijeli ekonomski sistem bi nalazio svoje dostatno opravdanje.
Može se pretpostaviti da će komune sa razvijenom privredom biti manje zainteresirane da povećaju razvoj jer će im standard biti već toliko velik da se može približiti zasićenju. Porast produktivnosti razvijene privrede može donijeti veći rizik ostvarenja dobiti zbog zasićenja tržišta i nedovoljne kupovne moći nerazvijenih komuna. Nerazvijene komune će zahtijevati veća novčana sredstva namjenjena razvoju privrede a demokracija će zahtijevati od razvijenih komuna da izdvajaju veću količinu novca namjenjenu razvoju nego što ga trebaju. Ova činjenica daje veliku šansu nerazvijenim komunama da osiguraju veća sredstva potrebna za razvoj nego što bi ga samostalno mogla izdvojiti. Nerazvijene komune će povećanjem produktivnosti povećati svoju kupovnu moć i na taj način povećavati državno tržište. Na taj način sistem će doprinijeti uravnoteženom razvoju cijele države
