3.2.1 Udruživanje politike
Nastanak država gotovo da nikad nije imao veze sa demokracijom. Narod gotovo da nikad nije pitan u kojoj državi želi živjeti. Države su proizvod nametanja potreba vladara autokrata. Naravno da nije izlaz u negiranju država zbog njihovog nedemokratkog nastanka. Izlaz leži u njihovoj maksimalnoj demokratizaciji.
U današnjim državama prevladava parlamentarni oblik demokracije prihvaćen od društva kao najdemokratskiji oblik vlasti. Međutim, čovjek poslije obavljenog biranja lidera, delegata ili stranke nema nikakvog utjecaja na formiranje pravila zajedničkog djelovanja. Delegirani članovi u parlamentu provode posredan oblik demokracije koja se lako otuđuje od svojih izbornih programa. Današnja država je manje ili više zatvorena, autoritativna formacija koja sistemom veće ili manje presije održava koordinaciju otuđenog društvenog djelovanja. Takva država proizvodi autoritete, a sa njima i nepogodne pojave kao što su otuđenje, autarhiju, eksploataciju, protekcionizme, nacionalizme, destruktivnost.
Elementi politike i ekonomije kapitalizma su učinile napredak na demokratskom i ekonomskom planu, međutim oni se dalje ne mogu razvijati pa stoga predstavljaju kočnicu razvoja društva. Novi način društvenog odnošenja u komuni nalazi zamjenu i unapređenje za sve elemente politike i ekonomije kapitalizma i na taj način omogućava nastavak političkog i ekonomskog prosperiteta.
Treba se nadati da će ova knjiga zainteresireti neku fondaciju, državno rukovodstvo, političku partiju, udruženja i pojedince koji nebi žalili svoj doprinos u razvoju socijalizma. Socijalistički sistem će zahtijevati opsežnu analizu znanstvenika svih zainteresiranih profila i teoretsku simulacju djelovanja komune. Kada se uspostave zadovoljavajući rezultati moguća je eksperimentalna primjena socijalističkog sistema u manjoj cjelovitoj društvenoj zajednici koja bi na prijedlog neke partije slobodnim izborom takav sistem prihvatila.
***
Komuna je dio države kao suverene društvene organizacije. Delegati komune u državnoj skupštini zastupaju interese svoje komune. Na taj način svaka komuna sudjeluje u donošenju državnih odluka u kreiranju vanjske i unutarnje politike kao i obrane zemlje. Svaka komuna je suverena u toj mjeri da može donositi vlastite zakone i propise na vlastitoj teritoriji ukoliko oni nisu u koliziji sa prihvaćenim Ustavom i zakonima države. Svoje unutrašnje uređenje komuna određuje sama.
Socijalistička komuna će i dalje imati zatvoreno tržište rada u odnosu na državu i neovisnu ekonomiju. Radnici iz kapitalističkog svijeta neće moći slobodno konkurirati na radnim mjestima komune sa socijalističkim sistemom. Oni ne mogu ostvariti dohodak u socijalističkoj komuni ukoliko ne posjeduju bodove minulog rada. Prelazak radnika se može dozvoliti administrativno, ukoliko radnik u svojoj komuni proda svoje vlasništvo i tako sakupi dovoljnu količinu novca da može kupiti bodove minulog rada u socijalističkoj komuni. Takav radnik će i tada biti u nepovoljnijem položaju jer neće moći dobiti novac u svojoj komuni za svoj doprinos u izgradnji zajedničkog vlasništva i zato će imati niži dohodak od radnika koji je ostvario jednako vrijedan minuli rad u novoj komuni. Prelazak radnika iz jedne komune u drugu će biti slobodan samo ako komune uspostave jednaki sistem. Tada bi se organizacija rada vršila na nivou udruženih komuna a regulacija prijenosa vrijednosti proizašlih iz minulog rada bi se vršila automatski.
Socijalistički sistem će osigurati ekonomsku, socijalnu i političku stabilnost komune. Omogućiti će brži i stabilniji razvoj komune od kapitalizma na svim poljima, a to znači i mogućnost dosezanja većih društvenih pogodnosti nego što ga kapitalizam može ostvariti. Kada socijalizam pokaže pozitivne rezultate poslužiti će kao uzor drugim komunama. Tada će socijalizam prihvatiti političke partije drugih komuna što će doprinijeti da se produktivna orijentacija socijalizma širi svijetom.
Prihvaćanjem socijalizma od strane više komuna otvara se mogućnost višeg stupnja udruživanja komuna baziranog na implementaciji novog političkog i ekonomskog sistema. Na taj način komuna zadržava dio svoje političke i ekonomske suverenosti a dio prenosi na udruženje komuna. Udruživanja će se bazirati na zajedničkom tržištu rada i zajedničkom kapitalu. Takvo udruživanje će donositi neposredne pogodnosti ali može donositi i nepogodnosti stanovnicima komune.
Pogodnosti bi se manifestirale u slobodnom izboru rada u udruženim komunama čime bi se ostvarila veća mogućnost nalaženja posla od interesa radnika i veća mogućnost nalaženja odgovarajućeg mjesta boravka pa tako i mogućnost ostvarenja većih pogodnosti. Nadalje, udružene komune imaju veću ekonomsku moć pa tako mogu ostvariti veći prosperitet društva i veću sigurnost poslovanja u slučaju poremećaja na tržištu.
Stanovništvo može iz istih razloga udruživanje komuna doživjeti i nepogodno. Naime, veći broj radnika stvara veću radnu konkurenciju pa može biti teže ostvariti pravo na rad na polju vlastitog interesa. Isto se odnosi na izbor stambenih prostora. Veća stabilnost ekonomskog sistema će nužno zahtijevati određeno prelijevanje novca među komunama za potrebe dohodaka, zajedničke potrošnje i razvoja privrede. Takvo prelijevanje novca stanovništvo može ocjeniti kao nepogodno.
Sa time u vezi skupštine komuna koje se žele udružiti će formirati program koji će jasno utvrditi modalitete i postupak udruživanja. Takav program bi se trebao usvojiti sa najmanje 2/3 glasova političkih partija u skupštinama komuna koje se žele udružiti. Vjerojatno se takve odluke neće lako ni brzo provoditi što je prihvatljivo jer se društvo treba prilagodoti promjenama.
Kako udruživanje komuna može donijeti stanovnicima pogodnosti i nepogodnosti, ono se mora provoditi demokratskim izjašnjavanjem stanovništva putem referenduma. Udruživanje komuna je značajan čin koji bitno utječe na društveno djelovanje pa je potrebno da isto prihvati značajna većina stanovnika. Neka to bude također najmanje 2/3 glasova stanovnika koji su izašli na glasanje i najmanje 1/2 od ukupnog broja stanovnika svake komune. Poslije odluke političkih partija vjerojatno neće biti teško prikupiti dovoljan broj glasova stanovnika za udruživanje na referendumu.
Treba pretpostaviti da će sa vremenom praksa pokazati da udruživanje komuna donosi veće tržište koje omogućava veću zaradu privrede. Komune koje se ne budu htjele udruživati sa drugim komunama će postati ekonomski slabije od udruženih komuna. Osim toga veće udruživanje omogućava veću produktivnost ostvarenu većom radnom konkurencijom pa tako donosi i veće pogodnosti u rezultatima rada. Veće udruživanje će donijeti veću sigurnost privređivanja u slučaju nastanka bilo kakvih poremećaja na tržištu. Veće udruživanje komuna će formirati veću akumulaciju zajedničkog novca, što osigurava zadovoljenje veće količine zajedničkih potreba. Veće udruživanje će dati stanovništvu veću mogućnost neposrednog utjecanja na donošenje odluka od zajedničkog interesa na području udruženih komuna. Veće udruživanje će dati stanovništvu mogućnost ocjenjivanja djelovanja bilo kojeg čovjeka na području udruženih komuna. Ukratko, veće udruživanje će donijeti veće pogodnosti zajednici u cjelini pa se može očekivati da će stanovništvo komuna generalno težiti većem udruživanju komuna.
Udruživanje se lako može razvijati do nivoa države kao suverene društvene organizacije na određenoj teritoriji. Država za razliku od komune kao potpuno suverena društvena organizacija donosi konstitutivni i ostale zakone zemlje. Donošenje i izmjene konstitutivnog i ostalih osnovnih zakona koji se tiću prava i dužnosti građana, i odnose u proizvodnji i raspodjeli, priprema i utvrđuje parlament države sa svojim stručnim službama. Delegati u parlamentu države trebaju prihvatiti značajne državne zakone sa najmanje 2/3 glasova poslanika a zatim ih prosljeđuju na izjašnjavanje stanovništvu na referendumu. Manje važni zakoni, propisi i odluke koji zastupaju posebne djelatnosti pa nisu od općeg interesa ljudi, prihvaćaju se ako dobiju većinu glasova delegata ili poslanika u parlamentu države.
Stanovništvo se izjašnjava pomoću kompjuterskih aplikacija preko interneta, prihvaćanjem ili odbijanjem takvih zakona. Zakoni koji dobiju najmanje 2/3 glasova stanovnika koji su glasali i koje prihvati najmanje 1/2 od ukupnog broja stanovnika države, bi se usvajali a ostali bi se odbacivali ili išle u doradu. Ipak, takvo usvajanje zakona ne bi trebalo biti problematično kad su ih već prihvatile političke partije u parlamentu. Kako stanovništvo neposredno odlučuje o vlastitim zakonima ono ima interes da ih upoznaje i vlastitom voljom prihvaća i stoga oni više neće biti otuđeni od društva.
***
Demokratski pristup udruživanja komuna zahtijeva i slobodu razdruživanja kao i ograničene međusobne veze. Danas ne postoje pravila koja bi regulirala secesiju dijelova država. Pravo na secesiju treba biti istovjetno pravu udruživanja. Pravo na samoodređenje treba da ima svaka republika, provincija pa i najmanja teritorijalna zajednica ljudi, u ovom slučaju komuna. Takvu odluku donosi skupština komune sa 2/3 glasova predstavnika naroda na isti način kao što usvaja udruživanje komune. Zatim njihovu odluku usvajaju ili odbacuju stanovnici komune sa najmanje 2/3 glasova glasača koji su izašli na referendum i najmanje 50% glasova od ukupnog broja stanovnika komune.
Ukoliko bi referendum u komuni potvrdio želju naroda za samostalnošću tada bi predstavnici obe interesne strane radili diobeni bilans razdruživanja zajednički stečenih dobara komune i države sa regulacijom svih obaveza, potraživanja i utvrđenim novonastalim odnosima. Na temelju ostvarenog dogovora bi trebalo obaviti referendum na području cijele države.
Utvrđeno razdruživanje bi se prihvatilo ukoliko bi to bilo u interesu najmanje 50% od ukupnog broja stanovnika države. Kako komuna ima pravo na samoopredjeljenje tako i država treba imati pravo na svoje samoopredjeljnje koje može spriječiti secesiju komune. Proces razdruživanja ne može biti lak zato što se ogroman broj veza među komunama, kompanijama i stanovnicima, stvaran od osnutka države mora uzeti u razmatranje.
Objektivna analiza može pretpostaviti da će stanovništvo svojom praksom odbaciti dezintegracijske procese, jer oni ne mogu donijeti veće pogodnosti ni u ekonomskom ni u općenito društvenom smislu. Značajne prednosti i koristi općenito proizlaze iz procesa integracije. Integrirana država u socijalizmu može funkcionirati bolje od komune. Donijet će više koristi društvu nego komuni jer daje više slobode izbora, veće moći ljudima, i više produktivnosti i stabilnosti ekonomiji.
Veće udruženje ljudi će imat veću moć da razvija objektivne vrijednosti i tako demistificira autoritete i prevlada otuđenje koje su oni nametnuli. Manje otuđeni ljudi stvaraju manje problema i manje su agresivni. Naravno, sukobi među pojedincima će i dalje biti mogući; međutim, nitko neće moći podići sporove među pojedincima na društvenu ili nacionalnu razinu, jer će demokratska anarhija sankcionirati takve pokušaje. I zato što progresivna orijentacija koju nudi socijalizam neće proizvesti sljedbenike koji bi ih podržavali.
